fbpx

Pedeset godina unazad

Pedeset godina unazad 1

Taman za toliko vremena unazad sam se vratio u sjećanju u samo jednom danu, posjetivši imanje Marijana Đukića Bana iz Domaljevca u Bosanskoj Posavini, zaljubljenika u starinu.

Moj prijatelj Đuro Kesić Pole iz Domaljevca, koji živi za svoje selo, odlučio je odvesti me u neke dijelove Domaljevca u kojima nikada nisam bio, mada mi je to prvo susjedstvo. Toliko toga smo vidjeli samo pored rijeke Save da bi jedan ovakav tekst bio prenatrpan kada bih opisivao sve što sam vidio i sve svoje emocije dok sam prolazio ovim dijelom Posavine, kroz gotovo netaknutu prirodu. Zato ću za ovaj tekst izdvojiti samo obilazak imanja Marijana Đukića Bana. Inače, Ban ima kuću u selu, onu glavnu, u kojoj stvarno živi, a ovo mu dođe kao rezerva u stambenom smislu, ali u emotivnom, čini se da je situacija obrnuta.

Parcela veličine jednog hektara smještena je u neposrednoj blizini rijeke Save. Znamo da Sava nemilosrdno plavi sve u svojoj blizini, ali ovu kuću samo izuzetno, kao što je to bilo u nedavnoj velikoj polavi. Ona je napravljena tako da je pored kuće iskopana velika jama iz koje je zemlja korištena za nasipanje mjesta na kom je kasnije podignuta kuća. I kada voda sve okolo poplavi, kuća ostane na suhom. Mogu zamisliti koliko je truda u to uloženo, jer sve je rađeno bez ikakve tehnike, davno, kad još nisu ni postojali razni mehanički kopači. Ašov i lopata su bili jedine alatke za kopanje.

U dvorištu ima stotinjak voćki, ali skoro sve one su stare sorte, ogromna stabla koja obilno rađaju, a da ih ne treba tretirati nikakvim kemikalijama. „Evo, ovu krušku je kalemio moj djed kad je bio mlad. A moj otac je prvo godište“, priča Marijan. Dakle, to stablo je debelo pregazilo stotinu godina, a donese svake godine plodove koji teže i po više stotina kilograma. Tu su brojne jabuke, dunje, šljive i ostalo voće vezano za ovo podneblje, ali ima i smokava i nekih voćaka koje nisu karakteristične za Posavinu.

Dvorište je uredno pokošeno, ali voće propada. Leži ga ispod stabala ko zna koliko, a nema ga ko ni pojesti niti preraditi. Niko tu ne živi stalno. Marijan imanje redovno obilazi i održava onako, za svoju dušu. Osim njega i njegovih najbližih, tu dođe poneki ljubitelj starina i prirode, i to je sve.

A šta to od starina ovdje ima? Eh nema šta nema! Ova kuća je pravi muzej. Teško bi bilo u cijelom selu nakupiti toliko starih predmeta, alatki, proizvoda, koliko ih ima u Marijanovoj kući. Zato je posjetiti ovu kuću isto što i otići u muzej. Tu se mogu vidjeti, recimo, alatke kojima se prerađivao lan, a koje nisam vidio već desetinama godina. To su: trlica, greben, čekrk, stupka i tako dalje, nekima sam i ja već zaboravio imena. Bradva, keser, fuglice i drugi tesarski alati su također tu. Stari plugovi, za oranje i prooravanje, ornice, bili su namijenjeni za obradu zemlje. Ali mogu se naći i alati koje nikada nisam vidio niti znam kako se zovu, poput neke sprave koja je čvrsto držala kožu dok su se od nje šili amovi za konje.

I stari namještaj zauzima značajno mjesto u ovom „muzeju“. Krevet, i to namješten „po starinski“, ormari, sinija s klupčicama koja je služila za objede… Tu je i kofer koje su mladići prije nosili kada su odlazili na odsluženje vojnog roka, okviri sa starim fotografijama koje su opleli šibama ovdašnji korpari i nezaobilazna šivaća mašina marke Singer. Zatim posuđe, od drvenih naćvi u kojima se mijesio kruh do nešto mlađih kofa za pijaću vodu s pripadajućim kutlačama kojima se voda grabila iz kofa, a tu su i limeni tanjuri.

Ne zna Ban šta će s ovim imanjem biti poslije njegove smrti. Teško je nadati se da će neko s velikim entuzijazmom nastaviti brinuti se o njemu, jer za to ne treba samo mnogo sredstava, vremena i truda, nego iznad svega ljubavi. Sve to sastaviti u jednoj osobi nije baš lako. Ali zna da će, dok je on aktivan, sve biti tako kako je i sada. Na veliku radost onih koji vole starinu, kao i Ban.

Pokrivaci

Pokrivači

Prelaz

Prilaz, prijelaz preko ograde koji je omugućavao da ljudi lako prijeđu ogradu, a da životinjama bude prepreka.

Marijan-Dukic-Ban-i-Ivo-Kobas

Pred svojom kućom, Marijan Đukić Ban s autorom teksta.

Prastara-kruska

Prastara kruška. Visoka je… Ipak, procijenite sami.

Unutrasnjost

Dio unutrašnjosti kuće.

Pegla

Pegla u koju se ubacivala žar koja ju je zagrijavala.

4.2 5
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
7 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
pozitivan pesimista
Gost
pozitivan pesimista
1 mjesec prije

pedest godina unazad a kao da je jucer bilo, sta ti je zivot, sve stane u jedan dan?

KISIK
Gost
KISIK
1 mjesec prije

Trwnutak, sve stane u tren.

LZN
Gost
LZN
1 mjesec prije

Odično!
Da li su to stvarno bili bolji dani, ili smo to bolji bili mi?

pozitivan pesimista
Gost
pozitivan pesimista
1 mjesec prije

LZN

da pogadjam, odgovor je b?

LZN
Gost
LZN
1 mjesec prije

Vaš odgovor je pozitivno pesimističan i točan!
Osta samo stari kompas u grudima
posvuda nikli izabrani
crne senke što se gnezde u ljudima
nadlecu me kao gavrani
Danas me oci ljudske
plase vise nego vucije…….

Lucija
Gost
Lucija
1 mjesec prije

Danas sam čitala negdje o Bukowskom, mislim vezano za 100godišnjicu rođenja…pun pogodak je bio tvrdnja da su pjesnici dobri kada pišu romane…usporedbe s Milerom…kako bi neki htjeli pisati kao on, i pišu, ali…
I kako današnje hipsterske generacije ne razumiju i ne cijene Bukovskog.
Ključne riječi bile su “licemjerje” i “malograđanština”.

To vam je i ključ za današnje društvo i njegove probleme.
I na drugom, urbanom, spektru.
Frendica mi bila prisiljena prodati pianino. Na sreću (?!!), ne zbog love, nego, – smetao kćeri joj u malom stanu, a koji je isto od frendice (!)…

Tih priča…a na koje se vezuju i priče o knjigama, iz raznih stanova i kuća…
Nije dobro. Za društva koja gube takve ljude.

Plačko
Gost
Plačko
1 mjesec prije

Eh, ,,da mi se vratit u vremena prošla”!!??🤔🥰

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
7
0
()
x