Kako nekoga bolje upoznati?

„Ako nekoga želiš upoznati, daj mu vlast“, kaže poznata izreka. Ali nije to jedini način, postoje mnogi drugi načini koji nisu toliko poznati, ali su vrlo uspješni.

Nekada se samo začudimo kako nešto o nekome nismo znali, a „dobro smo ga poznavali“. Takvi ljudi možda malo pričaju o sebi, ili za to očekuju pogodnu priliku, ili se mi ne zanimamo za njih dovoljno pa im i ne dajemo šansu da saznamo više o njima. Čak i vlastita djeca, koju smo odgajali od rođenja i sve vrijeme bili uz njih, nekada nam pokažu i nešto što nismo od njih očekivali, za što smo mislili da nisu u stanju, da ne mogu ili ne znaju učiniti, bilo to dobro ili loše.

Na velikim zadacima i prilikama u kojima se neko nađe ubrzo se pokažu neke njegove osobine. Recimo, nekoga izaberu za predsjednika države, i mi ubrzo vidimo je li onakav kakav je bio prije toga, ispunjava li data obećanja. Dođe novi trener kluba, koji je kritizirao svog prethodnika, pa mi uspoređujemo njegov rad i prethodnikov kao i ono što je obećavao s onim što ostvaruje.

Ali nemamo uvijek priliku upoznavati ljude na takav način, samo mali broj je onih na javnim funkcijama. Kako upoznati, recimo, kolegu, susjeda, člana iste udruge, u čijoj smo blizini gotovo svakodnevno, a ipak ih ne poznajemo dovoljno? Neko od njih nam se učini bliskim i onda s njim više kontaktiramo, više mu vjerujemo, otvaramo mu se. Pokaže se da smo nekada bili u pravu, ali i da smo u nekim slučajevima promašili, da smo pogrešno procijenili osobu kojoj smo vjerovali. Ona je imala neki svoj skriveni cilj pa je prema nama bila onakva kako je to nama odgovaralo da bude.

Nekada o nekoj osobi stvorimo sliku na temelju priča drugih, koji gledaju iz svog ugla, a koji se može malo ili čak drastično razlikovati od našeg. Tako počinjemo misliti o nekome skroz crno ili bijelo, mada, kada bismo je stvarno upoznali, ne bismo tako mislili.

Nekada nakon dugo vremena otkrijemo da je neka osoba sasvim u redu, divna u svakom pogledu, da je poštena i nesebična, pametna i mudra, a da sve to do sada nismo ni zapazili niti smo očekivali takve osobine kod te osobe. Nedavno sam tako, stjecajem okolnosti, par puta putovao na posao s jednom kolegicom s kojom radim već nekoliko godina, ali ne na istim poslovima i nismo imali puno kontakta. Ti kontakti su bili samo pozdravi pri susretu i ponekad, vrlo rijetko, upitna rečenica i odgovor vezani za konkretno pitanje na poslu. Nisam o njoj mislio ništa loše, ali nisam je ni cijenio onoliko koliko sam kasnije shvatio da sam trebao. Tek kad smo zajedno putovali na posao i nazad, bilo je prilike i za normalan razgovor iz kog sam saznao nepoznate podatke i osobine ove kolegice. Povezujući to i s onim ne tako velikim saznanjima od ranije, zaključio sam da je riječ o vrlo osobi vrijednoj mnogo više poštovanja nego što sam to smatrao prije.

U jednom trenutku smo pričali upravo o ovoj temi o kojoj sada pišem pa smo redali izreke koje se koriste kod nas i u njenoj Turskoj da bi se bolje dočaralo kako ljudi pokazuju svoje pravo lice. Spominjali smo izreku iz podnaslova, pa i onu da možeš reći da nekoga poznaješ tek kada pojedeš s njime vreću soli, a onda je ona kroz zagonetni smiješak rekla: „Ako nekoga želiš upoznati, trebaš se s njime voziti na posao!“ Naravno, pretjerano je očekivati da je dovoljno par zajedničkih odlazaka na posao za temeljito upoznavanje, ali sigurno pomaže. I ne samo odlasci na posao, nego bilo kakvi kontakti. Zato ako stvarno želimo nekoga bolje upoznati, direktni kontakti su dobar način da dođemo do cilja.