fbpx

Očinaš

Molitva u Crkvi

Kad sam bio dijete, stariji su me učili kako se treba moliti Bogu.

To su činili tako što bi oni govorili neke molitve, a ja ih za njima ponavljao. Neki su u tome bili baš uporni, kao jedna očeva tetka koja nije imala djece, i kad bi dolazila kod nas u goste, meni je posvećivala posebnu pažnju. Nastojala me što više molitvi naučiti, jer moj otac se nije bavio time i tetka se plašila da “dijete ne ostane neodgojeno kako treba”. Ona je govorila po nekoliko riječi molitve, prethodno naglasivši: “Dobro bardaj (pamti)!”, a ja bih ponavljao njene riječi. Kako sam lako i brzo pamtio, za tili čas bih naučio molitvu, a kao nagradu ona bi me pomilovala po kosi svojom rukom s prstima iskrivljenim od reume. Bila je to vrijedna nagrada, jer tetina se riječ poštovala, imala je ona neki tajanstveni, a veliki ugled u kući.

Ali zanimljivost tih molitvi je bila u tome što ih ja nisam razumio, bile su mi kao na nekom stranom jeziku izgovorene jer ih je i teta govorila onako kako su nju nekada naučili, ne razmišljajući o značenju riječi koje izgovara. Recimo, kad bi se krstila, govorila je: „Ujmoca“ umjesto: „U ime oca.“ Molitvu “Oče naš, koji jesi na nebesima…”, ona je izgovarala, a tako i mene naučila, kao: “Očinaš, koji jesi na nebesi”. Te riječi, „ujmoca“ i “očinaš” mi nikako nisu bile jasne, nisam znao šta znače, i onda mi ni nastavak rečenice nakon njih nije imao smisla. A tek kad je trebalo reći: “Kruh naš”, što je ona izgovarala kao: “Krunaš”, ja bih se zbunio potpuno i zamišljao šta bi to moglo značiti? Bila mi je slična riječi krunjač, ta mi je alatka bila poznata vezano za krunjenje kukuruza, ali nikako je nisam mogao povezati s ostatkom rečenice. Kad bih pitao tetku šta to znači, ona mi nije umjela odgovoriti, znala je samo da to tako treba reći, da je samo tako ispravno i jedino mi je uporno ponavljala: “Samo ti ubardaj kako sam ti rekla i tako se moli!” Tek kasnije, kad sam malo porastao, kad sam naučio čitati i vidio molitvenik u kom su bile i molitve koje sam već prije naučio, vidio sam da su one malo drukčije od mojih “originala” te sam tek tada počeo razumijevati šta neke od njih poručuju.

Ipak, i te ne baš potpuno ispravno naučene molitve su mi jedno vrijeme pomogle da budem važan, a i da zaradim ponešto. Kad bi došli gosti, uvijek bi se našao neko da mene isturi pred njih i pohvali se kako sam pametan, a to bi, valjda, trebalo značiti, da su i roditelji i rodbina takvi, pa bi tražili od mene da im izgovorim naučene molitve. Ja, tako malen, a sve to sam znao! Gosti su se divili, a poneko bi mi dao i neki novčić – bijeli aluminijski dinar, dvodinar ili petodinar, a ponekada se u ruci zažutila i poneka banka – novčanica od deset dinara. A tek kad dođe kum Anto, znalo je tu biti i dvobanki! Međutim, kako sam rastao, sve manje sam bio atraktivan sa svojim znanjem molitvi, njih su već manje-više tada znali svi iz moje generacije.

Ali tad je moja maćeha slušala radio Vatikan na kom su se molili na latinskom jeziku. Toliko često su ponavljali molitvu “Ave Maria, gratia plena, Dominus tecum. Benedicta tu in mulieribus, et benedictus fructus ventris tui, Iesus”, da sam je i ja naučio napamet. Ponovo nisam razumio ništa, ali znao sam novu molitvu. No, uskoro sam porastao i moje područje interesa se proširilo na druge strane, a davno naučene molitve su ostale kao sjećanje na jedno vrijeme. Sjećajući se tog vremena, sjećam se i ljudi iz njega koji su imali dobre namjere, željeli su me naučiti nečemu za što su oni bili uvjereni da je dobro i korisno za mene, mada neki ni sami nisu razumjeli zašto i kako. Gledajući iz ovog ugla, oni su bili vrlo oskudnog znanja, taman onako kako ćemo se i mi, koji za sebe mislimo da smo pametni i obrazovani, činiti nekim generacijama poslije nas.

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
21 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Buzz
Gost
Buzz
2 godine prije

Simpatican tekst. Podsjetija me je na neka smisna davna vrimena ( ujme oca isina iduva svetoga, amen ili ocenas koji jesi donesi nan kilo mesi ???) , mada se bas sa zakljuckom nebi slozija.

Jevanđelje po Marku 9,40
Gost
Jevanđelje po Marku 9,40
2 godine prije

“Jer ko nije protiv vas, s vama je.”

Jevanđelje po Luki 9,50
Gost
Jevanđelje po Luki 9,50
2 godine prije

“I reče mu Isus: Ne branite, jer ko nije protiv vas, s vama je.”

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije

USE,ISUSE I PODASE?

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo
2 godine prije

Kod mene bila ista priča, pogotovo ovo sa krunjačom.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Kao što smo u svom umu vezani strelicom vremena koja ide od jučer preko danas nekamo daleko u budućnost, tako smo nekako naučeni misliti da će svakoj narednoj generaciji biti lakše, biti bolje i naravno – da će biti mudriji i pametniji od nas. Ta eto, i mi smo pametniji od generacije naših roditelje, oni od svojih roditelja. Mora onda tako biti i s nama.
Ipak, u posljednja vremena (koja su sve bliže zadnjima) izranja sumnja da baš tako i ne mora biti. DA možda naša djeca neće biti bogatija od nas, da im neće biti lakše i da…možda neće biti pametnija od nas.
I onda sumnja kao i svaka sumnja – rađa nove sumnje. Jesmo li mi uopće pametniji od svojih predaka ili je to naša izmišljotina?
Je li tetka koja se gramatički neispravno molila ipak molila ispravno, a mi uza sve ispravljače pravopisa po ovim kutijama preko kojih pišemo možda ne znamo ni molitve, ni njihov smisao?
Što ako je tako i u svemu drugomu?
Što ako su naši preci mudrošću sačuvali ovu zemlju za nas, savijali se kad je to bilo nužno, uzdizali se kad su mogli, gordost iskazivali kad je bilo vrijeme? Konkulana škina težakov, pjevao bi Ljubo Stipišić Delmata u Dalmatino povišću pritrujena…Je, savijali su kičmu, i od rada, i od terora tuđinaca.

Hoćemo li mi biti dovoljno mudri za sačuvati ovu naslijeđenu zemlju? Hoćemo li imati što mi ostaviti svojoj djeci?
Hoćemo li naučiti svoju djecu molitvama?
I reći im da molitve nisu brojalice, da ne funkcioniraju bolje, ako ih češće i više recitiramo?
S molitvom je lako. Ne postoji neuslišana molitva. Samo što ju je teško izmoliti.
Trebamo učiniti samo jedno: izgovoriti je kao zahvalnost za to što je uslišana (i pritom ta zahvalnost mora biti iskrena, stvarna), iako nemamo pojma hoće li i kad biti. Nije trik, ali besprijekorno funkcionira. Uvijek bude uslišana. Jer ispred nje stoji vjera. I iza nje stoji vjera, i ona je u vjeri.

28.juni
Gost
28.juni
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Alerik:Dodala bih da je najvaznije da sve krene iz srca,toplo i nadasve iskreno. Kada je vjera u pitanju moramo se cuvati forme. Iskreno vjerovanje u Uzvisenog Stvoritelja i otvoreno srce puno ljubavi.

robi
Gost
robi
2 godine prije
Reply to  28.juni

Moje iskustvo je isto takvo: jednostavno duhovna duša ispunjava i ispunjavaju joj se želje u ovom materijalnom svijetu. I lijepa je misao: ispred nje i iza stoji vjera – zapravo je u vjeri – vjera je nosi :). Svim iskrenim vjerovateljima i svim ostalima 😉 Bog je uz vas. A meni je drago što vas poznajem

Zdenko
Gost
Zdenko
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Gušt mi je bio čitati tvoja filozofska razmišljanja. Iako već odavno ne molim, pokušavam shvatiti smisao,čestitam na izvrsnim i poučnim riječima.

Blasfemik
Gost
Blasfemik
2 godine prije

Rana vjerska indoktrinacija djece je zloupotreba djece. Učiti djecu da za pomoč mole biča iz bajke, pravi neodgovorne odrasle, koji ne uspjevaju nači rješenja. Naravno da onima koji vladaju to odgovara. Religija sve otruje i rak rana je ljudskog roda.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije
Reply to  Blasfemik

@Blasfemik
U pravu si. Ali samo u tvom malom skučenom materijalnom svijetu.Na sreću, istina postoji i mimo privatnih istina. A objektivni svijet postoji i mimo malih subjektivnih svjetova.

zlatan
Gost
zlatan
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

SON OF ALERIK, netočno. Materijalni ili nematerijalni svijet, a šta je to? Materijalni svijet nije skučen, upravo obrnuto, vjerom indoktrinirani ljudi žive u jednom jako zatvorenom, skučenom i ograničenom svijetu. Iz toga prozlaze često puta negativne posljedice, kao što su mržnja, primitivizam, zloća. Kamo sreće da sam u krivu, ali iskustvo me uči da sam u pravu. Nažalost…………………………….
Inače objektivni svijet nipošto nije svijet vjerovanja, bilo kojeg vjerovanja.

Tvump
Gost
Tvump
2 godine prije
Reply to  Blasfemik

Religija i bog su produkt ljudskog uma još od davnih vremena, ako netkome vjerovanje pomaže u životu neka ustraje u toma,stoga ovakve teme nisu prikladne za raspravu.

Vina
Gost
Vina
2 godine prije
Reply to  Tvump

Rusija

zlatan
Gost
zlatan
2 godine prije
Reply to  Blasfemik

BLASFEMIK, i ja tako mislim, nema skučenijih, ograničenijih ljudi od onih koji se predano mole. To je moje dugoživotno iskustvo. Nažalost, bilo bi dobro da sam u zabludi, ali nisam. Upravo među indoktriniranim neobrazovanim ljudima, ima najviše zloće i mržnje, neznanja. To nažalost, ide ruku pod ruku……………..

wasbewill
Gost
wasbewill
2 godine prije
Reply to  Blasfemik

Ti i jesi takav zato što na Stvoritelja gledaš kao na biča iz bajke.

luni lunovic
Gost
luni lunovic
2 godine prije

bravo za son of alerik mi smo u bivsoi drzavi bili maksimalno obrazovani a ovi nasi sad u usa sisaju travu i dilaju tablete jadno da jadnije nemoze biti pa ti neznaju dva razlomka podjelit kaze sta ce mi to pa vidi samo sta je kapitalizam kraljevina jugoslavija 80 posto nepismeno socijalisticka jugoslavia 80 posto obrazovano i sad opet ove pantrljak kapitalisticke drzavice 80 posto nepismani dobro rece iedan komentator ljudi su gluplji od riba

Littlesoul
Gost
Littlesoul
2 godine prije

Subjektivno…Mi smo produkt Božijeg uma ……vjerovanje da je citav svemir nastao iz “nicega” …..je meni subjektivno jednak “apsurd”…e sad nekome je apsurdno prvo misljenje….meni je ludje ovo drugo misljenje…ali svatko nek dozivi svijet kako mu volja…ali zadnjih 10 minuta nasih zivota nema onoga koji se nece ponadati…BOGU…(tko kaze hrabro ateisticki da nece…ee bumo vidjeli kad dojde red…zivjeli:))

zlatan
Gost
zlatan
2 godine prije
Reply to  Littlesoul

LITTL… ma da, moš mislit !!! A kojem bogu? Ili kojim bogovima? Tko kaže da je Svemir nastao iz ničega? Jednostavno, mi ne poznajemo zakone koji su mogli “stvoriti” Svemir. Vjerovati da je neki bog, ili bogovi ili neka “viša” sila stvorila Svemir, je toliko neozbiljna, da nema smisla raspravljati o tome. Čak i mala djeca pitaju, ako je to tako, a tko je stvorio boga, ili bogove ili tu višu neimenovanu silu?
Inače ako je neki atesit, ili tip nezainteresiran za božja pitanja stao pred lice tog imaginarnog božanstva, a bio je pošteniji od najpoštenijih vjernika, koga će prije bog ispeći na ražnju?
Neka se o svojim djelima zamisle vjernici koji su drugima činili zlo u bilo kojem obliku, a vjernici su najčešće zli i opaki ljudi. Moje iskustvo………………

pravedni
Gost
pravedni
2 godine prije
Reply to  zlatan

Zlatane,ti si slucaj zreo za psihijatriju!

Littlesoul
Gost
Littlesoul
2 godine prije
Reply to  zlatan

(subjektivno)”fibonačijev patern” je prisutan u prirodi na svakom koraku ..počevši čak i od ljudske ruke, lista na stablu, suncokreta…sto meni subjektivno govori o potencijalnom inteligentnom arhitektu… naravno ne namećem svoje misljenje nikome…ljudi imaju svakakva iskustva s ljudima…bili oni s vjernicima ili ne…a kad je netko deklarirani vjernik a zao je čovjek…to je tužno… no živimo u takvom svijetu gdje je sve izopačeno, pa se vjekovima zna da se ubijalo u ime neke religije…jer problem je uvijek na kraju u ljudskim umovima i poimanju vjere…a dobar čovjek je uvijek dobar čovjek vjerovao ili ne …bio vjernik ili ne…zivio

POVEZANE VIJESTI

Izbornik