fbpx

Ljubitelji životinja

Vjeverica

U Nizozemskoj, zemlji koja ima 16 miliona stanovnika, ima 33,4 miliona kućnih ljubimaca. Pasa je 1,5 miliona, mačaka 2,8, i tako dalje. Naravno, ima i onih koje nisu evidentirani.

U svakom slučaju, ovo je zemlja u kojoj se ljudi mnogo bave pitanjem životinja, kako kućnih ljubimaca, tako i onih koje slobodno žive u prirodi. Ima tu mnogo dobro urađenih rješenja vezanih za životinje, ali i mnogo pretjerivanja, pa i onoga što se čini na štetu životinja, bilo da se to radi svjesno ili nesvjesno. Postoje mnoge udruge za zaštitu životinja. One su često od koristi životinjama, ali su često i zgoda nekim članovima udruženja za materijalnu korist ili neka vlastita zadovoljstva.

Jednim putem idem na posao već petnaestak godina. Pored povelike bare ima znak da se pazi na patke. Tu patke stvarno ponekad prelaze put i dobro je da ima znak, da upozori vozače. Ali malo dalje je i znak koji upozorava na prisutnost ježeva na putu. Za sve ove godine tu nikada nisam vidio ni jednog jedinog ježa, a prolazio sam tuda u svako doba dana i noći. Čemu onda taj znak, osim ako ne služi kao opravdanje da je nešto urađeno, da su pare ipak potrošene namjenski?

Ali to nije velika suma novaca. Prije nekoliko godina su napravili nadvožnjak preko auto-puta kao bi vjeverice mogle slobodno prelaziti. Koštalo je to pola miliona eura, i kad su završili dođu s kamerama da snime kako vjeverice slobodno prelaze s jedne na drugu stranu. Vjeverica nije bilo ni za lijeka. Čekali su satima – ništa. Onda su postavili fiksirane kamere i ostavili ih da danima snimaju ne bi li snimili neku vjevericu i pokazali kako su novci pametno uloženi. No, rezultat je bio poražavajući – nigdje nije bilo ni jedne vjeverice.

Sad rade novi nadvožnjak za životinje preko drugog auto-puta. Još veći i širi, da mogu životinje bez straha prelaziti. Ne znam koliko ovaj košta, gradi se već mjesecima, ali vjerujem da će rezultat iskorištenosti biti sličan prethodnom. Auto-put je tu desetljećima, životinje su našle svoje nove staze i ne pada im na pamet slušati uputstva ljudi o svom kretanju. Ali treba opravdati trošak novaca iz prepunih kasa za zaštitu životinja.  Ko zna koliko će gradnja stvarno koštati, a koliko će se novaca i kako potrošiti? Gradi li se nadvožnjak samo zato što neki član udruge za zaštitu životinja ima građevinsku firmu koja izvodi te radove ili iz sličnih razloga, ili je stvarno istinska namjera bila pomoći životinjama?

Napravit će se ovaj nadvožnjak, nema sumnje. Vjerujem da se planira i gradnja novih. Koliko će od toga životinje imati koristi, veliko je pitanje. Možda ni onoliko koliko imaju korisnici sredstava prikupljenih raznim donacijama koje idu preko organiziranih humanitarnih udruga. Kažu da jedva 10% tako prikupljenih sredstava stiže do krajnjih korisnika, sve ostalo potroše organizatori akcije.

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
14 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
piretis
Gost
piretis
3 godine prije

Priča o brizi za životinje je često priča o našem licemjerju. Neke oblačimo u toplu odjeću i tretiramo poput sebi ravnih, dok se pravimo da pojma nemamo o industriski uzgajanim i poslije surovo usmrćenim.

Guest
Gost
Guest
3 godine prije
Reply to  piretis

Da, licemjerje, naravno. Kao i kada kazu jao sto volim zivotinje dok jedu sniclu!

Ivan1
Gost
Ivan1
3 godine prije
Reply to  Guest

Ljudi jedu životinje hijerarhija i Indijanci su ih jeli.

jonbonjovi
Gost
jonbonjovi
3 godine prije

Poenta ovog teksta bi bila, da se novac razbacuje za sulude projekte, a na drugoj strani ljudi i njihova djeca nemaju ni osnovno da prezive. Sjecate se onih zivucih skeleta iz Afrika. Ali ja Imam jedan drugi primjer i to pozitivan. Kad sam htio praviti kucu morao sam iskrciti citavu parcelu jer je bila strasno zarasla u drvece i rastinje. Na sred parcele je bio veliki orah, on mi je posebno bio trnu u oku. Ali u Njemackoj se korisna drveca ne mogu tek tako posjeci. Za obaranje oraha morao bih traziti posebne dozvole jer se tu teoretski moze ugnijezditi vjeverica. Bilo mi je to sve smijesno, ali me je zena odgovorila od rusenja. I sta se desilo, orah se na kraju godine zahvalio sa vise od 10 kg plodova koje smo svaki dan skupljali, a vjeverica koju smo nazvali Daglas (onako iz sege, jer smo u jednoj emisiji gledali da se u Americi jedna vrsta tako zove) se takmicila sa nama ko ce biti brzi. Gledali smo je kroz zatvorena bastanska vrata kako plese pred nama ni 2 metra udaljena. Divili smo se kao baca orahe sa vrha drveta na beton da bi ih razbila. A bas juce smo u travi vidjeli neku cudnu biljku koju je moja zena iscupala. Bio je to mlad orah koji je vjeverica sakrila za bolje dane. Odmah smo ga presadili u saksiju.
I na kraju, na orah sam okacio kos, pa mogu bar sam da ponekad ubacujem koseve. Iz ovog ugla gledano ne bih sebi nikad oprostio da sam posjekao orah.

subaru
Gost
subaru
3 godine prije
Reply to  jonbonjovi

Mudra priča a i žena je ispravno zaključila.

Sara
Gost
Sara
3 godine prije
Reply to  jonbonjovi

@jonbonjovi, a kako si to “zakačio koš” na orahu? Jesi, nedajbože, čavlima?
Ako jesi, znaj da ga to boli.

Čardak
Gost
Čardak
3 godine prije

Žalosno ali tako je – čak i od djelatnosti koja bi trebala biti posve usmjerena u tuđu dobrobit – ljudi ili životinja svejedno – netko radi “biznis”… Vrlo slična raspodjela sredstava prisutna je i u poznatim humanitarnim udrugama koje pomažu bolesnima i siromašnima diljem svijeta – 10% njima, a 90% za svoje plaće, beneficije i troškove. Ako netko doista hoće pomoći nekome najbolje da to učini sam, anonimno ili ne, a ne da usput hrani plejadu najgore vrste pijavica koje žive od tuđe nesreće.

Inače, što se tiče životinja i njihovih navika – to sa naknadnom gradnjom nadvožnjaka je doista idiotski. Gledao sam dokumentarac o Šumavi – tamo je desetljećima prolazila dobro čuvana i ograđena granica između Češke i Zapadne Njemačke… I životinje su generacijama učile kuda ne ići. Dvadesetak godina nakon ukidanja takve granice, rušenja žice i proglašenja nacionalnog parka rađeno je istraživanje kretanja krda jelena: niti jedan jelen nikada nije prešao liniju granice niti joj se čak približio na manje od par stotina metara. Iako im je već godinama cijelom duljinom planinskog masiva omogućeno potpuno slobodno kretanje, životinje to ne koriste – valjda im nitko nije rekao…

Tako da je svako miješanje prekinuto. Od jedne populacije jelena napravljene su dvije koje se sada razvijaju svaka svojim putem bez međusobnog kontakta. Čak i nakon ukidanja fizičke barijere ostale su psihološke barijere koje je izgleda mnogo teze ili čak nemoguce poništiti. Moguće je da će za još nekoliko generacija znanstvenici utvrditi kako su se pojavila vidljiva razlikovna obilježja temeljem kojih će se nekoć jedinstvenu populaciju životinja podijeliti na podvrste – “istočni i zapadni jelen”… Ništa ne mogu tvrditi no logika ide dalje u tom smjeru.

Ističem sve ovo jer je posebno zanimljivo kako se taj koncept može primijeniti na ljude – primjerice podjelu Koreje… U kom trenutku ćemo moći govoriti o dva zasebna naroda (ili već možemo?): Sjevernokoreancima i Južnokoreancima. S vremenom, nema sumnje, njihovi službeni jezici se malo pomalo udaljavaju, ideologije su im već odavno suprotstavljene, međusobno minimalno komuniciraju, sa svake strane propaganda demonizira onog drugog, iza sebe već imaju dugačak krvavi rat kojeg se još mnogi sjećaju… A postoje sigurno odavna i određene podjele po regionalnoj osnovi, a koje su sada potencirane do besvijesti…

Ili idemo obrnutom logikom: što je potrebno da se objektivno ekstremno slični narodi ujedine i prihvate neki nad-identitet. Govorim naravno o Jugoslaviji. Je li bilo moguće i koliko je još vremena trebalo proći da bi se kritična masa ljudi počela izjašnjavati kao “Jugoslaveni”? Da nije bilo ratova devedesetih i da je Jugoslavija opstala do danas – bi li svijest njenih naroda napredovala do razine u kojoj takav “bratoubilački” sukob nitko ne bi prihvatio i podržao? I što mislite, jesu li u doba neposredno nakon 2.S.R. od strane jugoslavenskog vodstva učinjeni propusti u organizaciji države i općenito socijalnih politika koji su u konačnici doveli do njenog raspada?

Na primjer, da nisu oformljene republike nego samo gradovi/općine/kantoni odgovorni direktno središnjoj vlasti i da je sustavno, porezima i subvencijama poticano preseljenje stanovništva iz određenih regija u druge te da su izrazito poticani miješani brakovi – doslovno do mjere gdje se drugačije niti ne bi “isplatilo” imati djecu… Nakon par generacija imali bi vise od polovice stanovništva koje bi bilo etnički i geografski potpuno kaotično ispremješano. Recimo – ako sam po ocu Albanac+Makedonac, a po majci Hrvat+Srbin: što sam onda po nacionalnosti? Jedini mogući odgovor je: Jugoslaven.

Netko se možda neće složiti sa takvim ekstremnim pristupom, no meni se sve vise čini da je jedino tako nešto moglo održati i spasiti jedinstvo našeg naroda. To je mogao biti najveći sociološki in vivo eksperiment u povijesti – i vrlo uspješan. No sada imamo sto imamo. Zbog budala koje su željele “Veliku Srbiju” ili “Veliku Hrvatsku” i “Jugoslavena” koji to nikada nisu iskreno bili, odbacili smo objektivno veliku i moćnu Jugoslaviju – i sada imamo “Malu Hrvatsku” i “Malu Srbiju”… Sve malo, jadno, popljačkano, uništeno i u svjetskim mjerilima beznačajno. I spremno na novu rundu čerečenja po tuđoj zapovijedi. Stvarno smo sramotne jebene budale.

subaru
Gost
subaru
3 godine prije
Reply to  Čardak

Bojim se da je onaj stariji entitet u glavama balkanaca bio jači i prije a pogotovo poslije nedavnog rata, stoga će se balkanci nastaviti “razvijati” ko vlastiti entiteti kao i ovi jeleni u Šumavi.

piretis
Gost
piretis
3 godine prije
Reply to  Čardak

@Čardak- Vrlo interesantna hipoteza kako uništiti nacionalizam. I samom mi je, jednom davno, palo nešto slično na pamet. Ali, nikakvim se administrativnim mjerama ili stimulacijama, nije mogao uništiti zadrti nacionalizam. Posebno ne u siromašnijim i zabačenim krajevima gdje se mržnja prenosila s generacije na generaciju. Jedino u velikim gradovima i većem dijelu Vojvodine, gdje su ljuditi živjeli jedni kraj drugih, mlade generacije (one poslijeratne) su bile necionalno neopterećene. I onda, kako to već kod nas biva, neki su sukob izazvali baš na pitanju nacionalnosti. Ni prvi, a bojim se, ni posljednji put.

Arkaj
Gost
Arkaj
3 godine prije
Reply to  Čardak

Nacionalizam je melodija koju svi znaju svirati a tvoje preporuke vezano za izgradnju jugoslovenske nacije su nedemokratske i u krajnjem neostvarive jer bi zahtjevale strahovladu i nasilan pristup. Tek radi tvoje informacije ratove nikad ne izazivaju obični ljudi zbog svog osjećaja nacionalne pripadnosti već njihove političke elite koje tu činjenicu koriste kao točku okupljanja i regrutiranja u borbi za političke ciljeve koji su, što se elite tiče, uvijek isti. Organizirat društvo na način da osiguraju svoj privilegirani položaj. I u jednonacionalnom društvu takva nastojanja ostaju ista ali se tada koriste druge razlike, naprimjer vjerske, ideološke itd. Da je jugoslavija imala samo jednu naciju – jugoslovene – to ne znači da bi rat bio isključen iako bi ga bilo puno teže proizvesti.

zlatan
Gost
zlatan
3 godine prije
Reply to  Arkaj

ARKAJ, pa ne baš. U jednonacionalnim društvima i državama, također su znali gajiti mržnju prema drugim narodima i državama. Najbolji primjer je njemački naci-fašizam i osoba na tome vrhu u to doba: gospodin Adolf Hitler. Njemačka je bila strogo jednonacionalna država, Židovi u Njemačkoj predstavljali su samo 0,7% stanovništva, ili tek svaki 143 čovjek u Njemačkoj toga doba bio je Židov. Ali oštrica mržnje nije bila uperena samo prema Židovima, već prema svim ne-germanima, posebno prema Slavenima. Za npr.crne Afrikance su mislili da su polu-ljudi. Zato jesu poveli rat, jer su mislili da imaju pravo u ime svoje nacije osvajati tuđe, a neke i istrijebiti sa tih prostora (Slavene).
Spominješ da u jednonacionalnom društvu koriste neke vjerske ili ideološke konfrotacije. Nije baš tako. Bivša Jugoslavija ili daleko više bivši SSSR, bile su višenacionalne, a SSSR mnogonacionalna država. U obje ideologijom opterećenim društvima, bilo je svjetla.
Mislim da je i u ex-yu i u ex-SSSR, svaka nacinalna diskriminacija i vjerska također bila strogo zabranjena. Naprotiv, poticala se etnička i svaka druga šarolikost. Uvijek se govorilo o našim narodima. U obje zemlje.
Ali u vezi ideologije, hm, druga je bila stvar. Ipak je vladao jednopartijski i ideološki sistem. Znači ako je bilo konfrotacije, u obje zemlje one su bile isključivo ideološke, političke.
Uopće nije istina da tzv.mali ljudi nisu za nacionalizam. Jesu! Ne svi, ali mnogi jesu. U našim ex-yu ratovima, u tim nekim sukobima, susjed je susjedu uskakao u kuću i ubijao one druge nacije ili vjere. Misliš li da griješim?
I te tzv.elite. Pa i te elite su iz naroda, a posebno nacionalističke. Svi teški nacionalistički vođe u povijesti, bili su iz nekih provincijskih vukojebina. Prvi Hitler.

Etnolog
Gost
Etnolog
3 godine prije

Ajde Ivo Kobaš ne seruckaj… To što ti ne vidiš ježa ni vjevericu ne znači da oni tu ne prebivaju i nemaju svoje živote koji interferiraju s ljudima. Zašto jednu civilizacijsku razinu brige o ne-ljudima u Nizozemskoj želiš spustiti na razinu balkanskog krkanluka u kojem živiš?

zlatan
Gost
zlatan
3 godine prije
Reply to  Etnolog

ETNOLOG, koliko znam Nizozemska je gusto naseljena i bez ikakve prirode. Dovoljno je detaljno pogledati satelitske snimke na Google earth.
Kažeš Balkan? Ova naša auto-cesta, Dalmatina, znači od ZG, preko Like i Dalmatinske zagore sve do Ploča, ima te velebne mostove za životinje. Široki su koliko znam, po 200-300 metara. Samo u zaleđu Splita, iza planine Mosor, moje omiljene planine za planinarenje, dakle ima najmanje tri mosta za vukove. Ili kroz Liku ili kroz Gorski kotar, imaju mostove za medvjede. To se gradilo uz pomoć stručnjaka sa Veterinarskog fakulteta u ZG. Jednostavno su prije gradnje auto-ceste pratili kuda se životinje kreću i tu su gradili te mostove.
Za razliku od gusto napučene zapadne i srednje Evrope, naš Balkan, ima još dosta očuvane priorode. I vukove i medvjede….Koliko tih predivnih stvorenja ima na zapadu Evrope? Ništa!
Da, čak ni u Alpama nema nešto medvjeda, skoro ih nema uopće. Ima ih jedino u onome južnome dijelu Alpa. U Sloveniji. Opet kada se odmaknemo od zapada i sredine i krenemo prema jugoistoku, nađemo te ugrožene životinje. Pa zaboga, Alpe su dijelom i u Švicarskoj Njemačkoj…..itd, a medvjeda ima skoro jedino u slovenskom dijelu Alpa.
Drago mi je šta živim u dijelu Evrope u kojem je još očuvana i koliko-toliko netaknuta divljina!

Guest
Gost
Guest
3 godine prije

Pa sta vi mislite da se samo kod nas krade? Tko je vlasnik firme koja gradi ove nadvoznjake u Nizozemskoj? A da i ne spominjem consulting fees koje se placaju sto iz NGOs sto iz raznih drugih organizacija. Ne budite naivni, oni samo imaju da zagrabe iz veceg lonca i to rade puno puno bolje od nas na Balkanu!

POVEZANE VIJESTI

Izbornik