Kako je Budalić pobijedio Kukavicu u Imotskom

Ovo je samo jedan naslov koji je iznad teksta o upravo održanim izborima u Imotskom. Ali čitanje naslova ne navodi nas na razmišljanje o političarima i strankama, nego o prezimenima.

Dok smo polazili pored mjesta Donji Smrtić u Bosni, moj drugar mi je pričao kako je iz tog mjesta s njim studirao Zdravko Zaklan. “Čudnog li imena mjesta i odgovarajućeg li prezimena uz to ime!”, prvo mi je palo na pamet. Onda smo počeli priču o neobičnim prezimenima. Ima ih baš čudnih. Guska. Medved. Poplašen. Šupković. Kurčubić, i ko zna kakvih još sve. Dobili smo ih – ka zna kada i pod kakvim okolnostima. Ali bilo kakva da su, rijetko se dogodi da ih ljudi mijenjaju. I zašto bi?!

Ni Nizozemci nisu “lošiji” 🙂

Ali nisu prezimena samo kod nas neobična. Evo, u Nizozemskoj sam se uvjerio da su i njihova baš čudna. Neka su vezana za zanimanja, neka za toponime, neka za pojave… Eto, vezano za kuće, upoznao sam ljude koji se zovu, ako se prevede: Dvijekuće (Tweehuizen), Trikuće (Driehuizen) , Četirikuće (Vierhuizen) i Sedamkuća (Sevenhuizen). Ne znam jesu li i ostali brojevi zastupljeni, vrlo je moguće, ali nisam ih osobno upoznao. I hlače su vrlo zastupljene – Dvojehlače, Trojehlače i tako dalje. Jedan profesor se zove Puter i Kruh, jedna kolegica Kuća u Polju, jedna Čisti Potok. Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini bio je Westwndorp, Španjolac nizozemskih korijena. Kad prevedete njegovo prezime, to znači Zapadno selo. Uostalom, Nizozemci nisu ni imali prezimena dok ih nije pokorio Napoleon.

I u drugim zemljama je uglavnom slično, samo kada čujemo ta prezimena obično ne znamo njihovo značenje pa nam zvuče nekako moćno i značajno. Helmut Kol nam je zvučalo moćno, a kad bi se prezime prevelo kao Kupusnica, dobila bi se drukčija slika. Bush je tek šuma i bivši američki predsjednik bi s prevedenim prezimenom djelovao drukčije nego ako ga ne prevodimo, i tako dalje.

Zato ni mi ne trebamo očajavati s našim prezimenima. Takva su kakva su, a ako s njima izađemo vani, svakako ih ne razumiju i strancima zvuče kao i njihova nama. Dobro, Budalić bi bila jasna riječ Turcima, to je njihova riječ, ali za većinu drugih naroda ne, možda bi im baš zvučala moćno i važno. I neka nama i naših Budalića i Kukavica ako su dobri ljudi. A ako ne valjaju – daleko im kuća bila, pa makar se prezivali i Dobrovići, i Ljepotanovići, i Pametnjakovići…