Gle Mjeseca…

Mjesec

Na posao u ovo doba godine krećem prije svitanja. Nekada, kao što je to jutros bilo, društvo na putu do firme pravi mi Mjesec prateći me i izvodeći svoje vragolije.

Dok sam jutros prilazio autu, od uličnog i kućnog osvjetljenja nisam ni primijetio ima li mjesečine ili nema. Gledao sam u pravcu auta, pipkao po ključu kako bih otvorio vrata, onda se smještao i pripremao za polazak. Tek kad sam izašao iz grada i kad je nestalo uličnog osvjetljenja, kroz otvor na bujnoj krošnji šume pored puta spazih Mjesec. Vidi, vidi, kako je samo porastao! Odavno ga nisam vidio takvog, u punoj veličini i punom sjaju.

Ali ukaza se samo na tren, a onda nestase u šumi. Kao da me je navodio da ga tražim, da idem za njim. No, ja nisam nasjedao na njegove providne smicalice i samo sam vozio svojim putem. Briga me, neka se krije dokle hoće! I nije izdržao dugo. Ponovo malo virnu kroz krošnju s desne strane puta pa nestade. Eh, ponovo me pokušava navući na igru. Ali ja se ponovo ne dam. Mislim, što da ja tražim njega, ako mu se igra, neka on traži mene?! I, koliko vidim, za sada je po mome. Kud god idem, on ispred mene. Ne ispušta me iz vida, a kao – mene mami da ja pratim njega. Onda ga neko kraće vrijeme ne vidim, ali osjetim da je tu negdje.

I stvarno, ne mogaše ovaj radoznalko dugo izdržati, nego nakon jedne krivine izviri, ali sad s lijeve strane puta. Očito, misli me impresionirati time što mijenja strane, a ja mrtav-hladan, samo idem dalje. On, jadan, pokušava nešto novo smisliti, vidim ga kako mami k sebi obližnje oblačke i već slutim šta namjerava. Zaklonit će se iza njih kako bih se ja čudio gdje je samo mogao nestati, a nije otišao u šumu. Kao da ja ne znam tako prozirne trikove. Ali, ljudi moji, kad se sakrio, ili je možda bolje reći kad se pokušao sakriti, to je bilo smiješno! Zaklonio se za neki mali oblačić iza koga mu je virilo gotovo polovica glave. Podsjetio me je na dječju pjesmicu Desanke Maksimović: „Sakrio se mali Luka u dvorištu iza trave, vidi mu se cela ruka, vidi mu se pola glave…“ Ma, mali Luka je pravi skrivač u odnosu na ovog naivka! I Mjesecu je bilo jasno da mu skrivanje nije uspjelo pa je ispred sebe navukao malo veći oblak, ali ni to mu nije mnogo pomoglo. Odavala ga je svjetlost iza oblaka.

Kad je, napokon, shvatio da mu oblaci ne pomažu, da ga „čitam kao Bukvar“, ponovo se vratio u šumu, u svoje omiljene krošnje. Ali ove su bile s manje lišća i nikako mu nije uspijevalo posve se sakriti. Vrludao je između granja, oglašavao se treperavo i nekako nesigurno djelovao, kao da je teturao, da je pijan, kao u onoj pjesmi „…sram ga bilo, i on se napio“.

Onda stigoh do mjesta gdje se put za moju firmu odvaja, a Mjesec to iskoristi da mi umakne. Počeše se navlačiti i pravi, tamniji oblaci i pokriše nebo iznad mene. Kad sam stigao u firmu, pogledah gore, ali Mjeseca nigdje. Hm! A ja mislio da je naivan, da ništa ne zna, da mi se nikada neće sakriti. Vidi, vidi, kako je on ne samo porastao, nego se i uozbiljio, postao pametniji. Umudrio se. E, od sada nema šale, kad se idući put sretnemo, znam kako ću s njim!

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
otpisani
Gost
otpisani

Ivo Kobaš
Pretpostavljam da si tekst za ovaj članak sastavio dan prije a to je bilo točno u vrijeme punog mjeseca (23-24/nov.) i u doba kada si išao na posao on je bio vidljiv čitavu noć.
Prema tvom opisu mjesečeve “igre skrivača” zaključio sam da ti se radno mjesto nalazi zapadno od tvog doma, jer ti je mjesec bio čas desno a čas lijevo što znači da te put vodio u njegovom smjeru a u to vrijeme on je bio na svom zalasku i izgledao puno veći nego kad ga vidiš u zenitu.
Interesantno je da puno ljudi ne zna zašto je mjesec na istočnom i na zapadnom horizontu veći a u zenitu izgleda manji (?)
Eto, ovo je prilika da otklonimo tu nepoznanicu.
Gledajući mjesec na horizontu gledamo ga kroz deblji sloj atmosfere zato što je kut gledanja oštar- bliže površini zemlje. Gledajući mjesec u zenitu, gledamo ga gotovo vertikalno u odnosu na zemlju i tu svjetlo prolazi kroz tanji sloj atmosfere. Obzirom da gravitacija zadržava atmosferu na površini planeta a planet je okruglog oblika atmosfera je zakrivljena – sferična pa zavisno od kuta pod kojim svjetlo kroz nju prolazi, dolazi do većeg ili manjeg loma i tako mjesec bude veći ili manji- što je čisti efekt leće (lupe, povećala)

…bilo bi mi interesantno čuti objašnjenje teoretičara “ravne zemlje” – zašto je mjesec na istoku i na zapadu veći a u zenitu manji ? 😉

Ivo Kobaš
Gost
Ivo Kobaš

Bravo, otpisani! Pravi ste detektiv!

otpisani
Gost
otpisani

Hvala na komplimentu, ali to uopće nije teško kada pred sobom imaš savršen opis viđenog, a ti si bogme, izvrstan promatrač.

krivA
Gost
krivA

…zato sto su na izlasku i zalasku planetarni orjentiri za usporedbu velicine blizi objektu kojega usporedjujemo…, dok..kad je “vrj vrce” na sredini povise nasih glavusa, bez orjentira, osim velikog i bezgranicnog “crnila” koje ga “guta”. I na izlasku i na zalasku i u visini gustoca atm je uvjek ista ili bi istom trebala biti. Jer..kad meni mjesec tek izlazi..nekom drugom, na drugom djelu planete on je nad glavom. A efekat izlaska i zalaska svugdje je isti. A orjentiri cesto puta izazivaju efekt opticke varke! Nema veze sa okruglom, sfericnim ili ravnom zemljo. Postoji objektv leca znana kao “riblje oko”. A ni nase oko nije ravna povrsina vec je kupolastog oblika i tko nam kaze da je fizicko oko nas bas onakovo kako ga tumacimo jer..zako ga vidimo. A..sto je sa onim da sve sto vidimo u centru za vid projekcira se u obliku obrnute slike.., znaci li to da “hodamo po plafon-stropu” i to je nas pod. A kakav je stvarni oblik zemlje.., ne znam, nemam mogucnosti vidjet ali interesantni mi je razmisljat i o tome da je ravna.., pa sto i da je DOK NAM POSTIJI I OMOGUCAVA DA IMAMO SVOJE MJESTO I POD SUNCEM I POD MJESECOM..!

otpisani
Gost
otpisani

krivA
Kako sam i pretpostavljao “ravnozemljaši” imaju vrlo osebujan mentalni sklop, pa stoga i njihova viđenja stvari djeluju vrlo “osebujno” 😉
…ali što, mjeseca ti, znači ova rečenica – “dok..kad je “VRJ VRCE” na sredini povise nasih glavusa, bez orjentira, osim velikog i bezgranicnog “crnila” koje ga “guta”. ??

krivA
Gost
krivA

…na “vrh vrha”..ono tacno nad glavom..!

krivA
Gost
krivA

…i recimo.., zbog nedokazivosti ili dokazivosti, svrstavam sebe u ZEMLJASE, ma kakvog oblika bila..! A moja bujna masta.., a sto mogu.., takav sam.., nitko nije savrsen. ~zato se i vooliinnn..tralalalaaaa~

kiki
Gost
kiki

Eh, nemati mogućnosti…izgleda da su kod svih nas financijska mogućnosti u pitanju; komercijalni letovi u svemir tek počeli…da se popneš na 60 000 milja lijepo bi se vidjela zakrivljenist zemlje…npr. putnički avioni lete prenisko

Baba
Gost
Baba

otpisani krivA je u pravu, a ti si u krivu što se tiče prividne veličine mjeseca, u pitanju je čista optička varka. Ako ne vjeruješ slikaj ga sa istog mjesta i bez zooma oba puta pa usporedi fotografije. I usput, da ne bude nesporazuma, nisam “ravnozemljaš”.

otpisani
Gost
otpisani

Baba
100% sam u pravu! …samo ono sto ti zoveš “optička varka”, ja sam nazvao “efekt leće”
(ako si pogledaš organ ispod pupka preko povećala izgledati će veći a u stvari biti će to samo “odpicke varka”) 😉

Baba
Gost
Baba

Nisi u pravu kolega, nema nikakvog “efekta leće” nego samo i jedino optička varka.
Pošto nema na našem jeziku članak na Wikipediji, nadam se da razumiješ engleski https://en.wikipedia.org/wiki/Moon_illusion ili njemački https://de.wikipedia.org/wiki/Mondtäuschung

otpisani
Gost
otpisani

Dobro Baba, recimo da se to zove “optička varka” ali objasni ti meni što uzrokuje tu varku??

Proučio sam tekstove na engleskoj i njemačkoj Wiki i ostao zapanjen količinom neznanja autora tih tekstova (ali prokletstvo interneta je što svaka budala ili “znanstvenik” može nešto napisati a poslije se pametnjakovići time služe, kopiraju i dalje rasparčavaju, pa se dogodi da nebuloze postaju “istine”, na koje se ljudi dalje pozivaju u pokušaju prikazivanja svoje (ili tuđe) zablude – istinom)

Ali hajde da krenemo ispočetka:
Zemljina atmosfera je sastavljena od zraka vodene pare i čestica prašine, dakle ona je materijalna ali za svjetlo ne pretstavlja (značajnu) barijeru.
Atmosfera se računa do egzosfere koja seže čak do visine od 800km, no nama je dovoljna troposfera (18 km) i stratosfera (50 km) a do 11-12 km visine se nalazi više od dvije trećine mase atmosfere.
ATMOSFERA JE (zbog gravitacije) SFERIČNA (ima oblik leće).
Kada gledamo mjesec (ili sunce) u zenitu, svjetlo do našeg oka prolazi kroz tih 12 km “guste” atmosfere.
Kada mjesec (ili sunce) gledamo na horizontu, put svjetla od (do) našeg oka mora proći put kroz atmosferu za onoliko koliko nam je horizont udaljen + onih X km (kolika je visina atmosfere na krajnjoj točki iza horizonta prije nego svjeto prođe(dođe) u atmosferu. Taj put svjetla može biti i nekoliko stotina km kroz najgušće slojeve atmosfere i predmet gledan kroz takvu sferu (leću) prividno izgleda veći.

Ako si ni to ne možeš predočiti evo ti primjer kako da se uvjeriš da sam u pravu!
…za eksperiment ti trebaju naočale za čitanje (bilo koja stabilna dioptrija za dalekovidne) i predmet npr. novčić koji staviš na stol.
Odmakni naočale od očiju na udaljenost da novčić jasno vidiš u centru pa polako vertikalno (ili horizontalno) zakreći naočale do 50 60 stupnjeva a da novčić bude stalno u sredini leće i na istoj udaljenosti.
Zakrećući naočale put svjetla od oka i predmeta će tada morati proći kroz veću debljinu leće i novčić ćeš vidjeti većim. Eto isto to se događa kada gledamo mjesec kroz deblji (prizemni) sloj atmosfere. (nadam se da će ti to biti dovoljno)

krivA
Gost
krivA

..post. Baba.., hvala na komentaru..!

krivA
Gost
krivA

..post. Baba.., dio prethodnog komentara sam izbrisao ali sad ga moram navest. Suglasili ste se sa mojim glasnim razmisljanjem i podrzali me. Jos jednom HVALA ali i preuzeli rizik na sebe da Vas okite prosvjetljujucim horizontalicama ili pisanim opaskama. Miran i ugodan dan Vam zelim. Zdravi i veseli mi bili..! Ma svi Vi i Mi. ..IQ..t.l..

Zorule
Gost
Zorule

Mislim da se radi o optickoj iluziji kao sto je kriva opisao, atmosfera tesko moze raditi tolike distorzije osim ako je mjesec eventualno u zenitu i ako je prisutna stvarno velika vlaga u zraku. Mjerenja fotoaparatom ne otkrivaju nikakve znacajne promjene u kutnoj velicini, ona iznosi oko pola stupnja. Mjesec varira u kutnoj velicini ovisno o udaljenosti od Zemlje, da li je u perigeju (0,57 stupnjeva) ili apogeju (0,49), kompletan ciklus traje 27.5 dana.
Dodatak.
Sjetio sam se još jedne zgodne iluzije kod osjeta ljudskog tijela, a tiče se osjeta topline. Tijelo uopće nije u stanju da osjeti samu temperaturu već gubitak (ili primitak) topline. Primjer: Nalaziš se u prostoriji, temperatura zraka 25C, imaš osjećaj ugode. Upališ ventilator da puše po tebi, imaš osjećaj da je hladnije, ali ventilator ne mijenja temperaturu zraka, termometar i dalje pokazuje 25C. Dodirneš metalnu površinu koja isto ima temperaturu 25C, imaš osjećaj da je metal hladan, ali mjerenja pokazuju da nije ništa hladniji od okolnog zraka. Dakle tijelo sa svojim “senzorima” nije u stanju da odredi temperaturu bilo kojeg objekta. Realno gledajući to mu nije ni potrebno za funkcioniranje, tijelo jedino alarmira ako se pothlađuje (gubi toplinu) i pregrijava,(prima previše topline) ali sama temperatura objekata je nebitna za tijelo.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Sve oko nas je dato. Koordinate ovog svijeta, ovog Svemira, ovog života su zadane. Dolazimo u gotovi Svijet. Možda ima ljepših svjetova, s čistijim i finijim energijama od ovih koje mi koristimo i ovih koje se talože u nama kako bi s vremena na vrijeme eksplodirale u agresijama i bezumljima. No, ovaj Svijet je naš. Savršen. Sve što je u njemu nesavršeno dolazi od nas ljudi. Svijet izvan nas jest projekcija svijeta u nama. Zato je Balkan krvav i mračan. Mi i naša nesposobnost sagledavanja ukupne stvarnosti se zrcale u društvima koje tvorimo, njihovim konfliktima, u razinama stvarnog i umišljenog siromaštva sposobnog jedino za reciklažu siromaštva u postojećim i dolazećim generacijama. Mi se mijenjamo samo tamo gdje je već sve promijenjeno, gdje je većinsko sagledavanje stvarnosti otporno na naše pojedinačne, naslijeđem i navikom utvrđene percepcije mračne Sudbine. Na ovom Svijetu ima mjesta za drugačije svjetove. Drugačije od naših. Ovdje je kiša samo kiša, dosadna, tek s potencijalom kažnjivosti nas grešnih. Ovdje je Mjesec tek usputna i nebitna podrazumijevajuća činjenica. Drugdje je Mjesec inspiracija, razlog za promatranje Prirode i čovjeka. Nije isto u kojoj mjesečevoj mijeni se sadi, u kojoj se započinje, u kojoj ‘napada’, u kojoj povlači. Ne kuju se konji po Mjesecu…(nekad smo znali). Sunce hrani Zemlju, Zemlja hrani Mjesec, rekao bi Gurđijev. Mislimo li promijeniti Stvarnost oko nas koja nam se ne sviđa, to ne možemo, a da ne promijenimo sebe. Ne možemo promijeniti naše odnose prema stvarima, pojavama, živim bićima, društvu, a da se prije toga nismo sami izmijenili. Da bismo krenuli u taj rizik promjena sebe, nužan nam je impuls. Iz nas samih ili izvan nas. Potreban nam je razlog.Ili nužda. No, uvijek je bolje nešto odlučiti sam, nego li se dovesti u poziciju bića reakcije. Kreatori idu u akciju, oni drugi reagiraju tek. Nema pravila za te impulse. To može biti pun Mjesec koji ti neda spavati, koji u tebi potiče zatomljene energije, može biti besana noć, a može biti i prekrasan san. Sve može, ako smo živi. Oni živi gledaju da vide. Mrtvi gledaju, a ne vide. Sve su im navike, sve oku poznato i sve to poznato nevidljivo zapravo. Dođeš u kakvo tuđe dvorište i sve vidiš odmah. Vidiš što je na krivom mjestu, što treba urediti, što popraviti, što srušiti, što zasaditi. U svom dvorištu ne vidiš ništa jer ne gledaš. Sve je prekriveno zastorima od navika. I svugdje zakočene energije koje se kvare jer ne teku. Kao i mi zapeli u vremenu, prošlost drže vezanu uza se ti odbačeni, a nemaknuti predmeti, konopcima nas drže za prošlost. Zato budućnost dolazi svima osim nama. Nama se vraćaju uvijek iste scene. Mi trčimo bez prestanka i ne mičemo se nigdje. Moramo početi vidjeti stvari oko sebe, ne ih samo tupo gledati i ne vidjeti. Moramo skupiti hrabrosti i stvarnost oko sebe vidjeti onim što jest – našim ogledalom. Ta promjena će biti prava revolucija. Ali bez krvi. Natjerat će nas na preuzimanje svog dijela odgovornosti za vlastitu sudbinu, za svijet oko nas. Od… Pročitaj više »

000
Gost
000

Jako “istinito” i nadasve “kreativno”.!
To je “formula” za zajednicku evoluciju.!

Zemohudin
Gost
Zemohudin

Puno ti Hvala za ovo…

jezevakucica
Gost
jezevakucica

A Ivo!Ti si super prošao.Meni su ukrali i mjesec i godine od 90-tih.Tebe prati ali ga i vidiš.Neki su ili blesavi ili naivni pa ga ne vide ali ih i dalje prati.Naoružajmo se znanjem,mudrošću i strpljenjem i onda nam veliki brat,tj.mjesec nemože ništa.Ima on nas na oku ali imamo i mi njega.Čitao sam ovu tvoju priču na dva načina i oba su za pet.Bravo!

Ogi
Gost
Ogi

Nije to mjesec. To je hologram. Hahaha.

aga cija
Gost
aga cija

Izvdak iz haiko pjesme,
” a šta siješ, a ne griješ,da ga nabiješ….”

Dunja
Gost
Dunja

Lepota….ako je istina da je Zemlja nekad imala 3 lune Lelu, Fatu i Mesec, kakva je to tek nebeska priča bila…kada neko ovako lepo piše i našim pokušajima da uhvatimo mesec, uvek se setim divnih priča iz škole “Bosonogi i nebo” i “Devojčica i mesec”

Siniša
Gost
Siniša

I Neđeljom radiš?
Osim ako me ideš na krmokolj jbš takav posao!

KKK
Gost
KKK

Sunce i mjesec su oči od Krishne.Najstariji softwer je kada je Krishna davao instrukcije Bogu Sunca,koje su trajale 400 godina.Šuma je prvi i najveći wireles(na 8 Hertza)
.Pozdrav gosp. Ivi i Nebojši.Oni pišu šta ja mislim.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Message In A Bottle-
MESECINA BATO?

otpisani
Gost
otpisani

Umpah Pah
Mjesečna plaća – MJESEČNICA ?

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@otpisani:
Mjeseceva mijena=Menstruacioni ciklus
GRUBO MUSKO
Ameri na Mjesecu=Imperijalisticki tamponic

POVEZANE VIJESTI

Izbornik