Na stanicama je ljubav

Stanica Novi Sad

Stanice su mjesta gdje se ljudi najviše sastaju i rastaju. Stanice su mjesta zagrljaja, poljubaca, suza radosnica zbog susreta i suza tuge zbog rastanaka.

I takve su sve stanice, svih putničkih prijevoznih sredstava. Željezničke, autobuske; pomorske i zračne luke. Što je više putnika, više je i onih koji ih dočekuju ili ispraćaju, više je osmijeha, rukovanja, zagrljaja i poljubaca. Ne znam jeste li nekada promatrali ljude koji se sastaju ili rastaju? Ja sam to najviše činio u studentskim danima, kad sam bio često na stanicama čekajući prijevoz za Sarajevo ili nazad.

Uočio sam mnoge razlike kod onih koji se sastaju ili rastaju. Oni koji čekaju nekoga dragog su uglavnom nestrpljivi. Užurbano hodaju, često pogledavaju na sat. Kad dođe autobus trče što bliže vratima kako bi odmah zagrlili i izljubili dragog gosta, pomogli mu ponijeti stvari. Ako prijevoz kasni, postaju nervozniji. Vjerujem da se u nekima pojavljuje i strah – da se nije šta dogodilo? Pušači ubrzano pale nove cigarete i oštrije otpuhuju dimove. Ima i onih koji su mirni, utonuli u svoje misli. Ili tako samo izgledaju, ne znam? Ali i oni se osmjehnu, lice im se ozari čim spaze onoga koga očekuju. Svakako, postoje i ljudi koji čekaju neželjenog gosta, ali takvih nema mnogo. No, i oni barem odglume osmijeh i koliko-toliko srdačan doček.

Oni koji se rastaju nisu ništa manje zanimljivi. Neki se baš tada raspričaju i uvijek ostanu nedorečeni jer ih prijevozno sredstvo uvijek „iznenadi“ svojim ranijim dolaskom. Zato posljednje savjete dovikuju za odlazećim i kada ih on više ne može čuti. Neki posljednje minute provedu šuteći. Ta šutnja ponekad kaže više od riječi. Samo se na kraju nijemo zagrle, izljube, nekada obrišu i suze, i svako nastavi dalje svojim putem, laganim korakom, kao da žele ne udaljiti se prebrzo od onoga s kime su se rastali.

Posebno su bili zanimljivi rastanci kod organiziranih putovanja. Recimo, maturske ekskurzije. Učenici su bili bezbrižni i veseli, nestrpljivo su čekali na polazak; profesori ozbiljni, neki su pomalo i u panici prebrojavali jesu li svi na broju i razmišljali šta ih sve čeka na putu, a roditelji puni izmiješanih osjećaja brige i radosti, nisu znali plaču li od tuge ili od sreće.

Kad bi regruti odlazili na odsluženje vojnog roka, to je opet bilo nešto posebno. Teško je bilo naći nekoga koji se radovao odlasku. I oni koji su žurili, to su činili samo da se ne bi rasplakali. Vojnik, a plače! Ili su imali osjećaj da će, možda, ako prije odu, prije se i vratiti. Mislili su na povratak prije nego što su i krenuli. Njihove majke su redovno plakale, a očevi, uz istovremenu brigu i ponos što je njihov sin „već izrastao u vojnika“, na trenutke vrtjeli u glavi sjećanje na svoj davni odlazak na sličan put. Zadnji zagrljaji i poljupci regruta su bili rezervirani za njihove ljepše polovine koje nisu krile suze i obećanje da će ih čekati.

Bilo kakvi sastanci i rastanci bili, začinile bi ih neke emocije. Ipak, najčešće je to bila ljubav. Neki bi je tada postajali svjesniji nego inače, neki bi opraštali greške, neki postajali svjesniji i dobrih strana onoga s kim se rastaju. Kada bi ljubavi bilo svuda koliko na stanicama, ovaj svijet bi bio mnogo ljepši i ugodniji za život.

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Neki odlaze. Neki ne odlaze. Neki odlaze da se vrate. Neki odlaze da tamo gdje idu ostanu.
Niti su svi za ovdje. Niti su svi za tamo.
Razlozi nisu psihološki. Nije u pitanju psihička snaga pojedinca.
U pitanju su stanice. Ne kolodvori. Ne zračne luke.
Stanice su one koje donose odluku. One koje mogu ili one koje ne mogu.
Moj dom je tamo gdje si ti, moja draga ljubavi…
Ono od čega smo čini i ono tko smo. Od kamena, smilja, graba satkane stanice ne mogu preživjeti tamo gdje je crnogorica, gdje kamena nema i bure nema da šiba lice.
Čovjek je poput stabla. Neka se mogu iščupati i presaditi drugdje. Neka ne mogu. Niti su krivi, niti zaslužni za to.
Ne ostaju samo lijepa, visoka stabla s jedrim krošnjama. Ostaju kvrgava, nikakva poput graba, ostaju jaseni, česmrike, poneki klen, zelenika, drača.
Kako bi sačuvali komadić zemlje pod sobom.
Sretan Božić dragi ljudi!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

idjeme k’politiki!
iztaja na postaji?
FOTKA:
vucic prodao vojvodinu amerima,
pise novi SAD i prve izbjeglice,
voza nema,a ni vlaka,
cekaona,prava tlaka,
iz frizure(Trump)ispala je dlaka?
Napeto i nacetvrto?

Onima koji slave,
SRETAN RODJENDAN MOJE SVEKRVE!

vucicu

otvori svoje divne kurje oci
i pogledaj svoj dom andjele

Minka
Gost
Minka

@SOA-“Neka se mogu išcupati i presaditi drugdje.” Upravo tako!Sudbina,nas žena,je takva.Sve koji su mi nesto znsčili i koje sam voljela bili su daleko.Daleko sam se i udala. Iz nepregledne banatske ravnice dodjoh u bosanske vrleti koje me opise svojom ljepotom. Stanice,odlasci-dolasci,majčine suze i topli zagrljaji,očevi savjeti,koji život znace . Valjda zbog toga sve stanice,aerodromi,pristanista u meni izazivsju tugu. Izgubih roditelje,a ostah ih zeljnaNe nagledah ih se i ne izgrlih koliko sam zeljela. Sve sto voljeh,to mi bjese daleko.Danas odlaze moja djeca i prica sa ponavlja…

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Tuga se uhvati za čovjeka, uđe u nj i postane njegovim dijelom. Suza, slana ili gorka i u radosti uđe. Radujemo se, volimo, živimo s njom, nauči nas cijeniti sve dobro i lijepo oko nas. Tuga je učiteljica s velikim autoritetom. Ako je u svemu kao svijest o prolaznosti i veličanstvenosti života, na pravom je mjestu. Ako je jedina, ne čini dobro. Zato će je Dobro razrijediti i učiniti pitkijom, čovječnijom.

Minka
Gost
Minka

Francuzi kazu:”Sve je to život”!Zato se trudimo uzeti nsjljepše i najnežnije niti i utkati ih u instrument zvani zivot. Instrument koji će nam podariti ljubav,radost,lijepe zajedničke trenutke…Jednom riječju -životno zadovoljstvo.

Siniša
Gost
Siniša

Sretan Božić svim Katolicima, u ljubavi i radosti da proslavite.

otpisani
Gost
otpisani

Hvala, i tebi na isti način.

Tink
Gost
Tink

Takodje i sa moje strane svim vernicima koji danas slave Bozic zelim srecu, dobro zdravlje i mir u dusi.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov

Smrtniku nisu dana mnoga ljeta
da se po svijetu sarenome seta,
da gleda ladje, trgove, zvonike,
izloge tudje, zene, stare slike.

Sve naglo prodje, sve se brzo stisa,
i dodje jesen u srce i kisa.
Koljena klonu, oci trnu, pluca
gasnu ko sanje, kao nadahnuca.

I trudan putnik padne pokraj plota
slusajuc zubor stotine zivota.

Gustav Krklec

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Žuky:
Tudje žene?

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov

Tudje zene samo u izlogu 🙂

otpisani
Gost
otpisani

Kada muškarac kasni u povratku kući, dvije su žene u brizi, majka i njegova žena. … ima jedna stara uzrečica koja u takvoj prilici kaže -“ne daj Bože da ti se dogodi ono što je majka pomislila da ti se dogodilo… a, daj Bože da ti se dogodilo ono što je žena pomislila…

(prva pomisao majke je,da te na putu, neka nesreća spriječila… a žena prvo pomisli – ma, sigurno je sa ljubavnicom)

Šok
Gost
Šok

Božić je vjerski blagdan kojim se slavi rođenje Isusa Krista.

Božić se slavi 25. 12. po gregorijanskom kalendaru, dok kod crkava koje se pridržavaju julijanskog kalendara Božić se slavi 7. 1.

I dok moderni povjesničari smatraju da bi godina rođenja Isusa Krista mogla biti u opsegu od 7. do 2. godine p. n. e., točan datum njegovog mogućeg rođenja je nepoznat. Isusovo rođenje je spominjano u dva od četiri kanonska evanđelja. Do sredine 4. stoljeća, zapadne kršćanske crkve su prihvatile da se Božić slavi 25. 12. Datum Božića je možda odabran da odgovara točno 9 mjeseci od datuma za koji su rani kršćani vjerovali da je Isus začet.

Prema Bibliji, Isusa, Božjeg Sina, rodila je Djevica Marija, uz pomoć svoga zaručnika Josipa u gradu Betlehemu. Car August zapovjedio je popisivanje stanovništva te su Josip i Marija krenuli na put. Zbog gužvi nisu mogli naći mjesto u svratištima te su na posljetku završili u staji, okruženi domaćim životinjama, gdje se Isus rodio.

Anđeli su pastirima dojavili vijest o Isusovu rođenju te su prvi vidjeli dijete. Poslije je zvijezda repatica dovela sveta tri kralja do Isusa

Čestit Božić dobri ljudi.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
Majk Majers
Gost
Majk Majers

Ispisa san stihove prije nego san pročita komentare. Zanimljivo da nam je ista pisma pala na pamet, uz toliko pisama koje su o putovanju ?

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov

Kvantna fizika druze Majk 🙂

Majk Majers
Gost
Majk Majers

I ja ne mogu, sve i da hoću
Zaboraviti plavu kapu
A vozovi idu danju, noću
Kroz Podlugove….

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

A LJUBAVI NIKAD DOSTA(ARLAUKNU KOSTA)
sandokan,vatikan,
to su kana dva,
volilo se dvoje dragih;
ko dva goluba?
Refren (za nepismene):

iuggunwigiinrth

Kako nazvati zeljeznicku stanicu od aluminija?
Kopi putnu kartu,
i u startu ukrcavaj Martu,
cug ti bu pobegel!

POVEZANE VIJESTI

Izbornik