Kućni ljubimci – članovi obitelji

Čitam nedavno na ovom portalu kako novi zakon u Kaliforniji predviđa da se ubuduće kućni ljubimci tretiraju kao članovi obitelji.

Imam običaj u takvim prilikama odmah zamisliti kako to izgleda u praksi, jer ako Amerikanci nešto usvoje, mi ih, što brže možemo, kopiramo i to njihovo prihvatimo jače nego oni sami, valjda zato da dokažemo kako smo i mi napredni i razumni. Kako ja imam zeca kao kućnog ljubimca, moram dobro razmisliti kako će se takav zakon odraziti na naše buduće odnose. Dakle, ako je i zec član moje obitelji, on mora imati i prava koja imaju ostali članovi. Ako ja ne budem poštovao njegova prava, moram biti za to kažnjen. A ne volim kazne i volim sve raditi po zakonu. Ako je tako, moram već sada razmisliti šta sve moram omogućiti svom zecu nakon promjene zakona.

Prvo, morat ću mu dozvoliti živjeti u kući umjesto u kućici u dvorištu. Njemu bi pripala najmanje jedna soba, a kupatilo i toalet bi nam mogli biti i zajednički. Svakako, morao bih mu oko vrata objesiti ključeve od kuće, auta i od ostalih pokretnih i nepokretnih stvari, kao što imamo supruga, djeca i ja, jer svi smo ravnopravni članovi obitelji. Kad budem sastavljao testament, njemu bih morao ostaviti odgovarajući dio nasljedstva, a red bi se bilo s njim i konzultirati bar oko važnijih odluka vezanih za obitelj i obiteljsku imovinu i prava.

Evo, sad su aktualni izbori pa računam kako bi i zec imao svoja glasačka prava. Kad pođem na glasanje, trebao bih i zeca uzeti za šapu i zajedno se uputiti na glasačko mjesto. Kako ne bi bilo pristojno da se tamo pojavljuje, da prostite, gologuz, trebalo bi mu kupiti i lijepo odijelo, kravatirati ga, da se vidi da je to pristojan zec, uvažavan i ravnopravan član jedne također pristojne obitelji.

Zečevi su vegetarijanci i obitelj bi se trebala tome prilagoditi. Ne može zec jesti meso, a mi ljudi smo svejedi i prirodnije je da se mi odreknemo tamo nekih slaninetina i kobasičurdi i prijeđemo na mrkvu i kupus, a to je i zdravije. Ubrzo bismo izgubili suvišnu kilažu, a možda i postali brzi kao zečevi. Sačuvali bismo zube jer ne bismo nepotrebno jeli toliko šećera. Što se tiče ishrane i zdravlja, tu vidim samo prednosti u zajedničkom životu sa zečevima. Dodamo li tome da oni i ne puše niti se drogiraju, u prosjeku bi se u svijetu odmah smanjio broj ovisnika po domaćinstvima.

Kako svi članovi obitelji imaju pravo i obavezu obrazovati se, zeca bih morao upisati u školu, odvoziti ga i dovoziti, nabavljati mu knjige, ići na roditeljske sastanke, plaćati ekskurzije i maturske zabave, platiti studij i tako dalje. Služenje vojnog roka sad nije obavezno i to, nadam se, ne bi zahtijevalo nikakve troškove, ali za svadbu, polaganje vozačkog ispita, nabavku osobne identifikacijske dokumentaciji i slično, trebalo bi izdvojiti popriličnu sumu.

Zdravstveno osiguranje je posebna stavka. Sad zec više ne bi koristio usluge veterinara, nego ovih naših liječnika, kao i svi drugi članovi obitelji. I to bi bila značajna stavka u kućnom budžetu.

A šta uz sve to ako moj zec bude kakav namćor član obitelji pa me za nešto tuži? Na sudske sporove bih potrošio cijelo bogatstvo?!

Kad sve izračunam, ovaj novi zakon će donijeti mnogo više problema nego koristi. Zato zaključujem da mi je najbolje rješenje na vrijeme se otarasiti mog kućnog ljubimca, dok još nije postao član obitelji.

Pitam: Ima li neko da bi udomio starog, dobrog, pristojnog i umiljatog zeca? Ne, ne košta ništa? Evo, još ću vam i platiti da ga udomite? Opet se niko ne javlja? Ništa, pustit ću ga neka sam sebi potraži smještaj, bit će slobodan, a sloboda nema cijenu.