Na ovo pitanje, u vicu, jedna dama odgovara: „Blizu pedeset.“ „A s koje strane blizu?“, slijedilo je novo pitanje.
Da, neke osobe kriju svoje godine. Čak se smatra nepristojnim pitati nekoga, pogotovu dame, koliko imaju godina. Ali je vrlo „simpatično“ nekome reći kako izgleda mladoliko, da mu „niko ne bi dao toliko godina“, ma koliko očito bilo da lažete. „Vidjet ćete kad dođete u moje godine“, kažete nekome starijem od vas, a on se istopi od sreće i kaže: „Ali ja sam stariji od Vas!“. Onda se vi čudom čudite, ibretite se, kako se to često u Bosni kaže, i „ne možete vjerovati“, „mislite da se šali“ ta „mladolika“ osoba, a njenoj sreći nigdje kraja.
Dakle, možete slobodno pogriješiti i reći nekoj osobi da je mlađa nego što jest, ali napraviti suprotnu grešku, može biti prava katastrofa. Optužit će vas i da ste nepristojni, zlonamjerni, pokvareni, a nije isključeno i da dobijete neke mnogo grublje „komplimente“. U tom slučaju, na dobrom ste putu da steknete novog, ljutog neprijatelja.
Nekada mi se čini da bi bilo više logike, ako se već kriju godine, reći da imamo više godina, jer bi nam se onda stvarno divili kako izgledamo mladoliko. A kad smo već kod ove teme, samo da kažem da je prije nekoliko dana moja supruga dobila kompliment vezan za godine, koji sam joj ja odmah preoteo. Jedan naš sumještanin koji nas nije dugo vidio rekao je da je od moje žene mislio da mi je kćerka. Ne znam je li želio reći da je ona tako mladolika ili da sam se ja toliko postarao, ali ja sam za svaki slučaj rekao da je to zahvaljujući meni, jer kod mene samo uživa.
Nije preporučljivo postavljati i mnoga druga pitanja. Recimo, koliko neko zarađuje. Pitati studenta je li položio ispit. Zašto je neko bio u zatvoru. Pitati nekoga o njegovoj ćelavosti ili velikom nosu. Nije preporučljivo ni reći slikaru da je naslikao lošu sliku, niti kritizirati bilo čiji rad. A zašto je tako? Zašto je grijeh reći nešto što je istina, iznijeti neke nepobitne činjenice? I zašto nije grijeh nekada iznijeti laži? Hoće li neko stvarno postati mlađi ako mu kažete da tako izgleda, ili stariji ako mu kažete da izgleda starije? Hoće li se promijeniti činjenica da je neko položio ili nije ispit ako se o tome raspituje?
Naravno da neće. Ništa se ne bi promijenilo. Samo, čini se da je sve više i više laži oko nas. Gledamo uglavnom ono što nam se servira – TV serije u kojima su svi bogati, mladi i lijepi. Facebook na kom se svi predstavljaju kao da im je mnogo bolje nego nama. Slušamo kolege koji pričaju o velikim uspjesima svoje djece, koja niti se drogiraju, niti puše niti piju, i tako dalje. Želimo i mi biti uspješniji, a u stvarnosti je to teško postići. Zato pribjegavamo lažima, kao što je lažno sve ovo u prethodnim rečenicama navedeno. Hajde, što lažemo drugima, ali lažemo i sebi.
Ha,ha,haaaaaaaaaaa!!!!!!!!???????????
Ono što nam znanstvenici tvrde o starosti zvuči ovako – Nitko od nas nije stariji od sedam godina. Niti jedna jedina od milijardi i milijardi stanica koje nas čine nije starija od sedam godina. Stanice žive i umiru, dijele se, obnavljaju. Tomu unatoč, na nama se vide naše godine. Ne izgledamo kao sedmogodišnajci. Lice se naboralo,, mišići opustili, trbuh narastao, koža postala mlohava. Samo zato jer pamtimo. Jer stanice pamte.
Vidjeli smo kako će se čovjek svega radije odreći, nego li će se odreći pamćenja.Čusmo već – Ni pod koju cijenu. Ali pamćenje nisu samo lijepe stvari, kad sam bio mlađan lovac ja, jedna me je cura voljela. Pamćenje su i traume. One koje smo osvijestili i puno, puno onih koje nikad nismo osvijestili.
Kad nekog vidimo nakon ohoho godina i primijetimo – pa ti izgledaš mlađe. Što ako to nije sitna laž, nego istina?
Ljudi se pomlađuju. Eliksirr je u iscjeljivanju trauma. U opsrostu sebi i drugima.
Zašto ne kažeš ocu Prema meni si puno griješio i ja sam te za to optuživao, krivio, sad znam da si ti radio najbolje što si znao i mogao. Sve ti to opraštam i volim te jer si najbolji rodtelj kojeg sam mogao poželjeti – ovo sam pitao jučer jednu osobu. kaže – znam da to trebam reći, ali ne mogu to izgovoriti, još uvijek ga previše optužujem. A znaš li da bi to promijenilo tebe i njega i da i sve ono s čime danas zagorčavate život jedno drugomu nestalo? Znam. Pa što čekaš??
Ustrajemo u svojim greškama, u svojim optužbama, okrivljavanju drugih i starimo. Staramo i druge oko sebe. U svoj život privlačimo nevolje, negativizmom zazivamo negativno, lijepi se za nas.
Zar bi bilo loše da se za nas lijepi pozitivno?
I da nas pomlađuje, da budemo u skladu sa starošću naših stanica.
Nikada,ama bas nikada nisam krila svoje godine. Nas narod mudro kaze:”Sve u svoje vrijeme” . I :”Svako vrijeme nosi svoje breme.” Prije neki dan djeca me u skoli upitase koliko imam godina i ja im odmah odgovorih ,a oni zacudjeno gledaju u mene. Meni nista ne bi jasno dok jedan od njih rece kako sam ja jedina od svih profesorica koja im je rekla koliko ima godina.To je upravo ovo o cemu Ivo pise.Kolikogod da ih imam ,moje su i dobro se osjecam u njima i s njima. Svaka od njih je donijela i nesto lijepo i nesto ruzno,ali sve je to zivot ! Zar ne?
Od kolijevke pa do groba, najjepše je školsko doba:) Lako je vama kad ste cijeli život u školi, u najboljem dobu.
Nitko nije napisao više stihova o prolaznosti od Parnog Valjka (H. Hasanefendeić). Pa kaže – ja bih sa vragom sklopio savez/ i ne bi, ne bi pekla me savjest/ da netko drugi stari mjesto mene/da netko drugi stari mjesto tebe/da slika zaustavi vrijeme..
@Alerik:Potpuno ste u pravu.Zaista je divno raditi s djecom.A djacko doba je nezaboravno.Najljepse i najnevinije vrijeme u zivotu svakoga od nas.
Izgledas kao balavica,bako!
A,to je od prehlade sine.
Sretna nova godina bako!
Ma kome Ti o godinama
i kome Ti bako?
Pitanje na koje nema odgovora:
Koliko ti je bilo godina?
Na te već odomaćene laži i licemerje, nabolje nas podsete mladi, koji za to nemaju “razumevanja” pa spuste prisutne iznošenjem Istine u lice 🙂
Za godine manje više, a ima ih sve više. Dojučerašnji klinci, eto su roditelji, bivši su ljudi “u najboljim godinama” postali starci.
Nego je meni za oko zapela Ivina misao. “Zato i mi želimo biti uspješniji, a u stvarnosti je to teško postići. Zato pribjegavamo lažima… ali lažemo i sebi.” I onda se sjetim kratkog stiha B. Đorđevića: “Oči u oči sa svojom bedom, ja pravdam sebe i mrzim sve redom…ćutim i grize me čir.”
??????!!!!
Kao po bontonu se ljude ne bi smjelo pitati za godine jer eto to bi kao naglasilo da su stari.
????✌✌✌✌??
G. Ivo uglavnom pise dobre tekstove, ali nekada zna i promasiti, kao npr. ovaj put.
“A zašto je tako? Zašto je grijeh reći nešto što je istina, iznijeti neke nepobitne činjenice? I zašto nije grijeh nekada iznijeti laži? Hoće li neko stvarno postati mlađi ako mu kažete da tako izgleda, ili stariji ako mu kažete da izgleda starije?”
Evo zasto g. Ivo.
Kao prvo kategorija “nepobitne cinjenice” nije bas tako nepobitna kao sto implicirate u svom tekstu. Ne znam znate li to, ali vec preko stotinu godina je znanstveno dokazano da zapravo ne postoji objektivna stvarnost u onom smislu u kojem nam se to redovito servira izmedju ostalog i kroz obrazovni sustav ciji dio ste pisali da ste i sami bili. To je ta tzv. kvantna fizika koja je dosla do otkrica da subatomske cestice uopce ne postoje u onom obliku kako smo to makroskopski navikli, vec u jednom neodredjenom obliku vise istovremenih stanja, te tek uz posredstvo djelovanja svijesti promatraca “konkretiziraju” svoj oblik.
To na prvu moze djelovati nebitno za nas svakodnevni “makroskopski” zivot, no to bas i nije tako jer nas zivot zapravo jest ono sto mi mislimo da jest, a oblikovan je upravo kroz nasu svijest.
Da skratim jednu jako jako opsirnu temu, danas je vrlo poznata cinjenica da upravo nasim stanjem uma oblikujemo nasu stvarnost. Sirokim masama je to i dalje u rangu bapskih prica, no vjerujem da su svi na ovom portalu koji su se u zivotu bavili bilo cime na malo visoj profesionalnoj razini culi npr. za metode vizualizacije te njihovu primjenu i u poslovnom svijetu, ali i u sportu, umjetnosti i sl. Sazetak tih metoda bi bio da ako neki veci cilj zelimo ostvariti, prvo ga moramo jasno ostvariti u svojim mislima te ga jasno i fokusirano u njima drzati sve dok ga ne ostvarimo.
E sada da se vratimo na ovu vasu pricu i odgovorimo na neka od vasih pitanja:
“Hoće li neko stvarno postati mlađi ako mu kažete da tako izgleda, ili stariji ako mu kažete da izgleda starije?”
Ako govorimo o tome hoce li se kronoloski umanjiti broj godina te osobe ako kazete da je mladja, naravno da nece, ali uzevsi u obzir da je nase stanje uma zapravo ono sto nas najvise odredjuje, ako nekoga “pohvalite” na taj nacin, vi ga zaista jeste na odredjeni nacin pomladili. Uostalom, zar nismo svi vidjeli osobe od recimo 60 god koje izgledaju kao da im je 75, ili osobe istih tih godina koje izgledaju kao da im je 45? Naravno, i genetske predispozicije tu puno znace, ali znaci i stanje uma.
“Hoće li se promijeniti činjenica da je neko položio ili nije ispit ako se o tome raspituje?”
Naravno da ne, ali nije u tome poanta. Ako netko polaze recimo cetiri ispita unutar jednog tjedna i odmah prvi ispit padne, to moze znatno poljuljati samopouzdanje i samim time sanse uspjesnog polaganja preostala tri ispita. Najbolje sto ta osoba moze napraviti jest sto prije zaboraviti prvi ispit koji je pala i fokusirati se na preostala tri. Dakle, bilo tko tko se raspituje o tom nesretnom prvom ispitu ce doista negativno utjecati na potencijalni rezultat preostala tri ispita i opcenito na stanje uma tog studenta / studentice.
“Nije preporučljivo postavljati i mnoga druga pitanja. Recimo, koliko neko zarađuje.”
Ovo smatram samorazumljivim i u velikom broju firmi se prakticira praksa da su place tajne. Razlog je vrlo jednostavan, ljudi postanu nesretni kada znaju da netko drugi ima vise, a po svojim kriterijima smatraju da to ne zasluzuje. A naravno, opet svatko za svoje kriterije smatra da su “objektivni” i “nepobitne cinjenice”.
Istina, slazem se da ima puno onih koji zapravu lazu i sebe i druge, kao sto to Ivo kaze, a samo zato da bi stvorili privid prema van. No, o takvim slucajevima ne treba trositi rijeci i o tome ovdje nisam pisao.
G. Ivo, nemojte ovo shvatiti kao negativnu kritiku vec sam zelio podijeliti jednu drugu perspektivu na ovu istu temu 🙂
Pozdrav!
Koristan je svaki komentar, pozitivan ili negativan, jer svaki kaže nešto o čemu se može razmišljati. Ali najkorisnijim mi se čine ovi koji nude i drugu vrstu pogleda na isto pitanje, koji sve posmatraju iz drugog ugla. Zato – hvala za komentar!
Ama, živio moj prijatelj Fica!!!!! Rado se uključim u komentare, ali više puta vidim da netrebam. Pozdrav svima!!
ja mislim da je to sve odraz stanja kulture kako pojedinca tako i drustva u kojem zivi evo na primjer izuzetne nacije i na poslu i na ulici te oslovljavaju old man kosmicki neodgoj i bezobrazluk kod nas se nekada ustajalo starijim osobama u tramvaju da budaletine imaju gradki prijevoz svi bi drogirani sjedili a stari bili zakaceni za trole
ovo je najbolji tekst od kobasa zivot je samo jedan treptaj i izrugivanje necemu sto i tebe ceka je psihijatrija