Blago onima koji razgovaraju

Postoje ljudi koji gotovo cijeli životni vijek provedu skupa, i uvijek imaju o čemu razgovarati. I svaki njihov razgovor im se čini zanimljiv. A postoje i oni s kojima se “nema o čemu razgovarati”.

Da bi se s nekime moglo lijepo, ugodno, dugo i često razgovarati, potrebno je imati neke međusobne sličnosti. Ta sličnost može biti u zanimanju za slične teme. Pčelari će, na primjer, mnogo vremena trošiti na razgovor o pčelama i neće im biti dosadno, dok bi nekome ta tema brzo dosadila. Može biti sličnost u pogledu na svijet, recimo, religijska uvjerenja, ili odnos prema nekim stvarima, bićima ili pojavama. Može biti sličnost u načinu razmišljanja, rješavanja problema. Uglavnom, slični ljudi se lako prepoznaju i lako zbližavaju. Oni lako nalaze teme za razgovor. Ne moraju biti istog zanimanja, čak ni približnog nivoa obrazovanja. Često sam slušao dva lovca, nerazdvojna prijatelja, kako ugodno i dugo razgovaraju o lovu, mada je jedan bio doktor, a drugi ni s punom osnovnom školom. Slično je i među sportašima, slikarima, planinarima, i tako dalje.

Nekada i različitosti mogu potaći razgovor. Neko ima sasvim suprotne poglede od vaših, i s njim razgovarate upravo o tome. Razgovori ne moraju biti uvijek svađa, sukob, nego samo pokušaj da se brane svoji stavovi, da se argumentima “pobijedi” protivnik, i takvi razgovori znaju biti i korisni. Obično nakon njih svako ostaje pri svojim stavovima, ali ponekad se malo i korigira, a izuzetno se i prihvati pogled druge strane. Nekada se i ovakvi ljudi zbliže, pa i sprijatelje. Ipak, ovdje je češće riječ o prijateljstvu iz poštovanja nego kod ljudi koji su slični, gdje je odnos uglavnom spontaniji i dublji.

Svakako, lijepo je kad ljudi pristojno razgovaraju. I blago onima koji razgovaraju, koji nisu potrošili sve teme ni u dubokoj starosti. Takvi ljudi su pravi sretnici, jer s vremenom čovjek sve više smanjuje aktivnosti i razgovor ostaje jedna od posljednjih stvari u kojima se uživa. Ali razgovor i ne mora biti samo verbalna komunikacija. Nekada je dovoljan samo pogled. Osmijeh. Pokret obrvom ili odmahivanje rukom. Među onima koji se dobro poznaju i razumiju, to je ponekad i jače od riječi. Nekada se smatra i kako su riječi suvišne, da je jača komunikacija djelima. Moja prijateljica mi je pričala kako joj muž nikada nije rekao da je voli, ali je to stalno dokazivao djelima, i njoj je to bilo tako divno. A postoje i trenuci u životu i ljudi s kojima se može uživati i – šuteći! Da, šutite, i na takav način izražavate svoje mišljenje, raspoloženje, i vaš sugovornik vas razumije.

Evo, baki u ovoj pjesmi njen djed najviše nedostaje upravo zbog toga:

UDOVICA

Opet suza
kliznula je
niz staračko lice!
Opet uzdah
začuo se
stare udovice!

Na groblju je
svakodnevno
gdje odsutno gleda.
Što bar ona
nije mogla
otić prije djeda?!

Sve su tajne
jedno drugom
davno ispričali.
Al baš sada
njen joj djeda
ponajviše fali.

Ima baba
dosta svega:
novaca i hrane,
samo nema
s kim staračke
provoditi dane.

Željela bi
da kraj peći,
u sred zime ljute,
uz kavicu
s djedom sjedi,
da zajedno – šute.