Biti pobjednik

planine pobjednik

Lijepo je osjetiti čari uspjeha, pobjede. Ipak, i u tim trenucima treba biti oprezan. Kažu da poslije pobjede često dolazi kriza. A kažu i da je najveća pobjeda pobijediti sebe; da onaj ko pobijedi sebe, postaje mudriji.

Još prije nego što smo prohodali, naši stariji nas potiču na pobjedu, na uspjeh. Hrabre nas da prohodamo, pomažu nam u tome, pridržavaju, nekada nam oni čak i noge pomjeraju ili nas nekim pokretima navode da to sami činimo. Guraju nas na stazu uspješnosti, pokušavaju od nas stvoriti pobjednika. I kasnije se to nastavlja. Uče nas govoriti, uporno ponavljaju riječi koje onda mi pokušavamo izgovoriti. Uče nas slova, priče. Daju nam loptu i pokazuju šta se sve može njome uraditi. Kako bi nas što više namamili na uvježbavanje, pretvaraju se da ne mogu obraniti naše „silne udarce“ pa smo uvijek lako postizali golove, a naši udarci rukom su ih kao od šale obarali s nogu. I uvijek su se i naši stariji, uglavnom roditelji, radovali zajedno s nama tom velikom uspjehu, našim pobjedama, nadajući se da ćemo izrasti u pravog pobjednika, jer gubitnike niko ne voli.

Ali sve pobjede nisu iste. Ako jedan sportaš pobijedi drugoga jer je u borbi pokazao više vještine, više snage, brzine, spretnosti, taktičkog znanja, a ako mu je to sve bilo rezultat upornog i poštenog rada, to je stvarno uspjeh i takvu pobjedu zaslužuje slaviti. Ali ako je do pobjede došao nepropisnim, nesportskim potezom; ako je protivniku kriomice prije meča ubacio u hranu ili piće sredstvo koje će ga omesti;  ako je nekoga platio da protivniku prethodne noći ne dozvoli spavati i tako dalje, onda takva pobjeda i nije pobjeda, to je poraz. Ili, ako neki portal radi dobro, a drugi ga nadmaši boljim, aktualnijim, temeljitijim tekstovima; ako ga pobijedi istinom, pravednošću, ljepšim vizualnim detaljima, privrženijim čitateljima, to je stvarno pobjeda. Ali ako se do pobjede dođe podmetanjima, lažima, klevetama, potkupljivanjem i slično, to je prije poraz nego pobjeda. Takve pobjede mnogo manje usrećuju pobjednike jer su oni svjesni da je u pitanju laž.

Ipak, pobjednik se može biti i gubeći. Neki ljudi padajući u svom porazu ne padaju na beton, nego na odskočnu dasku koja ih onda odbaci iznad nivoa s kog su pali. Oni, u stvari, namjerno gube, griješe, kako bi pobjedu donijeli nekome kome ona više znači i više koristi, a njima samima ne nanosi veliku štetu. Eto, na primjer, takvi „gubitnici“ su oni roditelji s početka priče kojima njihov trogodišnjak bez problema probaci loptu „kroz noge“ i postigne gol. U tom trenutku, roditelj je gubitnik, ali je sretan jer svoje dijete motivira na nešto što misli da će mu koristiti. Neki ljudi uživaju u tome da urade nešto za druge. Njih to košta i vremena i truda, nekada i novaca, i reklo bi se da na tome gube, ali oni se osjećaju sretnima kada usreće druge i svoj gubitak doživljavaju kao dobitak, kao pobjedu i u tome uživaju. Dobar primjer su zaljubljeni ljudi koji daju sve od sebe kako bi usrećili ono drugo, daju im sve, i što više daju i gube, oni su zadovoljniji, jer vjeruju da su svojim gubitkom usrećili osobu koju vole. Branislav Nušić kaže da je brak jedina bitka u kojoj se pobjednik podčinjava poraženome.

Pravi pobjednik je onaj ko svoju pobjedu pošteno zasluži; onaj ko je može normalno podnijeti tako da ona u njemu izazove sreću i zadovoljstvo kojima ne robuje, nego ih koristi u mjeri u kojoj njemu prijaju, a drugima pomažu. Ako ubrzo nakon pobjede pobjednik osjeća prazninu i nezasitnu želju za novim i većim pobjedama po svaku cijenu, koje postaju jedini cilj u životu, trebao bi se dobro zamisliti nad smislom takvih pobjeda.

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov

Vidim da se u komentarima spomenula parabola o “kociji”, pa ako pretpostavimo da je kocija fizicko tijelo,konj koji vuce tu nasu kociju emocija a nas um vozac , onda bi bilo logicno da je nasa sustina putnik u toj kociju . Jer u suprotnom ta kocija ne bi imala smisla .

E sad se postavlja pitanje koliko dugo , odnosno da li je putnik(sustina) uopce sa nama u kociji , da li se i kada ukrcao u kociju odnosno da li je ispao po putu ili je jos uvijek s nama .

Istina jest da u ljudima prevladavaju dva osnovna instinkta a to je samoodrzavanje i reprodukcija te kada se toj genetskoj formi doda programiranje kroz kucni (ne) “odgoj” , skolski “sistem”(ponavljanje bez logike i kritickog propitkivanja) , religija(pranje mozga ) i ideologija( propaganda i manipulacija ),umjesto zdravog i odgovornog covjeka dobijemo zombija , odnosno zivuce mrtvace , mehanickog covjeka koji je u sustini sa 25 godina vec fakticki mrtav i samo ceka polaganje u lijes a to moze biti i za 80 godina, eto to je po mom misljenju tragedija i zacarani krug ljudske civilizacije .

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Pobjede, porazi, uspjesi, neuspjesi…kultura, moral ove civilizacije ostavljaju tragove u riječima koje koristimo, baš poput zvijeri koja ostavlja tragove u snijegu. Svaka djelatnost s kojom se bavimo podložna je natjecanju. Trebaju nam ljestvice uspješnosti. Na natjecanja ćemo natjerati i one koji se s natjecanjima ne mogu nikako povezati. Eto, čak i skladatelji, pjevači se moraju natjecati. I filmaši, pisci, scenaristi.
Ako nema neke već postojeće lige, onda barem turnir ili festival. Najbolja pjesma!? Da se Mozart morao natjecati, bi li ikad osvojio nagradu publike ili prvo mjesto?
Kad dođemo do kraja, kad smo već završili s najboljim kuharima, konobarima, poduzećima, onda još jedanput moramo izabrati najbolje i dodijeliti zlatnu loptu ili zlatno bilo što.Trebao bi to biti kraj jer nema više. Sva natjecanja iscrpili. E nismo!
Sjetit ćemo se natjecanja sa samim sobom i evo već kovanice ‘pobijediti samog sebe’. Niti ne vidimo kako pri tom u čovjeku podrazumijevamo postojanje najmanje dvojice – onog koji pobjeđuje i onog kojeg treba pobijediti. Da su dvojica, bilo bi to podnošljivo. U svakom ih je nekoliko. Uzajamno se ne poznaju, samo sjedaju na kočijaško mjesto i u galop tjeraju same sebe. Svoje vozilo, svoje tijelo.
Životni uspjeh i životni neuspjeh? To bi barem trebala biti objektivna stvar, svima vidljiva. Ali nije. Ono što većina smatra uspjehom, smatra li i onaj koji je subjekt našeg suda?
Programi, vjerovanja, predrasude, odgoj, religija – čine naš sustav vrijednosti. A nije naš. Oni su odraz vremena, tek psihološke konstrukcije koje najprije prihvatimo, a onda promatramo kao neodvojiv dio sebe. U stvari – sebe same.
Ako nam se dogodi proplamsaj hrabrosti i usudimo se vidjeti svijet bez tih okulara, prizmi, što ćemo vidjeti? Svijet kakav jest. A može se dogoditi i da vidimo sebe kakvi jesmo. I rizik da to što vidimo nam se ne svidi ni malo.

shumadinac
Gost
shumadinac

“…U svakom ih je nekoliko. Uzajamno se ne poznaju, samo sjedaju na kočijaško mjesto i u galop tjeraju same sebe. Svoje vozilo, svoje tijelo.”

Tako je. To je teret koji naša duša sa velikim naporom nosi. Prava pobeda je kada unutra ostane samo jedan (jedna, jedno). Jedino tada možemo biti blizu harmonije – blizu “uranjanja u svetlost”.

000
Gost
000

-shumadinac:
ja bih ovu riječ “jednost”, predefinirao u : “okup beskonačnosti”!

000
Gost
000

u jednosti, nema mjesta za harmoniju.
samo u više jedinki (ako se slože), harmonija može postojati.

shumadinac
Gost
shumadinac

U harmoniji sa spoljašnjim svetom – sa univerzumom.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@shumadinac:
Sova Do Krova (lovac,ratnik i domaci izdajnik) mi je pokusao definirati harmoniju prirode sa univerzumom
ali ga je u tom trenutku pregazio Gvozdeni Konj.

shumadinac
Gost
shumadinac

Pre se zvao Žalosna a posle Glupa Sova – ne zeva se u nebo na prugi.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Udovica mu je odmah promijenila ime i sad se zove:
Ima Boga!

000
Gost
000

Najinteresantnije je ono “ili”:
kada “odlučuješ” kojemu kočijašu ćeš predati uzde.

Onome kojemu je smisao u “pobjeđivanju”(veoma dinamčno)…”ili”…onome kojemu je smisao samo “pobjeda” (statično).
Onaj prvi je putnik, a onaj drugi je put.

(sve tri mogućnosti su nam date)!

Ante
Gost
Ante

Današnje društvo ne cijeni pobjednike, što hoću reći sa time? Za mene su pobjednici invalidi i ljudi koji ne mogu koristi svoje tijelo i mozak kako ga koristimo mi koji smo rođeni potpuno zdravi. Zamislite si tu borbu kroz život. Ako ne možete zamišljati svežite si jednu ruku i nogu za tijelo pa pokušajte tako funkcionirati kroz samo jedan dan. Fućkaju ga, društvo nam je u cjelini drukčije odgojeno. Da cijenimo prave pobjednike svima bi nam bilo bolje.

000
Gost
000

Pravoga pobjednika možeš pronaći samo u sebi!

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

A taj pobjednik, koga pobjeđuje? S tim pitanjem se vrtimo u krug jer je samo po sebi jasno, to je nešto što svatko razumije – pobijediti samog sebe. No, to implicira da postoji onaj koji je pobijedio i onaj koji je poražen. Iz te ‘samorazumljivosti’ se iščitava Doba. Ali i stvarno stanje stvari – barem dvostrukost čovjeka, postojanje najmanje osobnosti (koja je promjenljiva, kako vjetar puše) i bića koje je neprijatelj osobnosti.

000
Gost
000

“Sebe”!
Ljepota je da bude još ljepša.Sloboda je da bude još slobodnija . (savjet: kada je dosegneš, njome preoblikuj svoju okolinu prepuštajući je iz sebe, da dobiješ slobodan prostor u sebi, potreban za još veće ljepote i slobode (dinamično).
Ne brini se, kada pobjediš sebe,pojavit će se mnogi “sebe” da ih pojeđuješ. (gubi se dosada, oprez se brusi)
“vrtiti u krug”, je nemoguć pojam u prirodi. To je oblik kojega smo mi ljudi izmislili da bi se njime zabavljali, i bježali od stvarne istine.
harmonija između mnogih sebe (oupljanjem)- nije šizofrenija, ali je ogromne potencije.
neharmonija (vrtnje u krugu i sl.) između mnogih sebe (lomljenjem)- je šizofrenija i razlamanje ogromnoga potencijala.
Osobnost postaje dinamična također.
soa kao malo dijete, soa sada, (ja vidim ogromnu razliku, a logično je da je taj dvojac u tebi je pvezan, ali veoma udaljen. objedini se!)

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Ti biraš gradacije ljepote, gradacije slobode dok ja držim da u tomu gradacije nema, niti može biti. Ili jest, ili nije.
Vrtnja u krug i priroda? Zemlja se vrti oko svoje osi, skoro u krug oko Sunca, energije se vrte (vrtlože) u čakrama.
Harmonija između različitih sebe ne može postojati, kao ni sklad u vreći s rogovima u njoj.

otpisani
Gost
otpisani

Taj pozitivan pobjednik pobjeđuje svoj zločesti alter ego. Kod tebe je to vidljivo (i sam si primjetio da si prema Ivi Kobašu postao bolji a i mene si počeo “izuzetno cijeniti”;) … samo pazi, vrag u onom drugom “TI” ne spava;)

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Pozitivni pobjednik i negativni pobjednik, valjda? Ego i alterego? Podsjeća na ono – nije on kriv, to je kriv ego. Smiješno. Kao i te psihijatrijske izmišljotine s egom. No, komu se sviđa u takvim relacijama razmišljati, neka to i čini. Što se tiče Ive i tebe, nisam vas od nekidan počeo ‘izuzetno poštovati’. Činim to od prvog dana, inače vas ne bih ni vidio (podrazumijeva se da imamo različite stavove i da se ne slažemo oko puno stvari, to nije razlog za nepoštovanje, naprotiv). Nema pobjednika jer nema bitke, o tomu ti govorim.

000
Gost
000

Nema bitke, nema pobjednika -i ja se slažem- ima kreativnost i kreacija (nažalost prečesto moramo koristi neadekvatne riječi radi što je moguće šireg razumijevanja -grešimo stalno-,ali bitka ipak postoji)

U hijerarhijama u kojima smo, već sam dodir donisi bitku (lom). Svi su slomljeni.
Ja sam u “pokušaju” da poralelizmom promjenim (transmutiram) lomove u meni.

Šok
Gost
Šok

“Ego i alterego? Podsjeća na ono – nije on kriv, to je kriv ego. Smiješno. Kao i te psihijatrijske izmišljotine s egom.”
Puuuno agresije u tebi na koga li je usmjerena?…

000
Gost
000

bitka je stalna, samo mali zastoj povlači na sam početak.
po meni: ” vrag ” je bio-mehanizam ugrađen u svima.

otpisani
Gost
otpisani

000
….Bog goni Vraga ali se ovaj ne da.
Da li bi Bog uopće bio prepoznat i imao smisla kad Vraga ne bi bilo !??
Nema dobroga bez zla i obrnuto, “nije svako zlo samo za zlo” niti je svako dobro samo za dobro, ako nije pravilno raspoređeno… Mislim da je količina dobroga i zla u nekakvoj univerzalnoj ravnoteži … pozitivno – negativno, nastajanje – nestajanje … rođenje – smrt (sigurno ne može biti više mrtvih od onih rođenih;)

000
Gost
000

da,
ne sudi, jer tao će ti biti suđeno!

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

otpisani
To je sasvim pogrešno. Dobru ne treba Zlo da bi postojalo. Kao što ni Istini ne treba laž da bi postojala. Ali zato Zlo ne može postojati bez Dobra, niti laž može postojati bez Istine. To nije tako nebitno kako ti se čini i kako ti to relativiziraš.

otpisani
Gost
otpisani

Son of Alerik
To uopće nije pogrešno.
Bog i Vrag su kod ljudi, prihvaćeni kao sinonimi za dobro i zlo
Ti relativiziraš zbog ograničenog razmišljanja i predumišljaja da je “dobro” bilo prije “zla”!?
Da bi determinacija bilo koje vrijednosti (dobra ili zla) bila moguća, potrebna je adekvatna suprotnost – usporedivost.
Da bi išta moglo postojati, sve mora imati svoju uravnotežujuću suprotnost a onda mi (kao svjesna bića) otkrivamo i odlučujemo koja od tih suprotnosti predstavlja dobro a koja zlo, ovisno od trenutnih ili stalnih okolnosti koje uvjetuju našu prosudbu, iako i ono što je prosuđeno kao “dobro”, u određenim okolnostima, tek trenutak kasnije, ako se neka od okolnosti promjeni – postaje zlo
Evo ti primjer: gravitacija na Zemlji i u svemiru predstavlja dobru, pozitivnu silu i bez nje ne bi po Zemlji mogli hodati niti bi imali atmosferu…. ok. hodaš (ili radiš) po krovu visoke zgrade i u jednom trenutku se poklizneš i zbog te “dobre” gravitacije, već u sljedećem trenutku postaneš bezlična i beživotna masa na betonskom dvorištu…. slažeš se da je ta “dobra” sila, sad postala “zla” sila….(nemoj samo reći da bi sam bio kriv, jer nisi pazio)
Dobro i zlo, “istina i laž”, akcija i reakcija, su uvjetovane kategorije i nemaju “čvrsto agregatno stanje”, ali njihova zajednička masa je stalna, no u stalnoj težnji da se razdvoje, pa da se opet zajedno nađu u ravnoteži međusobnih suprotnosti … je, već sam dovoljno rekao kako bi te potakao da promisliš još jedan put.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov

Mogao bih se cak i sloziti sa otpisanim , pa eto linkat cu nesto zanimljivo na tu temu :)) SINGULARITET! Najkompleksnija stvar za definisanje i to ne samo na ovom sajtu nego od velikog praska do danas uopšte. Singularitet je termin, fenomen, pojava (a niko ne zna šta je) koja prkosi zdravom zemaljskom (a možda i vanzemaljskom) razumu na svaki način zbog toga što je on verovatno SVE i verovatno i istovremeno NIŠTA. Neće vas valjda zbuniti (a znam da hoće) ako kažem da je to mesto (ako je uopšte mesto) u kome je SVE i od koga sve POČINJE (ako uopšte u njemu pojam vremena nešto znači što svaki početak nužno zahteva). Sve u svemu, nešto što vas može učiniti konfuznim više nego bilo šta na ovom svetu i nešto što će najefikasnije ubiti volju u vama za saznavanjem i otkrivanjem tajni univerzuma i naravno definisanju istih. Uzročno-posledično pitanje “šta je starije kokoška ili jaje?” je prava teletabis zanimacija u odnosu na tajne singulariteta. Singularitetom se opisuje stanje kada je sve na ovom svetu, ali ama baš sve, bilo u stanju kosmičkog embriona ili nečemu što je još mladje od embriona. Iz ovog beskrajno majušnog i beskrajno gustog zametka nastala je cela Vasiona i ono što je u njoj. Ako zamislite (a ne možete) tačku koja je toliko mala da i nema dimenzije i da u njoj sabijete svu materiju Vasione blizu ste onoga što se zove singularitet. Rekosmo zamislite i sabijte … e tu je kvaka, kao mislilac, sabijač i u neku ruku kreator singulariteta morate da se nalazite negde, ali negde van singulariteta ne postoji, negde ne postoji ni u samom singularitetu, što vas baca u logičku nedoumicu da je mislilac i sabijač ili singularitet “lično” i ne može da ga vidi, zamišlja i razume a kamo li sabije, ili se potpuno zeznete pa zaključite da mislilac i sabijač uopšte ne postoji jer nema gde da postoji. Ako singularitet ipak zamišljate kao malu, okruglu petardu koja “visi” negde u prostoru i “čeka” da prasne velikim praskom i podari vam radost postojanja u Vasioni, opet ste se zeznuli. Izvan singulariteta PROSTOR NE POSTOJI, nema ničega, jednostavno petarda nema gde da “visi”, nema čak ni vas koji čekate da vidite vatromet jer ste vi produkt velikog praska i deo Vasione koja još uvek “čeka” da nastane i “kreira” prostor za posmatrače. Da, pomenusmo glagol čekati … opet kvaka, nema čekanja u singularitetu jer u njemu vreme ne da ne teče – VREME NE POSTOJI ! Pa šta onda postoji u tom singularitetu ,pitamo se svi? Pa postojala je cela naša vasiona (sva njena materija) koja nije ni u prostoru niti u vremenu. Eto to je singularitet, x=0, y=0, z=0, t=0, m=∞. Sve za šta znamo je bilo u njemu ali na način i u formi koju ne možemo da zamislimo. Jednostavno ljudski mozak ne poseduje “dimenziju” neophodnu za shvatanje tvrdnje da je u singularitetu sve, ali to sve nije ni u prostoru (NIGDE) ni u vremenu (ne postoji reč… Pročitaj više »

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Žukov
Singularitet valjda podrazumijeva da je sve nastalo iz nekakve točke. Budući da je sve oko nas dokaz inteligencije i logike, onda tog singulariteta nikad nije ni bilo, ali dobro dođe kao mentalna vježba. Dakako, nisam fizičar i ne znam puno. Kako oni imaju pravo na pretpostavke, valjda i mi ostali imamo na logiku.
Pa…za Početak u kojem je Bog postojao, ali se nije imao komu očitovati (ali nije morao postojati), da bi mogao stvarati (možeš čitati i ‘da bi do stvaranja došlo’), morao je imati od čega stvarati i morao je imati gdje stvarati što znači da je prije ikakvog početka morala postojati pramaterija i morao je postojati prostor. Iz pramaterije se morala u jednom trenutku stvoriti prva čestica, različita od ostatka. I morala je izgledati kao yin/yang. Dakle, nikakvog singulariteta nije bilo.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov

Pretpostavka da je svijet nastao istjecanjem bozanskoga “Jednoga” iz njegove punine u mnostvenost svijetova ,odnosno ideja da je sve Bog ili da su Bog i svemir jedno te isto , odnosno Bog ne postoji kao samostalan entitet odvojen od pojavnosti vec je poistovjecen sa prirodom , odnosno univerzumom jest isto tako teorija za podrzati ,naime nauka i religija pokusavaju objasniti istu stvar samo iz razlicitih perspektiva , steta sto se ne ujedine, zajedno bi bili jaci a mozda bi tada i dobili odgovor na prvo od svih pitanja .

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Zukov:
Ako ispred sebe imam jednu prastaru kokos, onda je ona starija nego svijeze jaje koje se nalazi ispred mene,Ako sabijes ogromnu deviznu ustedjevinu u Ljubljansku banku ona se isto sabije u nevidljivu cesticu,koja nije ni u vremenu,ni u prostoru.
itd.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov

Hahahah 🙂

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@000:
Samo u njemu?

Ante
Gost
Ante

Izgleda da vi mene niste razumjeli što sam htio reći. Niti ja imam dovoljno pameti da obrazložim što sam htio reći a da me razumijete.

otpisani
Gost
otpisani

Ante
Potpuno te razumijem jer je ono što si napisao i više nego dovoljno za razumjeti tvoju misao. Također znam da su ti ljudi (sa posebnim potrebama) koji uspijevaju živjeti i preživjeti u svijetu onih koji za “pobjedu” imaju sasvim druga mjerila, itekako pobjednici, ali na žalost, svjestan sam da se premalo čini kako bi tim ljudima bile omogućene i dodatne, posebne okolnosti za lakšu borbu kroz život.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Ante:
Pa podjimo od :SIT GLADNOME NE VJERUJE!
Svi smo mi puno kompleksniji (zdravi,bolesni,tuzni,veseli itd.)nego sto to sami znamo.
Dobro nam dosao!

Hari
Gost
Hari

Razumjeli su oni tebe Ante, ali jednostavno je rasprava otišla u metafiziku, par razina iznad tvoje konstatacije/komentara. Zapravo si im otvorio oči i poslao ih na put. A to nije mala pamet, samo da znaš.

netman
Gost
netman

Great thinking…

Šok
Gost
Šok

Altruiste i dobri samaritanci nisu nikad pobjednici.
Pravi pravcati pobjednici su jedino bankari.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Bjednik bije bjednika i nesto kao Mikron postane pobjednik?

28.juni
Gost
28.juni

Molitva kaze:”Gospodaru moj,ne dozvoli da me zavara uspjeh niti poraz baci u ocaj.Podsjecaj me stalno da je neuspjeh iskusenje koje prethodi uspjehu…” Mudrost zivota,zar ne?Kao i autor ,takodjer smatram, kako smo sami sebi najveci neprijatelji.Cesto znam reci:”Da mi je pobijediti sebe,tog najveceg neprijatelja…” Ne volim se nicemu previse obradovsti, jer poucena zivotnim iskustvom ,znam da slijedi pad,koji se potrudim da pretvorim u let kako ne bih previse patila,vec ojacam sebe za nove zivotne borbe koje slijede.

shumadinac
Gost
shumadinac

@28.juni
Paolo Koeljo u svom “Priručniku za ratnika svetlosti” poručuje otprilike ovako: “Ratkik svetlosti se radije uvek kada za to postoji razlog, smeje se bez ustezanja i širi oko sebe pozitivnu energiju jer zna da će doći i teška vremena kada za radost neće biti prilike”.

Mi smo bića svetlosti i bez nje venemo. Neophodna nam je energija koju dobijamo kroz “svetlost” – ako smo u strahu, grču, pod stresom mi sami blokiramo kanale kojima svetlost dolazi do nas. Danas celo čovečanstvo vene i oboleva, ne samo zbog otrovnih lekova, otrovne hrane, vode, vazduha, zračenja… već i zbog trovanja, gašenja duše. Nema više pesme među ljudima, nema pravog – istinskog veselja. Danas parazitiramo na tuđoj, veštačkoj svetlosti slušajući druge kako pevaju, gledajući komedije na tv a sve napravljeno za pare bez pravog osećanja koje je nosilac svetlosti.

Zato koleginice, raduj se i najmanjoj sitnici jer se ni jedan momenat ne vraća. Već sutra (a svakim danom sve verovatnije) možda neće biti prilike za to. Crna vremena idu ali to je samo razlog za oprez i pripremu, ne za malodušnost i predaju. Nakupimo energije kada možemo jer će doći vreme kada će nam biti potrebna (uvek dođe).

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Prije neki dan mi na um padne baš Coelho. Kao i inače, prema njemu sam uspio usmjeriti sva svoja podozrenja. Nema tog New Agea u kojeg ga nisam smjestio, a on nek se čupa otamo. Naravno, niti se on čupao, niti je što činio. Santiago de Compostella. Camino. Put Sv.Jakova. Hodočašće od 800 km (već se spremam za to, slijedeće godine, valja sve pripremiti mada mislim tek 200 km). I shvatim – ne, nema veze s New, ali ima s Age. Doba.On i njegovi pogledi su u stvari rijeka. Različita od drugih, s drugačijim ritmom, reljefom kojeg savladava, u suštini ista poput drugih. Ali nije ista. Nisu iste obale, nisu isti krajolici, nije isto pamćenje jer korito nije isto. Ne možemo o njoj govoriti s pozicije lijepa-ljepša.Nije Dunav, ogroman kod Smedereva, nije Krbava tek zimska koja presuši ljeti.

shumadinac
Gost
shumadinac

Koeljo je samo prikupio i lepo upakovao ljudsko iskustvo taloženo milenijumima, nije to njegovo. Ali te misli su neverovatne dubine. “Priručnik” je napisam jednostavnim jezikom, ideja je jasna i mladim, neiskusnim ljudima ali to je samo ono što je na površini. Posle mnogo godina i ko-zna-koliko čitanja i dalje nalazim značenja koja su mi ostala skrivena. To je kao luk koji ljuštiš a nemaš pojma koliko još slojeva ima. Ali bez obzira koliko slojeva ima ni u jednom nije skrivena tama ako ga čitaš kako treba. Jer to nije misao koja se razume već misao koja se oseća.

otpisani
Gost
otpisani

Da, pročitaj još pet puta i kladim se da ćeš otkriti i ono što mu ni na pameti nije bilo kad je pisao;)

28.juni
Gost
28.juni

@shumadinac:Smijem se vrlo cesto! Smijeh je zdrav,zar ne? Ali nisam od onih koji ce svski svoj uspjeh objaviti na “sva zvona”,neki to cine i za sitnice. Srecu zbog uspjeha najradije dijelim sa,sebi bliskim osobama-porodica i iskreni prijatelji. Rodila sam cetvero djece,najveca radost i svrha zivota.Bavim se poslom koji volim,ali sam ,kada su ljudi u pitanju,vrlo oprezna jer sam nekada previse vjerovala tim istim.

shumadinac
Gost
shumadinac

“Ali nisam od onih koji ce svski svoj uspjeh objaviti na “sva zvona”
Da, to nema nikakve veze sa radošću. Štaviše, to je njena suprotnost, to je poruka “pogledaj svete kako sam najbolji, najjači, najpametniji…” To je rasipanje energije, pretvaranje pozitivne u negativnu.

Jedan od najvećih čovekovih neprijatelja je njegova nesigurnost. “Nisam uspešan ako nemam najbolji auto, najveću kuću, ako nisam svako veče u kafani – da svi jasno i nedvosmisleno vide moj uspeh” i tako od uspeha prave opterećenje, neophodnost neprestanog dokazivanja. I zbog toga uglavnom nemaju vremena za porodicu tako da su neverovatni gubitnici iako koga nisu svesni ni oni ni okolina koja ih gleda u kolima, kafani…

bbbb
Gost
bbbb

Za četvero djece ti skidam kapu, sreća bolja od najboljeg plana………..

000
Gost
000

Štos je u razlikovanju “svjetlosti” :

električno svjetlo “Suunaca”
ili
magnetno svjetlo “Svijesti” !

Bilo kuda, kiki svuda
Gost
Bilo kuda, kiki svuda

000,
Molim te objasni to, sto si napisao.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@28.juni:
UPOZNAJ SAMU SEBE
I BUDI OPREZNA SA NEPOZNATIM!

000
Gost
000

(nepoznatim) U SEBI !

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@000:
Sto smo sebicni?
Svi smo mi nepoznanice,jer se stalno mijenjamo.

000
Gost
000

DA

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Jutros sam se zapitao koliko je sati,pogledao i izgovorio istinu!

otpisani
Gost
otpisani

Umpah Pah
Evo ti praktično rješenje za prepoznati samoga sebe : veži crvenu traku oko zapešća lijeve ruke, pa kad sutra vidiš tu traku na lijevoj ruci znati ćeš da si to ti;)

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@otpisani:
REZERVNO KOLO(USA)

ZAPLESALA BELA KUCA,

UMP,UMP,UMP,
U PRSLUKU TRUMP!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@000:HVALA!
NEPOZNATIM U SEBI!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@28.juni:
Oprosti sreco,nezgrapna rijec moze da povrijedi,a to mi nije namijera i poljubi svoja cetiri ”DUKATA”!
LAKA NOC!

28.juni
Gost
28.juni

Umpah Pah :Smatram te dobrim čovjekom koji mi je puno puta izmamio osmijeh,pa i sada. Svsko dobro ti želim!???

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

BAS SE OLAKSAH!
Umpah Pah

giordano bruno
Gost
giordano bruno

Najbolje je gledati ocima deteta, jer sve sto uradimo dobro ili lose utice na nas pogled na zivot. A zivot je samo jedan posle njega je shutdown naseg kompjutera.

Ivo Lola
Gost
Ivo Lola

Kažu ljudi svašta. Kazali su i da će biti bolje, pa nikad to bolje, sve gore i gore.

Iza_horizonta
Gost
Iza_horizonta

Lijep tekst.

Ljudi treba da rade ono što je ispravno, da na kraju ne bi bili svi gubitnici.

barba tonći
Gost
barba tonći

Jebate ovoje ka mudrost nika. Topla voda , … ? Ća smo na ovom svitu, čovik se upita !?

otpisani
Gost
otpisani

Mi smo stvoreni genskom manipulacijom i križanjem nekih “nižih” vrsta pa nam je u genima, isto tako, usađen instinkt za preživljavanje, opstanak.
I u ljudskom i životinjskom svijetu samo oni najjači, najpametniji, najuporniji, najorganiziraniji, si osvajaju bolje terene sa hranom i vodom, više ženki za parenje (širenje svog gena) a svime time, duži i bolji život sebi i svojoj vrsti.
Oni drugi koji su nesposobni za biti pobjednici bilo zbog gena sa greškom ili slučajnih okolnosti, ostaju na rubovima ili ispadaju -propadaju. (zbog toga, koga je uopće briga za gubitnike?)

Siniša
Gost
Siniša

Valda su ta vremena prevaziđena?
Ti recidivi su i dalje prisutni ali smo valda genefalno kao društvo evoluirali i prevazišli te niske porive.

otpisani
Gost
otpisani

Siniša
“Vremena” su prevaziđena no, ono animalno u našem genu će nestati samo onda ako to bude trebalo nekom novom “stvoritelju” pa se ponovo zaigra … ali sumnjam, mi smo upravo onakvi kakvi trebamo biti – bilo jučer, danas, ili na vijeke vjekova…. (sviđalo se to čitateljima “Logičnog”, ili ne)

Siniša
Gost
Siniša

Ali, svet voli pobednike…
https://youtu.be/100LtGMmd7U

Siniša
Gost
Siniša

Nemojte mi tu patetiku i negativnost…pjesma je stimulativna…”..stisni zube, hodaj uspravno…”.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Sinisa:
Ni ja ne volim tu negativnost i patiku!
I ako nemas zube..uspravno stiskaj i stimuliraj!

POVEZANE VIJESTI

Izbornik