Mi igramo u pare

Mi igramo u pare

Često su prvi koraci teški, na njihovom putu se ispriječi mnoštvo poteškoća koje se moraju riješiti. Da bismo u ono vrijeme afirmirali odbojku u mom selu, morali smo savladati i neke čudne prepreke.

Još dok sam bio dječak, zavolio sam odbojku, a nigdje u selu nije bilo odbojkaškog igrališta. Zato sam u svom dvorištu napravio igralište. Istina, bilo je manje nego što to pravila nalažu, i imalo je mrežu koju sam ja sam ispleo. Otac je koristio mnogo umjetnog gnojiva koje je tada bilo u papirnim vrećama, s obje strane ušivenim debelim koncem. Sve te konce sam parao i od njih ispleo mrežu. Na igralištu sam se igrao s mojim najbližim drugarima, a onda je to bilo nedovoljno i mi omladinci smo u centru sela napravili igralište. Bilo je pravih dimenzija i s pravom mrežom, na travi i s kanalićima umjesto linija.

Međutim, kad smo počeli igrati odbojku i kad je to počelo postajati sve zanimljivije za mnoge dječake, odnekud su iskrsli i ljudi u zrelijim godinama, četrdesetogodišnjaci, koji su počeli igrati. Oni nisu poštovali nikakva zvanična pravila, nego su stvarali neka svoja, kao i cijelu odbojkašku terminologiju. U to vrijeme u jednom od susjednih sela kad bi se igrala odbojka i neko spomenuo promjenu serve, žene oko igrališta bi se pitale šta to znači, na što bi jedna odgovorila da ne zna, ali da se sjeća kako su to isto govorili i prošle godine.

Ovi, za nas tada stariji ljudi, kad bi ušli u teren, nas bi samo izbacili van kao da je to njihovo igralište, mada smo ga mi napravili. I oni su igrali jedan protiv jednog ili dvojica protiv dvojice, a mi smo igrali s po šest igrača, kako je po pravilima. Ali uzalud, njih dvojica su, na našem igralištu, imali prednost nad nas dvanaest samo zato što su bili stariji, a starije se moralo slušati. No, oni i nisu najčešće potezali argument godina da bi nam dokazali zašto imaju prednost, nego onaj financijski. „Znate, mi igramo u pare!“, bio im je glavni adut. Jednostavno, sport su pretvorili u kocku i smatrali su da im to što su u igri novci daje prednost.

Ali njihova igra na terenu je bila samo dio igre. Glavna igra se vodila prije ulaska na bojno polje. Dogovarana su pravila igra. Najpoznatiji u tom cjenkanju je bio jedan Čkalja koji je „smio igrati sa svakim, samo pod odgovarajućim pravilima“. Njegova izreka je bila: „Bolje se oznojiti pogađajući se nego igrajući se“. Tako je on smislio termin „nož serva“ za one koji su imali jak servis. To je značilo da ako žele igrati protiv njega, moraju servirati „nož“ tehnikom, a to je udar po lopti odozdo podlanicom okrenutom okomito, što je njemu olakšavalo prijem. Ako to nije dovoljno za pobjedu, dolazila su nova pravila. Ali mladi odbojkaši su ipak brže napredovali i uskoro je u igri protiv Ištvana Čkalja uveo pravilo da on uvijek ima prvu servu, pa onda dvije prve serve, pa tri i tako do petnaest. Kasnije je dobio da Ištvan obavezno servira „nož“ tehnikom, da do kraja sve serve ima samo Čkalja, da dobije stranu na kojoj ne gleda u Sunce i sve drugo što je izmišljao, ali je opet izgubio i meč i novac. Na kraju se dosjetio i da dobije prednost u poenima po su, uz sve navedeno, počinjali tako da Čkalja na početku već ima pet poena prednosti, pa deset, a onda čak i četrnaest, dakle set-meč loptu. Kad je i s tolikim beneficijama izgubio, Čkalja se definitivno predao i više nije igrao protiv Ištvana, ali je uvijek nalazio nove žrtve.

Ipak, bio je to put na kom su i mlađi igrači izborili respekt i pomalo počeli nametati svoj način razmišljanja i svoju igru. Osnovan je uskoro i klub, počeli su lijepi uspjesi, a onda je i čitavo selo stalo iza kluba i oni koji su igrali u pare nisu više bili glavni.

Pionirski poslovi uvijek nailaze na otpore, bez obzira na to što mnogi donose dobro i korist ljudima. Ali sjećanje na te dane uvijek je lijepo i dokaz onima koji su radili da su nešto korisno i uradili.

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš…i hoće. Ostat će sjećanja. Tvoja drugačija od onih u drugoga, iako se radi o istim događajima. Koliko ima onih koji se sjećaju, toliko ima i različitih sjećanja. A je li se to stvarno tako i dogodilo ili kreiramo događaje u prošlosti, svakim prisjećanjem dodavajući nešto novo? I gdje se uopće skladište sva ta sjećanja? Jednom se ne možemo sjetiti obične riječi, drugi puta se ne možemo sjetiti nekog imena, a onda sretnemo nekog koga nismo vidjeli 30 godina i u hipu znamo sve!?
Možda sjećanja idu za nama poput sjene i ne sjećamo se po oblačnom vremenu jer je sjena neprimjetna, a čim grane Sunce, evo i sjećanja?
Bilo bi lijepo kad bi se sjećanja svih bivših hodača po ovoj dolini suza raspršili po prostorima na kojima su bili, kad bismo ih nalazili po mirisima poput pčela koje pronalaze cvjetove. Barem da su poput čička pa da se uhvate za nas, a onda – kako kojeg skinemo sa sebe, tako ga i pročitamo. Vidi, vidi! Na tisuće, stotine tisuća mikrofilmova oko nas, a mi biramo, neki biraju nas…
S hodačem koji nestane, nestaje i njegova sjena. Nestaju i sjećanja.Svjetlost ne stvara sjenu…(Armin Risi).

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Odbojka na parni pogon izaziva konfliktne situacije?
A druzenje pokraj odojka?

Alen
Gost
Alen

Poucna prica..

Mustafa Nadareni
Gost
Mustafa Nadareni

Ovdje brisu komentar korisnika u maniru rezimskih jugoslavenskih tabloida.Klonite se ljudi ovih prevaranata.

Janoš
Gost
Janoš

Meni se ne brišu komentari. Neznam zašto ti se to događa. Možda ti je kompjutor neispravan. 🙂

000
Gost
000

Veoma poučna priča:
Tenutačno u HR, igraju stari kockari !
(kockarski novac više nema pokrića ili ga gubi)
Po opisanoj strategiji (strpljene), za očekivati je “novo okupljanje” na novim principima “žuti prsluci” !
po meni:
Razlog za okupljanje HR, već je tu : “migranti”- (” NOVI PARTIZANI “)- !

Mikojan
Gost
Mikojan

“migranti” – novi partizani ?? kako, bore se protiv mrskog okupatora i domačih izdajnika ??
mislim da ti je u nadimku jedna nula previše !
🙂

000
Gost
000

“migranti”- “NOVI PARTIZANI”:
naoružani su najjačim oružjem današnjice, a to su “mobiteli” (organizirano korišteni).
municiju dobivaju u vidu “novca”, a najjači strateški manevar (ključ) je u tome da se “ne bore”- “samo prolaze” !
Mrskoga okupatura uopće ne razumiju ali se koriste njegovim resursima (koliko je to u njhovom znanju)!
Znanje je gotovo “nikakvo” o kulturi kroz koju prolaze (doktori i inženjeri), domaće izdajnike eliminiraju među sobom.
Snagu dobivaju iz iskonske želje “da opstanu” !

skraćeno: “STRATEGIJA RATA BEZ METKA” ! (avioni mogu uništavat samo ptice na nebu)
Svi su oni “nevini”, zato ovj rat možemo proglasiti : ratom nevinih.

(genijalna strategija- po meni)

kiki
Gost
kiki

Partizani su uvjek u povjesti branili svoju zemlju…
Bez obzira na naziv koji upućuje na gerilsko ratovanje…
Ne pokušavaj ‘prodat” spinove…

000
Gost
000

” partizani” i ” “novi” partizani”: To je ogromna razlika!
( uvjek je počinjalo s “dobrim namjerama”, pa se pretvorilo u “put u pakao” )

000
Gost
000

Vi ih nazivate “nepozvani gosti”! (divan naziv),
ali kakvi su to” gosti” ako nisu pozvani ?

kiki
Gost
kiki

E, tu su dva problema:
Moraš bit JAKO DOBAR,
Čkalja, bome , ima puno…..

IVE iz pecalbe
Gost
IVE iz pecalbe

Pare nijesu problem, para neima bolan nebio.

Aljeti Azimi
Gost
Aljeti Azimi

lazljivci!

POVEZANE VIJESTI

Izbornik