Nekada mane uljepšavaju

Kintsugi tehnika popravljanja grnčarije JapanKintsugi tehnika popravljanja grnčarije Japan

Dešavalo nam se da neku dragu uspomenu, recimo, posudu od porculana, razbijemo i moramo je baciti, je li tako? Možda bismo je i mogli polijepiti, ali to više ne bi bilo to…

Sastavljene krhotine više ne vrijede ni približno kao neoštećena cjelina. Kaput sa zakrpom je otpad i sramota za vlasnika. Ogreban auto više nije ni blizu lijep kao onaj bez ogrebotine. Čarapa bez samo jednog dijela niti je škart.

Sjećam se kad je u moju firmu došao menadžer obrijane glave, s ogrebotinom na licu, kako su odjednom mnogi pomislili da mu je ogrebotina iz tuče i da su ga zbog toga negativno doživljavali. Kasnije se saznalo da su mu ogrebotine iz djetinjstva iz teške prometne nesreće koju je jedva preživio i pokazalo se da je ugodna osoba. Njegovi ožiljci su mu počeli „pristajati“. Jednostavno, tako se često gleda na nedostatke, mane, ili jednostavno na nešto što stvar čini drukčijom od standarda.

Međutim, u Japanu nerijetko gledaju na ove pojave drukčije nego mi. Oni su razvili čitav umjetnički pravac u restauraciji porculanskih predmeta. Ako, na primjer, razbiju svoju omiljenu porculansku zdjelicu, (Kintsugi, kako su nazvali i taj umjetnički pravac), oni kojima se ne rastaje s njom će je obnoviti. Od krhotina spoje posudu i ukrase je zlatom tako da postane ljepša nego prije. To čine posebnom tehnikom uz pomoć laka iz drveta urusi koji pomiješaju s prahom zlata, platine ili srebra.

Filozofski temelj kintsugija oslanja se na to da su polomljeni dijelovi zdjelice neotuđivi dio povijesti  jednog jedinstvenog predmeta i oni ne zaslužuju zaborav niti skrivanje, nego trebaju zajedno podnositi i neugodnosti i iz njih izaći još jači i ljepši. U svojim pukotinama, svojoj nevolji, trebaju naći put do sreće, izgraditi novu sreću na ruševinama. I zaista, onaj ko ima posebnu snagu, znanje i sklad u duši, on može u spajanju krhotina vidjeti i ljepotu.

Ali ovakav pogled ne vrijedi mnogo ako ga koristimo samo u spajanju polomljenih predmeta. Tek ako ga prenesemo u svakodnevni život, u odnose među ljudima, on ima svoju punu vrijednost. Pomislimo na ovo kada se sami osjećamo „razbijeno“ i naše pukotine uljepšajmo pozlatom.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Maja
Gost
Maja

kad sam prvi put u tudjini dozivjela brodolom i ocajavala, sama samcata, rekla je moja majka jednu recenicu – svako zlo za neko dobro. jos nisam niti dobro poznavala jezik, a trebala sam poceti od nule, u sredini koja me nije prihvatila. prvo sam trazila kauzalitete u tome sto se dogadja, nisam mogla shvatiti da postoje tako zli, ograniceni ljudi koji te gaze.trcala sam svako malo doktorima sa nizom simotoma svoje nemoci. citala psiholosku literaturu. borila se za egzistenciju, obisla sva bitnija vrata od opcine do vlade. prosla totalnu izoliranost. uzela posao ispod moje struke. tu negdje, pocela sam formirati i maljati suhu keramiku. pa onda i platno, apstrakcije. stvarati nakit, citati brdo knjiga. u svojem mraku pocela sam sama otvarati prozorcic po prozorcic i dopustati svijetlo u svoj zivot, vise svijesti o sebi i okolisu, apstraktan pogled. jer, nije samo bakterija uzrok neke upale, uzroci leze dublje, prema analognom gledistu. sto sam se vise otvarala prema sebi, otkrivajuci se, to su nestajali razni medicinski simptomi. pocela sam disati drugacije i cak glas se promijenio. kad sam drugi put morala sve okrenuti jer sam ostala bez posla i ujedno odbacila fax, pocela sam fotografurati. detalje – koru drveta sa smolom, neki kamen, kapljica vode, strukturu lisca, naucila sam traziti i gledati detalje tog cudesnog svijeta oko sebe. pocela sam izbjegavati naporne ljude, koji bi rado satima plakali na mom ramenu i oduzimali mi energiju, a baz namjere da ista promjene u sebi, u svom stavu. u smece s tim. pa sam opet morala iz pocetka, preseljenje, trazenje prirode oko sebe, sakupljanje i pripravak svega moguceg sto nije otrovno. konacno se osjecam jedno sa univerzumom, dio cjeline, nasla sam sebe. nije platno i boje ono sto sacinjava sliku, vec umjetnik koji to koristi kao sredstvo, koji stvara. evo, jedna mamina podna vaza, crveno-tirkiz, raspala se u krhotine. njih ne zelim baciti. napravit cu od njih, nesto ljepilom, nesto bojama vlastitu sliku, nadahnuti joj nov zivot. tako i mi od nasih krhotina stvaramo sebe, dajemo si nov smisao, u skladu sa univerzumom, gdje je takodjer sve u pokretu, i u skladu. izbjegavam ljude koji bi mi mogli naskoditi i naravno bacim sasvim nepotrebne stvari. ili ih prodam na buvljaku, ako je steta. svatko od nas mora napraviti nekad rez, nesto odbaciti, da bi se biljka zvana zivot mogla razvijati.

Pajo
Gost
Pajo

Izbjegavas ljude koji bi ti mogli naskoditi…hm…Dali i ti skodis nekome cim razmisljas na takav nacin? Nije li ruzno svesti osobu u svojoj blizini na tako jadnu razinu?

Maja
Gost
Maja

ja dobro poznajem svoj okolis i znam kako tko misli, ne trebaju mi vise sitnokarirani “savjetnici”, pa cak niti kad glume dobronamjernost. medju takvima brzo nesto naucis, a to je- sto dalje. toliko sam se razvila, da mi ne nedostaje mlacenje prazne slame, radije procitam nest pametnog.

Pajo
Gost
Pajo

Toliko si se razvila…To sve znanje iz knjiga koje si procitala vrijede manje od jedne lijepe geste.
A da ne kazem koliko uopce vrijede sve te istant nadriduhovno-uradi sam new age knjizice za samopomoc. Ako si toliko razvijena onda bi trebala imati snage i dovoljno empatije za SVE ljude a ne samo one koji ti idu niz dlaku. Opet ponavljam stvarno ruzno je samo procitati tvoje razmisljanje o onima koji potenciraju u tebi to sto si napisala. Nitko nije tu da bi ti naskodio nego si ti tu da bi pomogla.

Maja
Gost
Maja

vidis, ovakva napuhana, samodopadna osoba, puna predrasuda kao ti nije zasluzile druzenje sa mnom. gdje pise da ja citam neke new age gluposti? gdje pise da su ljudi medju kojima zivim u juz. austrij. provinciji otvoreni i spremni na pomoc, gdje pise da ju uopce trebam? ocito poznajes samo mentalitet svog sela. ja samo izbjegavam ” otrovne” skodljive i imam to pravo samozastite. zivot je
prelijep i previse bogat da bi se zabavljala sa ” sitnim, nerazvijenim dusicama.

Helena
Gost
Helena

Majo, i ja sam u toj provinciji, ako mislimo na istu. U Klagenfurtu.

Majk Majers
Gost
Majk Majers

Majo
Podržavan takvi stav. Od vampira triba držat distancu. Sve ostalo je ogromni gubitak energije. Bolje sam nego u lošem društvu

Jole
Gost
Jole

Nedavno sam razbio tanjur iz jedne stare kolekcije,Sad kad razmislim,trebao sam ga poljepiti jer sam tko zna koliko puta jeo iz njega.
Drugi put ću razmisliti prije nego ga bezdušno bacim.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Opet su krivi Rusi?
LAK IZ DRVETA URUSI
Rusi za razbijanje koriste štap od drveta urusi,
a za lijepljenje miješaju lak i teżak?

Segota
Gost
Segota

Nije van teme; znači sad sam simpatično ružan ovako obrijane glave ,sa par malih ožiljaka na licu. Do maloprije sam bio samo ružan!! ?
Dobar članak!

Helena
Gost
Helena

Meni su omiljeni delovi kuća tavan i podrum. Volim stare građevine i kuće. Te stare, napuštene, stvari pričaju pod mojim rukama. Snažno osećam njihovu energiju. Ne mogu vam opisati ni tugu koju osećam zbog njihove odbačenosti i kroz nju tugu zbog ljudskih sudbina, ni radost kad ih oživim. Mislim da pronalazim sebe u svemu i svakom i da mi sve služi osvešćivanju. I opsesivno ih obnavljam i udahnjujem novi život. Često su tako obnovljene lepe, često smešne, naivne. I kao da sam sa svakom tom stvari udahnula dašak novog života sebi. Ne podnosim osećaj prolaznosti, napuštenosti i kraj. Osećam duboku vezu sa svim bićima i stvarima koje uđu u moj život. Ništa ne smatram slučajnošću. U mojoj režiji smrt nije kraj, već novi život u novom obliku. I znam da svaki put kad me život razbije, rodim se iznova bolja i lepša.

Majk Majers
Gost
Majk Majers

Ljubav je privlačnost prema manama supružnika kojeg puštamo u naše male, uvrnute živote i kompromisno prihvaćanje onih drugih mana kod istog. A nikako asimilacija koju radi velik broj ljudi, većinom ženskog spola

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Voda, moja voda mi je najpoželjnije piće na svijetu. Pijem i druge vode, mora se, nije da mi neće prijati, ma nismo na ti, ne vjerujem drugim vodama i one to znaju. Ni mojoj vodi nije svejedno u kojoj je čaši. Najljepša je u jednoj s debljim dnom, a tankim obrubom. Imali smo ih šest u kompletu, ostale su samo dvije i uvijek njih tražim. U toj čaši…voda jet ako kraljevska, u njoj se presijava svjetlost, postaje kristal živi. Jučer sam posegnuo za jednom i…neobjašnjivo, iz čista mira, kliznula mi je iz ruke i razbila se, onako otmjeno. Na nekoliko komada.
Kažu – bit će muško. Pa kažu – kad staklo i keramika pucaju, to sreća ulazi u kuću.
Zamotaj me u novine kao staklo što ga treba bacit’…pjeva Gibonni.
Ostala mi je još samo jedna čaša, ‘ona’. Je li stvarno pukla zbog onoga što treba doći, kao vjesnik, znak, upozorenje?
I kako bi to stvari nežive uopće mogle kad nemaju svijesti, kamo li dodira s vremenom i njegovim ciklusima?
Možda su to sve samo tlapnje i praznovjerja. Za vlastitu nepažnju prebacivati odgovornost na više sile, kako primitivno.
Ali – stvari se događaju. Iz čista mira pukne sijalica. Čaša. Tanjur. Kao da siliciju dosadi biti u valentnoj vezi s kisikom. A možda je i što organskog, s moje ruke utjecalo na to. Neki element, višak temperature, višak ugljika ili…to bi fizičari, kemičari znali opisati formulama.
Fomulama unatoč, kemiji i fizici usprkos – stvarnost opstoji i plete se iz same sebe neovisno o fizici, kemiji.
Druge kulture su razvile cijele filozofije o prostoru i elementima., energijama koje nama zapadnjacima kao da ne teku. A ne mogu i teći i ne teći. Strane svijeta, boje, oblici traže svoj najbolji raspored i suglasje. Kao što tonovi traže svoje komplemente da bi formirali akord. Istok i plava boja? Ne bi li trebala biti žuta?
O tomu brine feng shui. S vremena na vrijeme postane popularan. Za Vastu je pak malo tko čuo. Vastu kao filozofija o istom mi je nekako draža. Ima veze s Vedama, a vede imaju veze sa Slavenima…možda zato.
Nitko nas ne uči o toj geometriji, o odnosima stvari u prostoru. Izgradimo kuću, pošteni smo i pravedni, radimo, mučimo se, a rezultati kasniji sve mršaviji. Tko bi to povezao s prostorom u kojem živimo, s nekom slikom na krivom zidu, s nekom bojom pogrešno stavljenom na jug?A povezano je.
Da smo samo onu vazu makli i stavili je drugdje, možda bi nam umjesto prepreka svakog jutra vrata pred nama se sama otvarala?
Stvari, kad se razbiju su jednostavno ispunili svoju svrhu i treba ih baciti. Nisu se raspale nizašto. Možda su na se navukle previše pamćenja, možda su previše toga čule pa ne mogu dalje izdržati, možda su na se preuzele ono što bi dopalo nas.
Ako ih pak idemo popravljati, onda više nije riječ o istoj stvari. Izmijenili smo je i u njoj izmijenjenoj zadržali ono što trebamo otpustiti.

Pajo
Gost
Pajo

jesi naporan…

POVEZANE VIJESTI

Izbornik