Politička korektnost i cenzura među izdavačima knjiga su dosegli razinu da postaju stvarno kršenje slobode književnosti. Le Figaro upozorava da jedna od posljedica ove prakse može biti stvaranje crnog tržišta književnosti koja se smatra „subverzivnom“, ali će to tržište jedino imati stvarnu vrijednost.
Takozvana pozitivna diskriminacija i politička korektnost su dosegli razinu usporedivu sa Srednjim vijekom i situacijom sa slobodom govora kakva je usporediva u najgorim režimima u povijesti. Naravno, sve to se provodi pod izgovorom zaštite „manjina“, njihovih „temeljnih ljudskih prava“ i kako se ne bi osjećali ugroženi ili uvrijeđeni od strane većine. Koje su to „manjine“ ne treba posebno naglašavati.
Tako neki izdavači u Sjedinjenim Državama zapošljavaju takozvane „čitatelje kojima testiraju osjetljivost“, zaposlenike koji imaju zadatak očistiti knjige od svega što bi moglo nauditi osjećajima nekih čitatelja ili grupa u zajednici. Le Figaro piše kako je ovo još jedan primjer rastućeg utjecaja na stvaranje novog moralnog društvenog poretka.
I ovdje imamo iste karakteristike kao u režimima XX stoljeća koji su stvarali „novog čovjeka“. Neoliberalna ili ultraliberalna ideologija ide u istom smjeru. Stvara se pojedinac, potrošač, hedonist i politički korektan, ali prije svega pokoran i koji ne postavlja previše pitanja o odlukama onih koji misle za njega i donose „najbolje odluke u njegovu korist“.
Kao što napominje francuski list, prije svega govorimo o logičnom oprezu izdavača u američkom društvu, gdje se sada iz bilo kojeg razloga podižu optužbe. Izdavači su zgroženi pomisli da bi mogli proći kao Joan Rowling koja 2016. iskoristila jednu indijsku legendu, nakon čega je optužena za “kulturnu eksproprijaciju” i “marginalizaciju” Indijaca. Stoga sad tekstove knjiga „preliminarno“ pregledavaju njihovi odvjetnici.
Dakle, Joan Rowling je koristila izvorno indijsku priču, pri tom izmišljenu, zbog koje je kasnije optužena za „marginalizaciju Indijaca“. Svaki daljnji komentar je suvišan.
Prema autoru članka kojeg je objavio Le Figaro, knjige, filmovi i umjetnost u cjelini ne bi bili u središtu pozornosti da nisu postali komercijalni proizvodi. A ako se knjiga smatra proizvodom, njezin je glavni cilj širiti se što je moguće više i prodati je u što više primjeraka. Stoga je logično da sadrži najveći mogući „zajednički nazivnik“, odnosno mišljenja, stavove, ljubavi i strahove većine, jer samo to jamči prodaju velikog broja primjeraka. Nažalost, to nekada dovodi i do pada u kvaliteti uradaka, ali ne uvijek i ne nužno, kao što to nije ni tema ovog članka.
S druge strane, „pročišćeno“ i politički korektno štivo ljudi čitaju, ako im padnu u ruke, bez ikakvog užitka.
„Primjećujemo da bi jedna od posljedica ove prakse mogla biti stvaranje crnog tržišta književnosti koje se smatra subverzivnim. Ali upravo to tržište može postati uistinu vrijedno. Svi oblici službene umjetnosti i one koje su diktirale vlasti su uvijek bili inferiorni u odnosu na djela slobodnih stvaralaca “, smatra autor članka.
Osim toga, zaključuje Le Figaro, taj trend dovodi u pitanje i samu ulogu književnosti.
„Moramo se zapitati treba li književnost i dalje govoriti istinu ili bi trebala biti odraz nekog moralnog projekta u službi trenutne dogme? U tom se kontekstu jasno primjećuje i odnos prema rastućem pokretu koji se zalaže za zabrane djela nekih autora. Posljedica toga je da sama literatura riskira da se pretvori u priče o izvanrednim događajima autora s besprijekornim životnim putem“, nastavlja Le Figaro.
„Književnost želi djelovati na potpuno drugačiji način. Ona oduvijek istražuje sve, postavlja pitanja i razotkriva ljudske duše. Pokušava pronaći odgovor o smislu postojanja, piše o ljudskih grijesima, strahotama i patnjama. Naše društvo, koje se predstavlja crno-bijelo, uvjereno je da se može riješiti svoje tamne strane ako je jednostavno ušutka. Ali će se dogoditi upravo suprotno. Prisilno potisnuta mračna strana svijeta neizbježno će se vratiti, i to s novim snagama ”, rezimira francuski list.
Le Figaro se nije dotaknuo teme koje su knjige već na „crnoj listi“, niti koje nisu mogle naći izdavača, a onda su, jednom odštampane u malom broju primjeraka, postale pravi hit među publikom. No, kako je ovo praksa koja traje već nekoliko godina, a pipci ove hobotnice iz Sjedinjenih Država seži u do Europe, nema sumnje da ćemo se ovom temom uskoro pozabaviti i na Starom kontinentu.
Do tada, pokušajte uživati u slobodi koju nude naše knjižnice i čitaonice, iako su i one prošle tužno razdoblje „demokratske tranzicije“ kada su mnoga „nepoćudna djela“ završila ili na tavanima ili na lomači. Onda se trebalo riješiti svega što je dovodilo u pitanje službeni narativ vladajuće političke klase, a sada riskiramo „veliku čistku“ vrijednih umjetničkih dijela „koja vrijeđaju nečije osjećaje“. Vrli novi svijet je pred nama, a oni neposlušni će, kao nekoć kršćani u katakombama, biti gurnuti u književno podzemlje, gdje će sigurno preživjeti ona istinska, ljudska i nesavršena književnost i kultura. Političkoj korektnosti usprkos.
“Neprikladne” knjige nisu mogle da se potpuno unište ni u doba nacizma. Štaviše, nema bolje reklame knjige nego njena zabrana. Većina populacije ne zna šta se nalazi u većini knjiga ali većina zna šta piše u zabranjenim. Cenzura može određivati šta je dozvoljeno i ogromna većina pisaca će to poštovati ali će se uvek naći “buntovnika” i uvek će se naći načina da njegove knjige dođu do čitaoca. dosadašnji deo komentara i tekst se odnose na pisanu reč.
Ali dolazi novo vreme. Mi stariji još uvek više volimo da listamo ali današnji školarci knjige krajnje retko koriste. Sve može da se nađe na netu – i to besplatno, na običan pametni telefon možete da smestite biblioteku koju ne možete da pročitate za tru života… Informacije se prate u realnom vremenu tako da naučne knjige mogu da postanu prevaziđene dok stignu u knjižare!?! Sve se manje čita a sve više sluša što je za mene fenomenalno jer se lakše koncentrišem na govor nego na pisani tekst. Međutim…
Internet je još teže kontrolisati od knjiga ako se pokušava kontrola silom ali je mnogo, neuporedivo lakši za nametanje trendova. Opasne informacije, tendencije se ne mogu eliminisati ali se mogu vrlo uspešno “zatrpati”. Blogovi, YouTube kanali, PORTALI zarađuju od reklame, znači od posećenosti. A kako Veliki Brat ima gomilu alata kojim “određuje” i utiče na posećenost… Već sada je “kreativna književnost” daleko ispred “teksta sa idejom”, “opinion maker-i” će misliti za nas, “buntovnici” će shvatati da nemaju ni snage ni vremena da se bore protiv sistema tako da će ili odustajati ili se “prilagođavati”.
Ipak, nije sve tako crno. Ljudska kreativnost nema granica. Serija “Game of thrones” je izvanredan primer kako ništa nije doraslo ljudskoj genijalnosti, kako pojedinac može da natera sistem da radi protiv sebe koji to shvati tek kad je kasno. Žao mi je što nemam vremena (morao bih ponovo sve da odgledam) ali ova serija zaista zaslužuje detaljnu analizu.
Sumi,
Ovo ti je dobro !!!
Fala kolega, fala. 🙂
Internet je još teže kontrolisati ? Pa nemaš boljeg nacina kontrole od interneta.. Kud ti prije odleprša u internetsku slobodu 😃..
Nisam siguran Alene da je “sistem” previše srećan zbog tekstova ovde a posebno ne zbog naše diskusije. Kao što vidiš trolovi ovde baš i nemaju uspeha…
@shumadinac- Tekstovi, posebno Babićevi, ih vjerojatno smetaju ali još ne idu đonom, a komentari su sve brojniji i sve površniji. “Veterana” među komentatorima je ostalo za na prste jedne ruke, svako mišljenje koje se ne uklapa u šablonu tipa Rusija i Kina “uj”, Zapad i Izrael “fuj” biva ekspresno popljuvano. Bude nepristojnih i grubih komentara.
Ja se cenzure ne bojim. Više me je strah od totalnog ne čitanja. Spominješ čitanje putem ekrana. Još nisam našao nekoga ko je pročitao više stotina stranica preko monitora, za takvo što ipak treba klasična knjiga. Za odlomke i citate internet je zakon ali za ozbiljno čitanje papir, barem za sad, je neprikosnoven.
Nisi u toku Piretis, samo Amazon ima stravičan promet e book-ova. Postoje uređaji za te knjige ili softver za druge uređaje pomoću kojih se takve knjige mogu lako čitati. Već sam rekao da je to meni prilično strano ali sam se na monitor lepo navikao (“navukao”?) 😉
Tačno je da ima sve više površnih komentara – posebno pljuvačkih ali je mnogo čitalaca koji samo čitaju. Čitaju, informišu se i grade sliku koja ne odgovara “sistemu”. A pljuvačke komentare verovatno preskaču – kao što i ja radim.
Slažem se, shumadinac. E-knjige su u međuvremenu široko rasprostranjene. Ja već godinama čitam gotovo isključivo na ekranu. Tako mi je jednostavnije. Mogu povećati slova do…nemam pojma… 300%, napraviti bilješke koje se kasnije daju pročitati i bez dugog postupka odgonetanja, tražiti određeno mjesto u knjizi i začas ga naći. App-ovi su mi na svim uređajima sinkronizirani. Istina, nekad mi nedostaje šaranje po knjigama, ceduljice, uši, ali dok se snađem po tome, pogubim živce i onda se opet vratim ekranu.
Pozdrav šumi
U pravu si da ima puno čitalaca koji ne komentarisu .Pratim vas još od advenca a neznam dal sam napiso par komentara i bili su uglavnom molba da se ignorišu trolovi
@Veselidvor
Eto, već si dobio minus od jednoga 🙂
Piši komentare kolega, videćeš da ne postoji bolji način za oblikovanje mišljenja. Dok čitaš tekstove i komentare polupasivno usvajaš napisano ali kada sam pišeš treba ti mnogo jača koncentracija i razmišljanje.
Ovo savetujem svima – stavite svoje mišljenje na probu. Nije bitno što će biti kritika, naprotiv, kritike su odličan način da vam ukažu da grešite. Nemojte ni slepo da se držite svojih stavova, pokušajte što neutralnije da procenite kritiku – greši i Babić koji ima puno iskustva, znanja i kome je ovo posao a da mi ne grešimo…
Poštovani Pireris,
Mislite na ovakvu vrstu “pljuvačkih” kometara? To govori o njihovoj pravoj osobnosti, koliko god zagovarali neke pravedne stavove, bili to “veterani” ili “neveterani”. To je dokaz velike većine društva na našim prostorima! Takve iste (prema Putinovim riječima) moralne nakaze bi da vode svijet ,bilo to zapad ili istok…
Primjeri:
“Ivo
popišam ti se na ćelavu botoksiranu lobanju iz koje samo ispadaju gluposti. Ah da, kepecu.
3-4Odgovor21. 01. 2020. 23:01”
………………..
Ivo
@psihić
Hrak!
1-3Odgovor21. 01. 2020. 20:52
……………………………
Ivo
hebo te koji si ti genije. Naprosto šteta da truliš u suterenu s takvim mozgom.
2-4Odgovor21. 01. 2020. 23:00
…………………………………..
Ivo
đeki, po brnjicu i u štenaru, idemo!
7-6Odgovor21. 01. 2020. 21:58
……………………………………………
Ivo
đeki,ne lupetaj. Kupi se u kućicu i miruj, hebo te luka Rajić. Šta si konzumirao danas, eukanubu s belim
??
10-2Odgovor21. 01. 2020. 22:29
………………………………………..
A ima toga još jako puno i to jedan koji je “veteran”, samo neda mi se gubit vrijeme tražeći njegove infantilno frivolne komentare!
Mislim da itekako treba pripaziti na terminologiju, bez obzira koliko se netko neslagao sa nečijim mišljenjem.
To najviše govori o tim tzv.trolovima, jer svatko ima pravo na svoje mišljenje.. Toliko o kulturi pojedinih komentatora…
Valter je branio sarajevo al rusi srušiše njemačku 😃 ..
Mogu se sloziti nacelno sa tvojim komentarom, medjutim ovo: “Informacije se prate u realnom vremenu tako da naučne knjige mogu da postanu prevaziđene dok stignu u knjižare!?” nikako nemoze biti tacno. Strucna literatura je strucna literatura i nikakav Internet je nemoze zamijeniti.
Astronomija je dobar primer kolega. Otkrića se ređaju takvom brzinom da mnoga negiraju tek izašle teorije. Te promene se bukvalno dešavaju u vremenskim okvirima od nekoliko nedelja. Sledeće godine se lansira Web Space teleskop – tu će da bude otkrića na dnevnoj bazi.
shumadinac@ To su informacije, popularna znanost. Vjeruj mi da neces postati astronom ako ne citas knjige i ne koristis strucnu literaturu. Portali i Wikipedia nsu dovoljni! 🙂
Uopće nije važno što je nemoguće nešto uništiti, odakle nekome pravo da na temelju čega???? Što će se uvrijediti, nemojmo se lagati, pederi, lezbejke, feministice, klimatski aktivisti, imigranti, ovi onih, da zabranjuje bilo što? Zar te skupine ne vide da na sebe navlače toliku mržnju većine koju koče samo zakoni. Ako, ne daj Bože, dođe do kaosa i anarhije, sav bijes i to što su frustrirali ostale će platiti odjednom. Ja ne kažem da će to biti dobro, jer će biti surovo, ako se dogodi, ali je tako i drugačije biti ne može. Zato se pitam, imaju li oni mozga ili jednostavno računaju da će država i represivni aparat vječno biti na njihovoj strani.
Ovo je posebno važno jer kultura ima puno veću važnost od onoga što se misli
Le Figaro govori o mainstream književnosti. Tu svakako vrijede pravila dodvoravanja publici i “političke korektnosti”. Ta široka, koliko toliko, pismena čitalačka populacija traži i treba zabavu i štof za ispričat` prijateljima. I naravno želi biti u trendu pa i čita samo ono što se trenutno nosi. Da sam u pravu pokazuje spominjanje J.K.Rowling, mega popularne i prodavane spisateljice, koja je prodala pola milijardi knjiga a da se ni stilski ni tematski nije makla od Karl May-a, što će reći od šunda.
Cenzura postoji od kada postoji pisana riječ. Knjige su zabranjivane, spaljivane ili ih je proglašavano sotonskom rabotom. Ali knjige su preživjele i preživjet će i ovu novu “korektnost” i autocenzuru. Tajna leži u manjim nakladnicima koje vode ljudi koji i sami čitaju. Ti se nakladnici ne povode za velikom zaradom, čuj mene zarada na knjigama, pa objave jednu sigurno uspješnu i usput jednu za svoju dušu. Primjer je Fraktura, zaprešićka izdavačka kuća Seida Serdarevića.
Za ljubitelje lijepe riječi nema zime. Sve i da danas prestanu tiskati nove knjige onih već tiskanih ima dovoljno za desetak ili stotinu života. I ima ih za svačiji ukus pa i onih nekorektnih ili čak opasnih. Samo treba čitati.
Mislim da možemo mirne duše reći da živimo u najapsurdnijem od svih vremena. Pošlo nam je za rukom stvoriti najslobodnije društvo do sada s nikad većim brojem ugroženih. Sve pojedinac do pojedinca, a individualnosti ni u tragovima. Vjerujem da sve to zbunjuje i same književnike koji ne znaju još kako pristupiti ovom fenomenu, a i kad bi znali, još uvijek ostaje problem kako objaviti knjigu koja vjerno oslikava jedno takvo društvo bez da ih se razapne i usporedi s najvećim ološem ljudske povijesti. Kao dobri promatrači, sigurno znaju da ih ni crno tržište ne bi spasilo od naših današnjih čuvara morala. Nadam se da sam u krivu, ali mislim da ćemo još pričekati neko vrijeme na subverzivnu književnost koja bi bacila novo svjetlo na suvremeni svijet, makar usput.
Croatia, Ad MCMXCI
U Jugoslaviji je najveci izdavac literature za gradjevinarstvo bila “Gradjevinska knjiga” iz Beograda. Sve moguce, domaci autori, prijevodi, prirucnici… Generacije i generacije gradjevinskih tehnicara i inzenjera ucilo je iz tih knjiga, a kasnije u praksi koristilo prirucnike.
1991.g. trebao sam i zelio kupiti Gradjevinske norme koje su takodjer bile u izdanju istog izdavaca i koje su bile osnov i obaveza za izracun cijene gradjevinskih radova u projektiranju i izvodjenju, no nigdje nisam mogao pronaci. Kako sam imao skolskog kolegu koji je radio u trgovackom poduzecu “Tehnicka knjiga” u Zagrebu i koje je bilo najveci trgovac strucne literature iz svih oblasti, zamolio sam ga da pogleda u skladiste ima li koji komplet normi. On se samo nasmijao i rekao da nema nista od toga. “Tehnicka knjiga” je sve, ali bas sve knjige izdane u Srbiji iznijela iz skladista i doslovce spalila. Mi stariji smo se nekako snalazili, jer su norme nekada imala sva gradjevinska poduzeca, ali sto se knjiga tice, studenti su godinama, a i danas uskraaceni za strucnu literarturu u Hrvatskoj. Da ironija bude veca, spomenute norme su bile PROPISANE za obracune i jedine su one vrijedile u sudskim postupcima.
I to nije sve!
Hrvatska je Zakonom o preuzimanju zakona bivse Jugoslavije iz 1991.g. preuzela i zakone u graditeljstvu, pa i JUS (jugoslavenski standardi kvalitete) koji je bio obavezan u projektiranju kao i za proizvode koje se koriste i ugradjuju, no ti standardi se vise nigdje nisu mogli kupiti jer su unisteni kao i literatura izdana u Beogradu.
Toliko o pameti, kulturi… i svemu ostalome!
Rwatzka, Mitteleuropa
@Mr.Rock- Toga je devedesetih bilo, knjige su završavale u starom papiru, filmova iz “neprijateljskih zemalja” nije bilo, ukratko veze su potrgane. Ali ima i svjetlijih primjera. U mom mjestu gradska knjižnica je sve “nepodobne” knjige razvrstala. Beletristika i stručne su uglavnom završile u spremištima i bile dostupne na zahtjev što su i dandanas, one koje inače nisu bile tražene ili su tiskane na ćirilicim su prodavane na štandu zajedno sa otpisanim knjigama. I tako su spašene od toga da završe kao podlošci za jaja.
Tragično je što su knjige nestale i u knižarama. I danas u većini knjižara ima samo knjiga od domaćih izdavača. Treba li nekome neka iz BiH ili Srbije mora naručiti i dvostruko platiti jer je to inozemstvo. Samo za primjer: u jednoj novosadskoj knjižari u samom centru moguće je kupiti skoro sve sa ovih prostora, bez obzira iz koje države ili kog autora. Svu literaturu na poznatom jeziku oni su nazvali jednostavno “domaća knjiga”, sva ostala na drugim jezicima je “strana”. Kada sam to prvi put vidio malo me je zbunilo, nije valjda da ne znaju da smo se razišli, a onda mi je sinulo, ako se i u knigama počnemo dijeliti na nas i njih više nam baš ništa zajedničko neće ostati.
Mr.Rock,
Sve što ste naveli, je nažalost istina, jer se je slično događalo i po pitanju drugih profila struke, pa tako i meni koji unatoč tome što sam bio upisan u naučnu biblioteku nisam mogao doći do literatura, koje sam samo mogao kupiti u inostranstvu da bih dobio konačne i jasne odgovore na neka svoja pitanja, a time i nadogradio svoje razumijevanje i znanje.
To je bilo u vrijeme Jugoslavije, da budem koncizniji, a nastavlja se i dan danas.
šta ćeš, nastrana lgbt literatura koja tebe zanima je uvijek bila zakonski zabranjena na ovim prostorima. Nadajmo se da če i ostati tako, a ti se snalazi negdje drugdje.
Tebi ruska literatura nastrana??? Sram te bilo! Mene jezuiti sektaši koje ti čitaš i drugima predlažeš ne interesiraju!
Opet tvoja dvoličnost i LGBT nastranost dolazi na površinu!
Dosadan si više sa tim nastranostima!