Najstariji dokaz o psihoaktivnoj biljci star 25.000 godina

Arheolozi su na indonezijskom otoku Sulawesi pronašli najstariji dosad zabilježen dokaz o redovitoj upotrebi psihoaktivne biljke – i to 25.000 godina prije nego što je čovjek uopće počeo obrađivati zemlju.

Tim s australskog sveučilišta Griffith, predvođen profesorom Adamom Brummom, objavio je u časopisu Science Advances rezultate analize dvaju skeleta ranih lovaca-sakupljača. Jedan potječe iz razdoblja od prije 25.000 do 16.000 godina, drugi iz razdoblja od prije 7.600 do 6.300 godina. Oba pokazuju neobičan uzorak trošenja zubi – duboke, zaobljene žljebove – koji, kako se pokazalo, nije nastao žvakanjem hrane.

Riječ je o areki, plodu palme Areca catechu, poznatijem kao betelov orah. Danas ga redovito konzumira gotovo desetina svjetskog stanovništva, od Indije do južnog Pacifika, što ga čini četvrtom najraširenijom psihoaktivnom tvari na svijetu – nakon alkohola, kofeina i nikotina. U zapadnim društvima ta je tradicija gotovo nepoznata.

Uobičajeni način upotrebe uključuje miješanje obrađenog ploda s gašenim vapnom, dobivenim mljevenjem spaljenih školjaka, i drugim sastojcima u smjesu koja se žvače. Vapno je ključno jer ubrzava prijelaz psihoaktivnih spojeva u krvotok. No novi dokazi upućuju na to da su prvi korisnici ovog oraha radili nešto bitno drugačije: sisali su cijeli, neobrađeni plod.

Eksperiment koji je srušio staru teoriju

Brummov tim proveo je laboratorijski pokus u kojem su plodovi areke namakani u umjetnoj slini, a dobiveni pripravci testirani na kloniranim ljudskim receptorima. Rezultat je pokazao da i samo sisanje netaknutog oraha oslobađa arekolin – glavni neuroaktivni alkaloid – u količinama dovoljnima da promijene moždanu funkciju. Biokemijske analize kolege Carneyja Mathesona dodatno su potvrdile prisutnost arekolina u zubnom tkivu pronađenih pojedinaca.

Time je dovedena u pitanje uvriježena pretpostavka da upotreba betelova oraha seže tek u neolitik ili brončano doba, otprilike 3.500 godina unatrag. Dosadašnja teorija o podrijetlu ovisnosti općenito tvrdila je da prve tradicije konzumacije droga počinju s poljoprivredom – fermentiranim pivom od ječma u Izraelu prije oko 13.000 godina. Nalaz sa Sulawesija tu kronologiju pomiče duboko u paleolitik.

Zanimljivo je i kako je ta navika vjerojatno nastala. Rani stanovnici otoka imali su loše zube, a arekolin djeluje kao prirodni analgetik. Jedan od motiva za sisanje oraha moglo je biti ublažavanje zubobolje. No dugotrajno sisanje tvrdih, abrazivnih sjemenki s vremenom je zube trošilo toliko da je unutrašnja pulpa u nekim slučajevima ostajala potpuno izložena – što je izazivalo jaku bol, otežano jedenje i česte kronične infekcije.

Drugim riječima, lijek je postao uzrok bolesti, a bolest je tjerala na daljnju upotrebu. Zatvoreni krug ovisnosti kakav i danas prepoznajemo.

Što ovo govori o nama danas

Nalaz nije samo arheološka zanimljivost. On pokazuje da su lovci-sakupljači desecima tisuća godina prije poljoprivrede već razvili redovitu upotrebu psihoaktivne tvari – i plaćali zdravstvenu cijenu za nju. Argument da su droge civilizacijska pojava novijeg datuma time pada u vodu.

Otvoreno ostaje pitanje koje autori nisu postavili: ako su ljudi sami, bez ikakve industrije i marketinga, pronašli i stoljećima njegovali naviku koja im je trošila zube i zdravlje, koliko je onda današnja ovisnost o farmaceutskim analgeticima, nikotinu i kofeinu zaista stvar slobodnog izbora, a koliko biološke i tržišne uvjetovanosti?

Isto tako, ostaje nejasno koliko je sisanje oraha bilo društveno, a koliko samotno – je li postojala kolektivna tradicija, ritual, dijeljenje. Bez toga ne možemo znati je li riječ o prvom obliku društvene ovisnosti ili o nizu pojedinačnih slučajeva samoliječenja.

Ono što je sigurno jest da je navika preživjela ledeno doba, selidbe naroda i sve civilizacije do danas. Malo je ljudskih običaja te dugovječnosti.