Moć riječi

Govor oruzje

Nekada su se ljudi pripremali za govorništvo kod najsposobnijih ljudi toga vremena. Veliki oratori bili su cijenjeni i njihova riječ je bila poštovana.

Danas također, mada ne znam da postoje specijalne škole koje bi učile ljude govorništvu, postoje ljudi koji umiju govor koristiti kao jako oružje, kao argument pomoću kog mogu nekada uvjeriti druge i u nešto što nije istinito. Takvi ljudi imaju često i dovoljno znanja o nekoj temi, ali još više vještine da znaju kada podići glas, kada utišati, napraviti pauzu, pogledati u zemlju ili podići pogled. Znaju trenutak kad nešto treba reći, mjesto na kom treba reći i mjeru do koje se može ići. Oni znaju kada i koga treba pohvaliti, a koga, kada i gdje kritizirati. Znaju i šta i kada treba prešutjeti. Jednostavno, vrhunski su u tom poslu i teško im je ne vjerovati i kada nam nešto u nama govori daim  ne trebamo vjerovati ili ako imamo i drukčija saznanja.

Nedavno mi je jedna prijateljica, gospođa u poodmaklim godinama, s velikim životnim iskustvom, pričala kako je nasjela na priču „američkog generala“ koja se kasnije svela na to da mu ona pošalje veću svotu novaca. On joj je pričao „baš ono što je ona željela čuti, što svaka žena želi čuti“, i bez obzira na njeno veliko životno iskustvo i razum koji joj je govorio da tu nešto ne štima, da tog čovjeka nikada nije ni vidjela, emocije su je nadvladale. Prave riječi izgovorene na pravi način, u pravo vrijeme, našle su svoj put do cilja.

A danas čitam nešto različito, a opet slično, o dječaku koji nije govorio. Postigao je veliki uspjeh, ali tek kad je progovorio. Riječ je o Mirsadu Solakoviću, dječaku iz Bosne koji je sada napisao knjigu o sebi, Dječak koji ništa nije rekao pobijedio nasilnike. Mirsad je prošao čitavu ratnu torturu još kao dijete i nakon toga, sav psihički uzdrman i rastresen došao u Veliku Britaniju. Sa svim traumama i neznanjem engleskog jezika, taj trinaestogodišnjak je bio idealna meta za zlostavljače. Zvali su ga Ludo Dijete koje nikada ne priča. Izgradio je oko sebe zid šutnje i svoj život je već tada smatrao nevrijednim. Nije se igrao, pokušali su ga liječiti, ali bezuspješno. Škola mu je bila noćna mora zbog nasilja koje je tamo trpio od vršnjaka.

Ipak, počeo je pisati riječi u neke bilježnice i učiti više engleski, onako, za sebe, i nakon dvije godine je imao nekoliko ispunjenih bilježnica. To je primijetio jedan učitelj i u bilježnicama je vidio i skrivenog poetskog potencijala pa počeo više vremena posvećivati ovom dječaku. Počeo ga je voditi sa sobom u teretanu gdje je i dječak vježbao i podizao sve veći teret. To se primjećivalo i na njegovom tijelu, mišići su počeli bujati. Jednog dana mu je učitelj predložio da pred školskim drugovima govori o svojim iskustvima iz rata, kako bi mu to pomoglo u borbi protiv nasilnika. Njegov jezik još uvijek nije bio najbolji, ali usudio se. Neke je rasplakao. Jedan od nasilnika mu je prišao i rekao kako je sada Mirsad jači od njega i da on njega od sada može zlostavljati, ali ovaj je odgovorio da to nikada neće činiti. Taj njegovo govor mu je pomogao da shvati koja je istinska snaga izgovorene riječi. Počeo je govoriti više. Nakon toga je uspješno završio školu glume, čak i magistrirao i radio kao predavač. Napisao je knjigu o svom životu i nada se snimanju filma po njoj. Zadovoljan je i svojim iskustvom pomaže drugima.

Riječi imaju zaista veliku moć. Mogu pomjeriti planine. Ali i porušiti ih. S riječima treba biti oprezan. Mogu biti dobar i pokoran sluka, ali i vrlo zao gospodar.

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
nime
Gost
nime

ja kao tehničar a ne društvenjak imam slijedeće za reći:

dobro obrazlažeš = dobro lažeš u obraz
dobro izlažeš = dobro laž izlazi iz tebe

Avatar
Gost
Avatar

Istina Ivo. Riječ ima veliku moć. Upravo zato se vode borbe za vlast nad medijima, a nedemokratski režimi ljudima ograničavaju pravo na slobodu govora.

giordano bruno
Gost
giordano bruno

Jezik je deo kulture.
Mi imamo mogucnost govoriti jezikom koji svi razumemo.
U region nam dolazi The Roscosmos State Corporation for Space Activities i Rosatom State Nuclear Energy Corporation.
U Institutu Vinca kod Beograda se eksperimentisalo sa atomskom energijom u mirnodopske svrhe, znaci nije nam prvi put, sada imamo mogucnost da nastavimo.
Stvarali smo zajednicki avion, a i sada nam se ukazala prilika da se upoznamo sa novim tehnologijama svemirskog programa.
Nasi talentovani ucenici osvajaju nagrade na takmicenjima i posle ih preuzimaju bogate drzave.
Ako za birokrate postoje granice, za nas granice ne postoje.
Zajedno mozemo mnogo zahvaljujuci nasem zajednickom jeziku.

000
Gost
000

Da, mi koji smo rođeni među atomskim bombama (cca. 3000 eksplodiranih), vrijeme je da postanemo: “Nadatomski”!

giordano bruno
Gost
giordano bruno

Moć riječi je i asocijacija. (Asocijacija predstavlja povezivanje jedne pojave sa drugom u svesti.)
Kada napisemo u Mirnodopske svrhe, stvara se Asocijacija na atomsku bombu.
Nuklearni projekat “Pakš II” pokreće susedna Mađarska u nasoj blizini, to je atomska centrala za proizvodnju elektricne energije.
Nekada su ubijali slona strujom od 220V da bi pokazali kako je smrtonosna, tako i danas, moramo da izucavamo atomsku energiju i unapredimo je, a ne da bezimo od nje.

000
Gost
000

riječ “Nadatomski”, u sebi sadrži upravo atomsku nadogradnju a ne bježanje od nje.
bijeg je samo bježanje iz stvarnosti.

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata

Sutnja je zlato…

svenne
Gost
svenne

@ E.Z. … ali može lako da se pretvori i u veoma opakog sudiju.

Majk Majers
Gost
Majk Majers

“Riječi su isto kao i gomila ljudi,
Nije nužno znati za sve”
Štulić, vječna inspiracija

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Ako se pogodi cilj,
najubojitija je riječ:
PALI!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Nakon nje je obično kasno za:
GASI!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Majo javi se i oprosti i ti i Ivo ako pretjerah sa guranjem preko Ivice.

Crni žutokljunac
Gost
Crni žutokljunac

Rijeći mogu bit opasne ko najubojitije oružje,sve zavisi od tog ko stoji iza njih i kakve su mu namjere.Danas mediji pojačavaju učinak riječi mnogostruko,te one mogu doć do milijuna ljudi,od ljudi koji su blizu medija.Inače treba pripazit u životu na slatkorječive ljude.Takvi znaju bit najopasniji,a često slatkim riječima odvlače pažnju od svojih slabih djela.Oni koji su jako dobri sa riječima,kuže njihovu snagu i često ju koriste.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Kad bismo čak imali i apsolutnu slobodu govora, ne bismo je mogli iskoristiti. Ono što slobodu govora nadzire, upravlja s njom, iznad je zakona. Slobodu govora određuju riječi same. Na prvi pogled se riječi čine neutralne, kao građevinski materijal kojeg možemo po svojoj volji koristiti, kako po vrstama, tako i po količinama. Ali – građevinski materijal ne možemo koristiti po svojoj volji. Cigla, cement, opeka, željezne šipke,.. imaju svoj geometrijski oblik, težinu, funkciju i one unaprijed određuju inspiraciju arhitekta.
Isto čine i riječi. Unaprijed su zadane. Kao što zidar može izgraditi neku potleušicu, može izgraditi i impresivnu crkvu recimo.
Tako pisac ili govornik može napisati, izgovoriti remek djelo pjesništva ili proze, a može nanizati i pregršt psovki. Nisu riječi ono što ih razlikuje. već se ljudi razlikuju sami po sebi. Netko je psovač, a netko kovač. Riječi koje koriste su samo nastavak, verbalni ili pismeni izraz njihove biti.
Zaustimo li reći bilo što, pred nama će se kao izbor pokazati desetine, stotine riječi. Koje ćemo odabrati? One koje poznajemo, koje koristimo češće, nego li neke druge. A zašto ih koristimo češće? Zato što se naša bit ogleda u njima.
Kad konačno dođe između prepoznavanja govornika i riječi, poteći će govor. Može biti dosadan (kao i govornik), može biti zanimljiv (kao i govornik), a može se dogoditi i da govor postane toliko fascinantan, moćan, omamljujući od snage korištenih riječi. Kao da nešto uđe u govornika? Da. Dogodi se da govornikove namjere, motivi budu toliko privlačni, magnetični da privuku iz dubina ostavštine predaka (a to riječi, jezik i DNK koji ih povezuje) jesu) snagu, da govor nadraste govornika. Sile su zagospodarile riječima, one ih slažu, one se natječu koja će prije ispuniti namjeru govornika.
Zato su najbitnije namjere. Zbog riječi se smije, zbog riječi se plače, zbog riječi se ratuje.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik