Svako neodgovorno posječeno drvo, ispuštanje otrova u rijeku, neplanski izlov divljači ili ribe je sječenje grane na kojoj sjedimo.
Kada sam išao u osnovnu školu, u školama su postojale razne sekcije, a jedna od njih su bili Mladi gorani. Ona je imala zadaću brinuti se o prirodi, prije svega o očuvanju šuma i pošumljavanju goleti. Ako nije bilo velikih akcija pošumljavanja, bar bi se simbolično posadilo poneko stablo na mjestu gdje bi moglo biti od koristi. „Gdje god nađeš zgodno mjesto, tu drvo posadi, a drvo je blagodarno pa će da nagradi“, bila je parola Mladih gorana, posuđeni stihovi Jovana Jovanovića Zmaja.
Kad sam bio omladinac, sadili smo u centru sela lipe i topole, zbog hladovine. Mnoge od njih su polomljene, ali neke su i preživjele i kasnije se u njihovom hladu uvijek neko skrivao od vrućine. Postale su „prevelike i stare“ i „samo su smetale“ jer je ispod njih trebalo čistiti opalo lišće, pa su posječene. Sad ne „smetaju“. Mladih gorana nema više da zasade nove. A i da ima, ko bi sjedio u hladu novog drveća kad nema ljudi?
U ratu su, a i poslije, mnoge šume isječene bez ikakvog plana i reda. Pošumljavanja gotovo da i nema, sad se radi obrnuto. „Gdje god nađeš zgodno drvo, a ti ga posijeci! A ako sam ne stigneš, i drugima reci!“, takva bi sad mogla biti parola. Stabla koja su rasla desetljećima se prodaju u bescjenje. Kao da ne razumijemo da tako u bescjenje prodajemo svoju budućnost, budućnost naših potomaka. Nestankom šuma, nestaje životni prostor i za šumske životinje. Trovanjem voda trujemo i faunu koja tamo živi. Kao da ne razumijemo da smo i mi samo dio toga svijeta i da uništavanjem flore i faune nestaje i nas.
Ja sam u svom nastojanju za očuvanje prirode izabrao varijantu s voćem. Gdje god nađem zgodno mjesto, tu voćku posadim. Posebno vinovu lozu jer za nju ne treba nikakav novac. Odsiječeš komadić jedne grane i zabodeš u zemlju, i to je sva mudrost. Prvi put sam to učinio još kao dijete i tako dobio svoju prvu lozu, a koliko je od nje nastalo novih, to nisam u stanju izbrojati. U Bosni za voće imam prostora koliko hoću, samo nema ko pojesti toliko plodova. U Nizozemskoj nemam dovoljno prostora, ali ovo malo iskoristim maksimalno. To mi je veliko zadovoljstvo, a i dobar vid štednje koja nije toliko velika koliko je draga. Svaki put kad posadim neku voćku, bilo sebi ili drugima, osjetim neko lijepo zadovoljstvo, korisnost što postojim. Osjećam da vraćam bar dio svoga duga prirodi. Čuvajući, njegujući i obnavljajući prirodu, ja čuvam i sebe i svoje i tuđe potomstvo.
Posadimo svi po neku voćku, bilo gdje. Nekada će nekome dobro doći čak i ako samo raste, ako i ne jedemo njene plodove. Još nije kasno za saditi, pogotovo u hladnijim predjelima.
10 komentara
Sve cesce smo svjedoci neplanskog unistavanja suma koje predstavljaju pluca zemlje. Ne znam sta to treba da nam se desi ,pa da nam ae konacno probudi svijest o vaznosti suma i zelenila uopce. Zar ima ista ljepse od mirisa lipe u predvecerje?! Rijeke sve vise lice na deponiju smeca.Prosle sedmice sam sa suprugom orezivala voce na imanju ,te sam pazila da ne zarezem ni cenat vise nego sto treba jer vjerujem da i ono osjeca bol.Cuvsjmo svoje sume i rijeke i one ce nam na tome biti zahvalne.
Svim pravoslavnim vjernicima sretan Uskrs! A što se tice: šuma, voćnjaka, vinograda i svega drugoga, što nam (život znače)! Ko god zna da su 2+2=4. Toga je svjestan. Ali ništa od toga. U našoj lijepoj Bosni, sve je isječeno. A Ko!!!??? Najviše imamo smeća. Ko god nezna kuda sa smecem: pa brate u Posavinu!!????
Covjece,stani! I zamisli se nad svojim rukama. (Mak Dizdar)
Nekako s proljeća…spreman sam da osjetim, pjevao je Kemal Monteno u pjesmi Crvene Jabuke. Bio im je to posljednji album prije rata s originalnom postavom.
Stvarno, nekako s proljeća je sve drugačije. Ne možeš ostati ravnodušan, lijen među tolikim mirisima, bojama kad je sve u pupanju. Cijela priroda slavi seksualnost, početak novih ciklusa. Koji nikad ne dosade.
S proljeća valja na Krku. Uzvodno, nizvodno. I lani smo bili, ma ćemo i ove godine. Što je ono šušnulo? Je li bila zmija? A bit će da jest, vidjela sam ih već tri ma ti nisam htjela reći jer bi ti utekao kući. kaže mi žena, gledajući u meni svog viteza, zaštitnika, hrabro srce.
Na jednom mjestu preko Krke ide cesta, mostić. I baš uz taj mostić tri trešnje. Porumenile. Već ih uhvatio bršljan. Popnem se, malo raščistim taj bršljan i krenuo brati, jesti, pa šaku trešanja ženi. U tom stane škoda octavia, ZG tablice. Ima li trešanja, pita čovjek.
Ima, ima, hoćete li da vama uberem? Ne treba, hvala. A znate li da sam te trešnje ja navrnuo – kaže čovjek. Bile su to rašeljke, uzeo sam sa svoje trešnje i nakalemio ih, ima tomu više od 15 godina. Samo što ih je obuzeo bršljan. Jednom sam išao skidati taj bršljan pa je došao čuvar Parka i rekao da će me prijaviti policiji, da ne smijem ništa dirati, da mora biti autohtono. Ne zna da sam ja pomogao da bude autohtono.
Hvala vam što ste navrnuli ove trešnje. Eto, da nije bilo Vas, još bih se načekao da kušam rane trešnje.
Otišao čovjek svojim putem, a ja pomislih – Koja količina ljubavi, osjećaja za Prirodu mora biti u tom čovjeku kad je sam, svojom voljom poduzeo se tolikog posla. Nitko mu nikad nije zahvalio, a ono što je doživio brinući o trešnjama, nekog drugoga bi otjeralo u depresiju, dok se on smije i kaže kako ga veseli da se ljudi mogu osladiti.
Rekoh, još ova zemlja nije propala, dok god ima takvih ljudi.
Tako je,Alerik! Samo bujanje u prirodi izaziva cudne eroticne vibracije i u covjekuTaj panerotizam najolje je opisao Hamza Humo u svom lirskom romanu “Grozdanin kikot”. Ili kako to rece Desanka Maksiovic:…u prolece,u prolece ,zavoleh miris ruze skriven.
…eh a tek taj proljetni povjetarac koji te osvježi kada sunce već počinje jače grijati… pa malo jači nalet vjetra koji u to doba podiže “oblake” peluda sa borova i plodi …čak ni lješnjaka ni oraha ne bi bilo da tog vjetra nema jer bez njega ne bi bilo oplodnje.. pa sam ja taj proljetni vjetar, od milja nazvao – jebivjetar … 😉
Alerik, Alerik! Opet tvoj komentar bolji od priloga! Sta drugo da uradim nego da cestitam!
Ivo
Ovo se ne računa jer sam namjerno u priču ubacio škodu znajući da ste slabi na škodu. Dakle,niste objektivni i pristrani ste:)
Ha,ha! Dobra finta!
Hvale vrijedan clanak. U proljece se sve budi. Osjeca se radost zivota. Sve je nekako ljepse. Novi ciklus pocinje. Kako kaze L. N.
Proljece, a u meni nemir
Od srece bi zagrlio svemir
Cuvajmo prirodu jer cuvajuci nju cuvamo sebe.