Imamo li dovoljno vremena?

Džepni sta čas časovnik vrijeme

Nema me neko vrijeme na ovom portalu. Možda to neki nisu ni primijetili, ali ima i onih koji se raspituju gdje sam. Imam li zdravstvenih problema? Jesam li pao u nemilost urednika? Jesam li se prezasitio pisanja?

Nije ništa od toga u pitanju. Jednostavno, ne stižem fizički. Naišao je period u kom se ni naspavati čestito ne stižem. Nemam vremena. Evo, ovim putem želim samo to reći, da ne bude nesporazuma.

I onda, kada to kažem, razmišljam – je li sve baš tako? Istina je, prvo me sestrina smrt malo izbacila iz takta. Potrošio sam nekoliko dana odlazeći na sahranu, a onda su mi misli bile negdje izvan kreativnih polja na kojima rastu i ideje i volja za pisanjem. Potom je došlo ljepše vrijeme, stvoreno za građevinske radove, a to je prilika da ponovo pomognem sinu oko daljnjih radova na gradnji kuće. Gotovo sve slobodno vrijeme, pa i ono koje sam koristio za pisanje, provodim tamo. Vikendima jedva čekam da svane da idem raditi, a i u neke radne dane poslije posla navratim obaviti manje poslove ili pripremiti što mi treba za kasnije. Nisam ni slutio da ću neke poslove ikada znati uraditi kako treba, ali kad postoji volja i kad se „uhvati u kolo“, valja ga odigrati do kraja.

Dakle, jesam li za sada zapostavio pisanje zato što nemam vremena? Zar nemam vremena isto onoliko koliko sam ga imao i do sada? U stvari ja sam tako samo promijenio prioritete u njegovom trošenju. Do sad bih za vikend prvo ispisao tekstove, a onda odlazio raditi na gradilište. Činio sam tako jer sam smatrao da trebam dati svoj doprinos i za druge. Činio sam to i zato što mi pisanje čini uživanje, a mislio sam da imam pravo ponekada i uživati. Smatrao sam i da ovaj portal, ovakav kakav je bio zamišljen i kakav jest, treba podržati i postaviti ga na noge, biti mu vjetar u leđa. Pisanje za portal sam stavio na visoko mjesto svojih prioriteta. To je bila moja odluka, i ni sada se zbog toga ne kajem, naprotiv.

Ali sad je došlo vrijeme kad mislim da trebam dati veću podršku sinu. Mogu mu puno pomoći baš na ovaj način na koji to činim, i to je opet moja odluka. Jesu li mi odluke uvijek ispravne ili nisu – eh, ko bi to znao!? Ali sad ću neko vrijeme raditi ovako kako sam počeo. Do kada – vidjet ću. U međuvremenu, koliko stignem, i napisat ću ponešto. Možda neredovno, u nepravilnim razmacima. Sada se tako uklapam u vrijeme koje mi je na raspolaganju. Sutra odlazim u Bosnu i tamo ću provesti neko vrijeme.

I šta zaključujemo na kraju, jesam li zapostavio pisanje zbog nedostatka vremena ili nečega drugoga? Koliko je istine u tome kad kažemo da za nešto nemam o vremena? Ne možemo posjetiti prijatelje – nemamo vremena. Ne možemo pomoći roditeljima – ne stižemo. Ne stižemo otići na djetetovu utakmicu – imali smo važan sastanak. Uvijek se opravdavamo vremenom, a vremena nam je dostupno uvijek isto. Dan, mjesec i godina ne mijenjaju svoju dužinu. Pitanje je samo kako mi slažemo svoju listu prioriteta, šta stavljamo na prvo mjesto na svom spisku obaveza. Tako ljubitelji pecanja uvijek nađu vremena za ribolov, rekreativci za trening, navijači za utakmice, i tako dalje.

Da, gospodari svoga vremena smo ipak mi sami. Neki ga iskoriste tako da im ga ostane na pretek i ne znaju šta bi s njim. A neki, u koje spadam i ja, naprosto nisu dorasli tom složenom zadatku i uvijek potroše vremena više nego što ga imaju.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
IVE iz pecalbe
Gost
IVE iz pecalbe

Ivo, jabuko sa grane, ma to sa vremenom se da jednostavno rijesiti, ustani svaki dan sat vremena ranije i tako ce ti dan imati 25 sati. Necu da te nagovaram na kradju vremena, karadja je kradja i to se po zakonu kaznjava. A mozda da pitas dokone da ti posude ili poklone malo vremena jer ga oni ionako imaju previse i ne treba ima bas.

Guest
Gost
Guest

Poznajem dosta ljudi koji su postali svoje obaveze. Preuzelo ih. Cijeli svoj život znaju samo za dužnost, rad i obaveze … i vremenom su zaboravili uživati u “sada”. Još samo da ovo napravim, još samo ovo, pa ono … e kako ću onda konačno odahnuti kad sve to završim. Hoćeš li ? Jedan moj prijatelj, 56-ta mu je godina, ima neko malo imanje na selu sa kućicom i okućnicom i sada si je stavio u glavu da će on na toj okućnici napraviti bazen i teniski teren. E kako ćemo onda uživati, malo igrati tenis, pa se kupati u bazenu… Stvarno zvuči sjajno, samo koliko ćemo tada imati godina, kad to sve bude gotovo ? 60 ? 65 ? Hoćemo li uopće biti živi ? Hoćemo li biti zdravi da možemo uživati u tome ? Zar nebi bilo bolje malo živjeti … sada ?

otpisani
Gost
otpisani

Guest
…a zašto misliš da ljudi ne bi mogli uživati u “radu i obavezi” koje su sami izabrali ? … bilo bi mi jako zanimljivo čuti tvoje viđenje “..uživanja u “sada..” ?

Piretis
Gost
Piretis

Ne znam za druge ali kad ja kažem da nemam vremena za nešto to znači: Ne da mi se. Da mi je stalo našao bih vrijeme. Istina je da sa godinama imamo manje vremena. Nešto smo sporiji, interesi su drugi, manje nam se žuri.
No, Ivin izgovor sa građevinskim radovima je opravdan. Uhvati li se amater raditi na kući to će ga potpuno okupirati. Em je sporiji od majstora, em želi napraviti sve savršeno jer ipak radi sebi ili svom. Uz taj izgovor još jedino hobi može proći. Voli li čovjek nešto a to ga usput i ispunjava rado će odložiti ili preskočiti neke druge obaveze. Zato je dobro imati hobi. Da se može isključiti i zaboraviti na sve drugo.

ARBUN
Gost
ARBUN

Vratio se Kobas Ivo da je zdravo i da nam je zivo.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Pisanje je ovisnost. Pisanje je i zanat. Netko uvijek ima nešto reći.Iz nekoga moraš izvlačiti riječi, a i tad će to biti jednostavni odgovori “da”, “ne”. Svatko tko piše, nakon nekog vremena dođe u fazu u kojoj ne može više smisliti slova, riječi, rečenice, ništa napisanoga. Ne slušaju ni misli, ni prsti, niti se išta događa. Da te netko pita u toj fazi Jesi li ti to napisao, pogledao bi i začudio se – Gle kako sam nekad bio kreativan. Vidiš svoje rečenice, prepoznaješ ih, ali su nekako daleko, davno.
Ima i bitnijih stvari od pisanja. Neka pišu drugi. I pišu drugi, ali drugačije. Vidiš mane, greške, škrtost, vidiš nebrigu, neljubav. Onda, neko jutro, eto te. I neka te. Na svom mjestu.

Vrijeme je privilegija živih. Đjotiš barata s vremenskim odsječkom treptaja oka (1/!12 sekunde). Mi smo ipak komotniji pa baratamo najčešće sa satima – ‘po ure gori-doli’, ‘odnija vrag prišu’, ‘neće posa’ uteć’ Ljenčarimo. Ili radimo. Vrijeme svejedno teče (moj križ svejedno gori).
Činimo li ono što smo došli ovdje činiti? Ili smo tek obični potrošači kisika u ovom svom vijeku? Koliko vremena nam je još ostalo? Osvrnemo li se na proteklih recimo 20 godina, prošle su u trenu. Zar neće tako i slijedećih 20? Možda još brže? U koji čas će doći kraj? Ne znamo. Svakom danu je dosta njegove muke, brige za sutra smo oslobođeni. Navečer kad legnemo, možemo li reći Učinio sam sve što sam mogao i znao, ništa nisam ostavio za sutra.

“Kome je god mnogo dano od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno više će se od njega iskati’.

.

Šok
Gost
Šok

do tridesete sam imao vremena
sad nemem ni sekunde

Karamela
Gost
Karamela

Vrijeme je, uz porodicu, najvrijednije imanje.

Mat
Gost
Mat

Ja gospodar svog vremena??? Ponekad da,ali vecinom MOG vremena,upravljaju drugi po principu…..uzmi ili ostavi.

Sara
Gost
Sara

Nemamo.

Sve drugo imamo, ili možemo imati, jedino vremena nemamo.

Ime
Gost
Ime

10A zatim će mi: »Ne zapečati riječi proroštva ove knjige jer – vrijeme je blizu! 11Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje!«

12»Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!«

13»Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! 14Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! 15Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž.«

ZAVRŠETAK
16»Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.«
17I Duh i Zaručnica govore: »Dođi!« I tko ovo čuje, neka rekne: »Dođi!«

Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata

Svi komentatori imaju vremena na pretek!

Max
Gost
Max

Moja sućut i potpora. A kad stigneš napiši opet nešto ili bar neku pjesmu ostavi. A sin neka bude ko ćaća i pomozi mu…

powervnbqbfvqwfwnfnerwfnewr
Gost
powervnbqbfvqwfwnfnerwfnewr

Uvijek sam raspolagao sa svojim vremenom jedino ja i nitko drugi, strijelu vremena neće nitko preživjeti, pa ni zvjezde, ako postoje naravno……………..

otpisani
Gost
otpisani

Ooo, Ivo već sam bio pomislio da je netko nekome pao u nemilost ali eto tebe…

Žao mi je za tvoj gubitak bliskog člana obitelji i to zasigurno na neko vrijeme čovjeka baci iz kolotečine, no, kako god, život i obaveze (nametnute ili samoizabrane) tjeraju te naprijed.
Vrijeme… nisam baš pobornik vjerovanja u vrijeme kao neke fizikalne kategorije, već više, kao neminovnu izmišljotinu proizašlu iz našeg ograničenog trajanja i lako mjerljive prolaznosti kroz izmjene dana i noći, godišnjih doba, a sve opet izazvano običnim okretanjem Zemlje oko sebe i oko Sunca. Dakle, vrijeme je čovjek sebi izmislio kako bi uopće mogao organizirano djelovati na osobnom i kolektivnom nivou, kako bi brojčano mogao izraziti i shvatiti trajanje neke prolazne činjenice.
Sve je u konstantnoj kretnji i mijeni, od atoma pa do cijelog svemira, tako da, u stvari to kretanje mi zovemo – vrijeme
————
Koliko sam shvatio (između redaka) bez obzira na tvoja opravdanja prioritetom još većeg angažiranja na pomoći svom sinu (ili bilo čime), ipak je između tebe i Logičnog došlo do “hlađenja ljubavi” a o razlozima neću ovdje nagađati (makar sam gotovo siguran gdje je izvor problema).
Neka ti je sa srećom i ne žali za “izgubljenim vremenom” 😉

L. R.
Admin

Poštovani Otpisani,

Ipak ste slabo shvatili. 🙂

“Ljubav” na portalu Logično se ne temelju na novcu i interesima, nego na vjeri da svi ljudi nisu “kvarna roba”.

Ugodno komentiranje.

otpisani
Gost
otpisani

Poštovani L.R.
Više bi volio da sam “repliku” dobio od Ive, ali svejedno… Kako ste Vi zaključili da ja mislim da je novac razlog za “zahlađenje ljubavi” (?) kada to mogu biti i drugi razlozi – uređivačka politika, nezadovoljstvo urednika napisanim tekstom, osobni animozitet a novac i interes, znači, može također biti jedan od razloga… no Vi ste se odmah uhvatili “novca i interesa” pa ako je prema onoj logici da se “čovjek češe gdje ga najviše svrbi”, biti će ipak to glavni razlog…. na kraju krajeva zašto bi čovjek bio “kvarna roba” ako za svoj doprinos nekakvom napretku i koristi očekuje materijalnu kompenzaciju?

POVEZANE VIJESTI

Izbornik