fbpx

Ono što pamtimo cijeli život

mornar more spasavanje

Postoje događaji koji nam ostaju u sjećanju cijeli život. Uglavnom su to značajni događaji koji se dugo pripremaju i planiraju, ali nekada to bude i nešto sasvim obično, svakodnevno, neplanirano.

Eto, dječaci iz Tajlanda su sa svojim trenerom otišli u pećinu nadajući se da će to biti tek malo drugačiji dan od ostalih, a ostali su tamo zarobljeni i život im je visio o koncu. Taj događaj sigurno neće nikada zaboraviti.

Moglo bi se u ovoj priči koja je obišla cijeli svijet o mnogo-čemu pričati i postavljati mnoga pitanja u vezi s tim događajem. Zašto su tamo otišli u vrijeme kad se to ne preporučuje; je li trener pogriješio što ih je tamo odveo; jesu li mjere poduzete za spašavanje bile adekvatne i pravovremene; jesu li neki koristili ovu nesreću za svoje interese, i tako dalje. Ali meni je od svega vezanoga za ovaj događaj pao u oči jedan detalj vezan za trenera. Ne znam ništa o njemu osim onoga što sam pročitao – da ima 25 godina, da je kao dijete ostao siroče i tako dalje, ali imam osjećaj da je svoju ulogu, od trenutka kad su zarobljeni u pećini, obavio vrlo brižno, požrtvovno, odgovorno i ljudski. Ovaj „trening“ je bio takav da ća ga i on i njegovi igrači pamtiti cijeli život.

Pravilo je da brod koji tone posljednji napušta kapetan. Međutim, znamo da mnogi kapetani bježe prvi. Zabilježeno je to mnogo puta. Ne samo da prvi pobjegnu, nego neki pokupe i vrijedne stvari, a ostali – kako se snađu kad shvate da su u opasnosti. Po toj logici, i trener bi se trebao ponašati slično kapetanu i u nekoj situaciji, koja je po opasnosti slična brodolomu, prvo sačekati da svi igrači budu spašeni, a onda se pobrinuti za sebe. I trener ovih dječaka se upravo tako ponašao. Tek kada su svi dječaci spašeni, i on je krenuo na put spasa. Da, tako i treba i mora biti, rekli bi mnogi. Ali kad je život u pitanju, mnogo je onih koji bi se izgubili, od kojih bi panika učinila sasvim druge ljude i koji bi tada vidjeli samo sebe. Na sreću, ovaj trener, čini se, nije poklekao pred strahom. Ostao je priseban, držao je dječake uz sebe sve vrijeme, dočekali su pomoć i izvukli su se svi živi.

Dječaci su na djelu vidjeli kako se ponaša njihov trener. Shvatili su koliko je to bilo važno za njih i za očekivati je da se i oni, ako nekada kasnije budu u sličnoj situaciji, ponašaju kao njihov trener. Vidio je to cijeli svijet, i svi bi iz toga mogli nešto naučiti. Bio je to „trening“ pred očima miliona ljudi. Trener je svoju ulogu odigrao veličanstveno samo time što se posljednji pojavio izlazeći na slobodu. Bar ja sam tako doživio taj izlazak i zato o njemu pišem. Vjerujem da su mnogi ljudi to slično doživjeli.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
2 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
28.juni
Gost
28.juni
3 godine prije

Hrabra i plemenita ljudska gesta.Smatram da bi sve vodje trebale biti takve. Dobrobit naroda bi im trebala biti na prvom mjestu.Nikako obrnuto. A momenti koje nikada necu zaboraviti,svakako su rodjenja moje cetvero djece.I danas ih se s radoscu sjetim ,jer od svih uloga koje mi je kao zeni Bog podario… Pročitaj više »

otpisani
Gost
otpisani
3 godine prije

Izašao je “posljednji na slobodu” … ovim činom je oprao svoj “grijeh”, nepromišljenost, koja je mogla stajati života cijele grupe koja je tog kobnog dana krenula u podzemlje.. On nije imao izbora, nego se ponijeti upravo tako. Ima 25 godina ali njegova prošlost ga je mnogo toga naučila, pa je… Pročitaj više »

POVEZANE VIJESTI

Izbornik