Lenjin u Sarajevu

lenin

Tek kada nešto izgubiš, shvatiš koliko to vrijedi. Ova izreka samo se donekle odnosi na električnu energiju ili, narodski rečeno, na struju. Zna se koliko ona vrijedi i bez njenog nestajanja.

Ratne 1992. dotoci ovog energenta u Sarajevo bili su sve neredovniji. Zatim je struja dolazila povremeno, što je dovodilo do opšte pometnje u stanovima: uključuju se usisivači, mašine za veš, TA peći, štednjaci, griju bojleri… Kad ti sve fali, teško je bilo poštоvati upozorenje da se to radi postepeno jer će „crći sistem“. Uskoro je isporuka struje potpuno prekinuta.

Odmah su se rojila pitanja: kako i na čemu kuvati hranu, kako prati veš, kako se grijati, kako se informisati? I niz drugih kako.

Malu plinsku bocu brzo smo potrošili. Uz pomoć prijatelja, kupili smo dva kubika drva po 50 njemačkih maraka. Nisam ih izrezao nego, po potrebi, cijepao da duže traju. Ipak, brzo su potrošena. Dalje se snalazilo na razne načine. Sjeklo se grmlje, zatim drveće oko zgrada, pa ono u parkovima, ograde, parkovske klupe, ložio se namještaj iz razrušenih stanova, parketi iz svojih, stara obuća, gume, plastika, kartoni, krpe, knjige i druga literatura. Dosta dobro su gorjele mnogobrojne brošure raznih predratnih političkih organizacija. Onako male i rastresite, plamen ih je dobro zahvatao. Razočarala su me sabrana djela Vladimira Iljiča Lenjina. U energetskom smislu mnogo su obećavala. Bilo je dosta ukoričenih knjiga. Plamen se stalno gasio oko glatkih, zbijenih listova. Čadilo je na sve strane, a koristi nikakve. E, moj Lenjine, pomišljao sam, evo gdje završava tvoja revolucionarna (za)ostavština. Uostalom, možda i ti imaš nekog udjela u nastajanju naših patnji?

Mi smo s razlogom zazirali od sječe po parkovima. Jednom nam kćerkin prijatelj donese pola vreće uglja. Svi smo bili ushićeni njegovom pažnjom i darežljivošću. Pravili smo male peći od konzervi. Na njima se, sa nekoliko grančica, mogao skuvati čaj ili kafa dok je nije nestalo. Poredkonzervi, peći su izrađivane od električnih štednjaka, većih metalnih cijevi, buradi, metalnih WC kotlića, automobilskih rezervoara za gorivo… Kasnije su izlagani ti brojni izumi.

Kad smo imali brašna, hljeb smo pekli kod komšija koji su bili snabdijeveni opremom i energentima. Odneseš hljeb i drva, nekad naramak nekad pet-šest cjepki. I neke improvizirane pekare vršile su povremeno uslužno pečenje hljeba, ali je odlazak bio rizičan. Kada je proradila naša peć, stanje se malo, doduše kratkotrajno, popravilo. Ipak, brojalo se svako drvce, jer je cijena kubika porasla na 200 njemačkih maraka, a njih nigdje.

Navikavali smo se da budemo bez struje, televizije i radija. Dolaze zima i duge hladne noći. Tumarali smo u stanu po mraku. Kupovali smo svijeće, ali se brzo potroše. Pravili smo ih od ostataka voska i parafina. I to traje kratko. Pravili smo kandila, žižke koji plutaju u čašicama nafte ili ulju s vodom. Skupa nafta, skupo ulje. Fitilji loši pa sve brzo izgori. Ostajemo u mraku, dolivaš gorivo, prevrneš posudu, umažeš hladne ruke… Bauljaš do kupatila da ih nečim sapereš.

Ledene i duge zimske noći. Stan sa folijama na prozorima. Supruga, kćerka i ja, obučeni i ogrnuti ćebadima, sjedimo i ćutimo. Nema se šta pričati. Sve je već ispričano minulih, sličnih noći. Svako je napet. Ćuti, a misli se roje. Rat bjesni, nigdje razloga za neku nadu. Raspoloženje očajno. Razgovori lako prerastaju u svađe. I tako iz noći u noć. Ono malo goriva za lampice koristi se samo za orijentaciju u stanu. Treba nešto jesti, otići u WC, nekako i zube oprati, smjestiti se. Nabaciš na sebe sve prekrivače koji su te mogli zapasti i nekako zaspiš. Kasnije, kada se mogla dodati i ugrijana cigla, stanje je postajalo snošljivije.

Imali smo lampu sa cilindrom. Nafta pomiješana sa solju manje dimi. Onda razbismo cilindar. Peh i šteta su bili neopisivi.

I pored povremenih prekida, snabdijevanje plinom bilo je najstabilnije. Neki sretnici su prije rata uveli u stanove taj energent. U našem stubištu samo jedan komšija. Onda je počela ratna faza gasifikacije stanova „na divlje“: bez dozvola, projekata, setova, metalnih cijevi… Slijedili smo komšije, pa šta bude. Bili smo pred izborom: nezakonito uvesti plin ili se smrznuti. Pojavilo se nekoliko izvođača radova, pa je uslijedila trka za materijalom i opremom. Sklanjajući se od pucnjave, svi su tražili metalne cijevi ili crijeva za vodu, provizorne grijače, laktove,mufne, ventile, kako se sve nazivala ta oprema. Nama je instalaciju uveo prijatelj 13. februara 1993. Datum za pamćenje.

Probijale su se betonske ploče i zidovi, rizično rezale u stubištima dovodne plinske cijevi, plin provodio kroz nesigurna gumena crijeva i uvodio u sklepane kućne peći. Imali smo staru naftaricu. Pokazala se, za te prilike, kao božanstveno rješenje za grijanje na plin.

Našu plinsku lampu razbio je geler granate. Izmisliše da se stan, i bez lampe, može osvjetljavati plinom. Probuši se na glavnoj cijevi mali odvod, udjene cjevčica i zapali. Titra i čadi, ali svijetli. Napredak je očit.

Koristeći se automobilskim akumulatorom malo smo se vratili u „civilizaciju“. Slušamo vijesti. Ne možemo se razmetati strujom za ostale programe. Moraš moliti da ti napune akumulator, a ne znaš hoće li ti ga vratiti.

Zahvaljujući svom ratnom statusu i uticaju, pojedinci su nekako dobijali priključak za struju. Dok dreždiš u neosvijetljenom stanu, a vidiš kako u komšije sve blješti, naviru ti misli koje se obično ne prenose na papir. Ako su mogli i htjeli, oni su ustupali priključke poznanicima. Slijedila je potraga za kablovima, njihovo premještanje preko raznih stubova, krovova, balkona, oluka i drveća koje je preostalo. Sretnik sa strujom bio je izložen pritiscima da je „proslijedi“ dalje. Neko ih nije ni pitao za dozvolu. I tako dok svi ne ostanu u mraku.

Sa svih strana protivrječne informacije: govori se o rušenju dalekovoda, granatiranju trafostanica, krađi i prodaji trafo-ulja, najavama dolaska ekipa za popravke, uz odobrenje UNPROFOR-a , to se sve demantuje kao „rekla kazala“ i tako redom.

Tijelo se noću nakupi studeni a duša sumornog raspoloženja. I onda ujutro, po ratnom rasporedu, na posao. Tamo je još hladnije, kako zagrijavati više kancelarija? Nabacim na sebe sve što sam imao: potkošulju, košulju, pulover džemper, kaput i jaknu. Trapav kô medvjed, ali i drugi su slični. Susrećem vremešnog poznanika. Naredilo mu da cijele noći dežura u stubištu neke prazne predratne institucije. Inje po obrvama, lice modro, podočnjaci, ispod nosa dva smrznuta traga neobrisanih slina.

Takav, smrznut i ojađen, žali mi se da je pokušao izaći iz Grada. Našao je posrednika za kontakt s osobama koje, samo njima znanim putevima i uz debelu naknadu, izvode ljude iz Grada. Dao im je, veli,posljednje dvije hiljade njemačkih maraka. Nikad više nije vidio čovjeka koji mu se predstavljao kao pouzdan posrednik. – Bolje je što ti se nisu javili. Uzeli bi ti i zadnju marku. Ne bi bio prvi koji je skončao u nekom kanalizacionom odvodu uz Miljacku – pokušavam da ga utješim. Vidim, nije upalilo.

Uz sve strahote koje smo preživljavali, ja i porodica nikad nismo ozbiljnije planirali da napustimo Sarajevo. Bez para i predstave o mogućem budućem boravištu, uz dvostruko vojno okruženje i hipotekom pripadnika neprijateljskog naroda, to bi samo pogoršalo uslove daljeg preživljavanja. Naravno, uvijek je ostalo pitanje: kako bismo prošli i da smo blagovremeno napustitli Grad? Ali kako upoređivati ono što nam se stvarno dešavalo sa hipotetičkom predstavom naših sudbina u drugim okolnostima i okruženju. Preživjeli smo. Mogli smo se možda nastaniti u nekoj od skandinavskih zemalja, ali i u nekoj vukojebini na „brdovitom Balkanu“. Ko zna?

57
Ostavite komentar

avatar
10000
11 Grupirani komentari
46 Odgovori unutar grupe
0 Pratitelji
 
Komentar koji izaziva reakcije
Najaktivniji komentar
57 Komentatori
Sara64farreeAmerikanoFikserFikser Zadnji aktivni komentator
  Pretplati se  
najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Fikser
Gost
Fikser

Nesto su ucestali ovi clanci o Sarajevu 92.
Da se jos jednom zahvalim nasim dragim prijateljima sa istoka a i zapada,naravno i komsijama/susjedima nase lijepe drzava za nezaboravne poklone i trenutke koje su nam priustili u periode izmedju 92/95 godine.

Sarka
Gost
Sarka

” Razočarala su me sabrana djela Vladimira Iljiča Lenjina. U energetskom smislu mnogo su obećavala. ”
Ovo je nas, bosanski ( a i hercegovacki) humor.
Gospodine Pajkicu, nastavite…
Neke nervirate samom cinjenicom da se zovete Sava, a pisete o patnjama sviju, bez razlike.
I to je odlika nas…Bosanaca i Hercegovaca.
Ne svih, ali nas ima.
Jos uvijek.

Siniša
Gost
Siniša

BiH nije država bosanaca i Hercegovaca, još će izpasti da niko nema smisao za gumor osim državljana BiH.

Sarka
Gost
Sarka

Sta bola????
Ko ti pise o drzavi i cija je???
De ti malo o nakitu iz kenozoika…

Siniša
Gost
Siniša

Ako misliš na FBiH onda se izvinjavam.

Siniša
Gost
Siniša

Kao što juče rekoh….manite se novog “jugoslavenstva”.

Sarka
Gost
Sarka

Sinisa…jedino te zajednistvo (mozes ga nazvati i jugoslovenstvo) sa svima koji zive oko Banja Luke moze izvuci iz govana.
Ako toga nisi svjestan nece ti pomoci ni dragi Bog.

Siniša
Gost
Siniša

Veliš;nemam ja ništa protiv zajedništva već protiv preseravanja kakvo doživljavam iz Sarajeva….može zajedništvo, a zašto ne bi moglo, ali nemojte mi prodavati muda pod bubrege i spustite se na zemlju, prilagodite se novim činjenicana a ona kaže BiH nije država bosanaca i ponosnih Hercegovaca već tri jednakopravna naroda i ostalih državljana BiH. Šta si intimno perfektno me ne interesuje ali degutantno je da neko od Sarajeva potencira zajedništvo tipa “jugoslavenstvo” ;zajednički život kao u Jugoslaviji je izuzetno privlačan ali “jugoslavenstvo” je propalo ne zbog mene tako da ne dopuštam da mi nameću tako nešto u BiH.

Sarka
Gost
Sarka

Sinisa… koliko sam uspio upratiti iz tvojih pisanja, mislim da si cestit covjek. Proseravanje iz Sarajeva, kako kazes, je samo posljedica proseravanja iz Beograda s kraja 80-tih. A BiH danas nije ni moja ni tvoja, ni Mate ni Muje nego Dzona i Malkolma, Hansa i Gunvalda. Isto tako je u Hrvatskoj i Sloveniji, CG i Srbiji…Makedoniji, a da prosirim dosli bi i do Bugarske, Rumunije…Grcka? Jugosavija, siguran sam, nije propala zbog Tebe…nije ni zbog mene, ali jeste zbog Slobe. Sjeti se kako je rusio republicke vlade i nosao svete mosti puno prije no su aktivirani Alija i Tudjman, zar ne?… Pročitaj više »

Siniša
Gost
Siniša

Zbog Slobe…pa nije Sloba odustao od sve i jednog mogućeg dogovora u BiH, Karadžić jeste jednom odustao od onog dogovora u Grčkoj ali početak rata u BiH je bio posle riječi “Žrtvovat ću mir za nezavisnu BiH” i pored dogovora da BiH ostane u krnjoj Jugoslaviji 5 godina i da se posle ide na divan o budućnosti BiH. Ne branim ja Slobu srpskog dželata, on je duboko involviran u loša dešavanja a čak sam spreman poduprijeti tvrdnju da je njegova nesposobnost i izdajnička nastranost uvelike kriva za dešavanja ali to od mene traži iskrenost i sa druge dve strane….ja da… Pročitaj više »

Sarka
Gost
Sarka

početak rata u BiH je bio posle riječi “Žrtvovat ću mir za nezavisnu BiH” -Sinisa
Ne, postovani Sinisa…rat je poceo ovim rijecima
“Opet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene.”
Jos 1989 na Kosovu.
Proguglaj gdje je bio Alija, gdje Tudjman u tom periodu.
Dakle, vi od mene trazite da priznam MOJE BUDALASTINE, da bi vama pomogao
da ne zivite u iluziji o čistoti i bezgrešnosti???
Zao mi je Sinisa.
Nisam Frojd.

Siniša
Gost
Siniša

Veliš, a Islamska deklaracija…..ko je tada gdje bio!?

Fikser
Gost
Fikser

Pocetak rata u BiH je prijetnja onog idiote Karadzica koju je uputio Muslimanima u parlamentu,ne izvrci te istinu,kao i Kosovsku bitku,
Nemoj da citiram vaseg oca nacije.
I jos nesto hrabrost je kad cevjek ima snage da prizna svoje greske i nepravde koje je napravio drugima.

Fikser
Gost
Fikser

Potpuno se slazem,mani se novog jugoslovenstva,samo bi dodao jos manite se mjesanja u unutrasnje stvari susjednih drzava,nije vam ovo 91/92 .

Siniša
Gost
Siniša

Zbilja ni malo inteligentan komentar;Hrvatska obavještajna je služba bila debelo upletena u dešavanja unutar BiH a baš nedavno imaš jasan medijski ispraćen ponovan pokušaj Hrvatske OSe preko selafija nešto da zakuhaju.
Prema tome molim lijepo da se participira na osnovu realnog a ne na osnovu neznanjž.

Sarka
Gost
Sarka

Kakva bola Hrvatska obavjestajna sluzba???
Kada Milosevic pravi Jugo proljece, Hrvatska je dio Jugovine.
Danas?
Danas svaka susa moze srat po Bosni i Hercegovini.

Siniša
Gost
Siniša

Oooo…pa ti si zbilja ne ozbiljan!!

!!!
Gost
!!!

Sinisa-neozbiljan

Siniša
Gost
Siniša

Jbg….kasno skontao, ima dosta tipfelera ali takve greške su i nepismenost.

luni lunovic
Gost
luni lunovic

akako ti objasnjavas da je fikret abdic dobio izbore i poslije lijepog ubjedivanja tj par samara samo za pocetak predao vlast porazenom necu ni ime da mu spominjem pa sramni referendum milosevic je puno brljavio ali su ostali bili bolji sahisti

Lucija
Gost
Lucija

U ovom konkretnom slučaju zna se da je Alija izašao iz ugovora…
A inače, pored stvari koje jesu za raspravu, ono, ” neki veliju da je, a neki veliju da nije”, ima stvari koje su “hard facts”, ili čak i znanstveno utvrđene činjenice, pa se ‘lijepe’ minusi ? –
Sad sam se sjetila da ni haški sud nije mogao Miloševiću ništa ‘prišit’ vezano za Bosnu.

Sarka
Gost
Sarka

Lucija…pa budi bar ti lucidna.

Fikser
Gost
Fikser

Pa i odnosilo se i na jedne i druge!

Ante
Gost
Ante

Nije Lenji krvi što je narod pokvaren. Najprije je uništio Jugoslaviju, a onda je nastavio glodati ostatke nekadašnjih republika. Da je narod volio Jugoslaviju još više bi volio svoju samostalnost i državu koju su stvorili.

Vladimir
Gost
Vladimir

Promasena tema. Kad se pise o Lenjinu treba reci da je najveci krvnik, veci od Staljina placen za unistavanje carske Rusije. Sve ostalo o Lenjinu su gluposti.

Siniša
Gost
Siniša

E onda mu ide činjenica da je Staljin spasio USSR ili Rusiju….naravno niko ne zna kako Lenjin tako naglo skonča.

Vladimir
Gost
Vladimir

Sinisa, svi su oni cudno skoncili, novi je “skoncio” staroga sve do Hrusceva, tako je to u diktaturama. Da je Staljin spasio Rusiju od Khazara, to je istina, samo je nastavio Lenjinovo ubijanje i zatvaranje neduznih da bi ostali strahovali i slusali. Nedavno sam citao “Archipel de goulag” od Soljenitsina.

Siniša
Gost
Siniša

U svakom slučaju člank je svestran….za svakoga po nešto pa izvolimo odabrati šta nam volja. Ja opet ništa nisam odabrao već sam izuzetno neinteligentno nešto dodao;degutantno mi pričati o patnji jer sve se svodi na bezpotrebnu patnju zbog kriminala i zločina nad svojima i tuđima koji je onda bio pod prefiksom patriotizma, danas možemo o tome u stilu romantizma pisati i pričati ali daleko je to bilo od bezazlene zabave. Fascinantna je ta snalažljivost koju Pajko opisuje….zbog svega toga i zbog preživljene patnje zaslužuje da mu se obraćam sa “Vi”,ali nije jedini i budimo realni jako je sretan čovjek.

markoo
Gost
markoo

tako je, lenjin umjesto obecanog mira preselio rat sa granica (WWI) na cijelu rusiju.
svabe ga poslale vlakom iz svicarske za rusiju zauzvrat da rusija izadje iz WWI i spasi (pomogne) njemacku.

Zvrk
Gost
Zvrk

lenjin je velikan 20. stoljeća. spasio je rusiju od totalne propasti i uveo je u novo doba. stvorio je temelje od kojih je staljnin učinio jednom od najmoćnijih zemalja.

Siniša
Gost
Siniša

Dok Staljin nije ukebao Lenjina Britanci su vladali Kaspijskim morem, Amerikanci transSibirskom prugom, Francizi tu negdje kokošarili a svi su ubijali Ruse……kada je Staljin došao svi su otišli u tri pi.ke materine is Rusije i Sovjetskog Saveza…..

Vladimir
Gost
Vladimir

Za vrijeme Lenjina je bilo 85 posto Khazara u sovjetskom parlamentu.
Nemogu dati likove, Logicno to ne dozvoljava. Lenjin je dao sovjetskim pokrainama pravo na odcjeljenje kao Tito jugoslavenskim, da se brze razboje rusko carstvo. Staljin je to ponistio. To bi u to vrijeme bilo kao Jugoslavija 90-tih.

Zvrk
Gost
Zvrk

pa da ukebao ga je, pa je onda on sam zaveo kult ličnosti baš o njemu.

farree
Gost
farree

Ocito nisi nikada citao Lenjina (ili Bakunjina ili Dostojevskog ili ….) zapravo bilo sta sto nije zapadna indoktrinacija

makro
Gost
makro

Sava, odlično pišete, bilo bi nužno, da ove zapise sastavite u jednu cjelinu-knjigu ako još niste?

Alphonse Gabriel Capone
Gost
Alphonse Gabriel Capone

Admini!!! Modovi!!! Pod hitno želim napismeno da se izjasnite zašto ste mi obrisali post? Ovo da se više nije ponovilo jer kad vam ja dođem tamo vidjet ćemo onda kako ćete se ulizivački ispričavati na koljenima a vi slobodno mislite i dalje da se o vama sve ne zna. Toliko o nepostojanju cenzure na vašem sajtiću. Ili vratite post ili obrazložite. Tamo nije ništa bilo uvredljivo osim što sam spomenuo dezertere da pohvalim Savu što je ostao u svom gradu u paklenim uvjetima. Oni koji su se pronašli u tome ja im nisam kriv što su dezertirali pa sad sole… Pročitaj više »

Siniša
Gost
Siniša

U čijemu su gradu bili oni sa druge strane!?

Alphonse Gabriel Capone
Gost
Alphonse Gabriel Capone

Siniša svatko tko je tih dana imao uredno prijavljenu adresu u Sarajevu bio je u svom gradu. Ovisno o tome tko je držao koje dijelove grada svi muškarci od 18 do 60 godina su vojni obaveznici koji su dužni biti na raspolaganju vojnom odsjeku svoje općine pa čak i u slučaju građanskog rata. Moj stav da je bolje da smo branili SFRJ ali sama JNA nije izvršila svoju ustavnu ulogu da brani cjelovitost države pa je ispalo onako kako je ispalo. Raspadom države ne prestaje vojna obaveza i u tome je poanta svega a mene nije briga tko je bio… Pročitaj više »

Siniša
Gost
Siniša

Neće se oni poklopiti ušima, još su deblji i još su gladniji.

Lucija
Gost
Lucija

Ja nikako nemogu ‘skontat’ kako bi Lenjin mogao biti kriv za to što se događalo u Sarajevu, ali uopće ne sumnjam da će se naći komentatora da to objasne…

Lucija
Gost
Lucija

Principi vladanja i principi upravljanja su isti u bilo kojem društvenom, ekonomskom ili političkom sistemu. Sasvim sigurno su seljaci iz Slovenije jednako mrgodno gledali na žandare prve Jugoslavije kao i seljaci iz Bosne. Kad menadžer ocjenjuje radnika, radi iste pogreške kao profesor kad ocjenjuje učenika. Svaka društvena grupa ima potrebu imati podgrupe, na neki način podređene. Obično žene. “Žrtvene jarce” – kao ona baka što je pekla rakiju. Ili Sanader? (Ali to je slučaj o kojem mi malo znamo. Išlo se izvana. Tko ga je prisilio da da ostavku?) “Buntovnici prebrzo zapadaju u stare obrasce kad pobijede”. Potrebno je zaista… Pročitaj više »

Sarka
Gost
Sarka

Ah, kako su divan nakit pravili u kenozoiku!!!
A tek u juri…stublicu…

Miki
Gost
Miki

Iz filma “Profesionalac”:
“Evoluciji je trebalo 500 hiljada godina, da iz majmuna stvori čoveka. A revoluciji je trebalo samo 50 godina, da iz čoveka opet stvori majmuna.”

IP nije moj broj
Gost
IP nije moj broj

Crveni djavo. Trebace popovi da okade svako mesto gde je on postavljen. Pocevsi od crveniog trga pa preko Brisela do Vatikana, Pariza i Pekinga.

Siniša
Gost
Siniša

Dobro je da ti “Ševe” nisu zapjevale pod prozorom…

Njonjobobo
Gost
Njonjobobo

iskorjenjivanje.

Tako su snazne I nadmocne evropske bakterije napravile genocid I iskorjenile indijanske bakterije u usa.

Portugalci I spanjolci iskorjenili bakterije u latinskoj americi.

Engleske bakterije iskorjenile aboridine u Australiji I Novom zelandu.

Srbske bakterije nesto pokusavale na kosovu,bosni,pa zavrsilo
Kako je zavrsilo.

Uglavnom zelim siriti svoj dnk,I iskorjenit tudi .

Najbolji primjer je muzjak macke, tokom odnosa priroda ga
obdarila mehanizmom unistavanja sjemena suparnika.

Siniša
Gost
Siniša

Ne sjećam se da sam tako nešto pokušao u BiH, ili od mene bolje znaš šta sam htjeo.
A Ševe…pjevaju i dalje.

Fikser
Gost
Fikser

Ti krivo,ti bi da pjevaju oni krimosi sto su radili za SDB.

Siniša
Gost
Siniša

U čemu je razlika?

Fikser
Gost
Fikser

U cemu je razlika?
???

Siniša
Gost
Siniša

Da, u čemu je razlika između kriminalca između SDBa u kriminalca i ubica iz Ševa!?

Fikser
Gost
Fikser

Stipu suplju pricu o izjednacavanju krivice u bilo kojem obliku/smislu.

Siniša
Gost
Siniša

Ima li među nama na Bakanu još koja destruktivna bakterija?

M. K. & M. K.
Gost
M. K. & M. K.

Arapski osvajaci iskorijenise krscane u Sjevernoj Africi. Turci u Anatoliji i jugoistocnoj Europi. Od njih je sve pocelo i oni odrzavaju ovaj proces ‘sterilizacije. ‘

Amerikano
Gost
Amerikano

Njonjobobo, arapski i turski islamski virus pojeo pola afrike idevastirao jugoistocnu evropu. Kaos i stetu na azijskom podkontinentu da i ne spominjemo, previse se je ovdje posyrradalo. To je kontinuirana epidemija vec 14 stoljeca.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik