Ima jedno zanimanje koje je starije od „najstarijeg zanimanja“ na svijetu. Istina, slična su jedno drugome, ali ipak različita.
Čudno je to zanimanje, jer za njega škola i normalne sposobnosti nisu nužne za uspjeh, mada ih možete posjedovati. Ali u ovom zanimanju su i mnogi polupismeni dostigli nebeske visine, dok su se neki genijalci izgubili i potpuno izblamirali obavljajući te poslove.
Za uspjeh u ovom zanimanju potrebno je da se „poklope zvijezde“. U jednom trenutku baš takav kao Vi je idealan za uspjeh, a u drugom nema nikakve šanse. U jenom mjestu, zemlji, narodu, baš takav je na čelu, a u drugom je u zatvoru. U jednom junak, u drugom izdajnik.
Za ovo zanimanje morate imati i drugu stranu. Protivnike. Rivale. Ili, to je najbolje – neprijatelje. Čak, ljute neprijatelje, dušmane nad dušmanima, din-dušmane. Što su neprijatelji brojniji i ljući, Vaše šanse za uspjeh su veće. Uz neprijatelje dobro dođu i drugi problemi i ako imate ova dva argumenta u rukama, neprijatelje i druge probleme, ostalo ide samo od sebe.
Oni koji ovo razumiju u velikoj su prednosti u ovoj branši. Već u startu imaju stratešku prednost, znaju u kom pravcu trebaju djelovati, a onda je lakše i osmisliti metode i tajming rada. Ako nemate dovoljno problema, napravite ih. Pošto ih vi stvarate, stvarate one za koje znate da ih možete riješiti. Stvarate, ih, stvarate, nagomilavate, a onda – hop! I kao čarobnim štapićem sve ih riješite. Genijalno, a?! Vaši konkurenti samo zinu od čuda. A još je lakše stvoriti neprijatelja! Čačnete ga samo tamo gdje ga svrbi, a on skoči kao da ste ga šilom u stražnjicu uboli. Pa vrišti i dreči više i glasnije nego ijedan drekavac, baš onako kako ste htjeli. I u ovom slučaju će mudar predstavnik zanimanja o kom govorimo dobro znati koga, kada i gdje treba bocnuti. To je uvijek neki istomišljenik preko tarabe, brat blizanac (oni dalji nisu ni blizu tako zahvalni!), kojemu baš to bockanje treba u istoj igri koju igra kao i Vi i taj će Vam biti do groba zahvalan što ste mu dali povoda da se i on brani. Taj ljuti neprijatelj Vam je, u stvari, najbolji prijatelj i saveznik. On je tu uvijek kad Vam treba, baš kao i Vi njemu. Da Vam nije njega i njega Vama, vi biste bili nule. Niko i ništa. A ovako! E, ovako, vi sve konce držite u svojim rukama i vučete ih onako kako vama odgovara. Kad god Vam je najteže u životu i kad nemate kud; kad Vam ni rješavanje problema koje ste sami stvorili ne pomogne, Vi samo po najpovjerljivijem kuriru poručite svom ljutom neprijatelju: „Lani mi nešto sočno, brate!“ I, je li Vas nekada iznevjerio? Ne, nikada, jer ni Vi njega niste. A to se ne zaboravlja! I ovo je osnovna mudrolija ovog zanimanja. Sve ostalo su samo finese, nijanse.
Recimo, u posebnim trenucima onima koji Vas podržavaju obećate kule i gradove. Ili med i mlijeko, kako kad. A, naravno, neprijateljima obećate jad i čemer i poručite im da će uskoro vidjeti čija majka crnu vunu prede. Ako Vam se obrate neki koji su, recimo, protiv gradnje hidroelektrane jer su za zaštitu okoliša, Vi ih podržite tako strastveno i odlučno, da se oni postide svoje mlakosti i neodlučnosti. A čim se nakon toga nađete s pristalicama izgradnje hidroelektrane, vi im navedete još triput više argumenata za gradnju kojih se oni nisu sjetili pa i njih postidite. Tako se to radi!
Ako se, ipak, nekada pojave neki pojedinci koji su upamtili šta ste obećali (mada je takvih malo, a i ako ih ima, malo je onih koji se usude nešto i reći, jer niste Vi bilo ko!), vi im izbjegnete odgovoriti. Ako baš ne možete izbjeći, onda ih pohvalite; kažete kako Vam je drago što Vas baš to pitaju, kako bi bilo dobro da ima više takvih ljudi, a onda izvrdate odgovor da nemate kod sebe podatke, ili da će na postavljeno pitanje odgovoriti Vaš suradnik koji je zadužen baš za tu oblast, ili da je rješenje u toku, evo, već sutra će se riješiti, i tako dalje. Naravno, one koji postavljaju takva pitanja kasnije držite dalje od sebe koliko je to moguće. Izbjegavate ih, a ako treba onemogućite im pristupe kreditu, ostavite ih bez posla, namjestite im neku kriminalnu radnju i ocrnite ih; prišijete im etiketu neprijatelja i izdajnika, a u krajnjem – makne te ih drugim sredstvima. Recimo, u prometu, to je najjednostavnije i najčistije. Pa, zaboga, ne možete dozvoliti da Vas ugrožavaju!
Rekoh već, zna se šta je najvažnije shvatiti da biste bili uspješni, ali nije loše vladati i navedenim finesama. Tako se postižu vrhunski rezultati u ovom vrlo specifičnom zanimanju koje je prisutno u cijelom svijetu, u baš svakoj zemlji, u svakom vremenu. Od pamtivijeka. Da ponovim, starije je i od najstarijeg zanata. I vrlo su slični. Pitate se koje je to zanimanje? Šta, ne pitate se? Svi znate? Dobro, onda nikom ništa. Idemo dalje!
Ove lutke se time bave i ispravite me ako grijesim:
A.)-koljiNDHa
B.)-izmetagovic
C.)-psic
Postoje dobri automehaničari, postoje i oni loši. Postoje dobri odvjetnici, ima i loših. Postoje dobri menadžeri. Ima i loših. Ako država nije socijalistička, onda oni loši propadaju jer ne mogu preživjeti. Nitko nije lud da plaća lošu uslugu, loš proizvod, ako može kupiti vrhunski za istu cijenu. Jedino u socijalističkim državama je moguće da loši preživljavaju na račun većine. U državama koje nisu socijalističke, takvo preživljavanje je moguće samo u državnim službama. Možemo vidjeti zakonitost – što je lošija državna uprava, lošija je i država, njeno gospodarstvo u cjelini. Politika je također tržišna djelatnost. I ni u kom slučaju nije neetična djelatnost. Zapravo je riječ o jednom od najplemenitijih zanimanja. Ako ima ljudi voljnih staviti svoje sposobnosti, znanja, vještine u službu zajednice, to je uvijek dobitak za zajednicu. Stoga je jako loše poistovjećivati politiku i prostituciju. Druga stvar je to što kod nas doista takvih političkih prostitutki ima. Generalizacija je… Čitaj više »