fbpx

Lijepo je slušati pametne ljude

radio

Mada jedna izreka kaže da se od budala uči pameti, moram priznati da se mnogo ljepše osjećam kada slušam priče pametnih ljudi.

Nema toga od koga se ne može nešto naučiti. Mnogo puta mi padne na pamet kako je otac džuda Džigoro Kano učio čak i od drveća. Kad je shvatio da grane koje se saviju pod snijegom ostaju čitave, a one koje se ne saviju budu polomljene, to je primijenio u svojoj borilačkoj vještini kroz princip neopiranja i postigao neporecive rezultate. Kažu i da čovjek i magarac znaju više nego samo čovjek. A tek koliko se više zna uz pametne ljude?! Da, ne smatramo svi iste ljude pametnima. Jedan moj zemljak za čovjeka koga ja smatram vrlo umnim kaže da je „živa budala“, a moram priznati i da ja imam slično mišljenje o nekim njegovim „genijalcima“. Ali na stranu to, kriteriji po kojima se određuje ko je pametan a ko nije, u stvari, zvanično i ne postoje pa nam jedino ostaje da se svako drži svojih vlastitih.

Znam samo da mi je neke ljude, za koje smatram da znaju više od mene, vrlo ugodno slušati. U stvari, mnogo je onih koji znaju više od mene iz nekih konkretnih oblasti, ali ima i onih s kojima kontaktiram koji u cjelini znaju više i od kojih se iz raznih oblasti mogu čuti nove i zanimljive informacije. I još ako umiju sve što kažu reći na poseban, zanimljiv način, ja se sav pretvorim u uho i slušam ih kao dijete koje sluša najzanimljiviju bajku. U takvim slučajevima nastojim što manje pričati, a što više slušati i vaditi što više rude iz tako bogatih rudnika.

Recimo, slušati kad priča Mišo Marić, meni je pravi užitak, veće zadovoljstvo nego gledati bilo kakav film ili priredbu. On tako lijepo priča, a uz to i o temama koje me zanimaju da svaki put kad nam pukne veza na Skajpu, a to se počesto dogodi, to doživim kao tragediju. Mišo je u svom životu toliko toga doživio, upoznao toliko ljudi i vidio toliko događaja i mjesta da je sve teško strpati u ko zna koliko knjiga. Kroz svoj novinarski, književni i svaki drugi rad; kroz Mostarske kiše, ostavio je neizbrisiv trag. Ali uvijek je ostao isti, nikada ga nisu „ponijele visine“, i u njemu je uvijek ostao dobri čovjek od koga se nešto može naučiti. Nedavno mi je, recimo, pričao vrlo smiješnu anegdotu o jednoj poznatoj osobi, preminuloj, a ja sam oduševljeno rekao kao bi ta priča, ako je objavi, brzo postala pravi hit. Ali on je rekao da je neće objaviti jer bi mogla biti pogrešno shvaćena, mogla bi nekoga povrijediti. Po mom, ne bi trebala nikoga povrijediti, ali zlobnici bi možda to baš tako prikazali, i Mišo ne želi rizikovati da se ta nekada poznata i njemu draga osoba spominje na takav način. Neki novinar bi „ubio“ za takvu priču, a Miši je važan obraz, važno je ne povrijediti nekoga. I tako nas on i sada uči da je važnije biti čovjek nego objaviti dobru priču. Nekima će se to činiti ispravnim postupkom, nekima ne, ali tako je uvijek.

Razgovarati s Duškom Tomićem, sada poznatim advokatom, osnivačem prve dječje ambasada u svijetu u njegovim rodnim Međašima na zemlji koju je za tu namjenu dobio od svog oca; nekadašnjim pripadnikom službe Državne sigurnosti; sudionikom raznih ratnih i neratnih zbivanja u opkoljenom Sarajevu, zanimljivo je na jedan drugi način. I od njega se mogu čuti mnoge stvari o kojima pojma niste imali da su se događale, mnoge avanture koje su kao na filmu, a desile su se stvarno, njemu, u njegovom životu, i on je sve to preživio i sjedi pred vama. On je doživio toliko promjena u ponašanjima ljudi u različitim situacijama i periodima, bio svjedokom mnogih događaja o kojima ne može pričati ili ih može ispričati samo do određene granice; on je kroz svoju odvjetničku karijeru prošao toliko iznenađujućih priča da je to u najmanju ruku vrlo zanimljivo za slušati. Ali ono što je meni uvijek bilo nevjerojatno je što je on nepogrešivo nagovještavao događaje. Naravno, one za koje je i sam pripremao teren ili imao vrlo pouzdane informacije. Kad mi je rekao da se prema sudski proces za jednu tada nedodirljivu poznatu osobu i da će za godinu-dvije svi mediji brujati o tome, nisam mu potpuno vjerovao. Ali bilo je baš tako, sve onako kako je on rekao da će biti. I to nije bili jedini put.

A Svetlana Broz je posebna priča. Ona ima iskustva dovoljno za deset života. Možete samo zamisliti koga je ona sve srela, s kim je razgovarala i družila se po raznim linijama svoga djelovanja? Ona je srela više državnika nego mnogi državnici u svijetu. Bila je ili je i sada u kontaktu s više vrhunskih intelektualaca u svijetu nego mnogi vrhunski intelektualci, a održala je predavanja na više sveučilišta u svijetu nego mnogi sveučilišni profesori, i tako dalje. To je žena kojoj su gotovo sva vrata u svijetu otvorena, na direktan ili posredan način. Za razgovor sa Svetlanom je uvijek malo vremena. Da stvar bude „gora“, s njom se može pričati o brojnim temama, od njene kardiologije, što joj je zanimanje, politike, umjetnosti do njegovanja vrtnih biljaka, i tako nikada ne stignete dovršiti započete razgovore. Posebno uživa u prirodi, a Neretva joj je raj na Zemlji. Ona zna biti i ozbiljna i duhovita, i „velika“ i „mala“, a ako je napadnuta zna se i braniti. Zna biti hrabra toliko da se uz nju čovjek postidi što joj nije ni do koljena. Ono što ne zna, to je izdati prijatelja. Za prijatelje je uvijek pri ruci i uvijek tako čvrst oslonac. A ono što ne želi, to su bilo kakve privilegije. Sjećam se nekih primjera, kao jednog pokušaja nekolicine prijatelja da joj u policiji „srede“ jednu stvar za nju, ali ona na to nije nipošto pristajala, zbog čega je izgubila mjesec dana vremena.

Mogao bih ovako poimenično redati ljude i njihove osobine i šta se od koga može naučiti, ali uzeo sam tri različita tipa osoba kojima je zajedničko veliko životno iskustvo. Treba koristiti što više tuđa iskustva, jer vlastita znaju biti tako skupa. Učiti od boljih, znači naučiti brže i lakše.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
5 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
otpisani
Gost
otpisani
3 godine prije

Iskreno, teško mi je definirati tko je pametan a tko to nije, jer svaki takav pokušaj je pristran, uvijek će ti biti pametniji onaj tko je bliskiji tvojim stavovima i shvaćanjima a veliku ulogu u tome ima i predrasuda koju imaš o nekoj osobi. Da li je pamet vezana uz… Pročitaj više »

Tobia Quantrill
Gost
Tobia Quantrill
3 godine prije

lipo sjor ivo, clanak za ne nervirat se i opustit. ukratko,sama matematika kaze,kako ste i naveli covik i tovar znaju vise nego covik sam za ocekivat bi bilo covik i covik znaju vise nego covik sam….hm, ova izreka je da prostite malo zaguljena, trebalo bi bit tako,al problem je u… Pročitaj više »

Tobia Quantrill
Gost
Tobia Quantrill
3 godine prije

sjetih se kako me svojevremeno iritirala parola ‘hrvatska,zemlja znanja’ u kojoj je kriterij znanja bila kolicina akademski obrazovanih….po meni, za drustvo puno elementarnija parola bi bila ‘… zemlja kulture’,u smislu kucnog odgoja i tolerancije. a vi sjor ivo imate duha i dara lipo srocit takve teme. lipo je rec nekom… Pročitaj više »

Nesvrstani
Gost
Nesvrstani
3 godine prije

Meni se jako svidjela jedna poslovica koju sam davno cuo, a koja otprilike kaze: “Pametan covjek moze puno nauciti i od budale, a budala nece nista nauciti niti od najpametnijeg covjeka”.

EU dismr
Gost
EU dismr
3 godine prije

“….Samo dobri ljudi mogu pronaći nešto, na čemu mogu biti zahvalni …”

POVEZANE VIJESTI

Izbornik