UN, EU i Jacques Toubon: Macronova vlada uz podršku medija provodi represiju bez presedana

Jacques Toubon

Nakon Ujedinjenih naroda i Europske unije se i francuski pučki pravobranitelj Jacques Toubon u svom najnovijem izvješću obrušio na vladu Emmanuela Macrona i kritizira intenziviranje represivnih mjera u Francuskoj, piše Boulevard Voltaire. Prema aktivistu za ljudska prava, broj preventivno uhićenih i ranjenih prosvjednika tijekom demonstracija “Žutih prsluka” je dosegao nezapamćene razine. Prema članku, ove činjenice dokazuju da vlada Emmanuela Macrona postaje sve reakcionarnija.

Nakon što su UN i Europska unija zatražili od Francuske da provjeri “prekomjernu uporabu sile” od strane policije prema “Žutim prslucima”, francuski pučki pravobranitelj, ili ombudsman, Jacques Tubon, požalio se na “intenziviranje represivnih mjera” u zemlji.

Nakon Vijeća Europe Tubon je svom posljednjem izvješću pozvao francuske agencije za provedbu zakona da u gušenju nemira tijekom demonstracija prestanu koristiti traumatsko oružje.

Od početka demonstracija Žutih prsluka je policija koristila suzavac, omamljujuće i zvučne zaglušujuće granate i takozvane “obrambene lopte” (LBD). Tijekom demonstracija pokreta su ti meci ranili veliki broj prosvjednika, neke vrlo ozbiljno, uzrokujući trajni gubitak vida i ozlijede glave.

VIDEO – Snaga takozvane “obrambene lopte” (LBD) 

Međutim, ako se kritike međunarodnih organizacija prema Francuskoj mogu nazvati “dobronamjernim i umjerenim”, godišnje izvješće Jacquesa Toubona je puno oštrih tonovima.

Toubon je kritizirao “intenziviranje represivnih mjera” od strane vlade, iako je sve počelo nakon proglašenja izvanrednog stanja u zemlji 2015. Međutim, ove mjere i ograničenja slobode su dosegli vrhunac tijekom suzbijanja prosvjeda “Žutih prsluka”, tvrdi aktivist za ljudska prava.

“Broj preventivnih uhićenja i uhićenja prosvjednika na ulicama je bez presedana”, tvrdi autor izvješća.

Osim toga, Jacques Toubon osuđuje “prekomjernu uporabu sile” koju policija provodi određenim vrstama oružja, posebno traumatskim puškama i granatama, što je izazvalo velik broj teških ranjavanja među prosvjednicima.

Unatoč poricanju ministra unutarnjih poslova Francuske i službenog predstavnika Elizejske palače, brojke pokazuju da je među prosvjednicima oko 2000 ozlijeđenih, od kojih stotine ozbiljno, a neki će ostati invalidi do kraja života, ističe Boulevard Voltaire.

Osim toga, ozlijeđeno je više od 1700 policajaca, od kojih su mnogi dobrovoljno “upali u zamku”.

Kao što primjećuje list, ovaj tužan rezultat dokazuje dvije stvari. Prva je reakcionarni zanos Makronove vlade, a druga zaglušujuća tišina francuskih medija na tu temu.

A ako prvi fenomen i ne iznenađuje autora članka, imajući u vidu redovite optužbe protiv Francuske o kršenju Europske konvencije o ljudskim pravima i dosljednom padu međunarodnih rejtinga u poštivanju prava i slobode građana, šutnja medija je za mnoge “neočekivana pojava”.

“To znači da crni plašt represije postupno prekriva našu zemlju uz nesporno sudjelovanje novinarske elite, prije svega državnih medija”, zaključuje Boulevard Voltaire.

 Pokrenuta peticija koja UN poziva da istraži policijsku represiju protiv Žutih prsluka

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Za većinu prosječnih medijskih konzumenata, ono što nije bilo na Tv i u vijestima – nije se ni dogodilo. S tom postavkom računaju kao s točnom svi suvremeni protagonisti nove okupacije vlastitog življa. Budući da se svaka okupacija vrši zbog osvajanja dodatnih izvora prihoda okupatorima, i ova suvremena koja se vrši nad domaćim stanovništvom služi za povećanje prihoda vladajuće nomenklature.
Svako podizanje poreza je nova okupacija. Svaka pobuna protiv dizanja poreza je ‘izdaja’, ‘dezerterstvo’, ‘populizam’, ‘desničarenje’, ‘protudržavno djelovanje’.
Žuti prsluci su osvanuli upravo zbog poreza, trošarina, shvaćajući da zvijer na vlasti nikad ne misli odustati od ubiranja plodova njihovog rada, svakom novom godinom im uzimajući više, ostavljajući manje.
Strategija zvijeri u slamanju prosvjeda je prešućivanje. Nije se ni dogodilo. Novinari koji bi to trebali, morali prenijeti široj javnosti, odjednom imaju pametnijeg posla, zasigurno i bolje plaćenog. Povišica za praćenje drugih tema? vjerojatno.
Sutra će ti novinari reći Jbga, bilo je takvo vrijeme, morao sam šutjeti jer imam ženu, djecu na školovanju, kredit, hipoteku..
Ali danas nitko ne može reći da ne zna. Cijeli svijet zna što se događa na prosvjedima u Francuskoj. Reakcija svijeta je ista kao i da ne zna. Svijet nije briga. Ljude nije briga za tuđe brige. I to je uvod u poraz svih nas u ovoj neprestanoj bitci u kojoj bivamo samo manji ili veći gubitnici. Niti stupanj gubitništva ne ovisi o nama, nego o dobroj volji okupatora. Domaćih i stranih.

Moreno
Gost
Moreno

Interesantno je kako nema Sorosevih udruga za sve moguće vrste prava koji brane prosvijednike i šalju snimke MS medijima kako bi cili svit vidija ”brutalnost” francuske policije . . .

Lucija
Gost
Lucija

Ma pazi ti ‘demokracije’.
Pučki pravobranitelj reagirao NAKON UNa.
Francuska. 21. stoljeće.

Lucija
Gost
Lucija

A, eto…u Francuskoj odavno izvaredno stanje, a onaj u Venezueli ga nije u stanju uvesti. A to znači i potpuno druga pravila za ‘penjače na teglice s cvijećem’.
Očekujemo i izvanredno stanje u V. Britaniji vezano za (ne)Brexit.

Dopizdilomi
Gost
Dopizdilomi

Nije mi jasno kako SAD nije već počela uvoditi demokraciju u Francusku.

Alan Ford
Gost
Alan Ford

Francuzi ovako reagiraju na drastično pogoršanje vlastitog životnog standarda, slično kao što su to pokušali i Grci prije nekoliko godina. Dok se npr. Nijemci ne sukobljavaju u tolikoj mjeri sa policijom, ali se latentno okreću desnim partijama, a što opet samo odgađa rješenje problema i napumpava ideološki naboj.
A ideologije (promoviraju ih sve velike partije i mediji) su samo gromobran koji realne probleme sa terena preusmjeravaju u ideološki sukob.
Uzrok nezadovoljstva je u svim slučajevima isti. A nitko od njih ne rješava konkretan problem.
I tako problem (primarno socijalni) samo raste. Tako odgovara onima koji njime upravljaju a ne boje ga se. Kako upravljaju? Parama i utjecajem.
Zašto ga se ne boje? Pa zato što nitko ništa konkretno ne poduzima da se problem u korijenu riješi ili su preslabi oni pokreti koji to zaista pokušavaju.
A dok su ti pokreti slabi i oni sami imaju ulogu gromobrana za sve one koji su sa tim pokretima solidarni. Međutim, ako ti slabi ipak ojačaju, onda ih se sve na neki način makne ili oslabi po sistemu “slučaj po slučaj” – kako je to definirao jedan poznati nobelovac za mir, poznati MVP iz 70-tih, HK.
Primjera za to ima bezbroj: Rosa Luxemburg, Karl Liebknecht, Martin Luther King, JFK, Che, pojedine članice Pokreta nesvrstanih ili njihovi dužnosnici, Muhamed Mosadek, Moamer Gadafi, Christian Wulff (dao ostavku na mjesto njemačkog predsjednika nakon neviđene medijske kampanje poslije izjave da ne želi ratificirati „Mehanizam za europsku financijsku stabilnost“ – kojim se novac sakupljen iz poreza daje kao kredit prezaduženim članicama EU), Olof Palme, Aldo Moro, Salvador Allende i mnogi drugi latinoamerički državnici… Ali ima i neuspjelih pokušaja kao što su npr. Fidel i Assad, pa su onda ipak kažnjene cijele države, a evo tu danas i Venezuele…

shumadinac
Gost
shumadinac

Žuti prsluci su potencijalno velika pretnja vlasti a “izlaznost” im je sve manja tako da ne čudi agresivnost koja se prema njima ispoljava. Drugačija bi bila situacija da sve masovnije izlaze ali su za slabljenje odziva sami krivi. Veliki je to i važan poduhvat, moralo je mnogo bolje da se organizuje – sada traje već mesecima. U suštini „žuti“ nisu mnogo toga „opipljivog“ postigli ali su raširili misao „narodnih referenduma“ što može biti važnije od bilo kakvih ustupaka koje mogu dobiti od države. Uspeli su da u velikoj meri spreče nasilje što je takođe izuzetno važno ali su napravili veliki propust koji će ih, ako ništa drugo bar značajno usporiti. Zamislite da francuska vlada sutra pristane na organizovanje tih referenduma – šta bi „žuti“ radili? Valjda bi krenuli sa smišljanjem referendumskih pitanja, sa organizovanjem rasprava… Kako bi to radili? Preko internet platforme za tu svrhu kreirane, kako bi drugačije? Sledeće logično pitanje bi bilo: „Zašto za Boga miloga to nisu učinili na samom početku?“ Dobro znamo koliko su energije i vremena „žuti“ uložili u ove proteste. I dok za organizovanje narodnih referenduma treba odobrenje vlasti, internet platformu koja bi sve to podržavala su mogli odmah da naprave i pokrenu. Da su to učinili: 1. Pokazali bi da nisu politički kalkulanti, da ozbiljno misle to što propagiraju. 2. i možda najbitnije – proverili bi ideju „in vitro“ i na osnovu rezultata zaključili koliko je ideja efikasna. Zašto ulagati snagu i vreme u nešto što ne donosi rezultate? Zar nije najbolje odustati pre pravljenja štete i krenuti u boljem pravcu? 3. Ali ako pokaže dobre rezultate, ako se diskusije pokažu kao plodotvorne veliki broj Francuza koji su sada skeptični prema toj ideji bi se priključio. 4. I ne samo Francuzi, pokret bi se kao požar širio celom Evropom i dalje – ljudi su širom sveta željni promena na bolje ali su paralisani uticajem raznih stereotipa kojima ih (nas) vlast uverava da će bez njih svet propasti. Dakle, vreme je izgubljeno (možda je nešto i rađeno ali sumnjam da nas portal ne bi o tome obavestio obzirom da su „na izvoru“) ali ga ne bi trebali i dalje gubiti. Treba u što kraćem roku napraviti internet platformu i pokrenuti diskusije o raznim pitanjima. Štaviše, bilo bi dobro to raditi na više jezika. Tako bi dobijali podršku i pomoć sa raznih strana ali i pomogli da se ideja proširi. Povezivanje unutar francuskog društva i šire je od presudnog značaja. Individualizam kojim nas je Sistem „postavio u centar univerzuma“ nas je takođe izolovao od ostatka društva. Tek kada se ljudi povežu shvataju kolika je zajednička snaga (pre svega intelektualna) i šta sve sa njom mogu da postignu. U svakom slučaju, nešto veliko su već započeli i trebalo bi to da nadgrađuju do maksimuma. Među „žutima“ ima i informatičara, ima i sociologa, ima ih raznih nacionalnosti (sa znanjem raznih jezika)… – treba koristiti sav raspoloživ potrencijal. A potencijal je takav da bi se usled značajnih rezultata vlast urušila sama od sebe – tačnije, ne bi više… Pročitaj više »

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Sad, post festum govoriti o svim manama Žutih prsluka…i što su sve trebali, a nisu je prestrogo. Nije riječ o stranci, o nekoj čvrstoj organizaciji, nego o spontanom pokretu koji je u hodu učio o samom sebi, svojoj snazi i svojim dosezima. Da su poput Guaidoa išli na poduku u Begorad, možda bi dosad već proglasili nekog između sebe za predsjednika Francuske.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Ovo ‘Beograd’ nije provokacija. Citirat ću dio iz jednog članka sa sott.neta: “5. listopada 2005., s Chavezovom popularnošću na vrhuncu i dok je njegova vlada planirala temeljite socijalističke programe, pet venezuelanskih “studentskih vođa” stiglo je u Beograd, u Srbiju, kako bi započelo obuku za pobunu.

Studenti su stigli iz Venezuele ljubaznošću Centra za primijenjene nenasilne akcije i strategije ili CANVAS-a. Ova skupina se financira u velikoj mjeri preko Nacionalne zaklade za demokraciju, zapravo dio CIA-e koja funkcionira kao glavna ruka američke vlade u promicanju promjene režima; i drugih ogranaka kao što su Međunarodni republikanski institut i Nacionalni demokratski institut za međunarodne poslove. Prema internim e-mailovima, koje su procurile iz Stratfora, obavještajne tvrtke poznate kao “CIA u sjeni”, “[CANVAS] je možda također dobio i financiranje i obuku CIA-e tijekom borbe protiv Miloševića 1999/2000”.

CANVAS je derivat Otpora, srpske prosvjedne skupine koju je osnovao Srđa Popović 1998. na Sveučilištu u Beogradu. Otpor je bila studentska grupa koja je stekla međunarodnu slavu – i promociju na holivudskoj razini – mobilizirajući proteste koji su na kraju srušili Slobodana Miloševića. Ova mala skupina stručnjaka za promjenu režima djelovala je prema teorijama pokojnog Gene Sharpa, takozvanog “Clausewitza nenasilne borbe”. Sharp je surađivao s bivšim analitičarem Obrambene obavještajne agencije, pukovnikom Robertom Helveyem, kako bi osmislio strateški plan koji je pretvorio prosvjede u vrstu oružja kao oblik hibridnog rata, s kojima su ciljane države koje su se odupirale unipolarnoj dominaciji Washingtona.

shumadinac
Gost
shumadinac

@Alerik
Da ponovim – još nije kasno da se krene u ono što predlažem. Čak i ako je kasno za ovaj pokret iz njegovih propusta bi trebalo da uče oni koji slede – sasvim sigurno će ih biti.

Ne može se reći da nisu imali neko organizovanje, više stotina hiljada ljudi ne izlazi na proteste “jer im je odjednom svima sinulo”. Organizovali su se preko društvenih mreža i to vrlo uspešno. Takođe su napravili listu zahteva što opet ukazuje da postoji neki “vrh”.

Za zahteve smo saznali još u decembru, od tada je prošlo više od dva meseca a nije urađeno ništa od onoga što sami moraju uraditi – ne očekuju valjda da Makron organizuje narodne referendume! Narod je u početku dao veliku podršku ovim protestima da bi se povlačio kada je video da nisu “potentni”. Uvek je neophodan jasan primer rezultata jer narod neće izlaziti da ga policija mlati kao stoku ako vidi da je sve uzalud.

Mnogi tvrde da bez nasilnih promena ne može biti pravih promena – to nije tačno. Tačno je da se u promene mora ući snažno a direktni referendumi su način da se ceo narod uključi – ima li veće snage? To je “tiha revolucija” najvišeg intenziteta. Ali da bi zaživele moraju se pokazati rezultati, bilo kakvi rezultati a njih može biti samo ako javne rasprave započnu…

NekiGost
Gost
NekiGost

Dok god je ta platforma na Internetu, nikome nije prijetnja. Plus, na tako dobivene rezultate je izuzetno lako utjecati.

Zašto to tvrdim:
– Zato jer su stvari koje se događaju na internetu stvari koje se događaju “nekome drugome”. Ljudi nemaju osjećaj da se nešto stvarno i događa jer, zapravo, ništa ne vide. Usporedivo s time je da se i mi sa ovoga portala možemo naći negdje na pivi i raspravljati kako bismo se mogli kandidirati za vlast u našim zemljama
– Kad su pod zaštitom “anonimnosti” interneta ljudi su skloni puno toga reći, a kad je potrebno to provesti u djelo i stati iza svega imenom i prezimenom, onda je ipak druga stvar
– Na rezultate je iznimno lako utjecati zato baš zbog te “anonimnosti”. Bilo tko se može prijaviti od bilo kuda. A ako se traže realni podaci moglo bi se izgubiti jako puno ljudi, jer ti ljudi već ne vjeruju sustavu i mogli bi se odbiti registrirati
– Apsolutna zaštita na internetu ne postoji. Dakle, šanse su da bi netko mogao jako lako doći do podataka velikog broja ljudi. I onda to iskoristiti kako god želi

shumadinac
Gost
shumadinac

@NekiGost
Da si pratio moje komentare na ovu temu kolega zapazio bi da uvek insistiram na javnosti – upravo zbog razloga koje si naveo. Ne mislim da je opasnije prikazati svoje prisustvo na takvoj platformi nego izaći na ulicu i stati direktno protiv policije što rade desetine a ranije i stotine hiljada Francuza.

Ono što se događa na internetu sve više postaje naša svakodnevica. Ovaj portal je odličan primer kako diskusija može da donese neke zaključke, kako se iz tih diskusija može puno naučiti ali i da trolovanje ne može previše da utiče na donošenje zaključaka.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik