Onaj ili onaj?

disleksija-djecak-knjige.
10 komentara

Dogodi se nekada da nam neko nešto kaže, da u rečenici svaku riječ razumijemo, a na kraju ipak ne razumijemo šta nam je želio reći.

Jednostavno neki ljudi se ne umiju izraziti kako treba, oni misle da ono što je njima u glavi isto tako jasno govore drugima, ali to ne biva tako. Isprepliću riječi ko zna kako, neke preskoče, neke posude i ubace iz druge misli i na kraju kažu nešto što dobije sasvim drugi smisao ili postane potpuno nejasno. Razgovarate s čovjekom o nekoj temi, a on usputno vidi neki detalj i prokomentira ga, ne naglašavajući da se to odnosi na drugu temu, a vi se ubiste pokušavajući odgonetnuti šta je to vaš sugovornik želio reći.

Sjećam se jednom kako sam sa školskim drugom pješačio u školu, a usputno smo pričali o knjizi za lektiru. On je posebno hvalio jedan dio neke priče prepričavajući detalje, a onda je rekao nešto kao: „Vaseosvilo.“ Ta riječ mi je bila sasvim nepoznata i nisam shvatio šta je želio reći pa sam ga priupitao šta reče, a on ponovi isto i nastavi dalje priču. „Čekaj, ne razumijem ponovo šta ti znači ta riječ, ne znam da sam je ikada čuo?!“, bio sam uporan, a on tek tada zastade pa mi razgovjetnije reče: „Vas se osvil’o. Na kukuruz mislim.“ Njemu su, dok je pričao, misli odlutale ne obližnju njivu kukuruza koji je upravo izresao i počeo puštati svilicu, tako smo zvali vlakna na vrhu budućeg kukuruznog klipa, i želio mi je usputno to reći ne prekidajući započetu priču o lektiri.

A jednom sam se tako neobično „sporazumio“ s kolegicom. Zvala me je da nešto hitno potpišem, ali ja sam se spremao za put i bio sam u stanu. Trebalo mi je još nekoliko minuta da se pripremim i krenem i nisam mogao doći do firme pa je bilo najbolje rješenje da ona odmah krene do mene u stan, samo ona nikada ranije nije kod mene dolazila. Zna u kojoj zgradi stanujem, ali ne zna koji je ulaz. „Samo malo, ne znam koji je tvoj ulaz u zgradu, je li onaj, ili onaj?“, pitala je, valjda u sebi zamišljajući oba ulaza. Čuj – onaj ili onaj!? Kako ću znati koji joj je to onaj, a koji onaj?! Da bih joj ukazao na apsurdnost takvog pitanja, odgovorio sam: „Onaj“, s namjerom da malo zastanem i da ona tek onda pita koji je to onaj, ali ona je već spustila slušalicu i krenula. Zanimljivo, došla je taman na pravi ulaz jer se slučajno pogodilo da je mislila baš na ulaz koji treba i da sam joj ja baš za taj i rekao da je moj. Tek kad je došla i kad sam joj objasnio šta me je pitala i njoj je bilo sve smiješno.

Opet, ima ljudi koji „štede“ riječi i govore jasno, ali toliko sažeto da ih nekada razumijete tek kad malo zastanete i razmislite. Govore „lakonski“, reklo bi se. Negdje je to potrebno, kao recimo kod kirurga gdje je vrlo važno ne gubiti vrijeme. Dok bi on izgovorio: „Sestro Natalija, molim Vas, budite tako ljubazni pa mi dodajte skalpel!“ i ona odgovorila: „Izvolite, poštovani gospodine doktore!“, prošlo bi nekoliko dragocjenih sekundi. Zato doktor samo izgovori: „Skalpel!“ i odmah ga dobije u ruke. Međutim, ako ti neko u kući kaže: „Skalpel!“, neće ti biti jasno šta želi – da mu dohvatiš skalpel, da kaže da se posjekao skalpelom, da ga želi kupiti ili ko zna šta već.

Suprotnost su ljudi koji ne umiju ništa reći kratko, nego priču uvijek počinju „od Kulina bana“, praveći stalne nepotrebne digresije i vrludajući u priči toliko da na kraju i zaborave o čemu su počeli pričati. Priču započinju o jednoj temi koju u međuvremenu napuste, a završe o sasvim drugoj.

Riječi ne treba ni štedjeti niti se razbacivati njima, nego ih koristiti u razumnoj mjeri i na pravom mjestu. Tek tada su i one optimalno iskorištene, kao i naše vrijeme koje smo odvojili da ih čujemo.

Priča
Pretplatiti se
Obavijesti o
10 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
28. juni
5 godine prije

Zlatna sredina ,kao i sve u zivotu. niceg premalo ,niceg previse. Umjerenost- mudrost zivota.

Troglavski
5 godine prije

Pita otac dalmatinac sina:
– “Jesil kupio novi auto?”
A sin odgovara:
– “Jesan.”
I pita otac:
– “Koje?”
A sin kaže:
– “Nisan.”
Otac opet:
– “Pa jesil il nisi?”
Sin:
– “Nisan kupio.”
Otac:
– “Jesil il nisi jebo te?”
Sin:
– “Pa kupio Nisan.”

Har Megiddo
5 godine prije

Ovo s kolegicom me podsjeti na Folirante:

https://www.youtube.com/watch?v=nXxZyW-XJ9Q

Piretis
5 godine prije

Ma dobro, sve su to svakodnevne stvari da nam mozak odluta pa skrenemo s teme ili se zapletemo, objašnjavajući, ko pile u kučine. Ima, ipak, jedna stvar koja me u komunikaciji više smeta. To su poštapalice. Neki ih koriste toliko da se gotovo cijeli govor sastoji od njih. “Ovaj, ono, ovoga, onoga, kako se zove, mislim, mo š misliti, jebiga i tako do besvjesti. Kad ih počnem primjećivati, a teško ih je ne primijetiti, onda čujem samo njih. I nema ništa od normalnog razgovora. Primijetio sam da su poštapalice zarazne, počne li ih koristiti jedan ubrzo će se poput požara proširiti na druge. Pa zatim postoji nešto, još gore, što se naziva nedoumica. To je onaj glas koji se u engleskom jeziku (kod izgovora) piše kao obrnuto “e”. Nekoma se veći dio govora sastoji od dužeg ili kraćeg korištenja tog glasa. Time vjerojatno dobijaju na vremenu ili smišljaju kako nastaviti.… Čitaj više »

wetzer maja
5 godine prije

to je tipicni balkaski nacin izrazavanja – ili kako to u knjizevnosti vele – cvijetni jezik – puno naokolo a malo u srz.

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI