fbpx

Umro je Oliver Dragojević

oliver dragojevic

Nije neočekivana vijest, već godinu dana se Oliver borio s opakim rakom pluća, ali vijest o smrti uvijek se čini preranom i iznenadnom.

Nedavno je dobio nagradu za životno djelo na 25. Porinu, ali je zbog bolesti nije mogao primiti na završnoj svečanosti koja je održana u splitskoj Spaladium areni. Bio je potpuno svjestan stanja u kom se nalazi i rekao je: „Osim te, ima još jedna nagrada. Dubrovačko-neretvanska županija mi je dala nagradu za životno djelo, također. To je priznanje baš dobro i lijepo. Veseli me, samo što su to neke stvari koje se događaju pred kraj života i meni se to ne sviđa. Ne gledam ja na to tako, nego to jeste tako.“

Na svom umjetničkom putu bio je u početku i osporavan, ali kasnije je našao zasluženo mjesto i svojim pjesmama nastanio se u mnogim srcima. Imao je brojnu fanove koji su mu uvijek bili vjerni, a i on njima.

Neka počiva u miru!

 

Još par riječi o Oliveru prenjećemo vam kroz tekst VeNLO-a:

Oliver? Koji Oliver? Upitao se Mišo Kovač u već legendarnom intervjuu u emisiji Nedjeljom u 2. Kad je Oliver napunio Gripe? Iako su ta Mišina pitanja na prvi pogled izgledala kao ona kojima progovara njegov rivalski ego, oni koji pamte predratno doba u kojem je Mišo Kovač bio na svojim glazbenim vrhuncima, znaju kako je tad Oliver Dragojević bio tek u drugoj ili trećoj pjevačkoj ligi.

Za razliku od današnjeg youtube poimanja glazbe i njene dostupnosti koja ovisi samo o wi-fi signalu, prije dvadesetak godina do glazbenih zapisa se dolazilo samo putem radijskih postaja i nosača zvuka – gramofonskih ploča ili audio kazeta (po ovomu audio se ta kazeta razlikovala od video kazete). Odnosno, do glazbe se dolazilo namjerom! A namjernici, oni koji su kupovali ploče ili kazete, to su činili kao poklonici određenog glazbenog žanra.

Glazba kojom su tadašnji Oliver, Mišo Kovač, Tereza Kesovija i ini osvajali publiku danas više ne postoji, osim kao povijesni zapis. Nikomu ne bi palo na pamet spomenute pjevače staviti u kategoriju pop-pjevača jer oni su pjevali zabavnu glazbu, nastalu na odjecima talijanske kancone, francuske šansone i glazbenih festivala tipa San Remo. U našoj inačici su se ti festivali zvali Splitskim, Zagrebačkim, MIK. Bila su to glazbena natjecanja čija osvajanja su govorila i o ideologiji tadašnjeg društva jednako kao i o glazbenim dosezima kompozitora, izvođača. Žiriji tih festivala su voljeli Olivera Dragojevića. Publika nešto manje.

Tad nisu postojali stilisti i svatko je bio sam svoj modni guru. Oliver je uporno nosio prevelike naočale, izbjegavao je novinare i rijetko davao intervjue. A kad bi to i činio, bio bi to niz nepovezanih rečenica s kojima bi manje rekao, nego da je šutio.

Svaki pjevač tog predratnog doba bio bi vezan za određenog kompozitora pa je tako Oliver uglavnom pjevao pjesme čiju glazbu bi pisao Zdenko Runjić, tekstove bi pokupili negdje putem. Domovinski rat, kao znak za početak milenijske promjene, tehnološke najprije, stubokom mijenja i sve odnose u popularnoj glazbi. Pjevači šlagera, zabavne glazbe ostaju bez publike raspadom zajedničkog jezičnog prostora,a nove tehnologije tu glazbu čine suvišnom.

Glazbenici, dakle pjevači, kompozitori pop i rock bandovi ostaju bez prihoda od kojih su živjeli desetljećima. Long play ploče postaju prošlost,a glazba se više ne kupuje, besplatna je na youtube i do donošenja i primjene Zakona o zaštiti autorskih prava, jedini način za preživljavanje olovnih devedesetih godina postaju live nastupi. A u live nastupima Oliver Dragojević tek pokazuje svoju pjevačku karizmu. U pravo vrijeme mu sjeda i Cesarica, pjesma koju je napisao Zlatan Stipišić Gibonni, za koju je rekao kako je znao da je ne može sam otpjevati. Cesarica tako postaje pjesma prijelomnica u Oliverovoj karijeri. Koja u u mnogim elementima podsjeća na onu Joea Cockera, koji je svoju interpretativnu snagu pokazao u zadnja dva desetljeća svoje karijere.

Bodulsku inertnost koja je uvijek na granici lijenosti, fjake i dangubljenja, Oliver kao Velolučanin, mijenja za temeljiti, uporni i svakodnevni rad. Snimanjem novih albuma postaje etablirani pjevač pop-glazbe i njegov novi glazbeni repertoar postaje okosnica glazbenih programa radijskih stanica. Čak je i sve svoje uspješnice iz doba šlager zabavne glazbe pretvorio prearanžiranjem u pop pjesme. Dakako da mijenja veličinu naočala. A ono što je nekad u njegovim javnim nastupima izgledalo kao nepovezano govorenje ni o čemu se pretvara u britki dalmatinski humor, onaj koji ne štedi nikoga, počevši od samog sebe.

Iako su mnogi zlobnici njegove nastupe u pariškoj Olympiji, newyorkškom Carnegie Hallu, u Opera House u Sydneyu nazivali predstavama za hrvatski jet set, novonastalu zlatnu mladež neoliberalne Hrvatske koja ga je pratila na tim koncertima, ti koncerti ostaju zapisani u njegovoj biografiji i svakako zaslužuju poštovanje jer znamo da je na tim koncertima prezentirao na najbolji mogući vokalni način sebe i sve kompozitore s kojima je surađivao.

Novi milenij je hrvatsku dijasporu uvećao na svim kontinentima. Danas nema ozbiljne uspješne zemlje, a da u njoj ne žive na desetine tisuća Hrvata. Tako cijeli svijet zapravo postaje prostor za moreplovce na kojem nailaze na hrvatske otoke. Bio taj otok Beč, London, München ili Pittsburgh. Nastupi Olivera Dragojevića i drugih hrvatskih pjevača po dijaspori tako postaju barem za vrijeme trajanja koncerata duhovna poveznica domovine i dijaspore. U stvarnosti poveznica unutarnjih svjetova svakog iseljenika. Pjesma kao medij spaja razum i srce, iscjeljuje duše otrgnute iz svog domovinskog konteksta.

Oliver Dragojević neće u svojim pjesmama progovarati o hrvatskim izdajama kroz povijest, neće na prvu loptu gađati emocije u publici. No, zapjevat će Oprosti mi pape i dirnuti skrivene dijelove psihe i osobne povijesti mnogih. Natjerat će mnoge na prisjećanje zaboravljene ljubavi koja nije odoljela novom svijetu pjevajući „Sve bi da’ da si tu. Samo jedan tren da vičnost bude“ i suza će se zakotrljati sama.

Oliver Dragojević je pronašao način na koji će njegova glazba odrastati i stariti zajedno s njim. I danas nam kao djed s unucima pokazivati pute za zadržavanje vlastite vitalnosti u zrelom dobu. Oliverove interpretacije danas su zrele baš poput njega.

A mi bismo trebali biti zreli za suočavanja sa svim onim što smo kroz život uradili. I s onim što nismo, a trebali smo.

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
87 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Siniša
Gost
Siniša
2 godine prije

Pokoj mu duši!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije

Oliveru, HVALA!

Siniša
Gost
Siniša
2 godine prije

Mogu samo reci….pored Olivera i Tereze,ko je bolan taj Mišo Kovac!!??

krivA
Gost
krivA
2 godine prije
Reply to  Siniša

…Mišo Kovac!!?? …pa Legenda! Isto kao Tereza i Oliver.., “svaki na svoj nacin”!

Siniša
Gost
Siniša
2 godine prije
Reply to  krivA

Xahaxaha znam,naravno ali moj je ukus na strani Olivera a pogotovo ga Tereza stavlja van rasprave.

gungula1950
Gost
gungula1950
2 godine prije
Reply to  Siniša

bice je tereza prodala 30 000 000 ploca?

Moreno
Member
Moreno
2 godine prije
Reply to  Siniša

Mate

igi
Gost
igi
2 godine prije
Reply to  Siniša

…oliver je pjevač,izvođač a stvaratelj je runjić i on stoji iza uspjeha olivera…glazbu neću komentirati ali mišo kovač kao čovjek je neusporediva bolja osobnost…sjećam se tamo 90tih pred početak nesreće mišo je išao po srpskim i hrvatskim selima i ljude svojim glasom pozivao na mir i zajedništvo i čudio se mržnji…nakon što mu je sin nastradao malo je pukao…i ne samo malo….

m.ivanisevic
Gost
m.ivanisevic
2 godine prije
Reply to  igi

Mišo Kovač pozivao na zajedništvo, aha. Ajde nemoj pisati gluposti.

igi
Gost
igi
2 godine prije
Reply to  m.ivanisevic

….nisam još prolupao..sjećam se još krv nije pala a mišo kovač u slobodnoj pozivao na razum…sin mu se u ratu ubio i od tada nije svoj….ako sam napisao zajedništvo to ne podrazumjeva jugoslaviju već razum.

Bino
Gost
Bino
2 godine prije
Reply to  igi

Nije početak nesreće nego srpska agresija na suverenu državu.Molim zovite stvari svojim pravim imenom.Hvala unaprijed

igi
Gost
igi
2 godine prije
Reply to  Bino

bino…koliko je meni poznato u to nesretno vrijeme postajala je samo jedna država…jugoslavija..i da ne duljim…ako je bila agresija zašto je oslobodilačka vojska 1995. popalila 1/3 vlastite države.

žrec
Gost
žrec
2 godine prije
Reply to  igi

Nije HV popalio 1/3 vlastite države, nego je “naša” JNA prethodno popalila i porušila 1/3 jedne republike. Ali to se ti ne pitaš.

igi
Gost
igi
2 godine prije
Reply to  žrec

..neka logično otvori ovu temu pa možemo nastaviti sa zadovoljstvom.

otpisani
Gost
otpisani
2 godine prije

Olivere, neka tvoja slava i tvoje pjesme žive vječno!

(hvala redakciji na ovom osvrtu)

dalmatinac
Gost
dalmatinac
2 godine prije

Ne razumijem one kojima se sviđa njegova muzika.

zlaya
Gost
zlaya
2 godine prije
Reply to  dalmatinac

Sta bi trebali slušat Karleušu možda ili cecu?

Sovoranola
Gost
Sovoranola
2 godine prije
Reply to  dalmatinac

Kakav si ti jadnik, žao mi je šta to moram reći ali eto.

Fakesve
Gost
Fakesve
2 godine prije
Reply to  Sovoranola

Sovoranola, zasto bi bio jadnik, pa ne mora se svakom svidat Oliver. Meni su njegove interpretacije bile divne ali kao covijek mi se nije svidao. I zasto bi sad ja npr bio jadnik…

Siniša
Gost
Siniša
2 godine prije
Reply to  dalmatinac

O ukusima se ne raspravlja!
Ali,ja ne razumijem ljude koji slusaju samo jednu “vrstu” muzike.

m mm
Gost
m mm
2 godine prije
Reply to  dalmatinac

Normalno da nerazumijes,za tako nesto razumjeti treba imati bar malo pameti al jbg kad bi svi imali pameti di bi nam bio kraj

onaj najgl.......veći Dalton
Gost
onaj najgl.......veći Dalton
2 godine prije
Reply to  dalmatinac

dalmatinac
Dobri moj čovik. Ništa ti ne razumiš. Jbg, nije ti lako. Triba takav ić kroz život.
Za te su CD-i japanske grupe JVC. Na njima se ništa ne čuje.
Ode sa životne scene Oliver. Još jedna velika osoba, sa tragom u beskraju.
Deseta je godišnjica smrti Mate Parlova, još jednog velikana iz ovog malog naroda..
Slava im i hvala obojici.

Fakesve
Gost
Fakesve
2 godine prije
Reply to  dalmatinac

Nije to njegova muzika, on je samo pjevac, a muziku i tekstove su pisali drugi.

Zvrk
Gost
Zvrk
2 godine prije

Golemi gubitak. Danas nebo plače. Ali njegove pjesme i vedar duh zauvijek ostaju s nama i onima poslije nas.

Orijunac
Gost
Orijunac
2 godine prije

Zadnji od onih koji su vrijedili, nek mu je laka zemlja, počivao u miru.

28.juni
Gost
28.juni
2 godine prije

Veliki pjevac i veliki covjek.Mnogi su pronasli sebe u njegovoj pjesmi”Oprosti mi pape”.Neka mu je laka zemlja.

Mölltaler
Gost
Mölltaler
2 godine prije
Reply to  28.juni

Veliki pjevač možda, veliki čovjek stvarno ne znam po čemu.

hrvat
Gost
hrvat
2 godine prije
Reply to  Mölltaler

ostao je principijelan do kraja, Srbi su mu nudili velike pare, nikome toliko ko njemu ali je odbio otići pjevati u Srbiju, jediino Oliver i Mišo nisj htjeli nastupati po Srbiji i Crnoj Gori i prodat će za eure za razliiku od svih ostalih iz Hrvatske

Mölltaler
Gost
Mölltaler
2 godine prije
Reply to  hrvat

Znači činjenica da nije htio nastupati u Srbiji i Crnoj Gori ga čini velikim čovjekom. Možda po tvom načinu razmišljanja. Po mom je upravo suprotno.

Fakesve
Gost
Fakesve
2 godine prije
Reply to  hrvat

Pa nije zato velik nego obrnuto, nije tu novac u pitanju nego principijelno podrzavanje mrznje, Kome bi to trebao biti uzor?

Kora
Gost
Kora
2 godine prije
Reply to  Fakesve

@Fakesve

Otkad je osobni stav Hrvata o Domovinskom ratu i nepodilaženje Srbima, odnosno odbijanje ispunjavanja srpskih glazbenih želja isto što i “principijelno podržavanje mržnje”? Zar se Srbima nikada u ničemu ne smije reći “ne, hvala”?

Oliver je imao svoj stav o određenim događajima, no nikada nije podržavao i širio mržnju. Za razliku od mnogih, drugima nije silom nametao da misle kao on niti je vjerovao da sve mora biti po njegovom. Jednostavno i bez puno priče, on je živio život na svoj način, iskreno uživao u glazbi i njome dotaknuo milijune srdaca. Pjevao je za novac ili za gušt, ali nije se dao potkupiti niti je svoju popularnost koristio za društvenopolitičku manipulaciju svojih fanova. Ostavio nam je u nasljeđe prekrasne glazbene snimke koje imaju iznimnu vrijednost i koje će biti izvor nadahnuća ili utjehe još mnogim generacijama, neovisno o tome što Olivera više nećemo slušati live.

Počivao u miru Božjem!

m.ivanisevic
Gost
m.ivanisevic
2 godine prije
Reply to  Fakesve

Naravno da je bio veliki pjevač, a to što ti patiš za nekim vremenima i državama koje ne postoje bi trebao riješiti sam sa sobom.

mmm
Gost
mmm
2 godine prije
Reply to  Fakesve

Po tebi nije bio velik jer nije zelio pjevat u zemlji iz koje su kolone vojne tehnike isle u njegovu zemlju da bi rusili,palili,pljackali I silovali,ili mozda nije velik jer nije zelio pjevat onima koji su bacali cvjece na te iste kolone.mozda za tebe nije velik Ali za nas je najveci

Tupko Glupko
Gost
Tupko Glupko
2 godine prije

Jedini od hrvatskih pjevaca koji nije pogazio svoju rijec da nece ici pjevati u Srbiju poslije rata u Hrvatskoj.
Sto god neki mislili o tome, dokazuje principijelnost, rijetka osobina danas.

Zagor
Gost
Zagor
2 godine prije
Reply to  Tupko Glupko

Mišo

Siniša
Gost
Siniša
2 godine prije
Reply to  Tupko Glupko

Ne umanjuje njegov kvalitet…a principi jbs principe.

hrvat
Gost
hrvat
2 godine prije
Reply to  Tupko Glupko

Mišo je odbio 300000 eura za nastup u Srbiji a Oliver 200000 eura, pokazali su da su principijelni i održali su riječ da neće u Srbiju i Crnu Goru ljudi za razliku ostalih hrvatskih “zvijezda” koje su se prodale za šaku eura

Ogi
Gost
Ogi
2 godine prije
Reply to  hrvat

A sto je to toliko lose otici pjevati u Srbiju? Muka mi je vise od nacionalista. Volim njegove pjesme ali odbiti pjevati u Srbiji ili bilo gdje drugo gdje narod voli njegove pjesme je glupost. Jedan djed mi je bio Grujo. Drugi je bio Jozo. Najbolji drugovi muslimani. Dokle vise nacionalizam? Niko nije birao kako ce se roditi. I pitamo se zasto smo ovdje gdje smo sad, u dupetu zapada. Jadno.

Tko nas bre zavadi!
Gost
Tko nas bre zavadi!
2 godine prije
Reply to  Ogi

Lakše je tebi (i takvima kao ti) utjerati metar u dupe nego centimetar u glavu.
Olivera (Hrvatsku i BiH) su napali nacionalisti iz Srbije. I kud ćeš većeg motiva da se u Srbiju ne ide pjevati. Nisu svi agresiju gledali iz Frankfurta, netko ju je trpio na svojoj koži. Baš zbog tih nacionalista koje osuđuješ Oliver je donio svoju odluku, ali se praviš ćoškast pa sada ne znaš tko je tko u cijeloj priči. Oliver nije nacionalista, ali je bio karakter i gromada od čovjeka. Imao je princip. Ne slažem se s njim, jer bi ja da sam pjevač išao pjevati svugdje. Ali poštujem negov stav i razumijem ga u potpunosti. Otiđi na srpske portale pa pogledaj koje bljuvotine komentiraju o njemu. Nakon svih tih negativnih komentara i slijepcu je sada jasno zašto je Oliver ostao principjelan i zašto je u toj principjelnosti ostao velik. Najveći!

Ogi
Gost
Ogi
2 godine prije

Ja sam cjeli rat proveo u BiH i dobro znam šta je rat i šta su nacionalisti na sve tri strane tako da to guranje u glavu ili dupe ostavi za nekog drugog. To što su neke osobe na nekim portalima pisale gluposti o Oliveru ne znači da je to mišljenje ogromne većine naroda. Da je došao u Srbiju garantujem da bi napunio najveću dvoranu u Beogradu. I nisam ni rekao da je Oliver nacionalista.

Tko nas bre zavadi!
Gost
Tko nas bre zavadi!
2 godine prije
Reply to  Ogi

Da, Oliver bi napunio beogradsku Arenu bez ikakvih problema. To nije sporno. Samo molim vas pogledajte komentare na nekim portalima u Srbiji. Recimo telegraf.rs na deset pozitivnih lajkova imate 100 negativnih. A taj odnos dovoljno govori koliko je Oliver pozitivna osoba u Srbiji. Nije problem u milijunskom gradu naći 20.000 fanova, ali zato pored njih ima najmanje 200.000 onih koji ga smatraju ustašom i ne žale za njim niti izražavaju trunku suosjećanja. O tome govorim. Strašno. A to što si Ogi proveo cijeli rat u BiH ništa ne znači ako se nisi borio protiv nacionalista. Prije da se odabrao stranu i bio jednak nacionalista kao većina drugih.

Jugosloven
Gost
Jugosloven
2 godine prije
Reply to  hrvat

Karakteristika velikih ljudi je da umeju oprostiti i preći preko nečega što su nekada izgovorili. Zato oni nikada neće biti veliki u regionu već samo u Hrvatskoj. Kada umru oni koji su ih slušali u SFRJ neće biti internacionalne zvijezde već samo hrvatski pjevači. Za razliku od Tereze koja će ostati upamćena kao internacionalna zvijezda

m.ivanisevic
Gost
m.ivanisevic
2 godine prije
Reply to  Jugosloven

Kakve veze ima njegov odabir da ne nastupa u Srbiji sa oprostom? I šta bi to on imao i kome opraštati?

Kora
Gost
Kora
2 godine prije
Reply to  Jugosloven

@Jugosloven

Razlika između Vas “Jugoslovena” i nas Hrvata je u tome što je Vama “region” bio i ostao “san snova”, a nama je to bila i ostala slobodna i samostalna Hrvatska. I zato će dostojanstveni Oliver živjeti vječno među hrvatskim glazbenicima i slušateljima, što je sasvim dovoljno budući da on sam nikada nije ni želio više pa je “region” mirne duše i čiste savjesti prepustio instant glazbenim zvijezdama i političkim manipulatorima, odnosno inim samodopadnim egoistima i razgolićenim sponzorušama, pardon “pjevačicama u usponu”.

Zorule
Gost
Zorule
2 godine prije
Reply to  Kora

“a nama je to bila i ostala slobodna i samostalna Hrvatska”

Ne bih se slozio, jer ova drzava nije niti slobodna a jos manje samostalna

Tko nas bre zavadi!
Gost
Tko nas bre zavadi!
2 godine prije
Reply to  Jugosloven

Oliver je bio mega popularan kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji. A za razliku od Tereze u Hrvatskoj će živjeti vječno. Po njemu će se zvati ulice, trgovi… za razliku od Tereze koja neće dobiti ni svoj sokak. U tome je razlika.

Fakesve
Gost
Fakesve
2 godine prije
Reply to  hrvat

Hrvat, jedino sta je on principijelno podrzavao time je medunacionalna mrznja, a obzirom da mu je trebala boca viskija da odsvira prvu notu, pitanje je koliko su mu ti tzv principi bili trijezni.

m.ivanisevic
Gost
m.ivanisevic
2 godine prije
Reply to  Fakesve

Daj mi molim te objasni zašto je on podržavao međunacionalnu mržnju odbijanjem nastupanja u Srbiji? I šta tebe zaboli neka stvar jel on pio jednu, dvije, ili tri boce viskija prije svriranja prve note. Hoćeš reći da je bio konstantno pijan zadnjih 20ak godina odnosno da nije imao moć rasuđivanja te da mu je to utjecalo na te kako ih ti nazivaš tzv principe? Daj čovječe skuliraj se, ovo ti je 21 stoljeće i Juge ti više nema niti će je više biti. Nisu ti svi na ovom portalu Jugoslaveni. Jel ti misliš da svi dijele tvoje viđenje svijeta i tvoj svjetonazor?

žrec
Gost
žrec
2 godine prije
Reply to  Fakesve

Fake sve – Koliko je tvoj Čorba the Četnik je pridonio međunacionalnoj ljubavi? S viskijem ili bez njega?

Kora
Gost
Kora
2 godine prije
Reply to  žrec

@žrec

Ne treba se uzrujavati oko komentara Fakesve. Znamo tko je opsjednut mržnjom i ratovanjem, odnosno tko je otac laži i svega lažnoga pa je više nego jasno da komentator Fakesve ovdje zapravo igra ulogu đavoljeg odvjetnika.

Shihan sensey
Gost
Shihan sensey
2 godine prije

Slava i hvala Velikanu. Pokoj mu duši. Sućut obitelji.

Nesvrstani
Gost
Nesvrstani
2 godine prije

Ne zelim cjepidlaciti ali tekst poprilicno krivo iznosi da je Oliver navodno tek poslije rata postao ono sto jest, odnosno da je “Cesarica” bila prijelomna u njegovoj karijeri. Oliver je vec davno prije “Cesarice” izgradio svoje ime, i da je prestao pjevati 1990 godine, njegov opus bi i dalje bio impresivan.

Hvala mu na svim pjesmama koje je otpjevao…

žrec
Gost
žrec
2 godine prije
Reply to  Nesvrstani

Stvarno i ja sam prvo pomislio tko je pisao taj tekst. Bome, malo ću više kritički čitati buduće tekstove autora, ovo je teški faux paux, autor stvarno nema pojma o glazbi. Objekivno, Oliver je postao možda i najveća zvijezda Jugoslavije još oko 1980., do već 90′ glazbena legenda.

Nesvrstani
Gost
Nesvrstani
2 godine prije
Reply to  žrec

@zrec
A da… pogotovo recenica: “Svaki pjevač tog predratnog doba bio bi vezan za određenog kompozitora pa je tako Oliver uglavnom pjevao pjesme čiju glazbu bi pisao Zdenko Runjić, tekstove bi pokupili negdje putem.”

Nevjerojatno… reci za Oliverovu fazu suradnje sa Zdenkom Runjicem da su tekstove “pokupili negdje putem” je zaista na razini uvrede kada se pise o covjeku koji je tek umro i kada govorimo o pjesmama kao sto su “Oprosti mi pape”, “Galeb i ja”, “Vjeruj u ljubav” i da ne nabrajam dalje…

zwizdan007
Gost
zwizdan007
2 godine prije
Reply to  Nesvrstani

Spomenit Runjića a ne Momčila Popadića je teški fail autora članka…

Kora
Gost
Kora
2 godine prije
Reply to  Nesvrstani

@Nesvrstani

Odlična opaska! Tekstovi pjesama koje je pjevao Oliver zbog svoje kvalitete nisu nikako mogli biti “negdje usput pokupljeni”. Takav pristup tekstu – ugazbljivanje i promoviranje dekadentnog uličnog sadržaja iliti otpadaka koje ni pas s maslom ne bi konzumirao, a nekmoli normalan čovjek s finijim glazbenim ukusom – tipičan je, primjerice, za “glazbene uspješnice” Vjekoslave i Tončija Huljića, a ne Zdenka Runjića i Olivera Dragojevića.

Fakesve
Gost
Fakesve
2 godine prije
Reply to  žrec

Ma tko je znao za njega 1980g osim bliske rodbine, bilo je doba novog vala Prljavog kazalista, Riblje corbe, Idola…i to su bile zvijezde Juge a on je spadao u izvodjace za ljetne terase gdje se par staraca njihalo. Autor je sve tocno napisao

Kora
Gost
Kora
2 godine prije
Reply to  Fakesve

@Fakenews … pardon Fakesve

Sudeći po komentarima, malo Vas previše boli to što je jedan hrvatski “izvođač za ljetne terase” s lakoćom napunio neke od svjetskih dvorana, ali ni za sav novac ovoga svijeta nikada nije htio nastupiti u Sava Centru. A što se može… neka pati koga smeta 🙂

Tko nas bre zavadi!
Gost
Tko nas bre zavadi!
2 godine prije
Reply to  Fakesve

Hajde što ti nemaš pojma o životu, više me brinu ove pozitivne ocjene komenatara. Znači nisi sam, a to je već zabrinjavajuće.
Ako ikada budeš imao priliku pitaj Boru Čorbu što bi dao da je u cijeloj Jugi bio cijenjen kao Oliver. Naravno od onih koji znaju što je dobra i kvalitetna pjesma.

krivA
Gost
krivA
2 godine prije
Reply to  Nesvrstani

..on je svoj put utro od izvedbe “Kopakabane” a “Piceferaj” uz ostale, da ne nabrajam, tokom 20 godisnjeg druzenja sa Runjicem, polako ulaze u evergreen i klasiku dalm. sansone. Nocturno, Magdalena, Galeb, Romanca, Stine..itd.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije
Reply to  Nesvrstani

Nesvrstani
Evo što o Cesarici kaže sam Oliver u knjizi Splitska dica, od zidića do vječnosti novinara Slobodne Dalmacije Zlatka Galla:
“Cesarica“ je bila prekretnica i dala svemu što sam kanio raditi poseban timbar. Nakon toga su me počeli slušati mladi, naprosto me je otkrila jedna potpuno nova publika. “Cesarica“ je učinila i da se iz naftalina izvade stare snimke, da se mladi koji me nikada nisu slušali okrenu klasici: “Malinkoniji“, “Papi“, “Galebu“… Svojim san zaokreton učinija da postanu svjesni da ja postojin, ali i da san postoja prije novih pisama. Očito su ih otkrili, jer kad san nastupa u diskotekama, one su bile pune nove publike, koja je znala sve moje stare pisme napamet, kaže Oliver Dragojević

White_patriarch
Gost
White_patriarch
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

SoA, to je rekao zato jer od kraja 1980-tih do 1995 nije bio u fokusu, prvenstveno zbog razlaza s Runjićem koji je počeo previše podilaziti jeftinoj publici (Žuto lišće ljubavi i ostale bljuvotine). Oliver je htio zadržati nivo koji su izgradili 70’ih i ranih 80’ih, a Runjić je htio novac. Zato se Oliver našao u limbu iz kojeg ga je spasio Gibonni, a kasnije i drugi autori, neki poznati, neki nepoznati. Međutim reći da mu je ozbiljna karijera počela s Cesaricom je teška glupost, autor očito nema pojma o čemu priča, Oliver je bio veličina prije rata, ali ne među rajom koja je slušala Brenu i Mišu nego među obrazovanom srednjom klasom, koja ga obožava još i danas.

Nesvrstani
Gost
Nesvrstani
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

@Alerik

Sve to stoji, ali nije istina da je tek poslije Cesarice Oliver postao zvijezda.

Taj cijeli njegov period je opcenito prekretnica jer je poceo raditi sa dosta drugih autora kao i ostvarivati razne suradnje koje su prije za njegov stil bile nezamislive (npr. sa Tonijem Cetinskim itd.). Tj. Oliver je svakako imao prekretnicu u svojoj karijeri, a to je evo dobro objasnio White_patriarch pa se necu ponavljati, no nikako ne stoji tvrdnja da je tek poslije Cesarice postao velicina, zvijezda ili kako vec to nazvati…

Zvrk
Gost
Zvrk
2 godine prije
Reply to  Nesvrstani

eh da, rokerski izgled s onim dugim naušnicama. a čak je i bila priča da je bio nevjeran mužek.

Tko nas bre zavadi!
Gost
Tko nas bre zavadi!
2 godine prije
Reply to  Nesvrstani

Oliver je počeo plijeniti publiku od svog prvog Splitskog festivala. A u bivšoj državi postao je mega zvijezda kada je otpjevao špicu u dramskoj seriji o Bošku Buhi. Tada je dobio prostor i na televiziji i sva vrata su mu bila otvorene.
Prije Cesarice Oliver je imao mega hitove koji se i danas slušaju. Ali u onom sistemu si se prvo morao dokazati partiji da bi dobio zeleno svjetlo i prolaz u svijet slavnih. Danas je nešto drukčije. Starletama je dovoljno da daju guzice onima kojima trebaju dati, a muški podmaži s lovom. U svako vrijeme postoje pravila i metode kao se vinuti u svijet slavnih.
A prave zvijezde nikada ne tamne. Zato će Oliver ostati vječan, za razliku od recimo Severine koju ćemo za koju godinu apsolutno zaboraviti.

slagerpjevac
Gost
slagerpjevac
2 godine prije

Njegove pjesme me prate od djetinjstva na ovamo i ova vijest me je baš zatekla i rastužila. Počivaj u miru majstore. Ostavio si puno lijepoga iza sebe.

17 novembar
Gost
17 novembar
2 godine prije

Olivere legendo pocivaj u miru

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo
2 godine prije

“do donošenja i primjene Zakona o zaštiti autorskih prava, jedini način za preživljavanje olovnih devedesetih godina postaju live nastupi”

Tako i treba biti. Tako je i bilo sve do pojave sredstava za pohranjivanje i reprodukciju zvuka. Glazbenik si? Izvoli pjevat ili svirat! Upravo ti je Internet omogućio da ćeš na koncertu u bilo kojem kutku svijeta imati publiku koja već zna tvoje pjesme. Najlakše je danas snimiti album i luftati se na jahtama dok ti na račun kapaju novci od prodaje albuma, tantijema i autorskih prava. To bi bilo kao da vam npr. Končar ili Gorenje svaki put uzmu naknadu kad uključite šporet ili bojler. Danas su autorska prava unosan biznis, a u Hrvatskoj su danas na razini reketa kakvog je provodila čikaška mafija dvadesetih godina.

Fakesve
Gost
Fakesve
2 godine prije
Reply to  Har Megiddo

Bravo !!

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Najdraža mi je Magdalena. Do nekih godina u životu ti se čini kako su mnogi ljudi tu oduvijek, a onda jedan po jedan počnu odlaziti. Oliver mi se činio oduvijek. Nikad ga pretjerano slušao, a sad vidim da sve njegove pjesme napamet znam. Počivao u miru.

Troglavski
Gost
Troglavski
2 godine prije

Pozovi sve te dobre ljude
I nek se borbom bolji bira
Al’ neka prava festa bude
U ime ljubavi i mira

koji stih

Hezbollah
Gost
Hezbollah
2 godine prije

Počivaj u miru Božjem majstore. I ti si jedan od onih koji su odabrali moje djetinjstvo kao i Đelo Hadžiselimović. U mom djetinjstvu si bio i ti sa Oprosti mi pape, Magdalena, Ivana, Moj galebe. Hvala ti. Moja glazba nema nacionalnost ni određeni i isključivi žanr: pored Olivera, slušam i ono što je većina zaboravila, Tereza, Mišo, Miroslav Ilić, Nada Obrić, Đorđe Balašević, Bijelo dugme, Indexi, Divlje jagode, Crvena jabuka(dok je pjevao pokojni Ričl), EKV, Električni orgazam, Zabranjeno pušenje, Hladno pivo, Let 3, pa strani: Jimi Hendrix, Janice Joplin, Doors, Led Zepellin, Iron Maiden, Beatles, Rolling Stones, AC DC, Dire Straits, Status Quo, The Queen. Sve osim Tupsona, Cece, Karleuše i ne znam više ništa iz tog žanra, a za njih sam eto prisiljen čuti…

m.ivanisevic
Gost
m.ivanisevic
2 godine prije

Oliver je legenda. Počivao u miru, moja sućut obitelji.

Majk Majers
Gost
Majk Majers
2 godine prije

prava legenda domace estrade. Pola stoljeca na sceni, tona predivnih pisama otpjevanih….

Netko ode, netko se rodi u bezgranicnom kruznom procesu…..

Novi život se rađa i sretne pjesme mi naviru zvuci
Novi život se rađa, a ključ života u tvojoj je ruci
Što je, ljubavi moja, sva moja ljubav koju ja poklanjam tebi
Što je, ljubavi moja, prema toj sreći što pružaš je meni.

Kora
Gost
Kora
2 godine prije
Reply to  Majk Majers

@Majk Majers

Upravo tako. Samo, vraški posao rade oni koji ovog principijelnog čovjeka i vrhunskog glazbenika sada nazivaju “promicateljem mržnje”. Srećom, tekstovi pjesama koje je Oliver izvodio same govore više nego dovoljno u njegovu obranu.

davor
Gost
davor
2 godine prije

Ima anegdota da je Runjić prvo ponudio pjesme Mahiru Palošu također legendi šansonske scene, ovaj je odbio i onda je izbor pao na Olivera. Oliverove pjesme su kao putopis po Dalmaciji, čista emocija, toliko topline i vedrine a normalno tu je puno zaslužan i barba Runjić, inače elektrotehničar iz Slavonskog broda. Osobno neke od najemotivnijih obožavatelja Olivera susreo sam u Srbiji, gdje se njegove starije pjesme pjevaju sa velikim žarom i pamte. Bilo kako bilo, čovjek nije ostavljao publiku ravnodušnom. Naravno veselio sam se i veselim se uvijek prilici kada ću zapjevati neku njegovu pjesmu sa prijateljima iz bilo kojeg kutka svijeta. Opus je golem, gotovo da nema izvođača u Hrvatskoj koji nije prepjevao bar jednu njegovu pjesmu. Oliver će živjeti još u mnogim mnogim generacijama, nešto kao balkanski i mediteranski Elvis. Dišperadun i morski vuk.

Majk Majers
Gost
Majk Majers
2 godine prije

E da, sad svi znate kakva je on osoba bija, zbog neke izjave ili principjelnosti. Dajte molin vas, ne kopajte di se ne triba kopat. Ne punite baterije na tudjim osobnim stvarima. Ja covika nisan osobno poznava al niste ni vi. Zato vas molin da odj…e sa takvim debilnim komentarima, koji o Oliveru ne govore nista, a o vama svasta.
Pljuc……..

D.Tomic - Jugosloven
Gost
D.Tomic - Jugosloven
2 godine prije

Neponovljivi Olivere, vječna ti slava i veliko hvala.

Abe Nepotvrdjeni
Gost
Abe Nepotvrdjeni
2 godine prije

Točno, i muziku i tekstove su radili drugi, a on ih je birao i interpretirao. Dakle, sve te pjesme nisu izvedene ‘od a do ž’ kako mu ih je netko servirao, nego ih je i birao po nekim njegovim kriterijima i potom sukreirao, odnosno on ih je zajedno sa autorima polirao i udahnuo im dušu i svoj pečat.
Njemu su nuđene brojne pjesme od znanih i neznanih autora, a izabrao je te koje je izabrao, i tko zna kako bi izgledale i uspjele da su ih snimili drugi. Toliko sjajnih i vječnih pjesama. Nisu njegove – da, ali jesu od sebe – od njega i nikog drugog.

Bezimeni
Gost
Bezimeni
2 godine prije

Pocivaj u miru Olivere.

tuf
Gost
tuf
2 godine prije

Mladen iz TBF-a je lijepo opisao svoje susrete s Oliverom:
“Prvi put smo se sreli sasvim slučajno u jednom splitskom kafiću zajedničkog nam poznanika u Getu, u centru, bilo je neko gluvo, pusto predvečerje, kafić prazan, on sam, preslušava album “Dvi, tri riči” koji je trebao izaći uskoro tih dana. Odmah nas je pozdravio i pozvao za stol i nakon otapanja naše uvodne tremice, priča se zakotrljala kao da se znamo sto godina i potrajala čitavu večer i ušla u noć. Ne sjećam se svakog detalja al se dobro sjećam kako smo se valjali od smijeha uz njega, jednog od najduhovitijih tipova koje smo sreli na svom putu.
Hodajući spomenik dalmatinske pisme je sjedio satima s nama, zbijao šale i u nijednom trenutku nismo osjetili da je kolosalna slava koju je stekao u njemu probudila išta od onih ružnih manira što se lako dogodi kod slabijih karaktera. Bilo je jebeno!
Slušali smo skupa album i komentirali i bilo je jasno da je odličan. Njegov komentar je bio: “Dobar je al je za zaspat’ “.
Pretpostavljam da je mislio da će nama kao reperima to biti premekano i dosadno i opet je bilo jasno da redovito zaboravlja da je on Oliver Dragojević, naš Frank Sinatra, najveći, hodajući spomenik dalmatinske pisme čiji glas je upisan trajno i u naš DNK. Skroman, topal čovjek, zajebant, zaljubljen u glazbu, utjelovljenje glazbe čije su pjesme najljepši zvučni prikazi onog zdravog dalmatinskog duha. Često se sjetim te izjave: “..za zaspat” i nemam problem s tim jer san u koji te Oliver uljulja je spokojan i sladak i revitalizirajući pa se nakon slušanja Olivera zapravo uvijek osjećam budniji jer njegove pjesme bude radost življenja u svima nama koji ih osjećamo.
Tako će biti zauvijek, to je sigurno. Legendo, ostaješ nam zauvijek u srcima, u umu i foto albumu. Ostaje nam i beskrajan žal šta nećemo imat opet priliku naletit na tebe u gradu i proplakat od smijeha bar još jednu večer.

A sada ti želimo miran i spokojan san dragi Olivere. Hvala ti na svemu, na pjesmama, gostoprimstvu i zajebanciji. Nadamo se da ti nismo bili: “..za zaspat”.

Iskreni čovjek
Gost
Iskreni čovjek
2 godine prije

Najbolji pjevač Dalmacije svih vremena, jedan od najboljih u Hrvatskoj, regionu, pa i šire.

alan ford
Gost
alan ford
2 godine prije

slažem se da je autor malo pobrkao ovdje. Pa Oliver je već u Jugoslaviji bio velika zvijezda i to već tamo negdje 1980/81. kada je imao 33-34 godine.
Već tada je imao najmanje 6-7 hitova, a kasnije još i više….
Njegov prvi hit bio je još ranih 70-ih godina, onaj “Ća će mi Copacabana, Acapulco i Madrid”. Pa su onda došli Skalinada, Malinkonija, Galeb i ja, Oprosti mi pape, Roko i Cicibela (pjesma iz istoimeniog TV filma, za kojega je scenarij napisao Smoje, a glavne uloge Roka i Cicibele igrali su Boris Dvornik i čini mi se, Senka Sokolović-Bertok)… Inače jedna od njegovih ranih pjesma, koja je danas zaboravljena, bila je “Neka pjesma probudi svijet, ruka u ruci u kosi cvijet, nek mi riječi jeknu u svemir, ljubav nada i mir..” Pjesma se danas više nigdje ne može pronaći. Onda kasnih 70-ih 80-ih dolaze još mnogi hitovi: Nadalina (koju je pjevao sa Borisom Dvornikom), pa ona “Cvit mediterna”, koja je bila službena himna Mediteranskih igara 1979. kada je otvoren Poljudski stadion, pa Molitva za Magdalenu, Danijela, Antonio, Vagabundo, pa Moje prvo pijanstvo (pobjednička pjesma na Sarajevskom festivalu Vaš šlager sezone), pa čuvena “A sad adio” (iz serije Vruć vetar), pa Tu non llores mi querida (pjesma ima neke veze sa španjolskim građanskim ratom), pa “Infiša san u te”, pa “Neka se drugi raduju”… “Vjeruju u ljubav”,. “Što to biješe ljubav”… itd., onda je tamo kasnih 80-ih snimo cijeli album, ono sa malo komercijalnijim pjesmama, koje vuku na grčki melos i pijanke, ono sa hitovima “Žuto lišće ljubavi”, “Svirajte noćas za moju dušu”, “Majko”…itd. Dakle već do 1991., do raspada Jugoslavije Oliver je imao najmanje preko 20 hitova i bio jedna od najvećih zvijezda u Hrvatskoj i Jugoslaviji. U svakoj anketi, kada bi nabrajali 5-6 najvećih zvijezda bivše države u svim glazbenim žanrovima, Oliver bi bio među tih 5-6.
Onu ” A sada adio” Oliver je tada 1980. pjevao na srpskom na ekavici, a takvu jednu pjesmj, na ekavici, ako se ne varam, snimio je i za seriju “Priče iz radionice”, inače također izvrsnu srpsku seriju, koja se emitirala sredinom 80-ih , sa pokojnim Zoranom Radmilovićem, u glavnoj ulozi. Inače Oliver je tada često nastupao u Beogradu i na TV Beograd, kao u tada popularnoj emisji “7 plus 7”, Sedmorice mladih, gdje je pjevao Nadalinu, a onaj govorni dio, umjeso Dvornika, govorio je komičar Minimaks, stričević Miroslava Ilića. I ako se ne varam, Oliver je također pjevao na ekavici pjesmu za mini-seriju “Boško Buha” 80-ih godina: “Nek nas ove slike sete, na tu decu, na te đake, što su mali, mali za vojnike, a veliki za junake”.
Zašto Oliver kasnije nije više nikad nastupio u Beogradu, je njegova stvar, meni osobno ne bi smetalo da je nastupao, inače su u Beogradu u zadnnjih 10-15 godina nastupale sve hrvatske šlagerske i rok zvijezde. Isto kao što mi ne smeta, ako neki srpski pjevač kaže, da ne želi nastupati u Hrvatskoj, također njerova stvar. Zavisi od ugla gledanja. Neki misle da je to bio njegov nacionalizam, (osobno mislim da nije), ali može se to gledati i tako, da je on naprosto bio dosljedan i iskren i tako pokazo karakter. Jer nije prekršio obećanje, Jer da jeste, da je ipak pjevao u Beogradu, onda bi baš oni neki sa srpske strane rekli, gle sada prevrtljivca, kada mu treba srpski novac, sada je okrenuo ploču, kao što su tako rekli za Terezu, kada je ipak nastupila u Beogradu, iako je u onim teškim vremenima, kada smo svi bilo obuzeti negativnim emocijama, također bila rekla da neće nikad više pjevati u Beogradu.
Inače, tek sada, kada pomalo odlaze ovi velikani, tek sada sa vremenske distance, vidi se kako je kvalitetna bila ta glazba u odnosu na današnju, bez obzira zabavna, rok, pop, pa čak i narodna, iako ja nikad nisam bio obožavatelj narodne, ali danas mi se čak i Šaban Šaulić i pjesme kao “Dođi da ostarimo zajedno”, čine kao antologijske i bezvremenske u odnosu na većinu smeća sa kojim smo danas zatrpani.
A ti glazbeni festivali, koji se spominju u članku, tada u Jugoslaviji, bili su naprosto glavna mogućnost, da se širokoj javnosti predstvae nove pjesme i novi hitovi: Opatijski festival, Splitski, Zagrebački, Vaš šlager sezone u Sarajevu, Beogradsko proleće u Beogradu… to su tad naprosto bile glazbene manifestacije za tadašnje jugoslavenske glazbene zvijezde, kao danas one zapadanjačke MTV Awards i slične.
Što se tiče Miše Kovača, on je uvijek bio hvalisavac, velikog ega, tako i nakon smrti Ardsena Dedića, koji mu je bio sugrađanin i prijatelj, nije propustio priliku reći, da je on, Mišo uvijek punio sve dvorane, dok Arsen nije to mogao. To ne treba uzimati za zlo, takav je Mišo bio oduvijek, ono kao Muhamed Ali, koji je također uvijek vikao da je on najveći i najbolji. Mišo je drugačija sorta od Olivera, njegova glazba više komercijalna, više za narodne mase, ali također ima jako dobrih pjesama i također bezbroj hitova, i također spada u najveće zvijezde bivše Jugoslavije. Oliver je bio ono više umjetnik, a Mišo, je bio više za narodne mase, Mišo je ako bi tako mogli reći, hrvatska varijanta narodne. novokomponirane muzike..

TauCeti_Mk
Gost
TauCeti_Mk
2 godine prije

Бог да го прости…Неповторлив на Баканите…

https://www.youtube.com/watch?v=055hupVq4G8

roj
Gost
roj
2 godine prije

bol to pan spevak, oblubeny a znamy aj mimo byvalej Juhoslavie. Poznam jeho piesne a po dlhsej dobe som ich pocuval akurat minuly tyzden. Niekedy som chcel ist na jeho koncert. Pozdravujem zo Slovenska. Od detstva som rad pocuval piesne spevakov z byv.Juhoslavie. Celkovo ma mrzia vsetky tie vojny medzi slovanskymi narodmi (Juhoslavia, teraz aj Ukrajina-Rusko) a vsetky tie spory. Skoda, ze to nie je inak a Slovania nevychadzaju medzi sebou lepsie.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik