Znanstvenici su zaključili, nakon izrade simulacije, kako je ovaj planet Sunčevog sustava pomogao Zemlji da bude nastanjena živim bićima, sprječavajući je da ispliva iz orbite. Prema istraživačima, takve bi interakcije mogle biti trag koji može pomoći u pronalaženju života na drugim planetima.
Međunarodni tim astronoma predstavio je novi alat koji bi mogao čovječanstvu pomoći u pronalasku egzoplaneta, njihov je članak dostavljen u The Astronomical Journal. Može li naš susjedski gigant biti od pomoći u potrazi za vanzemaljskim svjetovima? Odgovor je potvrdan, zahvaljujući gravitacijskom povlačenju.
Prema istraživačima, stvorili su skup simulacija Sunčevog sustava koji su pokazali kako i najmanja promjena njegove arhitekture može utjecati na Zemljinu orbitu, što je jedan od ključnih faktora za život na njoj. Kako bi testirali kako najveći sustav našeg planeta, Jupiter, svojim ogromnim gravitacijskim privlačenjem utječe na svoje susjede, uključujući Zemlju, znanstvenici su započeli pomjerati plinovitog diva.
Igranje s plinovitim divom
“Igranje” sa Sunčevim sustavom pomoglo je istraživačima da otkriju kako ga je bilo vrlo lako učiniti nestabilnim, rekao je vodeći autor studije Jonathan Horner.
“U otprilike tri četvrtine naših simulacija ustanovili smo kako pomjeranjem Jupitera na druga mjesta, u roku od 10 milijuna godina, Sunčev sustav bi se raspadao. Planeti bi se počeli sudarati jedan s drugim i izletjeli bi iz Sunčevog sustava”, rekao je objavi.
Dok su mijenjali orbitu Jupitera, držali su početnu orbitu drugih planeta konstantnom kako bi otkrili mogu li i male promjene promijeniti orbitalnu evoluciju Zemlje, što je igralo ključnu ulogu u takozvanim Milankovićevim ciklusima klimatskih promjena.
Može li nam ovo pomoći da pronađemo vanzemaljce?
Osim što dokazuju kako bez ove određene ravnoteže u Sunčevom sustavu, život na Zemlji ne bi bio moguć, njihovi pokusi koji pokreću Jupiter mogu biti presudni u lovu na egzoplanete koji su podržavaju život.
Kao što su istraživači primijetili u svojoj publikaciji, njihova otkrića su u suprotnosti s hipotezom „Rijetka zemlja“ koja kaže da su uvjeti na Zemlji previše jedinstveni da bi ih bilo koji drugi planet mogao ponoviti bilo gdje drugdje u svemiru. Iako predviđaju da će bogatstvo egzoplaneta veličine Zemlje biti otkriveno u idućim godinama, ističu da bi njihovi određeni arhitektonski modeli mogli biti korisni za odabir najboljih kandidata među njima.
„Naši rezultati ističu kako bi se dinamičke simulacije novootkrivenih vanzemaljskih sustava mogle koristiti kao dodatno sredstvo za procjenu potencijalnih ciljeva pretraživanja bio-obilježja i tako pomoći usmjeriti potragu za životom na najperspektivnije ciljeve“, zaključili su.
Bila je ponoć i satovi su stali
na vrata mi pokucaše Mulder i Scully
kažu, tražimo svemirca
velka mu je glava
Reko, imam takvog u gaćama
al’ trenutno spava
sala mala
Eto, to je jedini vanzemaljac kojeg će se ikad moći vidjeti. Uz one iz filmova naravno….
😂😂😂
Jednostavnim jezikom rečeno: zvezdani sistem koji nema planetu veličine Jupitera uopšte nema planete “jer će se one sudarati…” – kakva glupost. Ponekad se zaista zapitam kako je nauka spala na tako niske grane. Uporedite gravitacioni uticaj Jupitera na Merkur sa Sunčevim uticajem!?! Prema njihovom “istraživanju” verovatno ne bi bilo ni Merkura?!?
Šta mi treba da gubim vreme…
@shumy :
totatak tonjem tomentalu :
Tko ima dobru volju (pa i Jupiter),
uvijek može pomoći !
Vanzemaljce usisava ?
Ko to tera Jupitera ?
Zašto Trumpa neće ?
ŽIVEO SOCIJALISTIČKI ZVEZDANI SISTEM
SA DRUGOM JUPITEROM !
dolje al gore !
Mislim da je u clanku nesto izostavljeno. Da nema Jupitera (da ga nije nikad ni bilo) ili fa je bio na nekom drugom mjestu, ostale planete u suncevom sustavu bi zauzele drugacije polozaje (stabilne orbite) nego sto ih imaju sada sa Jupiterom na sadasnjem polozaju.
Mislim da je simulacija radjena na nacin da je Jupiter jednostavno pomaknut , sto je izazvalo nestabilnosti na ostale planete i efekte koji su opisani.
Općenito astronomija je uvjek bila izvan interesa opće kulture, čak i u osnovnom obrazovanju nije se poklanjalo puno prostora temama iz astronomije… Sječam se iz mojega osnovvnoškolskog perioda nešto malo o planetama se učilo kroz predmet geografija… Sječam se da sam postavio pitanje koje me jako mučilo, zašto mjesec koji kruži oko Zemlje pokazuje uvjek isto lice-stranu prema Zemlji a kako je nastavnik tvrdio i izlagao sva nebeska tjela rotiraju oko svoje osi… Nastavnik geografije zinuo je u mene i uznemireno me potjerao iz razreda jer ga navodno bezobrazno provociram (50-tih godina takve su bile odgojne metode, kut, magareća klupa, izbacivanje iz razreda…)Poslije mnogo godina kao srednjoškolac susretao sam se sa istim drugom /nastavnikom) u astronomskom klubu i tada mi je priznao da je postao član kluba potaknut mojim zdravorazumskim pitanjem na koji tada nije znao odgovora…
No ovdje je važnije istaći i reći da je dobro upirati pogled u svemir, tražiti odgovora (ne kroz astrologiju i horoskope) ali primarno bi bilo generacijski rješavati globalne goruće probleme na Zemlji koji nastaju ljudskim, društvenim djelovanjem, pogubnim za opstanak čovječanstva, nas samih i naših pokoljenja ako ga bude !! ?
ovo kretanje Mjeseca oko Zemlje jako me podsjeća na rasprave muškaraca kada govore o automobilima, sve znaju a onda ih ja kao žena pitam da mi objasne dinamiku kretanja pogonske osovine (dva kotača) u zavoju, kako jedan kotač prelazi veći put od drugoga sa istom obodnom brzinom, a muški mudraci zinu i zure u mene ženu kao sivac u stolac!
Oklen vam to da imaju istu obodnu brzinu?
kutna brzina je različita a obodna je ista ili bi došlo do zanošenja vozila, pproklizavanja
kinematika i dinamika kružnog kretanja
Nitko od tih muskaraca ne zna kako radi diferencijal? BTW, obodna brzina kotaca nije ista u zavoju.
obrtni moment na oba kotača je isti (skoro isti) pa je vektor obodne brzine isti, ali zato kutna brzina je različita jer unutrašnji kotač se okreće manje od vanjskoga (satelit zupčanici se prekotrljavaju) -kutna brzina je isto vektor ali okomit na os rotacije..
pipistrela. Žao mi je što smo fizički daleko, ja bi vam osobno volio dokazati da negdje griješite. Mala šala; najvažnije je da imate dobru čvrstu i tvrdu osovinu, onda je sve lakše. Pozdrav i bez ljutnje molim.
I jesi saznao? Gravitacijsko zakljucavanje.
A profa ti bas nije bio na nivou 😉
posle WW2 nastavnici su bili srednjoškolci sa pedagoškim kursen, partizanski kursidti ili studenti pedagoške akademije
Ljubomoran sam na Jupiter…Uvijek su lijepse slike njegove nego majke nam zemlje…
Da ne guglam sad al’ mislim da baš zbog njegove gravitacijske sile i postoji život na zemlji….da nije njega kažu da bi zemlja bila pod čestim udarima asteroida, meteora itd
To je već tačno Mlato. Jupiter je “čistač” Sunčevog sistema jer snažnom gravitacijom “usisava” razna lutajuća nebeska tela. Već smo imali prilike da vidimo udare većih meteora u Jupiter – da je bar jedan od njih nas zveknuo ne bi danas ovo pisali – ni bilo šta drugo.
@shumi
A što sa lutajučim nebeskim tijelima čija je putanja daleko od trenutnog položaja Jupitera ili Saturna i njihovog gravitacionog djelovanja ?
Tko to njih “usisava” ?
Onda se dese dinosaurusi – izgleda da tad Jupiter nije bio na dežurstvu.
Šalu na stranu, Jupiter zaista značajno smanjuje verovatnoću ali verovatnoća je neugodna stvar – pitaj nekog kladioničara 🙂
Ne poznajem kladioničare 😆
A što bi ljudi tražili vanzemaljce kad sami dolaze na Zemlju tisučama godina 😆😆
@samo tako :
Vanzemaljci mogu biti strani(državljani i špijuni) sa opasnim namijerama ?
@umpah pah
Kako ne !!
Sjeti se samo što je Gabrijel napravio Mariji. Špijunski je precizno odredio noč kad je sama u postelji
Ah te simulacije…
“U otprilike tri četvrtine naših simulacija ustanovili smo kako pomjeranjem Jupitera na druga mjesta, u roku od 10 milijuna godina, Sunčev sustav bi se raspadao” – dobro je, srce mi je stalo jer sam očekivao da bi se to moglo dogoditi već za 3 milijuna godina.
Može !
Ali samo ako hoće ?
ja ih viđam svaki dan
polovica ih je pala sa marsa
Ма има живота на 100 места, него треба 1000 година до тамо и толико назад, а можда нас овде неће сачекати најљубазније кад се вратимо?
Hm, hm. Sigurno ih je Velikovsky nagovorio.
Normalno da može, to smo učili još na izbornoj i radili praktične pokuse. Ovi zaostaju žestoko.