fbpx

Kako se osjeća limun?

Drvo limuna

Znamo mi da je drveće živo. Vidimo kako raste, razvija se, donosi plodove, stvara potomstvo, baš kao i životinje, ribe ili ptice. Ali ne znamo šta osjeća.

Evo, uskoro trebam ponovo putovati „u toplije krajeve“, kući. Kad kažem „kući“, pod tim podrazumijevam samo jedno mjesto, ono gdje sam rođen i gdje sam pola života proveo. Sve ostale kuće mogu biti i bolje, i ljepše, i veće, ali nikada mi neće biti tako bliske, tako tople i drage kao ona u zavičaju.

I dok se spremam na odlazak kući, već nekoliko dana mjerkam stabalce limuna u saksiji koje namjeravam prenijeti na Krk, „rezervnoj“ kući, i tamo ga posaditi vani, u dvorište, kako i treba, da ima dovoljno i prostora i sunca i zraka. Onda razmišljam – kako li se moj limun osjeća, sluti li da ga čeka dalek put? Hoće li mu to biti naporno i stresno? Moram paziti kako ću ga namjestiti u autu, da se ne ošteti, ne ozlijedi. Već je on imao nekoliko seoba, malih, ali ipak su to pomjeranja na koja biljke nisu naviknute. One su najvjernije svome zavičaju. Gdje se rode, tu i umiru. A moj limun (Uh, posve sam ga posvojio, a u stvari je moja supruga posadila sjemenku u saksiju.) je prvo neko vrijeme boravio u dnevnoj sobi, pa se preselio u dvorište na jedan stol, pa se poslije toga „prizemljio“ i promijenio nekoliko lokacija po dvorištu, i na kraju se skrasio, bježeći od niskih temperatura, ponovo u dnevnom boravku.

Tragovi nekih putovanja se vide na njegovim listovima i granama. Dok boravi vani, grane su mu deblje, a kraće i čvršće, a listovi sitniji. U kući mu brže rastu grane i tanje su, a listovi veći. To je ono što se vidi. Ali šta limun osjeća, je li mu ugodnije u kući ili vani, to ne znam. Hoće li se radovati putovanju, hoće li to za njega biti avantura, događaj koji će pamtiti cijelog života – pojma nemam. Možda već sluti odlazak i raduje se tome, a možda tuguje. Možda će mu na primorju, u pradomovini, biti baš lijepo i opuštajuće, a možda će cijelog života čeznuti za kišnom Nizozemskom gdje je ugledao prve sunčeve zrake i osjetio njihovu toplotu? Ništa od toga ne znam. Da znam, postupio bih onako kako njemu više odgovara, ali kako ne znam, bit će onako kako ja mislim da je bolje – ide na put!

Sve mi se čini da ću već za dvije-tri godine imati neki odgovor. Ako vidim da lijepo raste, da ima zdravu koru i listove jasnih boja, meni će to značiti da nisam pogriješio. Znat ću da je moj limun došao „kući“. Ako ne bude tako, prestajem sa seobom drveća. Neka raste tamo gdje je niklo!

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
8 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Marta
Gost
Marta
3 godine prije

Dokazano je da biljke i drvece osecaju i pamte…

Weteran
Gost
Weteran
3 godine prije

Biljke su hipersenzibilni organizmi!
Iskreno i naivno, kao dete, imaju izražen osećaj ljubavi.
Izuzetno pozitivno reaguju na svaki oblik i način tople i emotivne komunikacije sa onom osobom koja biljku ili biljke neguje i pazi !

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
3 godine prije

Naša nekadašnja sela su ratovi i iseljavanja pretvorili (nije rat vremenska nepogoda, nego ono što čine ljudi) u ruševine. Ono što je nekad bila kuća puna života postala je gomila kamenja, Krovovi davno urušeni. I umjesto ljudi u te kvadratne oblike se nasele drače, kupine, zauzmu oslobođeni prostor. A onda… Pročitaj više »

marshal
Gost
marshal
3 godine prije

Nadam se da cete jednom napraviti clanak o sve manjem broju pcela, a prirodno pravilo je kad pcele izumru da ce ista sudbina docekati ljude. Plus povezanost bezzicnog internet signala sa nestankom pcela i posebno sa sve vecim brojem slucajeva oboljenja od raka kod ljudi. Posebno bi volio da istrazite… Pročitaj više »

boris
Gost
boris
3 godine prije

“Evo, uskoro trebam ponovo putovati „u toplije krajeve“, kući. Kad kažem „kući“, pod tim podrazumijevam samo jedno mjesto, ono gdje sam rođen i gdje sam pola života proveo. Sve ostale kuće mogu biti i bolje, i ljepše, i veće, ali nikada mi neće biti tako bliske, tako tople i drage… Pročitaj više »

Angelo
Gost
Angelo
3 godine prije

U saksiji?

limun
Gost
limun
3 godine prije

Limun se osjeća dobro negdje do minus šest ili sedam celzijevaca. I to samo one vrste koje su otporne na hladnoću. Na našem toplom (hahah, da toplom) Jadranu, limun se često smrzava…..i vene. Oni pametni to znaju, pa ga zaštite sa slamom,a npr., ispod Velebita nema šanse da raste

POVEZANE VIJESTI

Izbornik