Dok Hrvatska tek raspravlja o uvođenju dostavnih robota na pločnike, u Chicagu se već vodi bitka koja pokazuje što se dogodi kad tehnologija stigne prije zakona.
Dvije skupne tužbe podnesene su 9. listopada pred sudom okruga Cook u Chicagu protiv tvrtki Coco Robotics i Serve Robotics. Tužitelji tvrde da su roboti, korišteni za dostavu putem platformi DoorDash i Uber Eats, snimali njihova lica, ruke i geometriju glave bez ikakve privole, čime je prekršen strogi zakon Illinoisa o biometrijskoj privatnosti (BIPA) iz 2008. godine.
Pritom nije riječ o klijentima koji su sami odabrali robotsku dostavu. Riječ je o ljudima kojima je ta dostava nametnuta, a koji su se morali približiti stroju kako bi preuzeli hranu.
Što je zapravo zabilježeno
Mitchell Breidinger opisuje gotovo identičan scenarij kao i drugi tužitelj Barry Schain. Breidinger je prišao robotu Coco kako bi preuzeo narudžbu, a kamere uređaja tada su, prema tužbi, zabilježile njegovo lice, glavu i šake, dok je LiDAR senzor mjerio geometriju njegova tijela. U tužbi se navodi i da je daljinski operater mogao promatrati snimku u realnom vremenu.
Schain navodi istu praksu kod robota tvrtke Serve Robotics prilikom preuzimanja narudžbe putem Uber Eatsa. Tužbe terete obje kompanije da podatke nisu samo prikupile, nego su ih i pohranile te povezale s imenima i adresama kupaca. Postoji i sumnja da su ti podaci mogli poslužiti za treniranje sustava umjetne inteligencije ili da su podijeljeni s trećim stranama.
Obje tvrtke odbacuju optužbe. Tvrde da njihovi senzori služe isključivo za navigaciju i da ne prikupljaju biometrijske podatke u smislu zakona.
Bitka oko definicije jedne riječi
Cijeli spor svest će se na pravno pitanje: jesu li snimke i mjerenja koje roboti zabilježe „biometrijski identifikatori“ prema BIPA-i? Za tužitelje nema dvojbe. Za kompanije je riječ o običnim navigacijskim podacima.
Ukoliko se optužbe potvrde, kazne se kreću od 1.000 dolara po prekršaju do 5.000 dolara ako se dokaže namjerno kršenje zakona. Kod tisuća dostava dnevno riječ je o iznosima koji mogu potopiti poslovni model.
Zakon iz Illinoisa jedan je od najstrožih te vrste u Sjedinjenim Državama. Od tvrtke traži pisanu obavijest, prethodnu pisanu privolu i jasnu politiku čuvanja i brisanja podataka. Nijedna od dvije kompanije, prema navodima tužbe, nije ispunila te uvjete.
Chicago kao bure baruta
Izbor Chicaga nije slučajan. Grad je 2022. godine, u vrijeme gradonačelnice Lori Lightfoot, pokrenuo pilot-program za dostavne robote koji istječe 2027. Broj robota na pločnicima eksplodirao je, a s njim i nezadovoljstvo stanovnika. Peticija za moratorij na njihovo uvođenje prikupila je više od 4.500 potpisa.
Građani se žale na blokirane pločnike i opasnost za osobe smanjene pokretljivosti. No prava tema oduvijek je bila nadzor. Mnogi su strahovali da će strojevi opremljeni kamerama neprekidno snimati javni prostor. Ove tužbe samo su kristalizirale već prisutnu bojazan.
Pitanje koje nitko ne postavlja
Rasprava se vodi o privoli pojedinca, a nitko ne pita tko uopće odgovara za podatke koje robot prikupi na javnoj površini koju financira grad. Ako komunalna uprava izda dozvolu za kretanje stroja s kamerama i LiDAR-om, nije li onda i sama suodgovorna za nadzor koji taj stroj provodi?
U Chicagu je javna površina ta na kojoj se snima, a grad je taj koji je snimanje omogućio. Tužbe terete samo proizvođače, dok nijedan gradski dužnosnik nije imenovan odgovornim. To je pitanje koje bi svaki grad u Europi, uključujući hrvatske, trebao postaviti prije nego što izda prvu dozvolu.
Francuska je nedavno otvorila put homologaciji dostavnih robota na javnim površinama. Hrvatska nema ni zakon o biometrijskoj privatnosti koji bi nalikovao BIPA-i. Ako se dostavni roboti pojave na našim pločnicima, pravni okvir za zaštitu građana od snimanja bit će prazan list papira.
Tehnologija ne pita je li zakon spreman. Stigne, snimi i pohrani. Pitanje je samo hoćemo li se time baviti prije ili poslije prve tužbe.
0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.