ORA „Zlatan 2019.“

ORA Pester 78

Mi stariji se još uvijek sjećamo omladinskih radnih akcija (ORA) koje su se neko vrijeme organizirale u bivšoj Jugoslaviji, a koje su često u imenu imale mjesto i godinu dešavanja. Recimo, „ORA Pešter 78“.

I ja sam danas bio na jednoj „radnoj akciji“. Sin me je jutros pozvao da mu donesem jednu mašinu koja mu treba za posao u kući. Tamo ih ima već četvero koji već uveliko rade, a ja zaključih da je i meni mjesto među njima. Gdje bih drugo, nego među omladinu?! Ne da se ni moja supruga, kaže i njoj je tamo mjesto, i uskoro smo našim Škodilakom krenuli na radnu akciju. Sjetismo se da radne akcije imaju i svoja imena pa ovu odmah nazvasmo „ORA Zlatan 2019.“ Nismo imali zastave, nismo pjevali poznate akcijaške pjesme i uzvikivali poznate parole, ali čim smo došli na mjesto akcije, latili smo se posla.

Ženski, brojniji dio ekipe koji je činilo pet članica, bio je na katu i pripremao sobe za krečenje. Trebalo je izravnati zidove, ošmirglati ih, prijeći ih temeljnom bojom, a onda na kraju i okrečiti. Dame su radile kao pčelice. I pričale, šalile se, smijale. Kao da su došle na zabavu. Jedna od njih je bila zadužena za pripremu hrane ostalima, jedna za nabavku svega za čime se ukaže potreba, a ostatak vremena i one su pomagale oko krečenja.

Sin i ja smo bili u prizemlju. Treba napraviti betonsku ploču. Potreban materijal smo već prije nabavili i iznijeli višak zemlje, to jest pijeska, jer ovdje je tlo od pijeska. Pokazalo se da smo ga iznijeli previše, pa smo jedan dio morali vratiti i sve poravnati besprijekorno. Po tome smo stavili najlonsku foliju, a onda izolaciju od stiropora, pa ponovo najlonsku foliju. Iznad toga smo postavili željezne mreže kao armaturu, a sad bi na to trebao doći beton. I mi smo uživali u radu. Radili, pričali, planirali, i vrijeme prođe za tren. O umoru niko i ne razmišlja niti ga spominje. Niti ga osjeća.

Nešto razmišljam, kako je lijepo raditi nešto korisno, ono gdje odmah vidiš rezultat svoga rada. Kako je lijep osjećaj kada nekome pomogneš. Kako je lijepo raditi u društvu s dragim, dobronamjernim osobama. I razmišljam kako i nije čudo što su nekada omladinci tako rado išli na radne akcije. Tamo je bilo rada, ali i druženja, pjesme, igre, šale. A i ljubavi, naravno! Nakon svake radne akcije oni su ostavili iza sebe nešto što će se spominjati godinama i što će biti od koristi ljudima. Ti ljudi će ih spominjati. Reći će: „Ovu prugu su napravili omladinci“. „Ovo brdo su pošumili omladinci“. A omladinci će, dok su živi, sjećati se tih svojih radnih akcija i prijatelja koje su tamo upoznali.

Ja nisam bio na pravim radnim akcijama, ali sam se danas osjećao kao da sam upravo ne jednoj takvoj. Bilo mi je lijepo, mada nisam ni mlad niti sam osvojio udarničku značku. Ali osjećao sam se i mladim i udarnikom, a meni je to bilo dovoljno. Zato čekam novu priliku i spremam se za novu akciju.

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
IVE iz pecalbe
Gost
IVE iz pecalbe

Moj pokojni dalmatinski dijed je govorio: “Tko volio raditi, radilo mu se o glavi.” a jadan umro je radeci sa 88 godina.
A pradijed je cuvo ovce po Lickim brdima do 99.5 godina i zadnji dan je cuvao ovce prije podne, a popodne se nije osijecao dobro no prije ponoci je otisao sv. Petru na ispovijed.

Lujko
Gost
Lujko

Ive,
Vrati se ti lijepo iz pecalbe, pa u Liku čuvat ovce. i živjet ćeš 100 godina.

zlatan
Gost
zlatan

LUJKO, čitao sam da Amiši koji žive skoro kao u doba biblijsko, žive duže od prosječnih ljudi, navodno im je prosjek skoro 90 godina. Neki duhoviti su rekli da njihovim životom ne bi živjeli ni 90 minuta,a ne 90 godina.
Ovce ti neće garantirati stogodišnji život, ni britanska kraljica nikada nije čuvala ovce pa ove godine puni 93, a ni njen suprug Filip nije bio stočar, pa ipak ove godine puni 97 ili 98.
Jedina garancija su dobri geni i sreća, ali kada odapnemo ionako nam je svejedno koliko smo dugo živjeli.
Jedino je tužno kada umiru djeca ili mladi ljudi, ali ako imaš neke godine, pa šta je važno koliko si ih nanizao.

zlatan
Gost
zlatan

IVE, a dobro, nije pravilo da će iscrpljujući rad garantirati život do 99,5 ili do 88 godina. Meni su žešći uzori ona dva vršnjaka. Indijski Sikh iz Panđaba, zove se Fauja Singh, rođen je 1.4.1911., i Francuz koji zove se Robert Marchand, rođen 26.11.1911. Obojica su još živi. Znači ove godine će napuniti 108 godina. Bit će da je bila takva sezona, kada su se rodili te godine.
Indijski Sikh, je maratonac, sve donedavno je trčao maratone, a Francuz je biciklist, zadnji put u biciklizmu se natjecao u svojoj 106-toj godini. Iako vidim da tradicionalisti veličaju seoski i poljoprivredni način života, za vašu utjehu Indijac je seosko dijete, cijeli život je proživio na selu u Panđabu, baveći se poljoprivredom. No, u dobi od oko 85 godina, preselio se u London, i počeo naokolo istrčavati maratone. Ništa bez grada, posebno ne bez velikog grada.
Francuz je gradsko dijete, rođen u Amiensu, ali je živio na mnogim mjestima. U Drugom svjetskom ratu bio je u njemačkom zarobljeništvu, nakon rata je neko vrijeme živio u Venezueli, gdje je radio na plantaži šećerne trske, pa u Kanadi gdje je bio drvosječa. Zatim se vratio u Francusku, mislim da živi u Parizu. Član je Komunističke Partije Francuske. Bio je i gimnastičar, a ekstremnom biciklizmu se posvetio u dobi od preko 60 godina.
Eto, Indijac je bio poljoprivrednik, a Francuz kao gradsko dijete se iskusio i na težim poslovima od seljaka. Koliko sam skužio iz napisanog, indijski Sikh ima četvoro djece, Francuz se nikada nije ženio.
Oba su od srednje prema jako niskom rastu, piše da je Indijac 172 cm, Francuz samo 150 cm (sada, navodno u mladosti 153 cm).
IVE, u ijekavici se ipak ne piše DIJED, to se ne može ni izgovoriti, piše se i izgovara DJED -:::))) !

Alen
Gost
Alen

Ne zaboravi hidroizolirati te podove..
Kod mene u mahali niti jedan gradjevinski posao nije prosao da se nismo iskupljali i pomagali jedni drugima , pa makar doci na sat i pomoci jer to je bio red i obaveza nasljedjena jos od nasih roditelja i didova jer ni jedna kuca nije napravljena a da nije ucestvovao komsiluk u radovima…
I onda se ukinuse vize za njemacku i rasprsi se mahala stoput gore nego i pred rat… Nidje nikog…

tihobl
Gost
tihobl

Mini radne akcije koje traju nekoliko sati su prava stvar. Niko se ne umori, a finog posla se odradi. Prije sam organizovao radne akcije sadnje drveca i ukrasnog zbunja. Nastojao sam obavezno da u akciju ukljucim sto vise klinaca predpubertetskog uzrasta. Sad su u pubetetu i stite svojih ruku djelo od vrsnjaka. Kad drzava nesto posadi cesto bude polomljeno ili se osusi, a kad posade akcijasi to napreduje bez problema.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@tihobl:
HDZ-”ukrasni” grmovi, za ukrast iz sačekuše?

@Ivo Kobaš:
Da se ekipa što manje zamaže:
NE OKREČI SE SINE !

Svima malo ”politizirano” DOBRO JUTRO !

jezevakucica
Gost
jezevakucica

Umpy,
Ti si dobar sa Ivom pa mu kaži da je zaboravio Che Guevaru.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Ivo,zaboravio si Che Guevaru !
Uvijek tvoja Maja

Slobodan, Pula
Gost
Slobodan, Pula

Sta reci…dobra stara vremena…sjecam se kakva je bila konkurencija i prestiz otici na radnu akciju…
i sjecam se te srece i ponosa…:)

Tadmur Palmirović
Gost
Tadmur Palmirović

“Škodilak”.. ???

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

”Škodilakšy” ako se izvade zadnji sicevi?

Lujko
Gost
Lujko

Umpah
… da stane mješalica za beton … ona naranđasta

Tadmur Palmirović
Gost
Tadmur Palmirović

I pet vreća glazure i 20 m2 laminata. ??

jezevakucica
Gost
jezevakucica

I tri kašete pive + 10dkg parizera da popuni prazninu.Opet sam fulao kat.

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo

Zato mi sirotinja vozimo Reno Quatro i Varburdžini.

shumadinac
Gost
shumadinac

Zamisli Ivo da ŽIVIMO radnu akciju, da radna akcija bude u obimu koji nam odgovara – da ne lenčarimo ali ni da ne preterujemo i da tako radimo svaki radni dan a da bar nedelju imamo potpuno slobodnu za uživanje a ne da to bude jedino vreme kad možemo da uradimo nešto kod kuće.

Uglavnom se misli da kada bi ljudi mogli da biraju posao (da su svi jednako plaćeni) da bi svi izabrali da rade na računaru. Ja ne mislim tako, ja prvi ne bih ni pomislio na takav posao već bih radio napolju. Naravno, ni ja ne računam na kopanje kanala i slične poslove za koje postoje mašine koje su mnogo efikasnije od ljudskog rada već mislim na fizičko-kreativne poslove.

Kad bi ljudi birali posao prema sklonostima a ne prema mogućnosti zarade davali bi mnogo bolje rezultate i bili mnogo srećniji – zar to i nije cilj? Nauka bi procvetala jer najtalentovaniji ne bi postajali advokati, menadžeri… Ima tu itekako materijala za razmišljanje.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@shumy:
Imali smo sistem koji nas je pokušao štititi (jedno š i tito i po)od lopova i imamo sistem koji uspjeva lopove štititi(študjmaniti,jer smo maniti)od nas.
Prema sklonostima birajmo skloništa?

shumadinac
Gost
shumadinac

“Prema sklonostima birajmo skloništa?” – Odličan 🙂

Ovo nije bio običan komentar, pre svega je test i dobijam rezultate baš kao što sam očekivao. A oni govore da je ljudima usađena odbojnost prema radu koja će se dalje razvijati u odbojnost prema SVIM fizičkim aktivnostima (pre koju godinu sam čitao da se mladi Japanci sve ređe odlučuju na seks jer je zamoran?!? Mislio sam da je to čudan spoj kulture i tehnike ali sada shvatam da će taj trend biti globalan). Već sada omladina nema neophodno iskustvo rada sa osnovnim alatima, ide se na “robotizaciju” ljudi. Tako će jedan mlad čovek naučiti da zakiva eksere, drugi da ih vadi a ako se pokaže potreba da zamene poslove – biiiiip, greška, greška….

Čak i ljudi “koji se zaklinju u socijalizam” zaziru od radnih akcija, one su postale sinonim izrabljivanja ali je još veći problem zaziranja od rada kao takvog. Naravno, svet ne može da opstane bez rada ali šta je poenta, zašto se ljudima usađuje takav otpor prema radu?
Kao prvo, taj otpor je prirodan, životinje generalno nisu ljubitelji rada a oni koji žele da nas kontrolišu to najlaške čine koristeći već ugrađene mehanizme uz blagu modifikaciju.

Da bi čoveka kontrolisali morate mu usaditi teško ostvarive ciljeve u toku čijih ostvarivanja će raditi za vas. San koji je čoveku usađen je da ima dobru kuću, dobra kola, puno slobodnog vremena, da putuje svetom… a za sve to mu treba puno novca. Za novac mora da radi i tako je sve tempirano da mora da radi do penzije. Znači SAV svoj radni vek će čovek da “radi kao crnac” da bi se “pripremio za život” kad ode u penziju?!? Kakva je onda svrha usađivanja odbojnosti prema radu? Da bi čovek dao sve od sebe da obezbedi dolazak dana kada više neće morati da radi! To nije ni ironija – to je sarkazam.

Što me podseti na vic:
Sedi Dalmatinac na plaži pod suncobranom, pijucka koktel i uživa. Priđe mu Nemac i kaže:
“Vi Dalmatinci ste stvarno čudna sorta.”
Pogleda ga Dalmatinac preko sunčanih naočara i upita:
“A zašto?”
“Pa umesto što gubiš dane tu na plaži mogao si da uzmeš čamac, naloviš ribe i prodaš je na pijaci.”
“A zašto'”
“Pa sa tim parama bi mogao da kupiš još jedan čamac, zaposliš nekoga i uvostručiš zaradu.”
“A zašto'”
“Uskoro bi imao celu flotu modernih brodova – veliku kompaniju.”
“A šta će mi to'”
“E, onda bi bio svoj gazda – mogao bi da radiš šta poželiš.”
Dalmatinac se nasmeja: “A šta radim sada?”

Jeste trivijalizacija ali i tema za razmišljanje.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Što radiš?
Zazirem !
Crnogorski svećenik?
Ništanećenik !

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@shumy:
NEDOSTATAK VOLJE ZA SEX KOD MLADIH JAPANACA UZROKOVALE SU JAPANKE I MORAJU HITNO POKUSATI SA ŠLAPAMA?

zlatan
Gost
zlatan

SHUMADINAC, ja kao Dalmatinac ti mogu potvrditi da je život u ona stara vremena u Dalmaciji bio težak, teži nego u Šumadiji. Krš, zemlju koju je trebalo čuvati od nestanka, od erozije od kiša, vjetrova, pa tek život na udaljenim otocima, bio je život ovdje težak i surov. Znaš li kada bi sa Visa u prijašnjim stoljećima odlazili na vesla čak na Palagružu, da ulove srdele, da se ima za preživiti. Definitivno ljudi ovdje nisu lijeni, plus svega, to šta smo dugo bili pod Venecijom je još u doba renesanse od naših malih mjesta napravilo prave gradiće. Znaš li da je prvi stalni teatar na ovome dijelu Evrope postojao u Hvaru?
Rad ne mora biti fizički rad, i ja vjerujem da ljudi imaju otpor prema fizičkom radu. Jer je to zatupljujuća i za um, umrtvljujuća rutina.
Nego jesi li čuo da mnogi ljudi vole vježbati? Vidim da po logiččnome ima previše onih koji su protiv vježbanja. Svi mi, koji imamo iskustvo sa bilo kakvim vježbanjem, jako dobro znamo da to definitivno nije zatupljujuća rutina. To je strast, ljepota u onom čistom smislu. Inače ja sam protiv natjecateljskih sportova, jer je to zamjena cilja i sredstva. Šta je to važno tko je kome ubacio loptu u mrežu ili tko je prvi bešto istrčao.
Meni je draže da znam da ima strastvenih tipova koji pređu iznad dvije planinske litice na razapetom konopu !
Ili da rade stoj na rukama ili na glavi, na rubu planinske litice ili na ogradi mosta !

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@zlatan:
Hvala na trudu,odlično napisano !
Kod (STOJ,PUCAĆU),stoj na rukama ili na glavi,ne važi,
opasno za potiljak,pitaj Ivu?
Što se vježbi tiče,biti prvi nije neophodno,a ponekad ni moguće.
POSLJEDNJI MOKASINAC !

shumadinac
Gost
shumadinac

@zlatan 🙂
Ma Dalmatinac je samo lajt motiv. Lenji Crnogorac, glupi Bosanac… generalizaciju kao takvu niti volim niti podržavam ali ne možeš ispričati vic bez likova – nikakd i nikakva zla namera.

Znam kako je težak život u Dalmaciji. Težak je na selu i kod nas ali ne mogu da zamislim sve to pod vašim temperaturama.

zlatan
Gost
zlatan

SHUMADINAC, pa ne živimo mi u pustinji Sahari, da su tolike temperature, hahaaa. Ista su ljeta i u Šumadiji i Dalmaciji, hoću reći maksimalne ljetne su jednake. Zime, a zime, kako u kom dijelu Dalmacije. Unutra je hladnije, uz obalu manje hladno, ali je dodatno otežavajući faktor kod nas vjetar. Nije to samo bura, ima i juga, i tramontane, oštrijala, lebićade….svaki koji poznaje more i morsku pučinu, zna o tome. Šumadinac, znaš li šta je maeštralun? E pa tome velikom maeštralunu, davne 1982 godine, usred ljeta, sam skoro izgubio ludaru (glavu) tamo kod Lastova. Tamo je otvoreno more, valovi su ogromni, a ja nas troje u gumenjaku. Mali gumenjak. Imali smo više sreće nego pameti, ne jedini put-:) Kada sam govorio teži život, mislio sam na to da veći dio Dalmacije ima škrtu zemlju. Pravladavaju vapnenačka tla, a zemlja je CRVENICA. U krševitim dijelovima Dalmacije obradive zemlje je nedovoljno, u prijašnjim stoljećima to je bio problem. No ima i plodnih područja, uz rijeke ili tamo gdje je neka kotlina. Npr., Cetinska krajina u Sinjskome polju, ima plodnu zemlju, pa dolina Neretve, pa Ravni kotari u zaleđu Zadra….ili obalno područje oko Splita. Samo to područje oko Splita danas je prekrio grad i urbani prostor. Ta navedena zemljišta su manje propusna od krša, pa ima dovoljno naslaga plodnije zemlje. Na otocima nedostaje plodne zemlej, iako ima polja koja su plodna, a npr., neki sjeverojadranski otoci su goli, krševiti, mislim na one odmah ispod Velebita. Pa zimi kada se sjuri orkanska bura, nastane posolica, koja kao neka sumaglica lebdi nad morem i kopnom na koje nanosi kapljice U Šumadiji ima daleko više plodne zemlje, nema krša, u prijašnjim stoljećima je daleko lakše bilo živjet ljudima u Šumadiji nego u mediteranskoj regiji. A već ako pitaš za temperature, sve možeš naći na internetu, ako znaš tražiti. No, da ti skratim “muke” ovako. Vjerujem da znaš da je apsolutni maksimum ili minimum nečega, nešto što je zabilježeno samo jednom, dok neki novi maksimum ili minimum ne poruši stare podatke Tako je apsolutno najniža temp.,zabilježena u Dalmaciji bila u Sinju, godine 1956, znači na kopnu i iznoslila je -24 celzija. Uz obalu nikada nije ni blizu toga, ali ipak je npr.,na sjevernom Jadranu bilo minimuma i do -17, -18 i 19 celzija. Kažu u Senju daleke 1929 godine, bilo je -19 celzija, minimalno. Na srdnjem Jadranu ni blizu toga, npr., u Splitu je 6.1.1947. bilo -11,4 celzija, smatra se najniže do sada. Iako su podaci za Split prije 1948 nepouzdani, hahahaa, ipak je ovo Balkan, kasno smo se počeli razvijati po svim pitanjima! Maksimumi kako gdje, ali najviše u kotlinama, nizinama ili dalje od mora. Pa je apsolutni maksimum cijele Dalmacije bio u Pločama 1981, doseglo je +42,8 tj.okruglo +43 celzija. Jer je u pitanju dolina Neretve, ali opet i tim Pločama zimske su niže nego drugdje uz obalu. Ali uz obalu ili na otocima, nikada ni blizu toga, nikada preko 38 ili 39. Zašto? Zato jer je more zimi rezervoar topline, a ljeti svježine. Pa… Pročitaj više »

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

VRATI SE ĆALE MOJ,
ČEKA TE FAMEJA CILA,
A KROZ BUŽE OD MADIRI,
VITAR SVIRI,ĆALE MOJ!

Jure Franičević Pločar

Helena
Gost
Helena

Naravno, shumi. Najefikasniji smo kad radimo ono što volimo. Onda ni ne primetimo kako vreme leti, pa bez problema ceo dan radimo, lagano, sa ljubavlju, uživanjem i bez stresa. A ni para ne fali, ko zna za strpljenje. I one dođu. Kad radiš šta voliš jednostavno zračiš srećnu i pozitivnu energiju, pa ti se takva vraća. Kad radiš šta ne voliš, pre ili kasnije se pokaže da nema para koje mogu nadoknaditi ono zadovoljstvo koje osećaš kad radiš šta voliš. Tešiš se, kupiću ovo, pa ono, pa još samo ovo i onda ću raditi šta mi duša hoće. A to “još samo ovo” se otegne do penzije. Onda krenu depresije i bolesti. U kući svaki dan nervoza i sukobi, umesto ljubavi i sloge. I van kuće isto. Al’, uglavnom, ne veruje čovek sebi i svojim talentima. Više veruje sistemu i robuje mu. A ne koristiti bogom dane talente je kao ne koristiti ruke i noge. A čobani trljaju ruke. “Viđu ovaca, viđu vune”…

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Helena:
Fali para,
počelo sa parnim strojem?

U radiše svega biše,
u rudniku znatno niže?

Ilija
Gost
Ilija

Gle, gle. Gos. Umpah izgleda zna da je prije onog što piše u enciklopedijama, parni stroj postojao u – rudnicima. Čovjek se zvao nešto kao Newcomb?

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Moje znanje je veliko,
a neznanje beskonačno!

shumadinac
Gost
shumadinac

Šta da ti kažem Helena, nisam video tvoj komentar dok sam pisao svoj – mora da smo na “lelepatičnoj vezi” 🙂 🙂 🙂
Ili je žalosno koliko je sve očigledno i još žalosnije koliko nismo sposobni da vidimo.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Samo mi nemojte tele-patiti !

shumadinac
Gost
shumadinac

Ni slučajno, bićemo Veselji.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@shumy:
Hajde napiši jedno (ha) ?

Helena
Gost
Helena

Tele – patka ???

zlatan
Gost
zlatan

I ja sam bio na omladinskoj radnoj akciji, istina, samo jednom. Bila je to ORA na izgradnji željezničke pruge Beograd-Bar, u dolini rijeke Lim, u blizini Prijepolja. Naselje u kojem smo spavali nalazilo se na nekih 1.300 ili 1.400 m nadmorske visine, na granici Srbije i Crne Gore. Zvalo se Jabuka. Iako jabuke na toj visini ne rastu.
Tamo sam upoznao prekrasnu prirodu, uz rijeku, guste šume, i rijeku koja je tada nažalost bila zagađena. Zaboravio sam odakle je dolazila ta zagađenost…
Bilo je to daleke 1975 godine, i više nikada nisam bio na radnoj akciji. Jer poslije je došlo služenje vojnog roka, pa onda je život išao svojim putem. Više mi nikada nije palo na pamet ići na radne akcije
A iz moga okruženja nisam nikada nikoga upoznao da je netko bio na bilo kojoj radnoj akciji, a nailazio sam na one koji su mi se rugali ili čak zamjerili da sam ja bio.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@zlatan:
Evo ja sam ponosan na tebe !
Kad se sretnemo dozvolit ću ti da me (nježno)udariš i
zaslužiš udarničku značku !

ORA ”ZLATAN” 2019-prvo priznanje

Njonjobobo
Gost
Njonjobobo

Ora et labora.

Radi I moli
Cini mi se da ora nije bila potpuna?…

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Ora senza traktora?
Labora con tractora(sa klimatiziranom kabinom i GPS-om)?
Privare vivere est (HDZ)!

zlatan
Gost
zlatan

UMPAH PAH, hvala na odobravanju za moje učešće na radnoj akciji, ali iskreno, ne volim nikakvo udaranje!
Iako poznajem jednoga mladoga momka koji trenira boks, ali ni on nije divljak. Barem meni izgleda da nije divljak.

Ilija
Gost
Ilija

Mislio sam da smo svi na Balkanu divljaci?
Nije da se ne nadam da smo bar malo.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Igramo odbojku sa riječima,značku si zaslužio i bez udaranja
ali moram da je nabavim.

jezevakucica
Gost
jezevakucica

Mjenjam rabljene salvete sa radne akcije Nova godina 2017-18 za polovni otvarač za pivo.
I da,sretna nam ova godina!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Mijenjam stan od 25m2 za dva manja.

smart tool
Gost
smart tool

Ibar-Lepenac 85 – posumljavanje

šeronja
Gost
šeronja

Nekada (u mračno doba) kada je radno vrijeme bilo od 6 – 14 ljudi su imali vremena biti sa obitelj, prčkati nešto oko kuće ili u stanu. Obiteljske kuće su se uglavnom radile vikendom i praznikom sistem radne akcije. Radnika uvijek previše……….

POVEZANE VIJESTI

Izbornik