Putujemo po svijetu, u ko zna koliko daleke destinacije, i za to plaćamo nekada zaista velike sume novaca, kako bismo se divili ljepotama tih dalekih krajeva.
I zaista, mnogo je odredišta koja vrijede, za koje ne žalimo ni novčića koji smo dali, samo kako bismo uživali u njihovim ljepotama. Pamtimo ih za cijeli život i često ih se sjećamo i pričamo o njima. Kažemo da nam povremeni odlasci na takva putovanja liječe dušu.
Ali ljepote ima tako mnogo u našem okruženju, samo je treba uočiti, pogledati u pravo vrijeme, iz pravog ugla, na pravi način. Eto, jedan moj prijatelj uživa u održavanju dvorišta pa je uz svoje preuzeo brigu i o još sedam dvorišta svojih susjeda koji žive vani. Ta dvorišta su puna raznih trava i cvjetova da on uživa gledajući ih, a u posljednje vrijeme je uzeo foto-aparat i počeo ih fotografirati.
Kad god bi načinio nekoliko fotografija koje bi mu bile posebno zanimljive, sjedao bi za kompjutor i divio im se gledajući ih na ekranu. Tu ih može i uvećavati, pažljivije gledati neke njihove detalje koji se ne uočavaju lako ili čak nikako dok ih se gleda u prirodi. I kaže taj moj prijatelj kako tek sada vidi koliko je stvarno lijep neki cvijet. Cvjetove koje je gledao desetljećima i samo im se površno divio, sad smatra vrhuncem ljepote. Zaključuje da ih, u stvari, do sad nikada nije ni gledao s tolikim zanimanjem. Bio je „slijep i pored očiju“.
Nije ljepota ni samo u cvijetu. Ljepote ima gotovo u svemu, samo je treba znati uočiti. Ljepota je u kapima kiše, pahuljama snijega. Ljepota je u svakom pjenušavom valu. U potoku, u listu na drvetu, u svakoj travci, u kapi rose. Ljepota je i u zvukovima, bilo da su to oglašavanja ptica i životinja, fijuk vjetra, žubor vode, ljudski govor, muzički instrument ili zvuk treperenja lišća. Ljepota je u osjećajima, u zrakama sunaca, u promatranju sretnih lica.
Ipak, čini se da je najveća ljepota u slozi i ljubavi među ljudima. Gdje vladaju ljubav i sloga, i sve druge ljepote su uočljivije i uživanje u njima je veće. Oni koji vole, njima i obična trava sliči na cvijet, a oni koji ne vole, njima i najljepši cvijet sliči na travku, kaže jedna poslovica.
Jeli to asocijacija ili paralela na: Ala je lep ovaj svet?
Ive
a možda asocijacija na onu japansku: “nije toliko u cvijetu, koliko u nosu – miris”?
Ili, ” ljepota je u oku promatrača”?
A najjednostavnija, američka, “zastani da pomirišeš ružu”. Plain and simple.
Niš’ dijalektika. I ništa subjekt i objekt; spoznavatelj i spoznavano…
Svijet je prekrasna složena konstrukcija od svega do svega…pečat djelovanja mudrog Stvoritelja punog ljubavi. I zato je ateizam bajka…samo promatranje žive i nežive prirode oko sebe jača vjeru. Apostol Pavao je u poslanici Rimljanima 1:20,21 napisao:Jer Njegova se nevidljiva svojstva,Njegova vječna moć i božanstvo jasno vide još od stvaranja svijeta,budući da se razabiru po onome što je stvoreno,tako da ti ljudi(nevjernici)nemaju izgovora…nisu mu kao Bogu iskazali slavu ni zahvalnost,nego im je razmišljanje postalo isprazno i nerazumno im se srce pomračilo.
Isus je rekao: Promotrite ljiljane u polju kako rastu,ne muče se niti predu,ali kažem vam da ni Salamun u svoj slavi svojoj nije bio odjeven kao jedan od njih(Matej 6:28,29)
Jedini problem je čovjek koji je tražio neovisnost od Boga, eto dobio je vrijeme da dokaže svoju (ne)sposobnost. Zbog toga danas na Zemlji mnoge stvari ne funkcioniraju,ljudi pate,priroda pati,zbog čovjekovog egoizma i pohlepe za onim što mu ne pripada,a to je neovisna Vlast nad Zemljom. Iako je Bog dao ljudima slobodnu volju i određeno vrijeme,te iako je Stvoritelj,On se ne mješa u politiku i događanja,ipak mnogi ga okrivljavaju za zlo na Zemlji.
Otkrivenje 11:18 kaže:Ali narodi su se razgnijevili i došla je srdžba tvoja i određeno vrijeme da se sudi….i da se unište oni koji Zemlju uništavaju.
Amen brate
Što je ljepota, pitaju se i filozofi i pjesnici. Neki i pronalaze odgovore, koji su više u formi ponude, nego li definicije. Znamo i zašto – ljepota nije objektivna kategorija, Svemir ju ne prepoznaje kao pojam ili pojavu. Slično kao i s pravdom, nema je. U stvorenom poretku stvari su u pozadini svega sile i njihove međuigre.
Ljepota dolazi sa sviješću svjesnom sebe. Tek u individualiziaciji te svijesti zapravo. Koliko god se diktatori, kraljevi i carevi trudili nametnuti koncept ljepote masi, podanicima, najamnoj radnoj snazi, proleterima, ne uspijevaju, osim u prijetvornim, lažljivim ograncima svijesti u sebičnom liku.
Ljepota je u oku promatrača. Drugdje ne postoji. Manojlovački slap, Skradinski Buk – tek su spuštanja vode s više zemljopisne točke na nižu, voda mora negdje otići. A onda dođe čovjek, kaže uf! koja ljepota.
Koncepte o ljepoti nasljeđujemo, nekim se priklanjamo. Ako smo djeca oficira, onda ćemo napisati stih Ti lijepa kao armija ispod zastava. Ako smo djeca kovača, ljepotu ćemo pronaći u konjskoj potkovi.
U putovanjima kroz nove predjele, gradove, države zamjećujemo ljepotu prizora. Kao da ljepote nema oko nas?
Ne, nije stvar u ljepoti koja postoji, već u našoj pažnji i našoj potrebi. Ono na što obratiš pozornost – raste. Na stvari oko nas ne obraćamo pozornost, poznate su, stare, toliko da nam izgledaju kao nekakav prostorni inventar. Siti smo ih.
Ne živi čovjek samo o kruhu i vodi, nego i od svake riječi Božje. Da, ali ne živi čovjek samo o hrani koji unosi u tijelo. Živi i od svjetlosti, od Sunca. Putovanja nisu hrana za dušu, već hrana za tijelo. Hranimo se dojmovima. Oni koji ne putuju se hrane jednolično, tek održavaju egzistencijalni minimum. Oni koji putuju, imaju širom otvorene oči i hrane se novim. Sve primijete oko sebe, sve vide.
Ljepota je u čovjeku. Točnije – ljepota je u ženi koja je svjesna svoje ženstvenosti. Nije koncept, nego individualnao poimanje svijeta:)
SoA Lipo ti pišeš o lipoti, ja nebi tako moga, kad san pisa one zadaće u onu tanku plavu teku dobija san duje . . . da sad iden pisat o lipoti i ti bi mi zasluženoga asa da . . . a ti nastavi pisat o životu i o ovome šta te ide . . . ali Bog ti da, nemoj pisat o financijama i ekonomiji . . .
Dolari su najlipša valuta, nako lipi zeleni lipo šuškaju, a rusofili ih ne vole nego kažu da su nekakvi remimbi oliti Juani najlipša valuta! Ma jok bolan, daj ti meni dolara, a džabe ti sve ovo drugo od Kune Juana, rublja i ostalog smeća!
Balkansko shvaćanje pojma ljepote: Use, nase i podase! To podrazumijeva sve aspekte ljepote za sva čovjekova osjetila. miris okus opip vid i sve ostalo!
“Lepota će spasiti svet” Dostojevski
18Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22Gradeći se mudrima, poludješe i 23zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova.
24Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, 25oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.
Ljepota koja nestaje
Glupi htv danas kaze da je u srbij pomor pcela a u hrvatskoj kao nije
U Hrvatskij je pomor trutova!!
Toliko mi je lipo, ajme svitu umriti cu od lipote.
Tako je Ivo, lepote ima svuda oko nas. Ali “naša” lepota nije “in”, ako nije negde u dalekom svetu onda je to obično, “seljačko”…
Posmatram ljude i nikako da shvatim merila koja su prihvatili. Tačno je da mnogo toga lepoga može da se vidi u dalekom svetu ali ima li išta lepše od lepog majskog dana kod nas u prirodi? Koliko ljudi izlazi u prirodu a koliko čezne da putuje negde daleko? Koliko ljudi uživa u nečemu što je napravio ili bar popravio u odnosu na one koji jednostavno kupe – i ne uživaju? Alerik kaže da carevi, vladari ne uspevaju da nametnu koncept lepote (da kažemo cilja) – hajde da vidimo:
Mogućnost putovanja je vezano sa finansijama i slobodnim vremenom što ne može da ima svako. Većina čezne za tim i za mnogo većom kućom nego što im treba i za kolima koja ne mogu da stanu na običan parking i za životom u kafanama i za lepom ženom (bogatim mužem) – dakle ne za drugom u čijem ćeš društvu stalno da uživaš već žališ “nešto za pokazivanje). Jer bez toga nisi uspešan?!? Pogledaj manekenke koje su “model lepote” – dobro, većina nas tu glupost ne prihvata ali nije bitno, milioni devojaka širom sveta se uništavaju raznim dijetama pokušavajući da dostignu taj ideal. Da li je onda Alerik u pravu?
I tako, čeznući za onim što nemamo a šta nam u suštini i ne treba konstantno pokušavamo taj cilj da dostignemo. Ili bar donekle da dođemo. Robovi smo na dobrovoljnoj bazi ali to nije sve: zbog takvog pritiska gubimo i ono što već imamo, nervozni smo, uništavamo zdravlje, uništavamo porodicu ako smo je uopšte i zasnovali…
Da bi se ovakva siuacija promenila nije dovoljno promeniti vlast. Sistem koji nam je sve to nametnuo ima tako duboko korenje da ni ja pored svega opisanog nisam u stanju da sagledam. Promeniti vlast je kao iskrčiti bagremar: več na sledeće proleće on napreduje bolje nego pre seče. Jedino rešenje je ubaciti ovce koje će redovno da zakidaju mladare. Mi bi trebalo da budemo te ovce i da zakidamo mladare sistema čim se pomole, čak i kada “nam se ne jedu”. Nije dovoljno promeniti vlast, mora se promeniti kompletna filozofija. Za početak se mora imati vremena da se sagleda i shvati šta je lepo a ne da se i to prihvata onako kako nam je servirano.
Postoje dve mogućnosti: ili sam ja paranoičan i vidim ono čega nema ili je 99,9% ljudi oko mene tupo kao ćuskija, bezvoljno, malodušno. Nadam se da je ovo prvo – tu postoji bar minimalna šansa za promenu.
Ljudski mozak je veoma ogranicen,odnosno snazno uslovljen odgojem ,skolom, ideologijom,religijom,propagandom,uslovljen je i povijesnim dogadjajima.I mi obicno zivimo citav zivot u toj uslovljenosti a ta uslovljenost stvara kaos u nama i svijetu oko nas.
Uslovljenost nas prati do trenutka kada prestanemo da se smijemo ili zaboravimo da gledamo u prirodu,sunce,drvece,ptice,od tog trenutka mi prestajemo biti ljudska bica.
Tamo gdje stanuje ljubav nema ljubomore, nema ambicije,nema autoriteta,posjedovanja,prisvajanja,ljubav je kao cvijece,ne trazi nista,ne govori nista,lijepa je i mirise, ona je parfem nase duse!
Složiti ćemo se svi ili barem većina. Moderna žena je lijepa ili barem većina ali: obojana kosa, umjetne trepavice, umijetni nokti, na licu debeli slojevi šminke, nafilane i obojane usne, silikonske grudi i stražnjica, pa i pi*ka, a kada sve to to umijetno skineš, slijedi duboko raočaranje, kao kada ti podvale falsifikat novčanicu od 500 Eura, ali je sve daleko skuplje i možeš plačati cijeli život.
Kada je Bog napravio prvog muškarca i ženu, pogleda muškarca i govori: Ti si dobar, možeš ići; a potom pogleda ženu i rece o ne; debelo sam pogriješio ti češ trebati mnogo kozmetike.