fbpx

Mi smo standardno, gastarbajterski

gastarbajter gipsani lavovi

Tako počinje pismo jedan moj prijatelj koji mi se javlja. Riječ je o vrlo obrazovanom, vrijednom  i poštenom čovjeku koji je još prije rata otišao okušati sreću na Zapadu. Evo dijela tog pisma:

Mi smo standardno, gastarbajterski. Razapeti između: zavičaja i “odomaćene” tuđine; mladosti i sve brže nadolazeće i neumitne starosti; prošlosti i sadašnjosti, želja, snova… i surove i sve grublje realnosti, slobode i ropstva, života i smrti.

Danas je, valjda, takvo doba.

Ali, nama ljudima “od dvije pare”, raji, potomcima bivših kmetova, goljama, nikada i nije bilo drugačije.

Služimo slugama, sluginih sluga, po sistemu: „valjda je tako suđeno”, pa smo vječno “treća, četvrta ruka”: đembi-lembi, šta ostane tebi”.

Pomislio bi čovjek da sam rezigniran, razočaran, izgubljen…

Nisam.

Više je to, valjda, osjećaj svjesnosti o nedovoljnoj neostvarenosti i stalnim i uzaludnim pokušajima da se izborim protiv jačega, a da u toj borbi i one koje bi trebao imati na svojoj strani, ustvari, imam protiv sebe (jer su vječno pogrešno indoktrinirani, što bi se reklo “u korist svoje štete”).

Želio sam, jer sam se i školovao zato “da na planu lične i kolektivne odgovornosti” utičem na  promjene na bolje, i iskoristim “vlastite potencijale”, na dobrobit svima, i sebi i drugima. Ali nije išlo, “nije se dalo”.

No, nisam iznenađen.

I ja i supruga imamo profesije koje se danas zovu “kolateralne štete”.

To su bile, kad bolje razmislim, i obrazovanja i zanimanja za jedan human sistem, koji je posmatrao čovjeka kao čovjeka, a ne kao podanika.

E sad, nije da sam ja iznenađen.

Računao sam odavno na to. I svjestan sam vlastite slabosti i uzaludnosti “tog posla”, jer “nevidljivi neprijatelji” takvo šta ne dozvoljavaju: em su neuporedivo jači, em bezdušni, a ja (i svi slični meni), sve usamljeniji i otuđeniji; sve “raštimaniji” i neorganizivaniji.

Zašto?

“Naša violina svira prostu, posavsku, žalopojsku kajdu, od tri-četiri takta, a njihova aristokratska, svjetsku, sa svim taktovima”. Mi pričamo njihov jezik “šepajući”(a naš im ne treba) i zato je nama namijenjena motika, a njima kompjuteri. Zato se većina “malih Slavena” priklonilo „NATO-partnerima” i Vatikanu.

Dosta naših ljudi nije svjesno tog ropstva i namijenjene uloge, koju vjekovima već ispunjavamo:”stalno donji” (seljak, provincijalac, stranac). Eto, tako se zove moj roman, koji možda nikada neću napisati. Pisanje je možda jedini “lijek”, jer svaki drugi vid borbe je od samog početka, borba motike protiv dronova.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
27 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
3 godine prije

Ako se isključi rat i izbjeglištvo, spašavanje žive glave (što u našem slučaju nije moguće isključiti), onda govorimo o migracijama. Jedno su migracije prije ulaska Hrvatske u EU, a drugo one prije toga. I traju barem od kraja 60-ih prošlog stoljeća. Što ljude uopće dovodi do odluke o odlasku? Mogli… Pročitaj više »

Piretis
Member
Piretis
3 godine prije

Da se mene pita, a hvala Bogu ne pita me se, svatko tko hoće otići u inozemstvo prvo bi morao naučiti napamet pjesmu velikog gospodina, Mostarca, Alekse Šantića: Ostajte ovdje. Pa kad je zna napamet onda može slobodno otići, jer sad zna kako će mu biti i što ga čeka.… Pročitaj više »

eu kolonija
Gost
eu kolonija
3 godine prije

nažalost dvije varijable su ključne zašto ljudi odlaze s ovih, bogatih, prostora. jedna je sluganska vlast koja je spremna gurnuti vlastiti narod u pogibiju zarad tuđih interesa i držati taj isti narod gladnim u vrijeme mira dok se bogati i glumi domoljublje. druga je do naroda.

Jon Sneg
Gost
Jon Sneg
3 godine prije

Poznavajuči svoj rod, užu i širu obitelj, migracije su u nas uvijek bile prisutne. Moji pradjedovi selili su se širom Austro Ugarske i Njemačkog carstva, moji djedovi i babe među raznim banovinama Kraljevine Jugoslavije odnosno kasnije među republikama Titove Jugoslavije. Prije drugog rata ostavljali bi stari stričevi svoju djecu kod… Pročitaj više »

topnička vatra
Gost
topnička vatra
3 godine prije

taj “prijatel” seljak bio, seljak ostao. ja nikad problema nisam imao, yebem i domovinu i zavicaj i “našu violinu” i kiseli kupus I sarme I punjene paprika I brodet I buzaru od musula. ako mi se jede to mogu i odje. sto nije ostao tamo pa jeo zemlju ali bi… Pročitaj više »

POVEZANE VIJESTI

Izbornik