Malo je ljudi koji ne žele biti bogati. Tome teže siromašni, srednji stalež, ali i bogati žele biti još bogatiji.
Prije nekoliko godina jedan prijatelj me je pitao jesam li čuo da se neki milijarder u Njemačkoj ubio. Imao je oko dvadesetak milijardi, a onda je u nekom kratkom roku gotovo pola izgubio i nije mogao to podnijeti – ubio se. Komentar mog prijatelje je bio da je „budalu i prije trebalo ubiti, jer kad ne zna živjeti s preko deset milijardi u džepu, i nije ni za šta“.
Dakle, šta je to bogatstvo? Nekome ni milijarde nisu, malo mu je to. Neko bi se s milionom osjećao kao pravi bogataš, a neko i sa stotinu eura. Uglavnom, istraživanja pokazuju da oni koji postanu bogati, samim time ne postaju i sretni. Mnogi dobitnici velikih nagrada na lutriji su se osjećali sretnima tek godinu dana, a kasnije je sve izblijedilo. U početku su se osjetili bogatima, a kasnije nisu. Očito je da biti bogat ne znači imati mnogo novaca. Bogatstvo nije posjedovanje nečega, bogatstvo je osjećaj. Osjećaj zadovoljstva i sreće. To je osmijeh na licu zbog sitnice.
Čini se da je najviše ljudi koji se osjećaju bogatima u kategoriji onih koji imaju dovoljno novaca za osnovne životne potrebe, ali uz to imaju i još nešto drugo. To drugo je stabilna, složna obitelj. I uz velike probleme, ako čovjek ima stabilnu obitelj, sve se savladava s puno manje teškoća. Na kraju života, kad se svi razbježe od nas, ostaje nam samo obitelj koja je uvijek tu. To nam ostaje najveće bogatstvo.
Bogatstvo su i prijatelji. Njih nema mnogo, ali i ne treba ih biti previše, jer ne može se mnogima uzvratiti na pravi način, u pravoj mjeri. Oni su nam uvijek na raspolaganju ako nam trebaju. Učinit će za nas sve što mogu, a da za to ne traže nikakvu protivuslugu, kao što i mi za njih činimo. Ne zbog toga što nam je to nametnuto, nego što tako želimo, što se zato osjećamo zadovoljnima.
Bogatstvo je i raditi ono što volimo i od toga živjeti, s ljudima s kojima se razumijemo. Onaj ko ima stabilnu obitelj, prave prijatelje i posao koji radi sa zadovoljstvom ima sve preduvjete da se osjeća bogatim, bez obzira koliko se to bogatstvo mjerilo u novcu. Naravno, pod pretpostavkom da nema ograničavajućih faktora poput zdravstvenih problema, da nije u ratnom okruženju ili slično. Bogat je onaj ko se tako osjeća, a ne onaj koji ima veliku sumu novca.
Naravno, složit ćemo se o bogatstvu (pojam koji sam u sebi ‘skriva’ Boga, što mnogima promiče) i da se ono može izraziti u mjernim jedinicama. Kod čovjeka je točno onoliko koliko je za života uspio steći znanja i vještina te koliko je uspio izgraditi odnosa s drugim ljudima. Dakako da postoje nekakvi egzistencijalni minimumi, ali čak ni o njima ne moramo brinuti. Ta Bog se pobrine i za ptice nebeske, gdje neće za nas. U ovom ratu su stotine tisuća ljudi ostali preko noći bez sve imovine koju su za života stvarali. I što se dogodilo? Oni koji su jednom stvorili nisu zaboravili ništa od svojih vještina i znanja te su vrlo brzo sve (i još više) stvorili drugdje iznova. Jer su bili bogati u sebi. A bogati su bili zbog vjere, samopouzdanja, unutarnje snage, zbog neprekinute veze sa Stvoriteljem. Tamo gdje je čovjek koji se nije okrenuo od Stvoritelja, koji ne promatra svoju sjenu, tamo je obilje. Svatko od nas može početi živjeti u obilju. Samo to treba poželjeti, okrenuti se na drugu stranu. To je toliko lako da je mnogima nepodnošljivo. Jer bi njihova besmislena patnja izgubila smisao (kojeg nikad nije ni imala, osim kao izraz sotonske svijesti… Pročitaj više »
Bogat je onaj, tko je u današnjem blesavom svijetu uspio, da sačuva barem malo zdravlja!
Zdravlje i zdravlje……………samo to.
Bravo,Alerik! Svakako bi još trebalo dodati i zdravlje kao veliko bogatstvo.Sam Uzviseni Stvoritelj je ljubav i Jedina sveprisutna istina.Ljudi Mu se samo pomoću ljubavi i istine mogu približiti i zaraditi Njegovu milost.Bogatstvo je svaka zraka sunca koju On šalje,miris cvijete,poj ptice,osmijeh djeteta…vrijeme provedeno sa dragim ljudima i djeca koja su na pravom putu.Nikada nisam imao puno novca,ali je ono sto mi je dao bilo dovoljno, i zbog toga Mu hvala.Nikada ne bih mijenjao ljubav i radost za bilo koje bogatstvo.
ALERIK, ja nisam vjernik, dapače, uopće ne razmišljam o postojanju ili nepostojanju nekog imaginarnog Stvoritelja. Za mene, to je jednostavno previše velika nelogičnost. Možda i apstrakcija. Fikcija, ili ne znam šta već. Nekako mi jeatraktivnija stara vjerska politeistička šarolikost. Zašto ne, i panteizam. Obogotvorenje prirode. Da je Priroda Bog, ne obrnuto. Ali niti najmanje nisam zbog toga siromašan u duhu, kak vele, a nisam ni nesretan.
Eto, za mene je neizmjerna sreća napraviti stoj na glavi ili na rukama svako jutro. Ili u prirodi, na nekoj litici.
Ti bi rekao, čudni su putevi stvoriteljski.
Pravo bogatstvo je ono cije vrijednosti ili kvalitete nikad ne blijede ili ne propadaju, to je ono sto ima karakteristiku vjecnog. Sve drugo je prividno ili privremeno ili nestalno. Sve sto imamo, dozivimo, osjecamo u zivotu u materijalnom svijetu s vremenom nestaje, dakle nema karakteristiku vjecnog. Sve sto ima pocetak i kraj, sve sto ovisi o vremenu, sve sto je limitirano/ogranicno, nije vjecno. Prema religijskim tumacenjima, ono sto jest vjecno je primjerice ljudska Dusa/Svijest/Jastvo/Bitak, sve ono sto je duhovno, sve ono na sto materijalni svijet u osnovi nema utjecaja. Prema tome, cilj ili sudbina ljudskog zivota jest potraga za i u konacnici pronalazenje tog duhovnog temelja, potpune definicije sto to covjek uistinu jest, poznatije pod nazivom Samospoznaja i Transcendencija. Autor spominje neke od materijalnih aspekata bogatstva i uvjete pod kojima ih je moguce ostvariti, naglasavajuci da je bogat onaj koji se tako osjeca (osjecaj srece i zadovoljstva), a ne onaj koji nesto posjeduje. Medjutim, sam osjecaj mora biti temeljen na istinskom stanju srece, a ne na zamisljanju ili fantaziji ili povrsnoj percepciji. Spominje i preduvjete poput slozne obitelji, prijatelja, posla koji nam odgovara, zdravlja, mira u okruzenju, i sl., no prava sreca je interno stanje i ne ovisi o tome… Pročitaj više »
Čovjek koji cijeli život trči za materijalnim, protratio je život. Ako nisi gladan, žedan, imaš krov nad glavom,zdravlje, obitelj oko sebe i pokojeg dobrog prijatelja to je najveće bogatstvo. Radost života je u malim stvarima.
Jesmo li bogati?
Kao narod, kolektivitet ili kao pojedinci, jedinke?
Materijalno ili duhovno?
Ima li granica gdje počinje ”bogatstvo”?
Ne znam, nije me ni briga. Dopalo me je što me je dopalo. Mogao sam i puno lošije proći.
Plus svima Vama na komentarima.
Da te nije briga, ne bi ni komentirao.
Da si mogao losije/bolje proci, onda bi tako i prosao.
Plus i tebi, jer bez tvog komentara ne bi bilo ni mog odgovora 😉
Vaš komentar je odličan.
A moj je iskren. Pozdrav!
Definitivno najvece bogatstvo poslije zdravlja je familija koja se drzi zajedno. Ja hvala bogu imam oboje, nema mi nista ljepse nego kad se nas najmanje 20 okupi svaki prvi maj, svaki bajram, svaku novu godinu ili onako spontano za vikend ali u manjem broju…
Radi kojeg razloga ste obrisali moj dobronamjerni komentar ??
Nema Bogastva bez Boga