Kositi ili ne kositi?

Kad sam došao kući, dočekalo me nepokošeno dvorište kao i prostor iza kuće gdje ima dvadesetak voćki i već dvije godine neoran vrt.

Na jednom dijelu dvorišta, kojim se vozila češće kreću, nije bilo mnogo visoke trave, ali sve ostalo je bilo prekriveno raznim povisokim travama čiji su se mirisi miješali i koje sam udisao punim plućima. Već to je izazvalo u meni neku pobunu protiv košenja; kositi je značilo uništavati one biljke koje proizvode te divne mirise. Ali jasno mi je bilo i da nije u redu hodati kroz travu koja bi, ako je sad ne pokosim, uskoro bila do koljena. Naravno, ubrzo sam istjerao kosilicu, natočio u nju gorivo i krenuo. Bila je još rosa, ali nije mnogo smetala.

Ispred mene je nestajalo ono divno šarenilo koje su najviše popunjavali žuti cvjetovi maslačka ili njegove poznate preslice koje bi se pod naletom kosilice samo raspršile po zraku, a onda padale kao padobranci svaka na svoje mjesto na kom će i skončati, možda i donijeti novi maslačak. Zanimljivo mi je bilo to što su jedni maslačci imali preslice, a drugi cvjetove. Na jadnoj strani kanala su bili jedni, a na drugoj drugi, jer obje padine kanala nisu bile jednako osunčane. Dok gledam padobrančiće kako lete, sjećam se stihova koje sam nekada napisao: „Desant zračni donosi nam povjetarac s bregova – vježbu ima padobranska jedinica maslačkova.“

Žao mi nešto svake travke koju pokosim, a posebno žutih cvjetova koje tako nemilosrdno uništavam. Kao da mi čita misli, dođe moja žena pa kaže: „Uh, duša me boli dok gledam kako kosiš te cvjetove!“ „Nisi mi nimalo pomogla“, pomislih, ali nastavih dalje kositi. Sjećam se i stihova pjesme koju je napisao moj drugar Ivica Vanja Rorić, Moj otac travu kosi. Vjerujem da se te pjesme sjećaju i mnogi stariji čitatelji, jer ona je uglazbljena i bila je nekada pravi hit na području cijele bivše Jugoslavije.

Kad pogledam polje iza sebe, osjetim i zadovoljstvo što je sada tako uređeno, jednako ošišano kao tepih, ali to zadovoljstvo ipak nije potpuno. Remeti ga i miris pokošene trave i opet me asocira na stihove koje sam nekada napisao: „Kosi se trava. Miris se širi. Je li to miris života koji nestaje, ili smrti koja nastaje?“

Na prostoru oko višnje niklo je toliko mladih višanja da izgledaju kao višnjev tepih. Kao da ih je neki brižni ratar posijao umjesto pšenice. Stisnuo sam zube i preko njih također prešao kosilicom. Jedna je višnjica bila osamljena i malo izraslija od ostalih. Nju sam ostavio i produžio sebi muku. Znam da tu ne može ostati zauvijek, ali možda ću je moći negdje prenijeti, nekome pokloniti… Kako li me samo gleda višnja ispod koje kosim i uništavam njeno potomstvo? Hoću li odgovarati za pravi višnjocid koji činim?

Cijela ova kosidba mi je začinjena stihovima koji u meni izazivaju neko čudno osjećanje. Ne znam jesam li zadovoljan ili ne. Jesam li tužan ili ne? Znam samo da ne volim ovaj posao i da ga nerado radim. Jest da je lijepo pogledati uređenu površinu koja nastaje košenjem, ali iza ljepote često stoje mnoge loše stvari. Nekada i pravi zločini. Koliko je samo ljudi stradalo da bi se podigli najljepši građevinski objekti? Ipak, svaka medalja ima dvije strane. Nije dobro kositi, a čini se da je još manje dobro ne kositi.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
28.juni
Gost
28.juni

Sve je to život,gospodine Ivo! Ali je zaista divno i toplo oko srca kako nas mirisi vrate u neka davna i lijepa vremena. p,s.Drago mi je da Vam se vraća inspiracija za pisanje.Bosna i zavičaj čine čuda…

Džugašvili
Gost
Džugašvili

Hebeš poso bez rakije
Bosanca bez čakije (kosilice)
Idržavu koja Bosne nema!!!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Bolje kositi nego ćelaviti !
Dupli Skalp

Džugašvili
Gost
Džugašvili

Kakva kosidba!! Bolje je kupiti jednu kozu, zabiti na sredinu travnjaka kolac za njega zavezati kozu koja će ljepše nego ikakva kosilica popasti travicu, a imati češ mlijeka, sira i još mnoga druga zadovoljstva!!

ARBUN
Gost
ARBUN

Visnjocid.!?Ivo ,crni Ivo.To je RAKIJOCID.To je min. 500 L Visnjevace.

otpisani
Gost
otpisani

Džugašvili
Na, koja si druga zadovoljstva mislio ?

Džugašvili
Gost
Džugašvili

To prepuštam tvojoj mašti, hehehe! Ima jedna narodna poslovica, koja te upućuje što moraš raditi kozi, da imaš sira!!!

Džugašvili
Gost
Džugašvili

E moj Ivo, ti si vođe izredao svakojaki tema i dilema, al još nisi obradio teme kao na primjer onu
“O komarčevu lijevom jajetu!! Ajde lati se posla, to će biti nešto originalno, dosad neviđeno, a mi ćemo imati o čemu razpravljati!!

otpisani
Gost
otpisani

Ne znam za tu poslovicu, ali pretpostavljam da bi to sve trebalo raditi domaćici koja pravi sir, jer koza, ionako, daje samo mlijeko ?

Džugašvili
Gost
Džugašvili

A znači, to je tvoje vlastito iskustvo!Ja sam mislio na mlade kolliće kad se ispeku, nema ništa boljega, a ti si seksualni napasnik i psihopat!

dulebg
Gost
dulebg

4-nožno travopasalo?

Piretis
Gost
Piretis

Ivo, nije to “travocid”, narast će trava opet još gušća. Da, bilo bi zgodno, a o korisno, pustiti neku živinu da to popase ali ne kao što predlaže @Džugašvili koze (imao sam ih pa znam, one izgaze više nego što popasu ali zato obrste svo drveće dokle god mogu dohvatiti) nego ovce.
Ima neka nova, ljenčarska, navika da u voćnacima i vinogradima s proljeća svu travu pošpricaju nekakvim “cidokorom” pa trava do jeseni ne raste. Sve bude žuto, mrtvo i otrovno. To je travocid. A bojim se i homocid jer taj otrov mora prije ili poslije završiti u ili na nama.
P.S. A da je košenje muka, jeste. Posebno ako je puno za kositi. A opet, kad se sjetim da se do nedavno većinom ručno kosilo bude mi drago da je sada, ipak, lakše i brže.

otpisani
Gost
otpisani

Je, je, ovce su najbolja ideja, a dok Ivo bude u Holandiji, ovce će hraniti, napajati i šišati im vunu putem WiFi-a ili teleportacijom.

Piretis
Gost
Piretis

@otpisani- Dobra, mislim ovo za WiFi. Makar, ovce su žilave životinje, same si nađu hranu još ako imaju vode ništa ima ne treba. A pošišali bi ih, i još što šta drugo, oni koji bi na vrijeme skužili da gazde nema.

Džugašvili
Gost
Džugašvili

Lako je kositi, ako imaš kosilicu bolju nego što je moja, koja crkne na svakih deset metara, a lijepa je i žao mi je bacit!

otpisani
Gost
otpisani

Potpuno te razumijem, ako je baciš to će za nju značiti smrt.

IVE iz pecalbe
Gost
IVE iz pecalbe

Piretis, e moj tiupane veliki, azes ti pesticidom “cidokorom” potrovati travu, insekte pcele a sebi omoguciti razvoj raka. Ma nevolim ja taj tvoj “cidokorom” ni u neprijatelja svoga.

Piretis
Gost
Piretis

@IVE iz pecalbe- Ne volim ni ja što to rade, ali eto, nema zakona da im to zabrani. Najbolja mi je fora da kad im kažeš da je to štetno oni vele da je karenca (što god pod tim mislili) kratka i da je bezopasno. Svejedno nisam nikog od njih vidio da pije taj otrov pošto mu je prošla karenca.

Džugašvili
Gost
Džugašvili

E moj Ive pečalbaru, sad si se ti najeo nekakvih tabletica pa valjaš balvane!!

IVE iz pecalbe
Gost
IVE iz pecalbe

.

jezevakucica
Gost
jezevakucica

Sada znaš Ivo,kako je bilo Hamletu!

udav
Gost
udav

kada sam se uselio u usa nije mi bilo jasno zasto ljudi besomucno kose travu, a bio sam sumnjicav i prema prskanju herbicida po maslacku… posle decenije i vise, konacno je TAJ herbicid na crnoj listi kao uzrocnik raka, a sto se tice kosenja, naucio sam da ima i zakon i penali da se placaju ko ne kosi… buduci da sam odavno odustao od unistavanja maslacka, ja moju travu mogu da koristim i za kompost,za basticu, a citam ovih dana da je kompostiranje ljudskih leseva u washingtonu postalo legalno… pa ne znam da li da se opet cudim, ili…

otpisani
Gost
otpisani

Ajmeee, udav! Pa kakva te crna muka natjerala da tamo odseliš ? ….baš mi te je žao.

dulebg
Gost
dulebg

Pokosi makar 1 otkos uz među – da se zna dokle je tvoje. Da se stričevići ne zabune, pa uzmu da premeštaju geodetski kamen.

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo

Pa đe si ti Ivo, nema te ko gaća u porniću.

beskorisna budala
Gost
beskorisna budala

lako za travu, nego kako ti motorni strojevi utječu na (korisne) kukce?

otpisani
Gost
otpisani

Da, stvarno, zamisli si jadne gusjenice, bubamare, mrave, skakavce, koji u ime uređenosti tvog dvorišta skončaju svoj jadni mali život… (mislim da se isto piše i “korisnim” i “beskorisnim” kukcima)

Guest (original)
Gost
Guest (original)

Lako za motorne strojeve … pričekaj da zaživi 5G mreža, pa kad kukci počnu pucketati ko kokice … uključujući pčele

Lucija
Gost
Lucija

Osobno smatram da je ovo jedna od najboljih stvari koju je g. Kobaš napisao…koliko sam ja pratila…
A osnovno pitanje je, između ostalih, može li red koji čovjek nameće prirodi, koja ‘ima svoje ideje’, biti po nečemu – i što je to nešto- bolji/ ljepši od onog što priroda stvara…a ona stvara i travke i bubice i nas. Stvara nas i za nas.

otpisani
Gost
otpisani

Hahaha, Lucija opet si pogriješila 🙂
(nije lako udovoljiti čitateljima, 4- za jedan sat?)
… ali ako bi članak bio plaćen po broju komentara, nije ni loše – 33 komentara u prvih 10 sati nakon objave (OK malo zasluge za to dajem i sebi, danas sam si dao truda. Ivo kada se vidimo častiš me sa deci Terana !)

Lucija
Gost
Lucija

Otpisani
Za najmanje 3 minusa sam sigurna da su od komentatora s ovog članka… a i to je jedan od pokazatelja zašto Balkan ostaje Balkan. ?
A i jučer sam bila sarkastična s onom lng terminalom- pomislili da ja to ozbiljno… ?

otpisani
Gost
otpisani

„Kosi se trava. Miris se širi. Je li to miris života koji nestaje, ili smrti koja nastaje?“
Niti život nestaje niti smrt nastaje… pa nisi travi i cvijeću kosilicom korijen odrezao, što onda ne žališ za svojom kosom dok ti je frizerka šiša ili bradom dok ti je brije ? (tada ti vjerojatno prizor u ogledalu odvlači misli …još ako je frizerka , onako…dobra;)

“Nije dobro kositi, a čini se da je još manje dobro ne kositi.”… Blago tebi Ivo, ako ti je to jedina briga u životu…

Džugašvili
Gost
Džugašvili

Je, je, ako je frizerka lijepa mlada i punašna i malo se naslanja na tebe, dok ti uređuje bradu i frizuru, onako mirisna i topla kao friška žemička, obavezno joj daješ napojnicu i jedva čekaš da ti kosa i brada opet porastu!!

Džugašvili
Gost
Džugašvili

Projicira na mene svoje navike!!

POVEZANE VIJESTI

Izbornik