Rusija je ponovno postala lider među svjetskim izvoznicima pšenice. Američki The Wal Street Journal navodi kako je, između ostalog, razlog za ovaj fenomen što se urod žitarica u inozemstvu prodaje u dolarima, dok je u Rusiji zemljište vrlo jeftino. Unutarnji uvjeti su također povoljni, od napora države za potporu poljoprivrednicima do dugo očekivane slobode što učinkovitijeg raspolaganja njihovim resursima.
S druge strane su zbog ruskog buma uznemireni američki poljoprivrednici, jer u ruskoj konkurenciji imaju novi i ozbiljan problem, piše The Wall Street Journal.
Jedan od poduzetnika u poljoprivredi je Vladimir Mišurov, koji je ostatke sovjetske kolektivne farme i sela “Lenjinov put” pretvorio vrlo profitabilan posao. Mišurov je također pomogao Rusiji da po prvi put od carskih vremena postane najveći svjetski izvoznik pšenice u svijetu.
Tijekom posljednjih desetak godina Mišurov promijenio staru rusku opremu s desetak modernih strojeva tvrtke John Deere i počeo opsežno koristiti novo učinkovito gnojivo i sjemenje. Kupio je i iznajmio dodatnu zemlju od susjeda i rođaka i sada obrađuje područje od 1500 hektara. Prednost u Rusiji je relativno niska cijena oranica.
Poput mnogih poljoprivrednika, često je radio dane i noći i spavao vrlo malo, posebno tijekom žetve.
Glavna razlika između poljoprivrednika Mišurova i prosječnog farmera američke ravnice je da su u Rusiji manji troškovi, a oni su uglavnom u rubljima, a Rusi za svoje proizvode u inozemstvu dobivaju puno novca, jer ih prodaju za dolare.
U pozadini ozbiljnog pada cijene žitarica, ruska poljoprivreda cvjeta. U godini koja je završila u lipnju, zemlja je izvezla više od 40 milijuna tona pšenice, što je 50% više nego prošle godine i najviša među svim zemljama u svijetu u posljednjih 25 godina. 2016. je Rusija u pogledu izvoza pšenice premašila Sjedinjene Države i postala prva zemlja na svijetu, a 2018. godine to je ponovila ovo postignuće.
Rast konkurentnosti Rusije je ozbiljan je problem koji stvara prijetnju američkim poljoprivrednicima. Sjedinjene Države su od ’80-ih zatvorile najveći broj gospodarstava. Prekomjerna proizvodnja žita u svijetu je oborila cijene, koje su danas upola manje u usporedbi s 2012. godinom, kada je cijena pšenice dosegla rekord.
Američkim poljoprivrednicima je teško ostvariti profit zbog repromaterijala i zarade u dolarima.
Zbog trgovinskih sporova Washingtona s Kinom i drugim zemljama, ruska pšenica može postati još atraktivnija, jer postoje realne šanse da veliki kupci uvedu recipročne carine koje će obuhvatiti i američku pšenicu. Kina je ove carine podigla na 25%, ali su kineska ograničenja na uvoz iz Rusije za sada spriječila Moskvu da iskoristi tu prednost, rekao direktor švicarske tvrtke Solaris Commodities SA, koja prodaje ruske žitarice.
No, ruski izvoz nije upitan, čak i u zemljama koje su u susjedstvu u Sjedinjenih Država, na primjer, jer je ruska pšenica bolja i jeftinija.
Trenutno je zlatno doba za ruske poljoprivrednike, jer zaradu od izvoza pretvaraju u rublje, a zbog pada tečaja ruska valute se za dolar dobiva gotovo dvostruko više rubalja nego u 2014. godini. Naravno, Rusija istu prednost koristi u odnosu na euro i druge valute i domaći poljoprivrednici lako pokrivaju troškove kod kuće, nastavljaju sijati žito i pobjeđivati svoje zapadne konkurente s omjerom cijena.
Ranije smo pisali o strategiji supstutucije uvoza u kojem je vlada u Moskvi jedno od ključnih mjesta dala poljoprivredi. Rusija je od uvođenja sankcija zabilježila rast proizvodnje i izvoza poljoprivrednih proizvoda, uključujući žitarice, ribu i meso, što je sastavni dio nastojanja da se diversificira gospodarstvo i eliminira ovisnost o nafti.
Nekoć su nafta i plin davali polovicu prihoda saveznog proračuna. Sada, kada su cijene nafte 25% niže od rekordne razine u 2014. godini, iako su značajno su porasle nakon pada, za više od 60%, prihodi od izvoza nafte i plina čine oko 40% proračunskih prihoda, dok je prihod od izvoza pšenice premašio prihod od izvoza oružja, na primjer.
“Kako su cijene nafte pale, žitarice su postale naša nafta”, rekao je bivši ministar poljoprivrede Aleksandar Tkačev.
Jeftinija pšenice iz Rusije tjera američke i europske zemlje na izvoz žitarica na tržišta na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, gdje se Kremlj posljednjih nekoliko godina bori za jačanje svog vojnog i diplomatskog utjecaja.
U 2017. godini je izvoz poljoprivrednih proizvoda iznosio 20,7 milijardi dolara, nadmašivši izvoz oružja, koji je pao na drugo mjesto.
Američko ministarstvo poljoprivrede bilježi da je područje sijanja pšenice u Rusiji od lipnja gotovo dvostruko veće nego u Sjedinjenim Državama. Američki poljoprivrednici, koji ne vide priliku za zaradu, posijali su najmanje pšenice u povijesti statističkih promatranja. Ove godine je proizvodnja pšenice u SAD-u pala za 25%.
Poljoprivredno gospodarstvo Vladimira Mišurova “Lenjinov put” se nalazi u plodnoj stepi na jugu Rusije. Ova regija je najveći proizvođač žitarica u zemlji. To područje, zbog crne zemlje bogate mineralima i blage klime, već dugo nazivaju žitnicom Rusije.
Mišurov danas ima 46 godina. U mladosti je radio kao traktorist, radio teško, zarađivao malo, a radnici su plaće često dobivali u vrećama brašna, pšenici i šećeru.
Početkom dvadesetog stoljeća je Rusija bila najveći svjetski izvoznik pšenice. Sovjetski Savez se odlučio obračunati s klasnim neprijateljem, kulacima, uključujući i velike i uspješne poljoprivrednike. Učinili su to kako bi stvorili sustav kolektivnih farmi, koje su se pokazale neučinkovitima. Na kraju je ’70-ih Sovjetski Savez bio prisiljen uvoziti pšenicu.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine su kolektivne farme radile s teškoćama, ali su i dalje postojale. Mnoge od njih nisu imale upravu s poslovnim sposobnostima, a novca za ulaganja nije bilo.
“Nije bilo gospodara. Nisu se svi mogli prilagoditi tržišnoj ekonomiji. Ljudi su navikli slijediti upute bez razmišljanja”, kaže Mišurov.
“Radnici su dolazili na posao da ubiju vrijeme i čekali su kraj dana da idu kući. Poljoprivreda je pala u zastoj “, kaže Andrej Burdin, seljak koji živi u obližnjem selu i obrađuje zemlju koja je jednom pripadala kolektivnoj farmi “Zora komunizma”.
Krajem ’90-ih su Rusi su dopustili prodaju zemljišta, ali novi investitori nisu željeli riskirati s poljoprivredom.
Mišurov je sredinom 2000-ih odlučio započeti vlastiti posao. Najprije je sakupio zemlju svojih rođaka i svu opremu koju je mogao pronaći. Danas uzgaja pšenicu, ječam, repu, kukuruz, suncokret, grašak i druge usjeve.
Andrej Burdin (43) 2005. je počeo kultivirati oko 100 hektara zemljišta na svom traktoru i sa svojim sjemenom. Dobit koji je uložio u učinkovitije strojeve i gnojiva, a potom je proširio područje obradive zemlje, koju je iznajmio od susjeda.
“Kada sam zaradio prvi novac, nisam kupio Mercedes i stan. Uložio sam ga u sljedeću sezonu”, rekao je Burdin.
Najprije je kupio rusku opremu, a potom se prebacio na traktore i priključke John Deere. Kupio je preciznu sijačicu švedske tvrtke Vaderstad, koja sjeme polaže na optimalnoj dubini i optimalnim intervalima, što povećava prinos. Danas Burdin obrađuje oko 1500 hektara zemlje.
Ponekad se šali se sa svojim radnicima na temu stare tehnologije. Burdin se prisjetio kako je radio s prskalicom pesticida ne više od četiri sata dnevno, bojeći se vlastitog zdravlja. Sada novi strojevi sami mjere pesticida i gdje treba raspršiti, što dovodi do smanjenja troškova.
Cijene zemljišta u području na kojem žive Mišurov i Burdin su znatno niže nego u mnogim konkurentskim zemljama. Prosječno poljoprivredno zemljište u Rumunjskoj na Crnom moru je tri puta skuplje nego u Rusiji. Zemljište u Iowi i Kansasu je skuplje od ruskog više od pet puta, što potvrđuju i podaci iz studija u tvrtke SovEkon, specijalizirane za analizu poljoprivrednog tržišta, prognoze ruske poljoprivrede i savjetodavne usluge.
Prema Burdinu, rusko sjeme i gnojiva su jeftiniji od zapadnih, a kvaliteta im se posljednjih godina značajno poboljšala. Kupuje sjeme iz Državnog zavoda za poljoprivredu, a može koristiti usjev kao sjeme za sjetvu sljedeće sezone.
Mnogi američki farmeri koriste skupo i visokoproduktivno patentirano sjeme tvrtki kao što su Bayer AG i DowDuPont, ali se prinos od njih ne može se koristiti za sijanje sljedeće godine, zbog čega su poljoprivrednici svake godine prisiljeni kupovati svježe sjeme.
Troškovi prijevoza u regiji su također niski, jer dizelsko gorivo i plin koštaju puno manje nego u Europi, a Burdin i Mišurov posjeduju veliki broj kamiona na žito voze u crnomorsku luku Novorosijsk, udaljenu oko 320 kilometara.
Privatna i državna poduzeća su posljednjih godina modernizirala terminale za žitarice i povećali su protok robe. Poljoprivrednici aplikacijom na svojim pametnim telefonima mogu naručiti vremenski interval za isporuku pšenice svojim kamionima, tako da ne moraju danima čekati u redu.
Izvoz bi se mogao dodatno povećati, samo se mora pronaći više destinacija za isporuku i riješiti stari problemi infrastrukture.
Rusija to smatra prioritetnim zadatkom i predsjednik Vladimir Putin je naredio dužnosnicima da uklone “uska grla” u infrastrukturi, što guši povećanje izvoza. U unutrašnjosti zemlje, na velikim udaljenostima, nedostaje vagona i elevatora, što je trenutno glavna prepreka za izvoz tog žita na inozemno tržište.
U jednom od najvećih ruskih terminala u Novorosijsku se ove godine dovršava modernizacija i gotovo će udvostručiti svoje kapacitete. Druge tvrtke također planiraju izgraditi i proširiti terminale na Crnom i Baltičkom moru, kao i na Dalekom istoku. Prema riječima dužnosnika, proširenjem luka je moguće povećati izvoz žitarica za 50%, a do 2020. se može povećati i na 7,5 milijuna tona mjesečno.
Vlada na svaki mogući način potiče državne subvencije, uključujući jeftine zajmove koji pomažu poljoprivrednicima u promjeni zastarjele opreme.
The Wall Street Journal piše kako analitičari i poljoprivrednici napominju kako su napori države u poticanju poljoprivrednika nesustavni i daju različite uspjehe.
“Subvencije se često daju tvrtkama s pravim vezama, a investicije sporo ulaze u poljoprivredu, jer birokrati i službenici često čekaju mito”, piše američki novinar James Marson.
“Poljoprivrednici su dobili slobodu i mogu raditi svoj posao kako misle da je prikladno i učinkovito. Uloga države u posljednjih deset godina vrlo je mala, a to je dobro za industriju”, rekao je Andrej Sizov, direktor Središnjeg analitičkog centra SovEcona.
U prilično objektivnom članku Jamesa Marsona, ne računajući riječi hvale za zapadnu opremu i priključke, koja se vrlo malo koristi u Rusiji, upada u oči tvrdnja “kako su divovska poljoprivredna gospodarstva stvorili bogati tajkuni bliski federalnim i regionalnim vlastima, prema kojima zapadni poljoprivrednici izgledaju kao patuljci”.
Onda navodi podatak potvrđen u ruskim i američkim službenim izborima da udio privatnih farme s više od 100 tisuća hektara ili čak tisuće četvornih kilometara u Rusiji čini samo 13% od ukupno obrađenog zemljišta, što znači da je 87% obrađenog zemljišta u vlasništvu države i saveznih ili regionalnih poljoprivrednih divova.
Sada Mišurov kaže kako si može priuštiti luksuz kao što je skupljanje i popravak starih sovjetskih automobila ili odmor u Maldivima ili na Tajlandu. Ali kaže da preferira ostati kod kuće.
Mišurov je izdvojio novac za popravak kipa Lenjina i spomenik mještana koji su poginuli tijekom Drugog svjetskog rata, a Burdin je platio popravak lokalnog vrtića.
Mišurov ima 10 radnika, tri zaštitara i kuharicu koja priprema hranu za radnike i može se reći da je mali poduzetnik.
“Međutim, to je puno za nas i nastojimo zadržati poslove na selu”, kaže Vladimir Mišurov.
Politika trgovinskih barijera dala još jednu žrtvu – Američke izvoznike pšenice
Farm-Connexion: Rusija osvaja svijet novim oružjem – poljoprivredom
Ako Rusija iskoristi neobrađeno zemljište, učinak sankcija će biti “nula”
Budućnost je poljoprivreda – Rusija se uz pomoć žitarica oslobađa nafte
58 komentara
Super, sad ce zapad napokon biti sit. Hvala ti rusija, bez vas bi bili gladni. Jednostavno bit ce jeftine radna snaga i nista vise.
Ajde crkni od muke sad..ali prije ces od smrada u zapadnom anusu.
Promjeni naočale za sunce s onima za kratkovidne.
@MISSter
Baš je dobro za Ruse da prodavaju svoju GMO FREE hranu po svijetu, i da dobro zarade na tom. Bolje nego McDonald’s. Ili Monsanto.
Bi li htio malo zapadnokenjskog kruha, napravljenog od žitarica tretiranih Monsantovim Roundup kancerogenim herbicidom?
Ja znam da ja ne bi.
Dobar ti tek.
Napokon češ se najesti jado gladna. Došlo doba, da vas Rus hrani, inače bi vas EU odvela u gladomor.
hahah, mali drkica ne miruje…)
Cudna neka vremena….doslo da Rus i brani i hrani!!!!!
Hrana ,uz energiju i napredno naoruzanje ,jos jedna strateska poluga za rusiju.
Ipak je Slovenima potrebna JAKA ruka ! Dok se na Balkanu utrkuju ko ce prodati zemlju ; fabrike i ono malo sto je preostalo od komunisticke SFRJ Rusi na sve moguce nacine podrzavaju poljoprivredu i ne zele biti nicim zavisni od trulog zapada .
Sta je komunizam gradio ……fukare prodaju . Nacionalizacija ili rasprodaja budzasto ? Dok se ima sta prodati ?
Cilj eu je zemlje opljackati novodosle drzave ex-komusticke . MMF je takodje hjihov alat ; Viktor Orban je proterao lopuze !
Krivo razmišljaš ne bi ni Rusi da im nisu uveli sankcije to ih je trgnulo – da su ih primili u EU propali bi za par mjeseci.
Rusi moraju podignuti veliki spomenik američkim i evropskim predsjednicima koji su im uveli sankcije. Nitko nikad nije toliko napravio za rusiju kao oni! Sarkastično ali istinito.
U Hrvatskoj fukare su na Markovu Trgu, Pantovcaku i Kaptolu
Jaka ruka vlada i na zapadu,daleko represivnije od Putina!
U jednostavnom, čitatelju razumljivom objašnjenju je prof. dr. Vladimir Bakarić, onih davnih dana, objasnio da, pojednostavljeno, ne postoji prostor za naplaćivanje vlasništva nad obradivom zemljom, ili drugačije rečeno, da vlasništvo mora biti povezano s poljoprivrednom aktivnošću, jer obradiva zemlja bez ljudskog rada ne vrijedi, praktički, ništa. Prvi dio knjige sam digitalizirao, možete ga pogledati ovdje:
https://www.dropbox.com/sh/qd28jvcdluom9lw/AAC599Hv3ArjZhwT-X2aWHc5a?dl=0
Komunizam je propao a Putin je učinio sve suprotno od onoga što je propagirao taj Bakarić.
Komunizam nikad nije ni postojao. Postojao je samoupravni socijalizam i jednopartijski sistem. Komunizam će tek doći, kako je i predskazano kad se stvore materijalni uvjeti. Najavljuju ga ovih godina zapadne kapitalističke zemlje pod nazivom “Postkapitalističko društvo”! Komunizmom ga ne smiju nazvati jer su od tog naziva sto godina pravili babarogu. Komunistička partija je vodila partjsku diktaturu koja nije omogučavala puno ali je stvorila i osiguravala puno.Ima puno lijepih knjiga o tome kako na istoku tako i na zapadu. One na zapadu su u očima nekih vrijednije jer su “kritičkije” no zapadu nisu drage i o njima ne voli pričati.
KAD NASTUPI SVEOPĆA ROBOTIZACIJA. Tada će biti taj komunizam, međutim tada će prestati potreba za radnicima.
Hvala!
.
valja prehraniti sve više žitelja planete zemlje. a tko će ako ne rusija
Dozvolite”eu kolonija”,jednu vaznu napomenu,uz Vasu izuzetno dobru prognozu,napomenu,Rusi ne uzgajajuGMO Na ovom portalu je bija clanak o pomoru Argentiske dice zbog USrA GMO kukuruza: 30.000.najboljih strucnjaka za poljoprivredu,trazi da useli u Rusiju(iz JAR).Nadam se da ce Rusi ovo omoguciti i onda ste potpuno u pravu,uvazeni”eu kolonije”
Dobro da si dotaknuo GMO. Godinama su nas uvjeravali kako su GMO nuzni da bi se prehranilo rastuce stanovnistvo planeta – da bi odjednom najvecim izvoznikom psenice postala zemlja koja je striktno zabranila njihovu upotrebu. Bas cudno, zar ne? 😉
i pojeftinla sijanje iz proslogodisnjeg uroda.Hahaha,Ameri se polakomili za malo veci urod,a sijeme placaju nanovo + specijale herbicide.Pa ti vidi tko ima bolju vijugu.
Nema ništa bez SFRJ i njenog ostatka, a to je RS, do sad bi Iran lipsao od gladi da stručnjaci iz Novog Sada iz oblasti poljoprivrede, tačnije jedna firma je uvela modernu poljoprivredu u Islamsku Republiku Iran ( od sistema navodnjavanja, do samih odabira sjemena pogodnih za to područje)! Tako da svaka čast Rusima i ostalim, ali mnogo kvalitetnije ljude i proizvođače imamo mi na ex-yu, ali i daleko, čak neuporedivo lošije političare! Kakav crni JAR, argentina i ostale države oaze za kriminalce, tajkune i ubice! Poyyy
Многи ће да се љуте али институти за кукуруз из Новог Сада, Земун Поља и Осјека су у бившој југи су били закон.1989 је бивша југа потписала уговоре са ондашњим ссср-ом и Кином о извозу СЕМЕНСКОГ КУКУРУЗА у те земље аони откачили Чувену УСРА компанију “”ПИООНИР”” и прузели 20% светског тржишта.Уброзо се на пољима око Сурчина појавила “”Кукурузна златица””а затим се ширила даље.Слушао сам једног уваженог професора са пољопривредног факултета после неколико година да се прича да се појавила “””НАВОДНО””по слетању Карго авиона из Чикага и да је било памети те парцееле је требало НАПАЛМОМ СПАЛИТИ.Пример други.Данас у Србији се продајом семенског кукуруза бави “”КУРТА И МУРТА2 па је тако мој комшија купио неко страно семе,кукруз родио ко никад ал неће свиње да га једу,доведе он једног агронома и овај му каже да то није кукуруз за исхрану животиња већ за производњу “”ЕТИЛЕНА””.Наравоученије.КУПУЈ ДОМАЋЕ:
Kod nas su ljudi vrijedni i radni, rijetki su kod nas naučnici i kompletne ličnosti (primjer je taj tvoj komšija vrijedan, ali neobrazovan)! Ali kao primjer navodim svoje sugrađane, odnosno domaćine, koji su stvarno vrijedni, ali ljudi su sebi dali za pravo, bez i malo stida i razuma da mješaju pramenku i smješne vinterberg i il de france ovce, kao da su neki vrsni genetičari, a ne zanatlije i ljudi sa SSS! Pri tom mediji i ostale barabe su uzele za pravo, da pričaju kako su te ovce daleko bolje od naših, a po čemu, kad su one približne muflonima i divokozama! E sad da li je skuplje meso jedne utovljene i vještački proizvedene rase, od divljači (a kojem je najbliža naša pramenka)? Ako je u SFRJ nisu dirali, zašto sad uvoze te smješne rase, kojima je jedina prednost kilaža u obliku viška loja i masti, a ovamo pričamo o nekom zdravom životu!
I Poljoprivredni institut iz Osijeka
Kombinat i fakultet.
The Wall Street Journal malo serucka. No , uopćeno, autor je iznio podatke i to je dobre i točne. Ali 1.) samo 13% je privatnog poduzetništva, ostalo je državno i tu su subvencije zatvoreni krug, država ulaže u samu sebe i tako se puni proračun bez “posredničkog profita” privatnih ulagača. 2) naglašava ulogu zapadne mehanizacije, što je laž, jer su ruske kompanije poljoprivredne mehanizacije eksplodirale i nema uvoza nepotrebno skupih John Deerova , barem od 2014. 3) pozitivno je što autor priznaje da su ruski poljoprivrednici u povoljnijem položaju jer žetvu od ove godine koriste za sjeme sljedeće, što je sa skupim sjemenom Bayer AG i DowDuPont nemoguće. i 4.) u životu se mora se jesti i umirati. Dakle , nikada poljoprivreda neće biti neprofitna, kao ni pogrebna poduzeća. (Naravoučenje : Maratonci teče počasni krug: Smrt je siguran posao, a tome dodajmo i poljoprivredu.
@Laki- Samo mala primjedba. Sjeme, ako nije GMO, je moguće upotrijebiti i više puta (više godina) zaredom u slučaju žitarica. Kod povrća je to lutrija i ozbiljni proizvođači ne riskiraju već svake godine kupuju novo sjeme. To, naravno nije ono iz obližnje trgovine u malom pakiranju sa prekrasnom slikom ploda koja ne odgovara stvarnoj biljci, nego iz malobrojnih sjemenara specijaliziranih za proizvodnju vrhunskog sjemena.
Mene bi više od ruskog uzgoja žitarica zanimalo kako stoje sa povrćarstvom i voćarstvom. Ko ih opskrbljuje sa sjemenom i koliko je ta proizvodnja profitabilna?
Kruha treba vise za gladni svijet od paprika i paradajza.A kada bude trebalo vise povrca lako se prebace.A kada Rusi krenu na staklenike za povrce,nece im opet zapad biti konkurent,jer ce,ako treba,nafta biti i daba za ruskog poljoprivrednika.
Dvije godine bz znacajne razlike u rodu,treca sjetva vec znacajno umanji rod.
Ameri i evropa se brinu svojom politikom i vojskom za povećanje posla “maratoncima” u svijetu.
Samo vi ameri uvodite njima sankcije, čim ih više stiskate tim ih više tjerate da rade i proizvode.Ovaj Rus nije normalan svi Hrvati mu se smiju kaže on da od prve žetve nije kupio ni Mercedes ni stan , skroz lud čovjek.
FORZA ROSSYA !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Nadam se da Rusi imaju dobro sjeme i dobru gnojidbu bez uporabe pesticida i uz veliku zemlju i racionalno poslovanje je garantiran uspjeh bez konkurencije. Na kraju balade će se i Europski poljoprivrednici preseliti u Rusiju ali ne samo oni. Nadam se samo, da “došljaci” neće stvarati “nepotrebne probleme” jer za to nema osnove i “domaćini” ih “normalno primiti”. To bi bila dobra simbioza za sve koji žele?!
COOL, ja pamtim iz Rusije (tada je još bilo sovjetsko doba) jedan prekrasni crni, crni kruh, ljutkast, kiselkast. No, objasniše nam, to je kruh od raži! Zanimljivo, u srednjoj Rusiji gdje je Moskva, raž je dominatna žitarica, a ne pšenica. Zona pšenice počinje nekih 300 km južno i jugoistočno od Moskve.
Nikakvo čudo, u sredini Rusije je slabije plodni podzol ili su bolja smeđa tla, ali u šumo-stepskoj (na ruskom ljesostjep) ili pravoj stepskoj zoni (na ruskom stjep, travnate ravnice bez drveća), je jako plodna crnica ili černozjom. Rusija ima upravo sam pročitao, oko pet i pol do šest puta više površine pod černozjomom od Ukrajine, ali oko tri puta više stanovnika. Opet su brojke jasne, na čijoi je strani više zemlje u odnosu na broj stanovnika.
Posebno pamtim i ukusne mliječne proizvode, maslac pogotovo. Koliko pamtim, maslac iz Sibira i sa Urala je bio posebno kvalitetan.
Da, slažem se s strukturom tla, to se da i iščitati iz samog gore teksta; eh da – to je točno s raži- ne znam kad sam takvu probao kod nas?, mislim nikad. A raž (općenito) je tako dobra i zdrava. Samo da ne unište humus kao kod nas, gdje je pao na svega 2% ili i manje (kako gdje). Osobno sam samo probao njihov crveni i crni kavijar s maslom, maslo ok ali kavijari su tako slani-za mene užas; ali, ajde nije me ubilo :); pošto je to bilo u sklopu razmjene među tvrtkama bilo je i uljudno ne prigovarati i ne praviti grimase :), sve u svemu – željeli su nas najbolje počastiti i bilo je ok. Ah da, sad sam se sjetio-i njihovu zimsku salamu-bila je stvarno odlično složena i odličnog teka. Godina je bila 89.
Probo u Moskvi u hotelima ,za dorucak obavezno na stolu crni kruh i puter kao predjelo,a iza sta zelis od dodatka.
@zlatan
Pajdo nemoj sa mliječnim proizvodima iz komunizma i kruhom. Kolindi će tlak u nebesa. A baš je počela frfljat svima koji nisu utekli, pa je moraju slušat, o jogurtu i da je morala zapisivat kruh u komitetu. Iako, ovi hadezeovci što su prije bili po komitetima i uništavali Partiju iznutra, tvrde da je se ne sjećaju. I da nisu ništa zapisivali. Jedino su račune zapisivali gazde birtija u kojima su komitetlije marendale i pile. I onda su te račune mogli staviti na brukvu. Jer su ovi bili vlast. I došla je demokracija. A ovima se nije dalo ići doma, ženi, pa su ostali. I opet su vlast. A narod? I narod će na brukvu.
Kinezi se preorijentiraju na rusku soju. Da je kvalitetnija od američke. I jeftinija. To je rezultat trgovinskog rata. Američki farmeri, Trumpovi glasači, na gubitku. Država im refundira, za to je u proračunu predviđeno 6 milijardi dolara.
Znači, uskoro treba očekivati nove američke sankcije. Ovoga puta svima koji kupuju rusku pšenicu.
Rusija se prvo osigurala oružjem – hrana je na drugom mestu ali samo za nijansu manje važna za održanje sigurnosti i stabilnosti. Izostavite bilo koje od ova dva i imate “laku žrtvu”, to je istorija mnogo puta zabeležila. Naravno, ako još može da se zaradi tim bolje…
Dodaj tome pitku vodu i energiju (što Rusija ima), i ne ovisiš o nikome.
Mora tako , velika zemlja , puno resursa , vojska je uvek igrala dominantnu ulogu kroz istoriju Rusije i igrace i u buduce.
Takodje imam utisak da je istorija dala Rusiji ulogu nekakvog osiguraca koji se aktivira kada neka velika sila pokusa da preuzmme svet.
Kad pogledamo Kinu vidimo neverovatne promene ali one su gotovo isključivo ekonomske ili vezane za ekonomski napredak – sistem se bitno ne menja. Imam utisak da su promene koje vidimo u Rusiji samo “površinske”, da su one samo podloga za neke dublje.
Nije samo osećaj u pitanju, da sam ja “zadužen” za neke takve promene radio bih upravo na način na koji radi Putin – samo što sam ja nestrpljiv pa bih pokušao brže (i pogrešio, naravno 😉
Kakva je situacija po ovim pitanjima, u drugim bivšim sovjetskim republikama? Nije samo ova sadašnja Rusija bila dio SSSR-a. Autor spominje da je početkom 20-tog stoljeća, tadašnja carska Rusija bila veliki izvoznik žita. Točno, a glavna luka za izvoz žita bila je na Crnom moru, grad Odessa. Ali vidi vraga, to je Ukrajina, a ne ova današnja Rusija. Glavnina žita dolazila je sa ukrajinskih ravnica. Zanimljivo, Odesa je sada četvti grad po veličini u Ukrajini, a na bivšem sovjetskom prostoru negdje oko 20-tog mjesta. No,u drugoj polovici 19-tog stoljeća, Odesa je bila četvrti po veličini grad cijele carevine. Nakon Peterburga, Moskve, Varšave (tada je Varšava bila u ruskom dijelu Poljske).
No, autor je zaboravio naglasiti da je Ruska Imperija prije Revolucije, bila jako poljoprivredna, da je tek otpočeo industrijski razvoj, da je pred Revoluciju 82% stan., živilo na selu. Da je veliki dio seljaka bio ili sitnoposjednici ili bezemljaši, od kojih su mnogi često gladovali. No, isto tako, u ono razvijeno sovjetsko socijalističko doba, koje mi pamtimo, Ukrajina je proizvodila barem trećinu sovjetske poljopr., proizvodnje. Ili da je jedna Gruzija, smatrana za republiku s anajboljom poljoprivredom, posebno, voće, povrće, vino, mlijekol kefir…..Malo je poznato, kada se 1933 dogodila ona glad, da je Gruzija, ali i Armenija, Azerbajdžan nisu ni osjetili. Za vrijeme rata, u pozadini fronta hrana je bila racionirana, ali u jednoj Gruziji, tržnice su uvijek bile pune. Od šezdesetih promućurni ljudi sa Kavkaza su to shvatili, i lijepo u rano proljeće odlazili avionima ili vlakovima po kontinentalnim prostranstvima SSSR-a, gdje je još trajala zima, posebno po Rusiji, i prodavali povrće, voće i cvijeće. Sjeli bi u avion u Tbilisiju, sa punim kašetama, izašli u Moskvi ili Sverdlovsku, i paff, prodavali na kolhoznim tržnicama to po dva puta skuplje !!! Npr., sedamdesetih, karanfili su stajali uproljeće, u Gruziji ili Armeniji nekih 40 kopjejaka, u Rusiji ili Ukrajini do 1 rublju. Računica je očita.
Pustimo povijest. Mene ne čudi da je u sadašnjoj Rusiji poljopr.zemljište jeftino. Ruske stepe su ogromne i relativno slabo naseljene, ali plodne. Po mojoj logici u Ukrajini bi trebalo biti malo skuplje zemljište, jer je Ukrajina gušće naseljena, a po istoj logici, u jednome Kazahstanu, trebalo bi biti jeftinije nego u Rusiji. Jer Kazahstan je još slabije naseljen nego Rusija.
Sve što pišu zapadni imperijalistički mediji o Rusiji treba uzeti oprezno i s rezervom, a najbolje uopće ne čitati.
Nadam se da onaj :Biološki laboratorij s diplomatskim imunitetom” u Gruziji nije napravljen s namjerom da im “slučajno” pobjegne kakav virus koji napada žito bez GMO-a.
To je dobro pitanje; na to sam i ja mislio dok sam čitao.
Koncept kolektivnih farmi bi imao više uspjeha da su sami farmeri bili u skladu s vremenom. Je, počeci su bili gadni međutim s vremenom je produktivnost sve više rasla. Jasno, u pokušaju diskreditiranja se znaju pisati besmislene teze tipa uništeno rusko seljaštvo, namjerno izgladnjivanje i sl.
treba naglasiti da je repro daleko jeftiniji. kemikalije su proizvedene od domaceg plina, naftu placaju blizu proizvodnoj cijeni, sjeme je visekratno, radna snaga je jeftinija. nema parazita kao sto su renterijeri, kamatari i proizvodjaci jednokratnog sjemenja. ostaje im da proizvedu kvalitetnije strojeve, kvalitetnija ali visekratna sjemenja te marketing konacnog proizvoda.
Sama cinjenica da od rod zapadnog sjemena nemoze koristiti novo sjeme govori koliko je zdrava za jesti zapadna psenica. Ako nista drugo onda i za istu cjenu jedete zdraviju hranu sto se tice ruske psenice. To je za evropska sjemena, a za americka GMO nema smisla uopce da pricamo. Ako u Vojvodini i Slavoniji prinos je 9 tona u Americi je 30. To je GMO.
Američki tekst u tipičnom američkom stilu – bilo da je riječ o filmu katastrofe, o ratnom vihoru, bilo čemu, oni će uzeti za temelj priče pojedinca i kroz njegov život ispričati priču. Ovdje to rade s poljoprivrednikom Andrejom Burdinom.Iz priče iskače nekoliko detalja – ruske subvencije poljoprivredi, kinesko ograničavanje uvoza iz Rusije (čisto da se otvore oči promatračima koji u KIni vide poštenog igrača) , liberalizacija i privatno vlasništvo kao temelj uspjeha.
Ništa se spektakularno neće dogoditi s američkim proizvođačima pšenice. Ili će se preoirjentirati na neke druge kulture u kojima mogu biti konkurentni, ili će propasti, ili će nekako natjerati Vladu da im isplaćuje subvencije kako bi mogli konkurirati proizvođačima u državama čije Vlade isplaćuju iste ili veće subvencije..
Ovaj članak može biti otrežnjujući za sve senilne komuniste i socijaliste – privatno vlasništvo u konačnici dovodi do boljitka svih. Naravno, uz Vlast koja ima strategiju, koja vodi računa o nacionalnim interesima.
Što se tiče samog farmera, u oči upada podatak da su od ukupno 14 zaposlenih – tri zaposlenika zaštitari! To govori o ukupnom ozračju u Rusiji koje očito nije sjajno.
hahah, liberalo-trol opet nastupa. Daj da ti pravilno protumačimo ovaj tekst:
Prvo, iz priče iskače nekoliko detalja – Rusija je odlučila dati svojim građanima zemlju praktično besplatno, tako da se ne moraju zaduživati kod lihvarskih bankara. Time je stvoren osnovni preduvjet za slobodan i održiv razvoj, bez liberalnog robovlasništva.
Ovaj članak takođe može biti i otrežnjujući za sve obožavatelje i promicatelje liberalnog kapitalizma, jer jasno pokazuje da bez centralne državne kontrole i prevlasti javnog i društvenog vlasništva nad privatnim, nema uspjeha ni razvoja. Iz priče jasno proizlazi da bez državnog planiranja i posljedičnog ulaganja u infrastrukturu, željeznicu, lučke terminale i slično, nema napretka. Takođe, država se brine za dovoljne količine zdravog i kvalitetnog sjemena koje e može uporebljavati zauvijek, za razliku od liberalnog sustava, gdje zločinačka vladajuća klika pušta u opticaj isključivo GMO sjeme, koje rađa jednokratno i farmer ga mora kupovati svake godine, čime postaje doživotno ovisan o lihvarima. U Rusiji kako vidimo toga nema.
Nadalje, vidimo da u djelatnostima sa dugačkim rokom povrata investicije kao što je poljoprivreda (a i brodogradnja takođe) pojedincu ili privatniku jednostavno nije moguće proizvoditi bez državne pomoći, i to se radi u svim zemljama gdje država misli na svoje građane i štiti svoj razvoj. To nam s jedne strane govori da je čisti privatni sustav nemoguć, jer su i privatnici ovisni o državi za mnoge stvari, dok nam s druge strane govori da je u Hrvatskoj na vlasti već desetljećima korumpirana kriminalna ekipa koja uništava domaću privredu sakrivajući se iza floskula o privatluku, liberalizaciji, opstanku najsposobnijih i sličnim nebulozama, koje profuravaju agenti Zla.
Što se tiče organizacije rada ovog dotičnog farmera, upada u oči da je potreban stalan nadzor nad poljoprivrednim zemljištem kako bi se zaštitili usjevi od štetočina, što nam govori o apsolutnom moronizmu autora komentara iznad, čije poznavanje procesa u poljoprivredi očito nije sjajno. Ipak je njegov zanat propagandiranje liberalno-robovlasničkog sustava, tako da ga treba razumjeti. Zlo je i inače ograničeno po svom dosegu.
Ivo
vidim da se slažeš sa mnom. Poljoprivreda u Rusiji je živnula nakon što je država prepustila privatnim poduzetnicima inicijativu i vlasništvo nad zemljom- To se pokazuje (kao i uvijek i svugdje) dobitnom kombinacijom, za razliku od nasilne kolektivizacije i državnog vlasništva.
Također, zahvaljujem na pojašnjenju – da zaštitari služe za zaštitu usjeva od štetočina, hahaha.
@Ivo- Iz tvog komentara je očigledno da se poljoprivredom ne baviš čak ni iz hobija. I kod nas (RH) imaš zemlju za badava. Najam 1ha zamlje nerijetko se plaća oko 100-200 Eura. Pa i manje. O sjemenu bolje nemoj ako nisi u branši ili agronom. Hajde pogodi gdje povrćari idu (svake godine) po sjeme? Upravo na “truli” zapad. Iz mojeg kraja većina u Austriju, manje u Italiju a oni sa posebnim kulturama u Nizozemsku. Nitko na istok. Sjeme se unaprijed naručuje iz kataloga, prodaje se na komad ili na gram (zavisi od kulture) i plaća fantastično. 3 gr sjemena paprike dođe 30-40 Eura. Ali se isplati. Urod je fantastičan, biljke zdrave i nema “izrođenih” jedinki.
Suprotno tvom mišljenju, samo privatni poljoprivrednik je uspješan. Nikakve zadruge ili moljakanje države za povlastice. Samo me pusti da radim, nemoj ne saplitati i ograničavati i ne tražim ništa, posebno ne novac. Nisam prosjak nego proizviđač.
Jedino nemam primjedbe na zapažanje o korumpiranoj ekipi. Fakat je liberalizacija uvoza svega pa i smeća glavna prepreka uspjehu naših poljoprivrednika.
Da, da, da. To je to, makar nekima to zvuči smiješno. Onaj ko ima kaj za jesti, ima energiju i pitku vodu će opstat. Jedino je trabl sve to sačuvat.
Potemkinova polja !