fbpx

Kako biti sretan među nesretnima?

Aladinova lampa

Mnogo je nesretnih oko nas. Neki to ne žele, neki ne mogu sakriti, neki pokušavaju, s više ili manje uspjeha, glumiti sretne, ali istinskih sretnika, čini se, nije baš mnogo.

Koliko puta nam se učini da je neki par presretan, da se iskreno vole i poštuju, i odjednom čujemo da su se rastali, da se nikada nisu slagali onako kako se nama činilo? Ako se u nekim sredinama trećina brakova, pa i više, razvodi, to znači da su svi ti ljudi samo po tom osnovu nesretni. Koliko smo puta pročitali kako se neko dijete ubilo zbog zlostavljanja, a da niko nije primijetio da je ono duboko nesretno, činilo se sasvim bezbrižno i razdragano? Nesretne zbog bolesti, gladi, siromaštva, ugroženih ljudskih prava i ko zna kakvih sve zlostavljanja teško bi bilo i nabrojati. Pa onda svi oni koji su nesretni naprosto jer su takvi kakvi su, jer nikada nisu zadovoljni, jer uvijek vjeruju da su oštećeni i ugroženi, i tako dalje.

Da, mnogo je nesretnih ljudi (i ne samo ljudi!) oko nas, i ponekad se čovjek pita – kako biti sretan u tolikom moru nesreće? Ili ide još dalje pa se pita – je li moralno biti sretan u takvim okolnostima? Smijati se pored tužnoga?

Učini nam se kako su ovo teška pitanja, kako iziskuju velike analize i razmišljanja, ali ako se upustimo i u kraće analize i razmišljanja, vjerujem da ćemo doći do zaključka: da, ima smisla, i treba biti sretan svako ko to može, ko umije i želi! I sreća i nesreća su dva kraja jednog istog štapa i treba ih postaviti u ravnotežu. Šta više, možemo reći čak da je naša obaveza biti sretan, ako to već možemo. Dalje – kad je očito da ima nesretnih ljudi oko nas koje ne primjećujemo, logično je da ima i sretnih, koje isto tako ne opažamo, mislimo da su nesretni opet po nekim našim kriterijima. Možda nisu nasmijani, nemaju energične pokrete, ne pjevaju i ne igraju, ali oni uživaju i sretni su na svoj način. Neki ljudi su sretni dok gledaju pticu, dijete, šumu, oblak… Dok čitaju knjigu, piju kavu, šetaju pored rijeke, gaze po opalom lišću, a mnogo je ljudi koji uživaju i u svom svakodnevnom radu. Samo mnogi taj osjećaj zadržavaju za sebe, kao svoju intimu. Neki se čak boje pokazati da su sretni, boje se zlobnika koji to ne vole i koji bi se odmah potrudili da im zadovoljstvo pokvare ili ukradu. Taj strah zna biti toliki da na trenutak čak postaju nesretni pri pomisli da bi mogli ostati bez svoje sreće.

Sretni ljudi se često prepoznaju, zrače srećom, a oni koji to ne pokazuju otvoreno bar ne izgledaju ni nesretno. Tako se polje sreće ipak širi, i ne dozvoljava nesreći da pobijedi. Ako mene pitate za koga navijam u ovoj borbi, bez velikog razmišljanja stat ću na stranu sreće. I pozivam sve vas da mi se pridružite!

0 0 vote
Ocijenite članak
Sviđa li vam se Logično? Ako niste već lajkali, učinite sada: ❤
Pretplati se
Obavijest
guest
16 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Bilo kuda, kiki svuda
Gost
Bilo kuda, kiki svuda
3 godine prije

Ja zivim uz recenicu…svakog dana, u svakom pogledu, sve vise napredujem.

Majk Majers
Gost
Majk Majers
3 godine prije

Odma da naglasin, masa ljudi je nesretna zbog krajnje povrsnog razloga-zele bit nesto sta nisu! Zele zivot sa tv ekrana. A takav zivot ne postoji, ne u onakvom obliku. Ogromni kompleksi, sve ide u materijalno, koji auto imas, koji mobitel, di kupujes robu….i nije lako pratit taj tempo. Pa kad se vise ne moze, kad zafale osnovne potrebe, onda sljedi depresija, jad, ocaj.
Isto je i sa brakom-triba se udat sta prije, rodit dicu jer boze sacuvaj uc u tridesete a da nije udana/ozenjen. Naravno, brak koji nastupi na takvim temeljima, ne traje dugo. Koliko parova uopce prica medjusobno? Sa svojom sam izabranicom priko desetljeca i jos uvik imamo o cemu pricat.
To su samo jedni od mnogih primjera danasnje nesrece.
Bija san u zemljama di je ljudima neizvjesno hoce li uopce imat obrok svaki dan. I znas sta, sretniji su od nas. Puno sretniji. Zive iz trena u tren, iz dana u dan i nemaju puno za izgubit. Slobodniji i sretniji od nas…..

Hari1
Gost
Hari1
3 godine prije

Materijalni svijet je definiran kao područje u kojem se izmjenjuju sretni i nesretni događaji ili točnije događaji prema kojima se odnosimo i koje shvaćamo kao sretne i nesretne, ugodne i neugodne, dobre i loše. Istinsku sreću nije moguće postići uobičajenim životom u tom svijetu. Istinska sreća je ona koja na sebi nema ni najmanju mrlju nesreće (nedostatka sreće). Dakle, to je potpuno čista sreća koju je moguće postići samo u duhovnom svijetu. No, za ulazak u taj svijet treba se najprije očistiti od bilo kakve materijalne zaprljanosti, vezanosti i želje za materijalnim doživljajima, čovjek mora biti svojevoljno spreman za i željan življenja života duhovne čistoće.

Pošto istinska sreća dolazi iz duhovnog svijeta, onda vrijedi da će čovjek koji živi u skladu s duhovnim principima postići približavanje tom svijetu, te na taj način približavanje istinskoj sreći. Sve je to poznato još od davnina, od samog početka (materijalnog) svijeta, takvo znanje čuvaju relevantne svjetske religije, od propadanja u zaborav materijalne iluzije. Postizanje istinske sreće je jedan od ciljeva ljudskog života. Onaj koji se tome približi zrači pozitivnošću koja se prenosi na ljude oko njega, što ih čini sretnijim i približava spoznaji istinske sreće. Tu se međutim ne radi samo o običnom veselju kao emotivnoj reakciji nego o stanju blaženstva, koje ima apsolutnu moralnost (bez nemoralnosti ili nedostatka moralnosti).

Pogrešno bi bilo graditi svoju sreću na tuđi račun, na tuđoj nesreći, ne birati sredstva i načine postizanja vlastite sreće. To je zamka u koju često upadaju ljudi u potrazi za srećom, čime samo pogoršavaju svoje trenutno stanje, povećavajući svoju materijalnu zaprljanost, odnosno karmički teret. Putevi individualnog postizanja istinske sreće trebaju biti u skladu s božanski objavljenim putevima relevantnih svjetskih religija. U suprotnom postoji vrlo velika vjerojatnost propadanja u bespućima materijalne iluzije.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
3 godine prije
Reply to  Hari1

Kolega Hari , sada kad si nam fino objasnio kako i na koji nacin postati istinski , besmrtno i vjecno sretan , ostaje nam samo to , da pronadjemo tog covjeka i to sto si napisao dokazemo , kao sto rece sokrat” istinski sretan je samo onaj covjek koji se nije niti rodio”:)

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
3 godine prije
Reply to  Georgij Žukov

Najbolje se osijecam, kada sam sretan!

Hari1
Gost
Hari1
3 godine prije
Reply to  Georgij Žukov

Georgij Žukov,
Sokratova izjava svakako vrijedi za one koji se nisu nikada rodili u materijalnom svijetu (nisu imali potrebu ulaska u materijalni svijet).
Velika većina onih koji su se rodili, koji su zbog svoje pogreške imali potrebu ulaska u materijalni svijet, više nemaju snažan kontakt s istinskom srećom (približili su se zoni materijalne iluzije, došli u kontakt s tom energijom, zaprljali se materijalnim velom, te pali/propali/ušli u materijalni svijet). Međutim, kada dovoljno kvalitetnim načinom života potpuno isprave tu pogrešku, opet postaju kvalificirani za ulazak u duhovni svijet. Tako da svatko tko nije istinski sretan ima potencijal i mogućnost postizanja istinske sreće, ali to treba istinski željeti i mudro postupati, odnosno birati u smislu svoje slobodne volje odlučivanja.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
3 godine prije
Reply to  Hari1

O kakvoj se pogresci radi da smo iz vec dostignutog ne materijalnog oblika vise egzistencije odnosno ispunjeni bozanskom srecom bili prisiljeni ili po svojoj zelji , ponovo se rodili u materijalnom zivotu i sada moramo opet traziti put ka apsolutnoj sreci da bi dosli tamo gdje smo vec bili ? Po tvojoj logici vrtimo se u krugu beskonacne egzistencije , odnosno promjene materije u antimateriju i obrnuto , u kojem se stalno ponovno i ponovno radjamo i umiremo hvatajuci vlastiti rep, koji je ponekad materijalni a ponekad duhovni , ovisno o pogresci:)

Hari1
Gost
Hari1
3 godine prije
Reply to  Georgij Žukov

Georgij Žukov,
radi se o postignutom nižem nivou duhovnosti (niži nivo svjesnosti, niži nivo vjere, predvorje? Kraljevstva nebeskog, rubna zona), koji se nalazi odmah pored materijalne zone, zbog čega svjesne jedinke koje borave u njemu mogu vrlo lako ponovo doći u kontakt s materijalnom zonom. To su onda kandidati za vraćanje u materijalni svijet, u fazi novog ciklusa materijalne manifestacije, ciklusa koji se beskonačno nastavljaju jedan za drugim. U hinduizmu to nazivaju izdahom MahaVishnu-a (faza materijalne manifestacije/kreacije, te trajanje te manifestacije), a nakon jako dugog vremena slijedi udah MahaVishnu-a (faza materijalne demanifestacije/uništenja, te boravak u rubnoj zoni za jedinke nižeg postignutog nivoa svjesnosti), pa opet nakon jako dugog vremena slijedi novi izdah i tako u beskonačnost.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
3 godine prije
Reply to  Hari1

@Hari:
Nazivamo li narod od kojega potice hinduizam, Hindijanci?

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
3 godine prije
Reply to  Umpah Pah

@Ivo:
Solidarnost!
Svoju srecu pokusati podijeliti sa nesretnima.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
3 godine prije
Reply to  Hari1

Izasao sam samo iz sna u san .
Lica se svoga ne sjecam .
Gubitka nema , plakati cemu?

Dok bijah kao vi , lelujah zrak,
a sada sam kao svjetlost lak.
Tijelo mi vise ne baca sijenu.
Opet sam tu .Sve je u svemu.

Izvan zivota , izvan smrti,
nikakve boli vise ne cutim .
Ne pitam tko sam , niti tezim cemu.
Opet sam tu .Sve je u svemu .

O, kad bih mogao, blazeni grebe ,
od svega toga oduzet sebe ,
ja sve bih dao za mrvu zara
da opet sebe iz nista stvaram .

Enes Kisevic

Hari1
Gost
Hari1
3 godine prije
Reply to  Georgij Žukov

Kao što se može vidjeti iz Kiševićeve pjesme, on nije svjestan svog identiteta, nego ima neku snoliku maglovitu viziju bestjelesnog iskustva, neosobnu spoznaju duhovnosti i pogrešnu ideju o sebi kao o nekom stvaraocu ili Feniksu nastalom iz ništavila, uz postojeću želju ponavljanja materijalnog iskustva. Takva vizija može poslužiti kao primjer nižeg nivoa svjesnosti, te time kandidata za vraćanje u materijalni svijet.

stefano
Gost
stefano
3 godine prije

Hari rado pročitam tvoje tekstove puno puta se i ne slažem, ne držim posebno nešto do hinduizma ali me zanima tvoj odgovor na jedno pitanje.Ima dana kada sam nadr..n , nervozan, nezadovoljan, postavljam si pitanje šta mi je trebalo doći u ovu dolinu suza i patnji , nepravdi, smrti. Došao sam do odgovora tipa ,šta se žalim pa milioni su čekali na red da dođu ovdje a ja sam dobio ekskluzivno pravo da dođem i još se žalim na stvari koje mi se događaju a u biti sam ih odabrao i na njih pristao sam dobrovoljno bez prisile.

Hari1
Gost
Hari1
3 godine prije
Reply to  stefano

stefano,
svi ti milijuni i milijarde svjesnih jedinki su zajedno s tobom “čekali” (svojevoljno živjeli u rubnoj zoni nižeg nivoa svjesnosti i blaženstva) na novu manifestaciju materijalnog svijeta i ulazak u njega. Taj svijet, kao i onaj rubni svijet je nešto što njima odgovara, što odgovara tom nivou svjesnosti. Tvoje ekskluzivno pravo je napredovati, stagnirati ili nazadovati u postignutom nivou svjesnosti tijekom života. U tom smislu se biti rođen u ljudskom tijelu smatra sretnim razvojem situacije zbog ljudskog potencijala povećanja nivoa svjesnosti. Čovjek koji odbaci ili upropasti takvu priliku u stvari bira jaču vezanost za materijalni svijet, dakle bira vezanost za svijet izmjene sreće i nesreće, bira nazadovanje. Pa ako u takvom stanju dočeka kraj manifestacije materijalnog svijeta, onda bira vraćanje u rubnu zonu duhovnosti.

stefano
Gost
stefano
3 godine prije

dobro hari ,gdje ti sebe vidiš ili šta radiš ti ovdje sa takvim znanjem

Hari1
Gost
Hari1
3 godine prije
Reply to  stefano

I ja sam u fazi otkrivanja istoga, no čitati o tome i pamtiti nije isto što i svjesno spoznati. Tako da u tom smislu ima još dosta prostora za napredovanje.
Na ovaj portal sam naišao tražeći kvalitetnije podatke o svjetskim zbivanjima.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik