Marija Jurić Zagorka

Marija Jurić Zagorka poznata je spisateljica te prva profesionalna hrvatska novinarka. Marija Jurić Zagorka rodila se 2. ožujka 1873. godine u mjestu Negovcu pokraj Vrbovca. Zagorka je bila svestrana spisateljica te osoba koja je sve vrijeme svog postojanja bila ispred vremena u kojem je živjela.

Godine 1883. pohađala je u zagrebačkom samostanu Višu djevojačku školu. Nakon što je prekinula školovanje 1889. godine, vratila se u očev dom u Hrvatsko Zagorje nakon čega je pod pseudonimom M. Jurica Zagorski uredila jedini broj krapinskog učeničkog lista “Zagorsko proljeće”.

Na inzistiranje majke 1891. godine udaje se za čovjeka kojeg ne poznaje, mađarskog činovnika Andriju Matraja. Iako se otac protivio vjenčanju jer je starosna razlika bila sedamnaest godina, Marija je svejedno sa svojim suprugom otišla živjeti u Mađarsku. U braku nije bila sretna jer je Andrija bio poznat kao nacionalista koji je zagovarao mađarizaciju Hrvatske. Nakon samo tri godine braka Zagorka bježi iz Mađarske i odlučuje napustiti muža koji je htio unovčiti njen talent, tako što bi pisala u mađarskom duhu. Zagorka je to odmah odbila.

Po povratku u Hrvatsku počela je kao nepotpisana autorica raditi na uređivanju časopisa “Hrvatski branik” i “Posavska Hrvatska”. Krajem iste te godine postala je članicom redakcije “Obzora”. Pisala je političke reportaže, ali i razne putopise najviše iz Hrvatskog Zagorja.

Od 1910. godine Zagorka se najviše posvetila pisanju romana koje je objavljivala u nastavcima. “Kneginja iz Petrinjske ulice” (1910.), “Tajna krvavog mosta” (1911. – 1912.), “Grička vještica” (1912. – 1913.), “Republikanci” (1914. – 1916.), “Crveni ocean” (1918. – 1919.), “Buntovnik na prijestolju” (1927.), “Kameni križari” (1928. – 1929.) te mnogi drugi.

Marija Jurić Zagorka preminula je 30. studenog 1957. godine u Zagrebu.