Ne sijecite stare voćke

jabuka drvo
29 komentara

U susjednom selu jedan čovjek u dvorištu ima staru, ogromnu krušku koja svake godine obilato rodi, a ukusnija je nego ijedna koju sam u svom životu probao. Ne znam šta bih sve bio spreman dati da imam takvu voćku u svom dvorištu.

Vlasnik ove kruške je u Njemačkoj, a moj prijatelj, njegov susjed, održava mu dvorište, pa tako se brine i za krušku. Istina, oko nje nema velikog posla. Nikada je ne prska, više je i ne obrezuje, jedino počisti lišće koje u jesen opada i bere plodove. Mali dio njih pojede svjež, nešto podijeli prijateljima, a ostalo ide u rakiju, bar kazan ili dva svake godine.

Ali prije dvije godine, vlasnik kruške je nešto govorio, ne baš pretjerano energično, kako je najbolje da odmah posiječe tu voćku jer mu samo smeta. Jest da je u kraju dvorišta i ima visoku krošnju koja ne smeta hodanju, ali kad on dođe kući, uvijek ima i opalog lišća koje mora čistiti, jer dok je on kod kuće, moj prijatelj mu ne održava dvorište. To što kruška pravi lijepu hladovinu u dvorištu njemu nije toliko važno jer on dolazi obično kasnije, kada nisu velike vrućine, a rod ga ne zanima jer on ne voli kruške. Moj prijatelj ga je nekako uvjerio da bi bilo pogrešno posjeći krušku, a nije baš ni vjerovao koliko je vlasnik ozbiljan u svojoj namjeri to zaista učiniti. Pa, zaboga, koji bi čovjek posjekao takvu voćku?! Ali iduće godine, kada je susjed došao i suočio se s činjenicom da s kruške i dalje opada lišće, spasa joj nije bilo! I ne pričajući nikome, samo se u dvorištu začula motorka. Dok je zaštitnik kruške shvatio šta se dešava, već je bilo kasno.

Ovog događaja sam se sjetio danas kad sam čuo kako je tamo kod nas nastala prava pomama u sječenju starih voćki koje su „samo smetnja“. I obično smetaju onima koji i nisu tu, koji i ne koriste njihove plodove niti su u stanju usporediti ih s drugima, niti bi, i kada bi to mogli, znali išta više nego prije, jer o tim stvarima i ne razmišljaju, a kamoli da nešto znaju. Oni znaju samo uništiti, njima su te voćke ružne jer su stare, mada bi mnoge od njih nadživjele ove koje se tek sada posade. Njima ništa ne znači činjenica da je to staro voće bez kemikalija, da je primjer zdrave hrane i da ne zahtijeva nikakvu posebnu njegu. One su i dio nas, naše prošlosti.

Svuda oko nas je još mnogo starih voćaka, ali ipak ne onoliko koliko bi ih trebalo biti. Ako se ovako nastavi, ubrzo bi mogle i potpuno nestati na mnogim područjima, a to bi bilo štetno i za zdravlje i za džepove naših ljudi. Umjesto što sijeku takve voćke, mnogo bi pametnije bilo kada bi se koristili njihovim mladicama za kalemljenje novih, istih takvih voćaka, koje bi obilato i dugo rađale zdrave plodove. Za one koji nisu u stanju proizvoditi nove sadnice, bilo dobro bar kada bi prestali uništavati postojeće. Za nekoliko godina možda će ipak i oni shvatiti kolika je vrijednost ovih starudija i krenuti i pravcu obnove fonda koji se sada tako neodgovorno uništava.

Priča
Pretplatiti se
Obavijesti o
29 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Ante
5 godine prije

Veliki dio ljudi se prema svemu tako odnosi, onda se žale na što je sve spalo. Takvima nikada nije palo na pamet pogledati sebe i svoje postupke i kako su ti postupci utjecali na njihovu djecu.

Son of Alerik
5 godine prije

Uđemo li u kakav moderni supermarket, odjel za voće će nas posebno oduševiti. Voća svih vrsta, svih boja, iz svih krajeva svijeta. Samo čekaju na te, tvoj odabir (samo moraš zapamtiti šifru za vagu) i voćno putovanje po svijetu može započeti. Uistinu, unatoč tom izboru, na cijelom svijetu postoje samo dvije vrste voćki – one koji si sam zasadio, tvoj otac ili djed i one koju se zasadili drugi. Druge mogu biti (i u pravilu jesu, zbog pesticida, herbicida, kemija svih vrsta) ljepše za oko, slađe, veće i uvijek nam je na korist umjesto nečeg zapakiranog, industrijskoga kupiti takvo voće. Barem je vidjelo zemlju. Ali to voće se razlikuje od tvoga. U našem hipermaterijalnom svijetu biljke pa tako i voćke ne vide, ne čuju, ne znaju. Oni koji su s voćkama rasli znaju da to nema veze s istinom. Voćke vide, čuju, znaju, osjećaju i najbitnije – pamte! Pamte naše… Čitaj više »

jezevakucica
5 godine prije

Na našim prostorima starost je najugroženija u svakom pogledu.

Ivo
5 godine prije

I sječenje voćki je dio bolesne liberalne politike, koja između ostaloga nastoji presjeći vezu ljudi sa izvorom prehrane. Ovime se uz to uništavaju stare i zdrave sorte voća, čime se otvara put novim, GMO kulturama, što predstavlja dodatnu opasnost za zdravlje ljudi.

U sad-u se ljudima zabranjuje da uzgajaju hranu u svojim vrtovima, a taj liberalni fašizam dolazi i kod nas. U pitanju je smišljena politika koja se suptilno usađuje ljudima u glave, a ne nekakav proces koji je niknuo sam od sebe, izazvan nekom tobožnjom željom da zaboravimo naše korijene.

Har Megiddo
5 godine prije

Moja obitelj je imala sličnu situaciju prije 30 i kusur godina kada je moj otac u dvorištu gradio nekakvu šupu, te mu je smetala jedna stara jabuka. Mi ostali smo ga uspjeli nekako nagovoriti da ne reže jabuku i on nas je poslušao – zid šupe se gotovo naslanjao na stablo, ali jabuka je ostala. Otac je danas nažalost mrtav, ali jabuka je živa i još uvijek rađa bolje nego bilo koja druga voćka.

bbbb
5 godine prije

Tu je monsanto da napravi nove bolje otrovne………………

panStje
5 godine prije

Voćke se OREZUJU, a penis se OBREZUJE…

Rabotnik
5 godine prije

Selo u kome su se rodili moja baka i djeda je napusteno. Struja tamo nikada nije uvedena, ljudi su se selili s planine za udobnijim zivotom, ratovi…i eto. Iza njih ostali su vocnjaci sa stotinama vocaka, jabuka, krusaka, visanja, tresanja, oraha i sve to stare sorte. Kad god mogu, ja odem gore i to rasciscavam, tako da sam naucio ponesto o starom i zapustenom vocu. Generalno, voce sa starijih vocaka je manje ali primjetio sam nesto drugo…vockama je potrebna ljudska ruka. Mnoge od njih, koje su nezbrinute (za koje se ne brine) su se razboljele, obrasle lisajevima i mahovinom. Ljudi kazu da bi ih trebalo kreciti, dva puta godisnje i da bi se one tad povratile. Takodjer, vockama treba prostora, oko njih treba kositi jer inace plodovi s vrlo mali i nisu nimalo slatki (druge biljke oko njih “kradu” hranjive sastojke). Šljivici cu osobito nezgodni kad zarastu jer sljivci (mladice… Čitaj više »

Gortan
5 godine prije

To je malograđanska razularenost…

MojIQ_170
5 godine prije

Isto kao da ste napisali kako će možda jednog dana funkcioneri i parlamentarci.., i sva ostala pohlepna državna gamad doći do razuma i humanosti i reći kako neće više pljačkati i reketirati svoj sopstveni narod!? I ovi prvi i drugi su kao i rak koji uništava domaćina dok ga potpuno ne iscrpi i time ubije i sam sebe znači.., nema tu promjene niti će je biti jer im nema ništa dobro iz guzice doći u glavu jer su i tamo samo govna!

Euro
5 godine prije

domace je najbolje . je..bes ti ono iz radnje….puno hemije

IVE iz pecalbe
5 godine prije

Ma kod mene van je to drugojacije ja bi sadia, ali kad god joj ga usadin ona vadi vankai stos sadeka.Tako si nikada ploda ne uvati, kada oan sime baca vanka.

Rotor
5 godine prije

“Ako želiš biti sretan jedan dan, napi se. Ako želiš biti sretan jednu godinu, oženi se. Ali ako želiš biti sretan cijeli život onda sadi voćke!”

Koffućije

Svježe je dobro
5 godine prije

Ubrati sa stabla i pojesti voće je čist uzitak odvojiti vrijeme nije gubitak već dobitak za pustiti sve i čekati servirano ili cekati da ti netko ponudi osiromasuje dušu u davanju je bit i to se vraća. Vrijeme teče po izboru svakom. U Japanu imaju trešnje i državni praznik kad one procvjetaju. kultura življenja u skladu s prirodom osnažuje ljude. I taj dio se treba naglašavati svugdje.

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI