Kako nekoga usrećiti?

Jose Hogeboom

Lijepo je nekoga obradovati. Ali nekada se ne možemo dosjetiti na koji način to učiniti, šta trebamo uraditi kako bismo ga bar malo, bar na trenutak usrećili.

Nekima je prava briga kupovina poklona za rođendan ili za slične prigode. Rado bi platili i mnogo više nego što vrijedi poklon, samo da ne moraju o tome razmišljati. Treba li mu (joj) to? Bi li bio bolji izlazak nekamo, u neki restoran, na izlet, ili poklon u vidu kakvog predmeta? Hoće li mu odgovarati ova boja, veličina, model? Hoće li to biti prejeftin poklon zbog kog će se onaj ko ga prima osjećati podcijenjenim? Ili preskup, pa će izazvati zabrinutost kad ga bude trebalo uzvratiti?

Ali, nekad se dosjetimo nečega neobičnog, netipičnog, originalnog, što postigne dobar rezultat, ostane u sjećanju, a ne zahtijeva ni velika sredstva i odricanja niti je posebno teško izvodivo. Eto, tako su kolege iz Nijkerka obradovale Josa Hogebooma na vrlo originalan način. Jos se i sada s osmijehom na licu sjeća tog događaja koji će pamtiti cijeloga života.

Inače, Jos je radnik u produkciji u jednoj firmi koja ima svoje pogone u nekoliko mjesta u zemljama Beneluksa. Veliki je navijač nogometnog kluba PSV i budno prati sve što se u tom klubu dešava. Njegovi kolege, naravno, znaju za Josovu naklonost prema tom klubu iz Eindhovena i jednom su ga odlučili obradovati posjetom njegovim ljubimcima. Rekli su mu da idu u taj grad u jedan od pogona njihove firme nekim poslom i da i on treba poći, a kad su tamo došli, vidio je da se parkiraju ispred stadiona PSV. Kad su mu rekli da će sada biti gost PSV-a i kad su ušli u klupske prostorije, njegovoj sreći nije bili kraja. Dočekali su ih domaćini, čak je prošetao i po terenu, slikao se sa svojim ljubimcima, doduše, na malo neobičan način, a u suvenirnici zaradio i mali poklon i njemu je to bilo ispunjenje snova.

Njegova kćerka kaže da je, kada se vratio kući s tog puta, prosto zračio srećom. Nije prestajao pričati o svakom detalju. Bio je pun lijepih dojmova i radovao se kao dijete. Eto, tako malo, poklon koji nije mnogo koštao, samo malo truda, toliko je obradovao jednog čovjeka! To je najbolji dokaz da se vrijednost poklona ne mjeri novcima, nego time šta on postiže kod onoga kome je namijenjen. Ovo govori i da Jos nije čovjek megalomanskih prohtjeva, nego onaj ko zna uživati u malim, lijepim stvarima. Čovjek koji zna cijeniti život. Zna cijeniti i trud drugih koji utroše na njega i zna im biti zahvalan tako što će, svojom srećom, pokazati koliko to cijeni.

Zato, ako nekoga želimo obradovati, dobro bi bilo uvijek razmisliti o tome šta ta osoba voli? U čemu uživa? Čemu se raduje? To bi nam moglo pomoći u iznalaženju rješenja i kako tu osobu obradovati.

Jose Hogeboom

FOTO: Jose Hogeboom i tim PSV-a

24
Ostavite komentar

avatar
10000
10 Grupirani komentari
14 Odgovori unutar grupe
0 Pratitelji
 
Komentar koji izaziva reakcije
Najaktivniji komentar
22 Komentatori
Georgij ŽukovUmpah PahGeorgij ŽukovGeorgij Žukovkiki Zadnji aktivni komentator
  Pretplati se  
najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
28.juni
Gost
28.juni

Ne kaze se uzalud da se sreca krije u malim stvarima,a ja bih dodala”malim-velikim stvarima”. Ono sto me uvijek najvise obraduje jeste lijepa i plemenita ljudska gesta.Prije neki dan se djeca,kojima sam razrednik,potukla medjusobno(njih trojica),naravno uslijedile su i kazne.Ali dobro su prosli,svjesni su da sam ja tu odigrala znacajnu ulogu,pa me upitase kako da mi se oduze.Odgovorila sam im:”Najvise cete me obradovati ako se budete primjerno ponasali i dobro ucili.” I zaista to iskreno mislim.Njihov uspjeh dozivljavam kao i svoj.Sve materijalno je prolazno,kao dasak vjetra.Brzo se zaboravi ,dok topla ljudska djela ostaju i dugo griju nasa srca.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Usrecimo Trumpa!

REZERVNO KOLO
(AMERICAN WHEEL)

BELA KUCA ZAIGRALA,
A ONDA I POZDRAVILA,

UMPA,UMPA,UMPA,
U PRSLUKU TRUMPA

čoban Đuro
Gost
čoban Đuro

Kako bi bio potreban poklon nama u vidu osvješčivanja naše kulture i općeg pozitivnog mišljenja.Kada netko ima u posjedu veliku kuću sa centralnim grijanjem zemlju i prostor za uzgoj stoke ,kuću u gradu ,ne stan ,posao na selu zemlju,znači sve ,i ode u tuđinu da bude sluga nekom.ZAŠTO-što se to dešava kod nas ,TKO JE TU KRIV.

Stephen.
Gost
Stephen.

ZNA SE

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Stephen:
USRaCE

Šok
Gost
Šok

Kako nekoga usrećiti?
Jednostavno, najprije usrećiš sebe, jer nesretan čovjek ne može nikoga usrećiti, poslije se tvoja sreća širi na tvoje najmilije. I to je to.

nonwo
Gost
nonwo

Opće pozitivno mišljenje se može samo osjetiti…Onaj osjećaj, kad za dobra djela,trud,zalaganje dolazi “nagrada”,i kad destruktivce stiže zaslužena kazna.U društvu u kojem se istina prepoznaje od laži i pravda nije prazno slovo na papiru.Takva društva su postala rijetkost,a mi se trudimo biti u društvu najgorih..Činjenica je da našim životima upravljaju marionetske političke garniture(ma koliko se pojedinci trudili stvoriti izolirane otoke,jer je to nemoguće);i na njima je najveća krivica…Slijedeći,ne manji krivci su njihovi glasači,poslušnici…Oni koji to rade iz koristoljublja, i oni koji ostaju glupi već cc tri desetljeća…Nakon toga idu oni koji vide kuda sve to vodi, ali ništa ne poduzimaju-iz… Pročitaj više »

kiki
Gost
kiki

Da, prevladalo je ‘ubi bene, ibi patria’ (ili ubi panis),
Ali ljudi vide kako su prošli neki koji su pokušali ‘ispravljati krive Drine’…
Sam nemožeš…

jezevakucica
Gost
jezevakucica

Dao bih i truda i novca da edukativno usrećim cijeli politički vrh naše države.Pozvao bi ih na radni izlet od jedno 20.godina na Goli otok.

kiki
Gost
kiki

Koliko ih ima, trebalo bi još koji otok…a prijevoz u kavezu koji visi ispod helikoptera…samo ih spustiš

Siniša
Gost
Siniša

Mene neki usreće samo kada ih ne vidim.

nonwo
Gost
nonwo

“Svatko unosi radost u ovu prostoriju,netko svojim dolaskom, a netko svojim odlaskom”
…treba stajati na radnom mjestu…

Siniša
Gost
Siniša

“Posao/radno mjesto ne smije da trpi”…privatno si sam svoj gazda.

igi
Gost
igi

…ja se ne trudim ljudima činiti dobro niti ih činiti sretnim…ja prvenstveno i u svakom trenutku mislim samo na sebe i da usrečim vlastitu malenkost, a usrećuje me kada vidim da sam nekog usrećio, ali to ne činim zbog njih samih već zbog sebe.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov

Bravo igi za iskren komentar , tako razmislja 99 % covjecanstva ali si to ne zeli priznati , lakse je zivjeti u samoobmani i lazima , zato i jesmo tu gdje jesmo , medjutim ti si to sebi priznao a to je prvi korak prema istini a istina oslobadja .

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov

Drevne skole tradicije poput Isusovog ucenja sluzile su se parabolama a fokus je stavljen na mogucnost psiholoske evolucije covjeka. U jednoj od lekcija ucitelj skole tradicije , odnosno Isus govori ” Nisam dosao da donesem mir nego mac ,dosao sam da rastavim covjeka od oca njegova i kcer od matere njezine i snahu od svekrve njezine .I neprijatelj covjeku postace domaci njegovi .” Kako shvatiti ovu parabolu? Ova parabola ukazuje na psiholosku evoluciju covjeka , odnosno promjenu svega sto je u njegovoj psihi .Sugerira da se svi odnosi u njegovoj psihi moraju promjeniti a to znaci i njegove ideje o… Pročitaj više »

otpisani
Gost
otpisani

Je, lako je skromnog čovjeka usrećiti, ali… hm… pa, zar neskroman čovjek uopće zaslužuje da se trudiš oko njegove sreće ?!

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Skromni su uzor? Zašto?

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Nadam se da ste ovaj članak pokazali Josi Hogeboomu i još jednom mu namjestili usne na osmijeh:)) Neka vidi da se njegovo ime i ‘slučaj’ dobacilo do cijele ex YU.

Ivo Kobaš
Gost
Ivo Kobaš

Da, već sam poslao link njegovoj kćerki, a ona će mu ga sigurno pkazati kad dođe s posla. Jos je dobričina, vrijedan čovjek koji vrijedno radi i brine se o svojoj kćeri koja ima zdravstvenih problema, tako da mu ni žena ne radi, ali on je uvijek zadovoljan, nikada ne kuka. Znam da će se obradovati kada vidi ovaj tekst i svoju sliku na ekranu, jer njega stvarno nije teško obradovati. A i ja se lijepo osjećam kada vidim njegov osmijeh, pa ko bi sad znao jesam li ovo pisao da bih obradovao nejga ili sebe…

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Ljudi koji imaju dijete s posebnim potrebama su doista posebni. Imao sam priliku jednom davno raditi s takvim čovjekom, navlas isti kao vaš Jose. Nikad se ni na što nije tužio i svemu se veselio. Mi obični sve uzimamo zdravo za gotovo, kao da tako mora biti i prečesto ne znamo cijeniti ono što imamo, ne znamo prepoznati sreću dok traje. Shvatimo kad prođe. Opet ne valja ni za to optuživati ljude, niti nametati krivnju jer im je dobro. Mnogi su zaslužni sami za to dobro, za sve ostalo se pobrine…(umetnuti po potrebi:Bog, Priroda, Slučaj, Sudbina).

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Ponekad nije lose umetnuti i zlicu za cipele.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov

Svako bi trebao kao prvo i osnovno biti svjetlo sebi i ne zavisiti od bilo koga , uz pretpostavku da smo mentalno i fizicki zdravi. Jer istinsko , odnosno iskonsko i sustinsko svjetlo ili srecu nazalost ne mozemo dobiti od drugoga , to sto mi nazivamo sreca ili svjetlo tek su puki flesevi poput treptaja oka . To svjetlo ne moze “upaliti ” cak ni spasitelj , Bog ili Buda, to svjetlo se nazalost ne moze prenijeti na drugoga . To ne podrazumijeva egoisticku ili egocentricnu aktivnost , upravo surpotno to svjetlo i sreca podrazumjeva da razumjevanjem sebe otklanjamo iskrivljene… Pročitaj više »

Maja
Gost
Maja

razne sitnice sacinjavaju zivot, pa je tako i neka sitnica dovoljna za tracak srece. tko ne zna uzivati u malim stvarima, jadan je.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik