Garderoba po mjeri

Odjeca majice

Za veći dio ljudi je kupovina garderobe rutinski posao. Trebaju samo između različitih odjevnih predmeta odabrati onaj koji im se dopada i posao je gotov.

Kad trebam kupovati garderobu, ponekad se sjetim svog profesora Živka koji je pričao kako mu je lako kupiti odijelo jer bilo koje da proba, ako uzima svoj broj, stoji mu „kao saliveno“. Profesor je čitavog života imao istu kilažu, a građen je bio po standardima po kojima su krojači šili, i njemu nije bilo nimalo teško naći svoj broj i svoj kroj.

Međutim, postoje i oni kojima je kupovina garderobe prava muka. Ne mislim na one neodlučne koji se danima dvoume za koju nijansu boje se opredijeliti pa zbog toga imaju problema s kupovinom, nego one koji nemaju mogućnost izbora ili im je on vrlo ograničen. Moj brat, na primjer, ima duže ruke nego što je to uobičajeno. Nikada ne može kupiti kaput kakav mu odgovara, jer svaki ima kraće rukave nego što bi njemu trebali. Zato mora kupiti veći kaput za broj ili dva, kako bi dobio malo na dužini rukava i tako kompromisom došao rješenja. Ako kupuje kompletno odijelo, kupi veće pa onda hlače mora skraćivati.

A ni njegov brat, to jest ja, nije bez brige pri kupovini obuće. Imam povelika stopala i uvijek mi je problem kupiti cipele. Dok sam bio student u Sarajevu, znao sam krenuti s Čaršije do Vječne vatre (za one koji ne znaju, na tom prostoru je tada bilo bar desetak prodavnica obuće) tražeći ove ili one cipele da mi daju da ih probam obuti, ali kad bih rekao koji broj tražim, odmah bi mi rekli da nemaju moju veličinu. Onda je poslije Vječne vatre bila jedna prodavnica Planike u kojoj su češće imali i velikih brojeva pa bih tek tu riješio svoju brigu, a ako ne, išao bih i dalje. Znam da sam i na plivanju imao poteškoća u jednom periodu kad su nas učili pravilnom plivanju tehnikom „delfin“. Da bi se bolje osjetilo zbog čega i kako treba raditi nogama (na dva zaveslaja nogama ide jedan zaveslaj rukama) jedno vrijeme koristili smo peraje. Uz njih se bolje osjećao taj pokret nogama koji je kretao iz kuka. Ali za mene nije bilo peraja, sve su bile male, i ja sam uvijek posljednji stizao na cilj. Ali zato sam bez peraja bio u prednosti…

Sjećam se odlaska u Sovjetski Savez dok su tamo u izlozima obuće imali samo tri broja za odrasle – mali, srednji i veliki. Mogu zamisliti kako je bilo onim ljudima koji su imali veličinu stopala negdje između tih brojeva. Ili kako je  nekada bilo nositi drvenu obuću, drvenjake, ako su bili manji, a koje su ljudi nosili u mom selu zimi. Oni su bili rađeni prema jednom kalupu, ne vodeći računa o specifičnosti oblika svakog stopala.

Moglo bi se zaključiti da je važno biti građen po standardima po kojima se izrađuje garderoba. To je briga manje, a često i lijepa ušteda. Ono što se posebno naručuje, što se duže traži i iziskuje više vremena, što se mora prekrajati, više i košta, a uglavnom i lošije izgleda od standardnih stvari.

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Alen
Gost
Alen

Nekad suzen izbor nije ni lose , kad se sjetim agonije oko izbora pločica…

Tadmur Palmirović
Gost
Tadmur Palmirović

Hahah.. Uvijek bolje ostanu.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Ivo Kobaš:
Lako li je vas Bosance zeznit?
Plivat delfin je naporno,neefikasno i uglavnom bezuspješni pokušaj
da se ostale kupače impresionira(uglavnom bez uspijeha) i za to si koristio pogrešne peraje.Probaj sa ledjnom perajom od morskog psa pa ćeš vidit razliku!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Alen:
Koristi globusiće?

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Uvijek je najbolje bilo biti građen po mjeri. Biti standardan. Uklapati se. Lakše se i jednostavnije živi, ne odskačeš od drugih i nitko se ne češe o te.
Ako si već imao nesreću da nisi po kalupu građen, da mjere koje su odavno zacrtane kao normalne tebi ne odgovaraju, opet nema briga. Već će se izliti novi kalupi za one koji strše.
Najbolje je sve te koji strše staviti u jednu grupu i nazvati ih recimo Neprilagođeni. Za njih otvoriti jednu trgovinu u kojoj će im se uzimati mjere i po njihovim mjerama izrađivati što god da treba. Bit će grupirani, standardni i zadovoljni. Pojedinci koji unatoč trudu društva, gospodarstva, lokalne i regionalne uprave opet budu izvan standarda, njih valja izolirati. Loš su primjer. Najbolje bi bilo staviti ih u kakvu Gradišku, Lepoglavu (ako je riječ o nestandardnoj glavi).
Pa nek tamo pišu pjesmice, prozu i poeziju.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Kacige za Lepoglavu?

28.juni
Gost
28.juni

Gospodine Ivo,Planika je jos uvijek na istom mjestu. A i Sarajevo je gdje je nekad bilo.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Panika spred Planike:
Rasprodaja desnih cipela za ekstremnu desnicu?
Fakir Izetbegović,od oca demokratski izabran (organizator)?

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Bespuća povijesno historijske biljnosti i životinjosti napisana bez naočara?
Ocat domovine?

jezevakucica
Gost
jezevakucica

Recept za ocat:
1.komad 3x3m kose ploče
1.komad drvenog odijela(univerzalna veličina)
1,komad placa (bitna je dubina)
Ubaci se drveno odijelo u pripremljeni otvor(što dublje to bolje),preko toga staviti sloj bespuća,mrvicu povijesti a zbilje i smilje po želji.Nakon toga sve to dobro poklopiti kosom pločom hrvatskom.Paziti da je dobro zatvorena da ne bi neki sastojak izašao van.Na sve to dodati veliku količinu češnjaka i sve to miješati neprestano glogovim kolcem po dijagonali.

Piretis
Gost
Piretis

@Alerik- Najbolje je onima koju su po standardu. Po bilo kojem. Samo da na štrče, bar ne previše. Jedino je tuga što baš nitko nije “standardan”. Neki su viši, neki deblji, pa sa tankim nogama ali zato s pivskim trbuhom.
Može se štrčati, i to još kako, i time što smo manjinci. A svi smo takvi, samo ako bolje pogledamo. Tu se radi o “nestandardnoj” glavi ili genima, ili životnom stilu, ili vjeri ili… Padne mi na pamet Ephraim Kishon i njegov “Main Kamm” (moj češalj), u kome na duhovit način prikazuje kako i ćelavost može biti problem samo ako se nekom moćnom baš to ne dopada. Razlog za proglasiti nekoga drugačijim (i lošijim) se uvijek nađe.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Kad si čekić, svaki problem izgleda kao čavao. Kad si dio većine, onda misliš kako manjinama najljepše pristaje prugasto odijelo:)

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Kad si srp i čekić zavijoriti možeš samo na zastavi?

zlatan
Gost
zlatan

Gospodine Ivo, uočio sam jedan detalj, koji ste napisali. Davno, kroz šezdesete i kasnije sve do kraja osamdesetih, u splitsku luku dolazili bi u goste bi razni vojni brodovi, raznih zemalja. Američke mornarice, pa sovjetske, francuske, egipatske, talijanske, grčke, britanske, španjolske, norveške, čak i iz Argentine, ovo mi je palo na pamet trenutno. I iz mnogih drugih zemalja su dolazili vojni brodovi u posjet. Pamtim kada su bili indijski vojni brodovi (ili samo jedan brod, ne pamtim točno!) u posjeti tadašnjoj Yu, znači i Splitu. Više puta su bili. Jednom je bila zima i to oštra, negdje početkom ili sredinom osamdesetih, a tada je bilo nekoliko oštrih zima, baš je te dane mlatila buretina, temp., se vrtila oko nula celzija. To je za osjećaj čovjekov daleko ispod stvarne temperature, pa su se indijski mornari zavukli u bunde i kape. Tada sam već razlikovao južnoindijske Dravide od sjevernjaka, Indoevropljana. Mislim da su prevladali Dravidi, oni su ljudi iz tropskog stalno vrućeg podneeblja, bili su zavučeni u bunde, šubare. Američki mornari bi se razmiljeli gradom, često puta bi se opijali ili su odlazili u restorane. Valjda im je tada kod nas bilo jeftino. No, pri jednoj posjeti raširila se vijest, da su američki mornari, neki od njih, jednostavno pojeli u restoranu i pobjegli. Ovo je sve bilo u ona vremena Hladnog rata, dolazili su u nesvrstanu YU, u posjet. Mornarica tadašnjeg SSSR-a, isto bi dolazila, i to često, na kapama im je pisalo “Černomorskij flot” (Crnomorska flota), vjerojatno im je i tada sjedište bilo u Sevastopolju. Pamtim, tamo još početkom sedamdesetih, kada sam bio na jednome od tih brodova, čak su imali bolnicu i operacionu dvoranu. Naime, svi bi u tih nekoliko dana koliko bi bili u splitskoj luci, u određene sate, obično popodne, imali vrijeme za posjet građana. Ja sam odlazio skoro svaki put, bio sam mlad i to me je zanimalo. Ipak je prednost koji put živjeti u gradu na morskoj obali. A sada ono glavno. Sovjetski mornari bi se isto razmiljeli gradom, pamtim i one kosooke odnekud iz azijskog dijel a tadašnjeg SSSR-a. A najzanimljivije, masovno bi kupovali. Najčešće cipele! Još šezdesetih bio sam osnovnoškolac, a jedna naša susjeda radila je u prodavaonici cipela (Koštana iz Vranja!). Ta trgovina odavno ne postoji, nemam pojma postoji li uopće ta tvornica u Vranju. I kada bi došli Rusi, kako smo govorili za sovjetske vojnike-mornare, dolazili su i u tu trgovinu u jezgri Splita. Nisu kupovali cipele samo za sebe, već i ženske cipele, valjda za žene, djevojke. I ta naša susjeda kaže jednom, pamtim kao jučer da je bilo, a ne prije pedeset godina, da je jedan tražio neke ženske cipele, valjda je vidio u izlogu, i da je pitao broj SOROK. Iako nije znala ruski jezik, skužila je da traži broj 40, jer su ti mornari kupovali i za sebe, pa bi tražili SOROKDVA ILI SOROKČETIRJE ili možda neko sa velikom nogom SOROKPJAT. A Vi pišete da nije bilo brojeva za noge u SSSR-u. Ne bih rekao. Bilo je. Prije… Pročitaj više »

giordano bruno
Gost
giordano bruno

Evo da vam odam jedan trik, uvek kupujem obucu broj vecu, jer duze traje.
Kupujem uglavnom planinarsku obucu od poznatih proizvodjaca koje imaju goretex postavu i to dosta kosta, ali zato ustedim na broju obuce, jer ih nosim mnogo duze nego sto bi one sa brojem koji meni odgovara. I duboke i plitke.
A sto se tice gardarobe i meni nije sve po JUS (JUS je (bila) oznaka za jugoslovenski standard). Tacno najvise rukavi.

smart tool
Gost
smart tool

Kod mene je to poredano, Salomon, Timberland, Adidas. Ne znam kad sam nesto drugo kupio i to uvijek na snizenju, za iducu godinu…

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@giordano:
Na pitanje prodavačice zašto namijerno kupuje obuću broj manju,
dobila je odgovor:
Moj život je jedna velika patnja!
Žena,familija,posao,financije,zdravlje…jedini gušt mi je kad skinem cipele!

Ive iz Pecalbe
Gost
Ive iz Pecalbe

Megan Merkel ima odijecu po mijeri, a moj rodjak (ostarijeli dalmatinski galeb koji je servisira furestkinje) kaze da bi Megan bila dobra zena Harry bi joj triba najmanje 3 puta dnveno prilipiti trisku uz usi. I nakon 3 miseca sve bi silo kako triba.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Rodjak koji organizira kure?

jezevakucica
Gost
jezevakucica

S-smreka,M-mahagonij,L-lipa.
Mjera ista, materijal različit za drvena odijela.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik