Fotografije sa odmora koje izazivaju najviše oduševljenja uvijek su snimci prirode. Bilo da su pejzažni ili portretni, tropski ili planinski, sa divljim životinjama ili bez, izgleda da nije mnogo važno. Volimo da gledamo slike prirode, bilo da smo sami fotografisali scenu ili ne.
Naša simpatija prema prizorima prirode, posebno ako izgledaju kao da su kompletni resursi koji bi bili korisni za preživljavanje našim precima, ima smisla. Čini se da su se svi sklopovi senzorne obrade u našem mozgu razvili tako da je poželjno da se susretnemo sa vrstama uslova koji bi nam označili da je hrana vjerovatno u blizini, a da je moguće izbjeći predatore kojima bi bili ukusni. Ovi odgovori su toliko fundamentalni da nam danas samo gledanje u razne prostore u kojima bismo preživjeli prije mnogo godina daje psihološki podsticaj.
Kada vidimo prizore prirode, bilo na fotografijama ili u umjetnosti, nivo stresa nam pada, mentalne performanse se improvizuju i mentalno se osvježimo. Dakle, dodavanje screensavera prirode na računar dobra je ideja, a možda ćete je povremeno vidjeti ako imate priliku prestati da kucate dovoljno dugo da se pojavi. Isto važi i za lako dostupnu elektronsku datoteku kratkih snimaka iz prirode. Priroda na zidovima u vašoj kući ili kancelariji vjerovatnije će biti dostupna za gledanje kad vam zatreba.
Vrste scena iz prirode koje su najbolje za naše mentalno stanje su slike koje izgledaju spremne da uđemo u njih. Naši mozgovi shvataju da se nećemo moći stopiti u sliku, iako se čini da se to događa u filmovima (koliko puta ste vidjeli lik kako se iz stvarnog svijeta prebacuje u animirani svijet u filmovima?), ali volimo misliti da bismo mogli. Najbolji je, na primjer, relativno jasan prednji plan, bez ograda ili prepreka koje blokiraju ulaz.
Na „najboljim“ slikama prirode nalazi se drveće koje izgleda spremno za penjanje i koje je rašireno po livadi. U redu je ako ima znakova ljudskog života, recimo vikendica u daljini ili blago krivudav put, ali vrijeme bi trebalo da bude sunčano, a rast i stanje biljaka trebalo bi da govori „Proljeće“. Bonusni bodovi za mentalno blagostanje ostvaruju se ako se vidi potok s blagim talasima ili mirno jezero. Znakovi obližnjih grabežljivaca, recimo lavova ili tigrova ili medvjeda, su nepoželjni, kao i rast biljaka sličnih džungli, koji će otežati zbližavanje. Istraživanje takođe pokazuje da gledanje izbliza slika cvijeća, onih gdje cvjetovi ispunjavaju okvir, ali stabljike nisu vidljive, mogu ubrzati povratak u normalu nakon što smo bili pod stresom.
Slike prirode mogu nam pomoći da živimo svoj najbolji život i izbjegnemo da nas oslabe svakodnevni stresovi. Slike prirode rade za nas, čak i ako nemamo puno vremena (odmor ili na neki drugi način) da radimo na njima, fantastično štampanje i okviri nisu potrebni za pozitivan povrat uloženog truda.
Jest.
I beštije isto.
Nije me sram priznati da na neke portale izlazim jer znam da iako možda neće biti ničeg drugog…bit će životinjica. Index.hr, sputniknews.com 😊
Tako je!
No, svejedno vecina ovaca masta o trosobnom stanu ili oni manje skromni o penthousu u nekom od najpoznatijih gradova svijeta, sto dovoljno govori o ljudima…
Priroda nas odmara i liječi zato što je Zemlja naš dom, to je mjesto koje nam je Stvoritelj Svemira podario da bi smo se mogli radovati svaki dan životu. Potoku, grmu, cvijetu, voćki, gordom hrastu pa i neuglednoj koprivi. Miris pokošene trave ili mora, ružmarina i tek procvjetale ruže liječi naše fizičke i emocionalne boli. Naša nas Zemlja hrani a liječi na raznorazne načine : Aromaterapija, fitoterapija, apiterapija, peloidna terapija, akvaterapija… su načini na koji nas naša Zemljica liječi, uživajmo stoga u svakom daru prirode jer je zato i stvorena.
Iako danas zivim u Rijeci i uglavnom zbog posla sam na relaciji Ri-Zg, a roden sam u Sisku, uvijek si lako mogu u glavi zamisliti moje omiljeno staniste – mocvara. Taj miris, ta ranojutarnja vlaga i hladnoca, ako si recimo spavao na otvorenom, to zujanje kukaca i krestanje ptica. Glazba vjetra kad susti o krosnju drveca. Vecernji zalasci sunca, kada ljudi vec lagano idu na pocinak, a zabe tek krecu da svojim orkestrom kreketanja :). To mi uvijek izmami osmijeh na lice, a i raduje me misao da uskoro ili jednoga dana ja cu se tamo vratiti i ponovno uklopiti, otici sam ili sa sinom na par dana u luznjakovu sumu, sta dalje od ljudi i svojih briga…