Tako počinje pismo jedan moj prijatelj koji mi se javlja. Riječ je o vrlo obrazovanom, vrijednom i poštenom čovjeku koji je još prije rata otišao okušati sreću na Zapadu. Evo dijela tog pisma:
Mi smo standardno, gastarbajterski. Razapeti između: zavičaja i “odomaćene” tuđine; mladosti i sve brže nadolazeće i neumitne starosti; prošlosti i sadašnjosti, želja, snova… i surove i sve grublje realnosti, slobode i ropstva, života i smrti.
Danas je, valjda, takvo doba.
Ali, nama ljudima “od dvije pare”, raji, potomcima bivših kmetova, goljama, nikada i nije bilo drugačije.
Služimo slugama, sluginih sluga, po sistemu: „valjda je tako suđeno”, pa smo vječno “treća, četvrta ruka”: đembi-lembi, šta ostane tebi”.
Pomislio bi čovjek da sam rezigniran, razočaran, izgubljen…
Nisam.
Više je to, valjda, osjećaj svjesnosti o nedovoljnoj neostvarenosti i stalnim i uzaludnim pokušajima da se izborim protiv jačega, a da u toj borbi i one koje bi trebao imati na svojoj strani, ustvari, imam protiv sebe (jer su vječno pogrešno indoktrinirani, što bi se reklo “u korist svoje štete”).
Želio sam, jer sam se i školovao zato “da na planu lične i kolektivne odgovornosti” utičem na promjene na bolje, i iskoristim “vlastite potencijale”, na dobrobit svima, i sebi i drugima. Ali nije išlo, “nije se dalo”.
No, nisam iznenađen.
I ja i supruga imamo profesije koje se danas zovu “kolateralne štete”.
To su bile, kad bolje razmislim, i obrazovanja i zanimanja za jedan human sistem, koji je posmatrao čovjeka kao čovjeka, a ne kao podanika.
E sad, nije da sam ja iznenađen.
Računao sam odavno na to. I svjestan sam vlastite slabosti i uzaludnosti “tog posla”, jer “nevidljivi neprijatelji” takvo šta ne dozvoljavaju: em su neuporedivo jači, em bezdušni, a ja (i svi slični meni), sve usamljeniji i otuđeniji; sve “raštimaniji” i neorganizivaniji.
Zašto?
“Naša violina svira prostu, posavsku, žalopojsku kajdu, od tri-četiri takta, a njihova aristokratska, svjetsku, sa svim taktovima”. Mi pričamo njihov jezik “šepajući”(a naš im ne treba) i zato je nama namijenjena motika, a njima kompjuteri. Zato se većina “malih Slavena” priklonilo „NATO-partnerima” i Vatikanu.
Dosta naših ljudi nije svjesno tog ropstva i namijenjene uloge, koju vjekovima već ispunjavamo:”stalno donji” (seljak, provincijalac, stranac). Eto, tako se zove moj roman, koji možda nikada neću napisati. Pisanje je možda jedini “lijek”, jer svaki drugi vid borbe je od samog početka, borba motike protiv dronova.
Ako se isključi rat i izbjeglištvo, spašavanje žive glave (što u našem slučaju nije moguće isključiti), onda govorimo o migracijama. Jedno su migracije prije ulaska Hrvatske u EU, a drugo one prije toga. I traju barem od kraja 60-ih prošlog stoljeća. Što ljude uopće dovodi do odluke o odlasku? Mogli bismo jednostavno odgovoriti (iako je svaka priča o odlasku priča originalna i priča o jednoj sudbini) – želja za boljim životom. Nemogućnost ostvarenja pristojne egzistencije u svojoj zemlji (točnije je reći u zemlji u kojoj smo rođeni jer je uvijek upitno čija je to zemlja), nezaposlenost, blokirani računi, neimaština…i onda… Pročitaj više »
ZA MUSKE:
PISANJE JE MOZDA JEDINI “LIJEK”,
AKO PROSTATA JOS FUNKCIONIRA?
@Alerik:Jesu li znakovi “pjesacki prelaz” ili “zabranjeno pretjecanje” znakovi uspjesnosti u zivotu?Otkud je osjecaj krivnje zbog odlaska,a i dolaska?Da nije iz Zanzibara?Je li se sve ovo isplatilo?Odgovor dobivas na naplatnoj kucici?
LAko je odgovoriti na tvoje pitanje. Znak uspješnosti u životu je odgajati svoju unučad i biti na počasnom mjestu na njihovoj svadbi.
Odlicno!Pozdrav i puno srece unucadi,jer familija i prijatelji i jesu fundament uspjesnosti!
Da se mene pita, a hvala Bogu ne pita me se, svatko tko hoće otići u inozemstvo prvo bi morao naučiti napamet pjesmu velikog gospodina, Mostarca, Alekse Šantića: Ostajte ovdje. Pa kad je zna napamet onda može slobodno otići, jer sad zna kako će mu biti i što ga čeka.
Ili bi još bolje bilo da tu pjesmu naučimo svu djecu, da nam se zemlja ne pretvara u pustinju. Da bude nekog i tu.
nažalost dvije varijable su ključne zašto ljudi odlaze s ovih, bogatih, prostora. jedna je sluganska vlast koja je spremna gurnuti vlastiti narod u pogibiju zarad tuđih interesa i držati taj isti narod gladnim u vrijeme mira dok se bogati i glumi domoljublje. druga je do naroda.
Neobjašnjivo. Prošli tjedan sam potrošio 380€ da bih dva puta popio jutarnju kavu na splitskoj rivi. Kao “gastarbeiter” sam recimo uspio. Imam kuću, firmu, familiju, zdravlje. Uspješan život privatni i poslovni. Problema gotovo da i nema. Ali svejedno nedostaje mi ta jutarnja kava. Sjeo na avion,uzeo apartman u centru Splita samo da bih mogao popiti tu jutarnju kavu. Isti dan sam se vratio.
lijepo je čuti kada je netko uspjeo, mada moje je mišljenje da oni koji su bili prosjecni ovamo prosječni su i tamo. onaj tko nije uspjeo tamo isto bi mu bilo i ovamo. a što se tiče tvog postupka on je povezan s onim tko si i što si ti. koliko god tebi tamo bilo lijepo ti se ipak moraš naprezati kada razgovaraš na jeziku koji ti nije maternji. koliko god tamo hrana bila lijepa, mirisi hrane iz tvog djetinstva su još u tvojim nosnicama. ti ćeš sliku iz tvog djetinjstva uvijek nositi u sebi i sve što se nebude… Pročitaj više »
eu kolonija To bi možda bilo za mene super ali onda bi mojoj djeci koja su između 11 i 17 godina nedostajala Austrija na isti način kao što meni sada nedostaje Split. Ovdje idu u školu , ovdi su im prijatelji. Hrvatska je njima samo mjesto gdje oni provedu praznike. Bojim se da ću nazad najranije za 10-ak godina.
to jeste problem ali lakše je boriti se s problemima i kreirati rješenja u materijalističkom svijetu kada imaš šoldi nego kada ih nemaš. s druge strane austrija je blizu pa je čovjeku opet nekako lakše u svakom smislu
Kao Indijanac,imam iskustva sa stokom krupnog zuba.
I pored upotrebe najskuplje kozmetike:
S-toka
O-staje
S-toka
da zakljucim…ponavljam…da ponovimo:
U LAZI SU ZNOJNE NOGE?
Pantagana,
pantagana,
sicas li se lipih dana?
Halo OZNA,Spavas OZNA?
Proslo je vec 5min,a nisi nam dao (-)?
A,da li i Vasa Gospoja prdi u maramicu?
Usput, pošto sam novi ovdi, objasni ti meni tko je ta Ozna koja tebi daje minuse?
Putin100% i to licno?
Lipo bilo, sad se samo spominjalo
Poznavajuči svoj rod, užu i širu obitelj, migracije su u nas uvijek bile prisutne. Moji pradjedovi selili su se širom Austro Ugarske i Njemačkog carstva, moji djedovi i babe među raznim banovinama Kraljevine Jugoslavije odnosno kasnije među republikama Titove Jugoslavije. Prije drugog rata ostavljali bi stari stričevi svoju djecu kod svojih roditelja (mojih pradjedova) i odlazili bi za Njemačku, Francusku, Čehoslovačku,…, neki od njih iz avanturizma ili ideologije i za Španjolsku u odbranu republike. 50tih našao bi se po koji rođak, koji bi više iz avanturizma (a ne iz političkih razloga) skočio sa lokomotive (na kojoj je bio ložač) na… Pročitaj više »
@Jon Sneg- Da. Kada smo polovinom 70ih godina, mi djeca željna svega, vidjelo naše gastarbajtere kako o Božići i Uskrsu dolaze doma u svojim polovnim ali velikim Ford Taunusima i Opel Rekordima, kako iza zadnjeg stakla, kraj plastičnog psa koji klima glavom, izviruje Playboy ispod kaubojskog šešira, mislili smo da tako izgleda uspjeh i dobar život. I dok su se naši rođaci i poznanici uokolo šepurili, svaku drugu rečenicu počinjali sa “Kod nas u Njemačkoj”, u smeđim kariranim hlačama, kratkim i predebelim kravatama a njihove g-đe supruge u žerse haljinama papagajskih boja, mislili smi to je to, kad odrastemo i… Pročitaj više »
Piretis, baš tako, kao da slušam priću svojih rođaka i poznanika.
@Piretis:Odlican!Budi cesce kod Ive!
Biti ce:VISE NAS JE,
Lakse cemo izginuti?
taj “prijatel” seljak bio, seljak ostao. ja nikad problema nisam imao, yebem i domovinu i zavicaj i “našu violinu” i kiseli kupus I sarme I punjene paprika I brodet I buzaru od musula. ako mi se jede to mogu i odje. sto nije ostao tamo pa jeo zemlju ali bi bio u domovini. meni kcer ni hrvatski ne zna, u kuci govorimo sa njom engleski, hrvatsku na karti ne zna pokazati. kad smo prije neki mjesec gledali nesto o kraljevskoj obitelji pita ona mene: daddy, did Croatia have king or queen. u kuci se niti ne spominje “bivsa yugoslavija” a… Pročitaj više »
Meni jeste vazno!Dobro nam dosao i raduje me mogucnost, procitati razmisljanja i iz tvoje perspektive,Kapetane!
@topnicka vatra
Ne bih bas bio tako grub i govorio za Kobasevog prijatelja da je seljak, no iz napisanog teksta mi djeluje kao osoba vrlo sklona depresiji i mislim da mu je to puno veci problem nego cinjenica sto se nalazi u tudjini.
Na kraju krajeva, kao sto i sam svojim primjerom potvrdjujes, ima i onih drugih, koji se sasvim dobro snadju i nemaju problema sa ovakvim tipom nostalgije i zaljenja.
Ali ipak… sacuvaj kucu u Dubrovniku, ako ne zbog sebe onda zbog kceri.
Pljujem svoje i Englez se pravim,
na Ervackom zelim to da slavim.
@topnička vatra- “Tko pljune na rodna vrata,tuđa će ga po petama tući.” Ante Dukić, hrvatski književnik.
ahahaaa, rodna vrata, poserem se na “rodna” vrata…. jel mozda mislis na ova i ovakva……
https://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split-zupanija/clanak/id/548019/ugostitelju-i-poznatom-maslinaru-usred-dana-posjekli-masline-nitko-nista-nije-vidio-39jednostavno-je-ako-si-uspjesan-ne-valjas39
https://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/sibenik/clanak/id/548051/nezavisni-nacelnik-male-dalmatinske-opcine-sjeo-u-sluzbeni-auto-krenuo-pa-shvatio-da-su-mu-skalpelom-prerezali-kocnice-ovo-je-dokaz-da-radimo-dobar-posao