fbpx

Hrastovi krajputaši

hrast krajputas

Pored puta se postavljaju prometni znakovi. Kamenovi krajputaši. Reklame, jer ih tako mnogo očiju vidi. Ali i sadi se razno drveće.

U Nizozemskoj su vrlo često drvoredi pored puta. Najčešće su od drveća zastupljeni, koliko sam ja zapazio, platani, bukve i hrastovi. Većina ih je već u zreloj životnoj dobi, iznad pedeset godina, ali ima i mladih drvoreda. Pored jednog puta, kojim svakodnevno prolazim, zasađeno je nekada davno na stotine hrastova. Stari su između pedeset i stotinu godina.

Često razmišljam o ovim hrastovima, o njihovoj sudbini i životu pored puta. Jesu li oni u prednosti nad ostalim drvećem ili se osjećaju zakinutima? Život pored puta ima mnogo prednosti, ali ima i svoje loše strane. Samo, je li drveću dobro ono što se ljudima čini da je dobro i jeli im loše ono što se ljudima čini da je loše? Možda drveće život doživljava sasvim drukčije nego ljudi?

Pored puta drveće gleda svakodnevno mnoštvo ljudi koji prolaze kraj njih. Vide razna vozila koja ljudi voze i mogu se diviti ljudskoj maštovitosti kod dizajniranja njihovih limenih ljubimaca. Vide kako se vozači ponašaju u prometu. Imaju uvid u to kakvi sve kamioni postoje, kao i razna specijalna teretna vozila. Mogu ponekad vidjeti i neobične strojeve za koje možda ne mogu ni naslutiti čemu služe. Onda vozila natovarena košnicama pčela koje prevoze od paše do paše. Putevima prolaze i krda stoke. Nekada se njime protegnu kolone izbjeglica ili demonstranata s raznim parolama. Nekada se put zatvori za promet, a na njega se privremeno postave šatre i sve se pretvori u tržnicu ili kakvo vašarište. Ili se postave dva gola i zaigra utakmica. Sve to su moji hrastovi krajputaši, pored kojih prolazim svakodnevno, bar nekada imali priliku vidjeti. Je li im to zanimljivo? Jesu li sretni zbog toga što mogu sve to vidjeti, za razliku od njihovih rođaka po šumama koji tek ponekad vide nekog čovjeka? Godi li im što imaju više svjetlosti i što osjete više vjetra od šumskih hrastova?

Ali postoji i druga strana medalje.  Pretpostavljam da ovim hrastovima neke stvari ne odgovaraju, da im smetaju, ali oni to ne mogu promijeniti. Stalno moraju udisati otrovne plinove koje ispuštaju vozila prolazeći pored njih. Ispuštaju oni i ulje, kiseline i druge materije koje smetaju zdravlju drveća. Ne znam ni kako podnose buku, smeta li im i koliko? Dalje, sigurno im je bolno što im ljudi oblikuju krošnje po svojim mjerilima, jer ne daju im da puste neku granu nisko, da smeta vozilima, i samo je sasjeku. Ovo drveće je i izdvojeno od ostalog pa strši, i tako je češće meta udara groma. Vido sam da je neke hrastove grom rasporio od vrha do zemlje.  Ali ono što se meni čini najstrašnijim, to je opasnost kojoj su neprestano izloženi od neopreznih vozača što s vremena na vrijeme udare u neko drvo pored puta. Mnogo, baš mnogo ih je doživjelo takvu nesreću. Neke rane su davno zadobivene i zarasle, ali su uočljive i nanijele su trajnu štetu. Neke su još svježe, vozila su udarila nedavno i to drveće se sigurno još oporavlja i boluje. Kako li drveće podnosi svakodnevni strah od udarca vozila?

Pitam se, da sam ja drvo, gdje bih volio rasti – pored puta, ili u šumi? Sve mi se čini da bih izabrao šumu. Ali kako ni svi ljudi nisu isti i neki vole živjeti u gužvi, a neki u samoći, možda je tako i s drvećem? Možda neko drvo uživa u šumi, a neko pored puta?

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
13 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
jasmin
Gost
jasmin
2 godine prije

I ja bih se slozio s Ivom!Bas skoro rekoh supruzi(imamo privatnu crnogoricnu sumu) kako bih najradije sebi sagradio brvnaru na obroncima sume, niti da koga vidim niti cujem. Ne zato sto ne volim drustvo,vec zato sto me slomi stalna trka,automobili,guzva,galama… Ali ono sto mi najvise smwta jeste ovoliko zlo,mrznja i ubijanje koji su zavladali svijetom.Izbjegavam i vijesti slusati kada uspijem pobjeci u nas kutak raja. Ja bih definitivno bio sumski hrast koji bi uzivao u cvrkutu ptica,mirisu trave, igri nestasnih zivotinja…

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije

Gle malog Ive,
poslije kise,
dok sumi suma,
pokraj moga druma,
skola…,kocim…,
smrdi guma.

I MI DRVO ZA CACKALICE IMAMO?
Pozdrav od srca i ostalih unutrasnjih organa!

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Rijetko se naiđe po šumama riječi jedna riječ koja je baš poput hrasta – krajputaš.
Kamen krajputaš mi često dođe u misli, ali što ćeš s tim pojmom? Niti ga možeš kad spomenuti, niti komu pada na pamet, nije ni za nekakve usporedbe. Preostalo ih je vrlo malo. Sa svakom obnovom neke davno izgrađene ceste ih je manje. Zakači bager, sruše valjkom nemarni radnici ili ih zamijene s pocinčanim odbojnicima.
A i tko bih ih spomenuo danas? Možda jedino Ivan Aralica kad bi pisao neke nove Graditelje svratišta.
Ali hrast krajputaš? (hvala autoru) Daa, viđao sam i njih, više po Njemačkoj, nego li Nizozemskoj (koja ima sve zajedno stabala koliko jedna manja općina u Bosni). Sađena su u neka druga vremena, kad je ‘vozačim’ (kočijašima) i ‘vozilima’ (konjskim zapregama) trebalo malo hlada.Nije bilo potrebno opasavati ih svijetlećim trakama (takvih nije ni bilo) jer nije valjda nikad ni zabilježeno da bi tko stradao udarom u stablo.
Ono što je nama otrovno, njima je hranljivo. Ono što je nama loše vrijeme, njima je dobro. Imaju li kakvu ‘stabalsku’ kolektivnu svijest, tko zna? Zato sigurno imaju u samima sebi kronološku zbirku podataka o povijesti. Sve zapisuju u godove. I poplave, i suše, i temperature , i količinu CO2.
Hrast zvuči moćno. Dio je naše staroslavenske duše..

jasmin
Gost
jasmin
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

I ja bih,takodjer,pohvalio Ivu zbog tvorbe ove slozenice .To je bogatstvo nasega jezika.Ne znam kako bi “krajputas ” preveli na engleski ili njemacki?pa jos hrast krajputas!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  jasmin

The Tree of the end of the multi road?
Najlepse kod naseg jezika je sta ga bre,ceo svet razume?

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo
2 godine prije
Reply to  Umpah Pah

How yes no.

jasmin
Gost
jasmin
2 godine prije
Reply to  Umpah Pah

Umpah Pah: Hvala,ali ipak nema ljepotu izraza kao nasa slozenica.,Bitno je da se svi mi razumijemo.???

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo
2 godine prije
Reply to  jasmin

Dobro, nije to baš njegova originalna riječ. Ja sam npr. odavno čuo za križeve krajputaše.

otpisani
Gost
otpisani
2 godine prije

Što je ovo Ivo?
Svaka čast tvojoj romantici, ali imam dojam da ti je više žao rana koje drveće uz cestu dobije od “neopreznih” vozača i njihovih automobila, nego bolova i štete koju su ti ljudi pretrpjeli.
————————————————–
U krajevima umjerene kontinentalne klime se uz ulice, ceste i puteve sadila bjelogorica (u našim krajevima topole i jablanovi), kako bi ljeti činila hladovinu za kočije, razne zaprege i pješake koji su tuda svakodnevno prolazili a zimi bi otpalo lišće, kako bi sunce pomoglo da cesta ne bude zamrznuta. Zimi je i prolaznicima i marvi bilo ugodno osjetiti sunce kroz ogoljele grane.
Rimljani su uz svoje ceste sadili borove-pinjole, koji prirodno imaju visoku krošnju u obliku kišobrana pa bi ljeti hodali i vozili u hladovini a zimi, kada su sunčeve zrake više zakošene, opet bi dobili i malo sunca.
Dakle, drveće se sadilo pored puteva iz vrlo praktičnih razloga, da bi danas, pored prometnica gdje se vozi velikim brzinama, najbolje bilo ukloniti sva stabla kako “neoprezni” vozači ne bi trpili štete i gubili glave… jer danas više, pored ceste, nikome ne treba hladovina u kojoj bi odmorio zapregu i sebe

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  otpisani

Najlipse je pljackat postanske kocije!

otpisani
Gost
otpisani
2 godine prije
Reply to  Umpah Pah

Je, dok su bile Marke, a tko ti sad Eure lijepi na pisma:)

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  otpisani

U Engleskoj ukinuli postanske marke sa likom kraljice,jer su masovno pljuvali na sliku,a ne na lijepak?

otpisani
Gost
otpisani
2 godine prije
Reply to  Umpah Pah

…ma oni ti ne znaju ni koja je strana ceste ispravna za vožnju a kamo li gdje treba pljunuti;)

POVEZANE VIJESTI

Izbornik