Ne sijecite stare voćke

jabuka drvo

U susjednom selu jedan čovjek u dvorištu ima staru, ogromnu krušku koja svake godine obilato rodi, a ukusnija je nego ijedna koju sam u svom životu probao. Ne znam šta bih sve bio spreman dati da imam takvu voćku u svom dvorištu.

Vlasnik ove kruške je u Njemačkoj, a moj prijatelj, njegov susjed, održava mu dvorište, pa tako se brine i za krušku. Istina, oko nje nema velikog posla. Nikada je ne prska, više je i ne obrezuje, jedino počisti lišće koje u jesen opada i bere plodove. Mali dio njih pojede svjež, nešto podijeli prijateljima, a ostalo ide u rakiju, bar kazan ili dva svake godine.

Ali prije dvije godine, vlasnik kruške je nešto govorio, ne baš pretjerano energično, kako je najbolje da odmah posiječe tu voćku jer mu samo smeta. Jest da je u kraju dvorišta i ima visoku krošnju koja ne smeta hodanju, ali kad on dođe kući, uvijek ima i opalog lišća koje mora čistiti, jer dok je on kod kuće, moj prijatelj mu ne održava dvorište. To što kruška pravi lijepu hladovinu u dvorištu njemu nije toliko važno jer on dolazi obično kasnije, kada nisu velike vrućine, a rod ga ne zanima jer on ne voli kruške. Moj prijatelj ga je nekako uvjerio da bi bilo pogrešno posjeći krušku, a nije baš ni vjerovao koliko je vlasnik ozbiljan u svojoj namjeri to zaista učiniti. Pa, zaboga, koji bi čovjek posjekao takvu voćku?! Ali iduće godine, kada je susjed došao i suočio se s činjenicom da s kruške i dalje opada lišće, spasa joj nije bilo! I ne pričajući nikome, samo se u dvorištu začula motorka. Dok je zaštitnik kruške shvatio šta se dešava, već je bilo kasno.

Ovog događaja sam se sjetio danas kad sam čuo kako je tamo kod nas nastala prava pomama u sječenju starih voćki koje su „samo smetnja“. I obično smetaju onima koji i nisu tu, koji i ne koriste njihove plodove niti su u stanju usporediti ih s drugima, niti bi, i kada bi to mogli, znali išta više nego prije, jer o tim stvarima i ne razmišljaju, a kamoli da nešto znaju. Oni znaju samo uništiti, njima su te voćke ružne jer su stare, mada bi mnoge od njih nadživjele ove koje se tek sada posade. Njima ništa ne znači činjenica da je to staro voće bez kemikalija, da je primjer zdrave hrane i da ne zahtijeva nikakvu posebnu njegu. One su i dio nas, naše prošlosti.

Svuda oko nas je još mnogo starih voćaka, ali ipak ne onoliko koliko bi ih trebalo biti. Ako se ovako nastavi, ubrzo bi mogle i potpuno nestati na mnogim područjima, a to bi bilo štetno i za zdravlje i za džepove naših ljudi. Umjesto što sijeku takve voćke, mnogo bi pametnije bilo kada bi se koristili njihovim mladicama za kalemljenje novih, istih takvih voćaka, koje bi obilato i dugo rađale zdrave plodove. Za one koji nisu u stanju proizvoditi nove sadnice, bilo dobro bar kada bi prestali uništavati postojeće. Za nekoliko godina možda će ipak i oni shvatiti kolika je vrijednost ovih starudija i krenuti i pravcu obnove fonda koji se sada tako neodgovorno uništava.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Uđemo li u kakav moderni supermarket, odjel za voće će nas posebno oduševiti. Voća svih vrsta, svih boja, iz svih krajeva svijeta. Samo čekaju na te, tvoj odabir (samo moraš zapamtiti šifru za vagu) i voćno putovanje po svijetu može započeti. Uistinu, unatoč tom izboru, na cijelom svijetu postoje samo dvije vrste voćki – one koji si sam zasadio, tvoj otac ili djed i one koju se zasadili drugi. Druge mogu biti (i u pravilu jesu, zbog pesticida, herbicida, kemija svih vrsta) ljepše za oko, slađe, veće i uvijek nam je na korist umjesto nečeg zapakiranog, industrijskoga kupiti takvo voće. Barem je vidjelo zemlju. Ali to voće se razlikuje od tvoga. U našem hipermaterijalnom svijetu biljke pa tako i voćke ne vide, ne čuju, ne znaju. Oni koji su s voćkama rasli znaju da to nema veze s istinom. Voćke vide, čuju, znaju, osjećaju i najbitnije – pamte! Pamte naše vragolije, pamte ljeta i zime, svjedoci su naših života. Poznaju nas i čak ako ih i ne vidimo, ne primjećujemo kao bitne, mi smo njima bitni i u svom podzemnom i nadzemnom internetu će pronaći za nas, naše zdravlje upravo ono što nam treba, nedostaje. U nepoštovanju voćki nasljednika imanja (plus titule i porodičnog bogatstva, kao bi u šali rekla jedna prijateljica postavljajući naše seljaštvo u pravi okvir) možemo prepoznati obijest, ali to je tek površno zapažanje. Obijest je način na koji se izražava prekid s tradicijom. Voćke se ne uništavaju zato jer smetaju – smeta upravo naslijeđe. Danas je netko čiji je otac, djed u znoju svojih ruku preživljavao stoljeća – gospodin. U mercedesu, u odijelu, s nježnim i njegovanim rukama. Zemlja mu je prljava, gnojivo smrdljivo, kora voćki mu je gadljiva. A nije. Nije mu kriva voćka. Krivi su mu preci. Krivi su zato što nisu bili građani, što nisu bili bogati, što nisu bili slavni, što su bili siromašni. Rezanjem voćke koju je zasadio otac, djed se režu spone s precima. Nerijetko se odstranjivanjem voćke ‘odstrani’ i najstariji član obitelji. Možda onaj u staračkom domu. Osamljen, napušten, višak, smetalo u tijesnoj kući od 200 kvadrata. Ne iščupa li se bagerom (neće valjda motikom, krampom pa trošiti snagu!?) korijenje. otpilana voćka će nagodinu opet izbaciti mladice. Bez ljutnje, bez prijekora dati drugu šansu. Podsjećati. Sjećati se u ime tvoje svega što želiš otpilati u sebi. Ne moraš je uzgajati iznova. Ništa ne moraš. Ti si gospodin i imaš novca na računu, svoju štednju i izglednu mirovinu. Ni voćka ništa ne mora. Neće se uplitati u tvoje izbore. Preživjet će na nekom drugom mjestu ona. Preživjet ćeš valjda i ti. Ukorijeniti se negdje drugdje. Ili nigdje. Tvoja djeca? Misliš da će te poštovati? Kako? Jesi li im ostavio koju voćku u dvorištu da bi te se mogli sjećati? Nisi. Bit ćeš višak u zabačenom staračkom domu, smetalo u još većoj kući. Ostavljen. A korijeni tvoje loze sve plići. Svaki vjetar ih iščupa. Nestaješ. Nema te. Ubio si pretke ubijenjem njihove ostavštine, tebe ubijaju nasljednici. Možda negdje u DNK se… Pročitaj više »

Pajo
Gost
Pajo

svaka cast za komentar.

neko
Gost
neko

?

posmatrač
Gost
posmatrač

Veoma dubok komentar .Interesantno je, kako se u nekim sredinama gleda na starost. Na Zapadu se kroz MSM uglavnom nameće ideal mladosti, pogled na svet : “istorija nije bitna, bitna je budučnost…”, a ima neki vrlo utjecajan narod koji gleda
na starost drugačije, a to su Jevreji (ima i nekih drugih naroda ali ne tako utjecajnih u globalu). Oni znaju, da stari ljudi znaju mnoge mudrosti, da sa svojom energijom čine svoju familiju bolju i uspešniju i lakše preživljavaju u bilo kakvim okolnostima. A kad njihova okolina oslabi, oni se šire. Vrlo je interesantno, da je večina najutjecajnijih MSM na Zapadu u vlasti Jevreja.

Rabotnik
Gost
Rabotnik

Kupovno voce nije nikada sladje. Pogotovo ono egzoticno. Kupovna voca zbog transporta dozrijevaju na putu.

Sara
Gost
Sara

Prekrasan komentar. Bravo!

Ivo
Gost
Ivo

I sječenje voćki je dio bolesne liberalne politike, koja između ostaloga nastoji presjeći vezu ljudi sa izvorom prehrane. Ovime se uz to uništavaju stare i zdrave sorte voća, čime se otvara put novim, GMO kulturama, što predstavlja dodatnu opasnost za zdravlje ljudi.

U sad-u se ljudima zabranjuje da uzgajaju hranu u svojim vrtovima, a taj liberalni fašizam dolazi i kod nas. U pitanju je smišljena politika koja se suptilno usađuje ljudima u glave, a ne nekakav proces koji je niknuo sam od sebe, izazvan nekom tobožnjom željom da zaboravimo naše korijene.

KKK
Gost
KKK

Bravooo, Ivo,-jabuka je prava posle 40 god., a kruška posle 50 god.,to naše bake znaju odavno….Harre Krishna.

luni lunovic
Gost
luni lunovic

ovo je besramna laz toliko od mene jer moram proci kroz filter

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo

Moja obitelj je imala sličnu situaciju prije 30 i kusur godina kada je moj otac u dvorištu gradio nekakvu šupu, te mu je smetala jedna stara jabuka. Mi ostali smo ga uspjeli nekako nagovoriti da ne reže jabuku i on nas je poslušao – zid šupe se gotovo naslanjao na stablo, ali jabuka je ostala. Otac je danas nažalost mrtav, ali jabuka je živa i još uvijek rađa bolje nego bilo koja druga voćka.

Jon Sneg
Gost
Jon Sneg

Moji su roditelji kupili parcelu skoro prije 50 godina. Na njoj je bilo šljiva i vinova loza. I sve to je ostalo još i danas. Te šljive još i danas rode (doduše svaku drugu godinu), nekad se od njih pravila marmelada, a sad komšija ispeče dvije ili tri litre rakije. Par puta je moja majka več govorila, da bi te šljive posekla al sam je uvijek uspio uvjeriti, da to ne čini. Kad sam kupovao moj plac za kuću, rasla je tamo jedna jabuka, ona stara sorta i rekao sam građevinarima, da je ostave, jer nije smetala kući, koja se gradila,…, al dođem tako jednom, da obiđem gradilište, kad vidim tu jabuku srušenu,….kobajagi su je srušili, kao zaboravili su, da sam rekao, da je ostave,…, na žalost.

Bobi
Gost
Bobi

Ja bi im rekao da nabave takvu drugu i dovezu sa korijenom u kamionu kako god umiju !

Ante
Gost
Ante

Veliki dio ljudi se prema svemu tako odnosi, onda se žale na što je sve spalo. Takvima nikada nije palo na pamet pogledati sebe i svoje postupke i kako su ti postupci utjecali na njihovu djecu.

Rabotnik
Gost
Rabotnik

Selo u kome su se rodili moja baka i djeda je napusteno. Struja tamo nikada nije uvedena, ljudi su se selili s planine za udobnijim zivotom, ratovi…i eto. Iza njih ostali su vocnjaci sa stotinama vocaka, jabuka, krusaka, visanja, tresanja, oraha i sve to stare sorte. Kad god mogu, ja odem gore i to rasciscavam, tako da sam naucio ponesto o starom i zapustenom vocu. Generalno, voce sa starijih vocaka je manje ali primjetio sam nesto drugo…vockama je potrebna ljudska ruka. Mnoge od njih, koje su nezbrinute (za koje se ne brine) su se razboljele, obrasle lisajevima i mahovinom. Ljudi kazu da bi ih trebalo kreciti, dva puta godisnje i da bi se one tad povratile. Takodjer, vockama treba prostora, oko njih treba kositi jer inace plodovi s vrlo mali i nisu nimalo slatki (druge biljke oko njih “kradu” hranjive sastojke). Šljivici cu osobito nezgodni kad zarastu jer sljivci (mladice sljive) buknu na sve strane i stvori se neprobojan “zid” kroz koji se ne moze proci. Ima tu i drugih stvari, kalemnjenje recimo. Cesto se kalemi na sljivu jer ona je zilava itd. itd. Čini mi se, sve u svemu, da je vockama potrebna ljudska ruka i paznja.

Piretis
Gost
Piretis

@Rabotnik- Ima još nešto. Te su stare voćke (i stare sorte) cijepljene na divljake. Ljudi su donosili iz šume mladice od npr. divljih jabuka i pošto su ih zasadili na planirano mjesto čekali bar godinu da se ukorijene i prime pa ih onda cijepili željenom plemkom. Ta su stabla bila otporna i dugovječna. Ima i danas ljudi koji se svojski trude održati stare sorte ali cijepe na dostupne sorte (jabuku najčešće na Mašanku) pa te biljke nisu ni približno kvalitetne kao one od prije. I to je jedan od razloga zašto danas nije isto kao prije 50-ak godina.
A ima nešto i u nestrpljenju. Moderne voćke rode već nakon 2-3 godine i redovno rađaju svake godine. Nažalost cijena toga je kratki životni vijek stabla, svega 15-ak godina. Starinske je voćke trebalo čekati i po 5 i više godina ali je zato živjela i po 50-ak godina.

kiki
Gost
kiki

Ja malo znam o tome…ali mi se takva znanja čine važnima, i, mislim da bi djecu u vrtiću tome trebalo učiti…
i jedino se mogu sjećati jedne ljetne jabuke i naranči kod bake i djeda…sad je tamo nikla nova kućerina…
Prošle godine sam negdje pročitala da je neki čovjek posjekao cijeli višnjik….!!! iz ekonomskih razloga

jezevakucica
Gost
jezevakucica

Na našim prostorima starost je najugroženija u svakom pogledu.

bbbb
Gost
bbbb

Tu je monsanto da napravi nove bolje otrovne………………

panStje
Gost
panStje

Voćke se OREZUJU, a penis se OBREZUJE…

Ivo
Gost
Ivo

bravo,obrezani. A jezik se,kad se nema što pametnog za reći, zavezuje. Nastoj se držati toga.

panStje
Gost
panStje

Drzim se onoga sto znam, sto sam naucio u skoli i sto mi je struka, a to sam i napisao. Dakle, ukazao na pogresku na pocetku teksta. Prouci malo orezivanje i obrezivanje pa ce ti biti jasno o cemu pricam. Ono sto si meni napisao bi bilo bolje da primjenjujes na sebi. Jer da si sutio nebi znao da si glup. Ovako kad si progovorio, odagnao si mi svaku sumnju…

Ivo Kobaš
Gost
Ivo Kobaš

Hvala, panStje! Više neću ponoviti ovu grešku!

Bobi
Gost
Bobi

Stjepan je u pravu. I ja sam već ovdje pisao to isto. A zapamtio za sve vjekove jer je profesor na agronomiji rekao tko kaže da se voćke obrezuju pada godinu. A vi što lupate minuse se prije informirajte. I nije nimalo svejedno uz bogatsvo riječnika koje imamo za razliku od dosta drugih jezika gdje moraš po kontekstu pogađati značenje neke riječi.

Gortan
Gost
Gortan

To je malograđanska razularenost…

Euro
Gost
Euro

domace je najbolje . je..bes ti ono iz radnje….puno hemije

MojIQ_170
Gost
MojIQ_170

Isto kao da ste napisali kako će možda jednog dana funkcioneri i parlamentarci.., i sva ostala pohlepna državna gamad doći do razuma i humanosti i reći kako neće više pljačkati i reketirati svoj sopstveni narod!? I ovi prvi i drugi su kao i rak koji uništava domaćina dok ga potpuno ne iscrpi i time ubije i sam sebe znači.., nema tu promjene niti će je biti jer im nema ništa dobro iz guzice doći u glavu jer su i tamo samo govna!

Rotor
Gost
Rotor

“Ako želiš biti sretan jedan dan, napi se. Ako želiš biti sretan jednu godinu, oženi se. Ali ako želiš biti sretan cijeli život onda sadi voćke!”

Koffućije

Svježe je dobro
Gost
Svježe je dobro

Ubrati sa stabla i pojesti voće je čist uzitak odvojiti vrijeme nije gubitak već dobitak za pustiti sve i čekati servirano ili cekati da ti netko ponudi osiromasuje dušu u davanju je bit i to se vraća. Vrijeme teče po izboru svakom. U Japanu imaju trešnje i državni praznik kad one procvjetaju. kultura življenja u skladu s prirodom osnažuje ljude. I taj dio se treba naglašavati svugdje.

IVE iz pecalbe
Gost
IVE iz pecalbe

Ma kod mene van je to drugojacije ja bi sadia, ali kad god joj ga usadin ona vadi vankai stos sadeka.Tako si nikada ploda ne uvati, kada oan sime baca vanka.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik