Haiku

Ostrvo otok more
12 komentara

Na otoku se ne može ostati, mora se otići. Čini se da je cijeli svijet otok. Moraš vidjeti druge svjetove i zato moraš otići jer premlad si da bi ostao. Ne možeš ostati zatočen morem.

I onda odeš. Svijet velik, čudan, zabavan, nov, u njemu svega.

Kako malen se čini otok. Siromašan. Dalek. Tek negdje u zakutku srca.

Dok se ne slomiš. Dok te ne slomi svijet. Koji nije ono što si mislio da će biti. Cijeli svijet je manji od otoka. Jer si na njemu najveći. Na njemu si ti. Drugdje si drugi. Nešto. Netko. Ali ne ti.

Zar si morao skitati se svijetom tražeći sebe?

Ti si alkemičar kojeg si tražio

Samo zato što si ljubav sačuvao. Tamo u onom zakutku srca. Sad imaš od čega, znaš kako pretvoriti ljubav u zlato. S njim optočiti otok.

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
octopus
Member
octopus

Zima je…Pivac stoji na jednoj nogi.
Vitar gonja lepušinu po guvnu.
Je ladno, krvi ti issssove

onaj najgl.......veći Dalton
Gost
onaj najgl.......veći Dalton

🙂

Zadranin
Gost
Zadranin

😂😂😂

goost
Gost
goost

🙂 🙂 🙂 🙂 🙂

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@octopus :
ODLIČAN !
A moj otok na nozi nikako da ode ?

Gungula1950
Gost
Gungula1950

U orginalu ide: bura puse, perusinu nosi, pivac stoji na jednoj nogi, srca ti isusova ladno li je..

benty20
Gost
benty20

Dobri stari Alerik! Lijepo je znat da još uvijek ima ljudi sa srcem i s bistrom misli!

Piretis
Gost
Piretis

Sa otoka (ili iz zavičaja) možemo otići. Možemo pobjeći s njega ali ne i od sebe.
O tome je pisao Thomas Merton u knjizi “Nitko nije otok”.
No, ima nas koji svog “otoka” nemamo. Jednostavno smo se slučajno negdje rodili, živjeli sve po svud, i jedno od težih pitanja nam je: Od kuda si? Mi svoj otok tražimo dok ga ne nađemo ili češće naselimo se negdje gdje se osjećamo kao doma. I onda nam to bude dom. A dom je dom tamo gdje ti je srce. Sve su ostalo privremena mjesta prebivanja.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Piretis
Ne, nisam s otoka. Kratko vrijeme u mladosti sam živio na otoku, nedovoljno da bih bio otočan. Gore u onom kratkom tekstu je otok svako malo mjesto, svaki zavičaj koji stoji naspram velikog svijeta. Zapravo me je potakla na tih par redaka upravo pjesma o otoku na kojem je pisac zatočen, kasnije otkriva da je zatočen u Svijetu, a ne na otoku. No, trebalo je svo životno iskustvo da bi to shvatio.
Nekad me pogode neki stihovi, obuzmu cijelog, poklonim se pred tim otvorenim prozorima drugih ljudi koji su sposobni u par riječi dočarati svoje svjetove. Možda je to zbog mjesečeve mijene, možda zbog ljeta, smokava, cvrčaka…
kad sam mek..
Forši i sad moja mala pred vratima stoji, gleda u daljinu, a nideri ninega ni….zapjevaju Gustafi i u meni sjeta, bijes, kako si mogao ostaviti je?
S tvojim imenom šijem jedra, pletem niti oko svijeta, a jedino što izmolim je glas mojih jeka…Ex Mozzartine i Urban – to su samo riječi, ali nisu. Meni nisu. Vidim njenu bol. Vidim uzaludnost. Vidim sve te sudbine. Nadanje. Razočaranja. Ponos. Ostajanje na sudbinskom kolosijeku. Čekati zahuktali vlak (smrti) koji će te konačno odnijeti.

alfa33
Gost
alfa33

Fotografija je otok veli garmenjak… Predobro

Trpimir
Gost
Trpimir

U daljini se vide Mrkan i Bobara tako da bi ovo trebao biti Lokrum

goost
Gost
goost

Dobro veliš Alerik!
Ja sam se na svoj otok vratio doduše bez da me svijet slomio ali osjećaj je isti. Moguće je i tako, no ipak…

POVEZANE VIJESTI

Izbornik