Istraživači sa sveučilišta u Turkua i Švedskog sveučilišta poljoprivrednih znanosti proveli su opsežnu online anketu tijekom 2023. i 2024. godine, prikupivši odgovore od 2.257 vlasnika konja koji su zajedno opisali osobnosti čak 2.767 životinja diljem Europe, Sjeverne Amerike i drugih regija. Rezultati, objavljeni u časopisu Royal Society Open Science, otkrivaju četiri ključne dimenzije konjske osobnosti: društvenost prema ljudima, pozornost, neuroticizam te društvenost prema drugim konjima.
Vodeća autorica studije, poslijedoktorandica Océane Liehrmann, ističe kako se osobnost ne razvija neovisno o okolini. Konji žive u okruženju koje im ljudi kreiraju, a upravo ti svakodnevni izbori – od načina smještaja do kvalitete odnosa s vlasnikom – ostavljaju traga na njihovu ponašanju i dobrobiti.
Dugogodišnji odnosi mijenjaju ponašanje konja
Jedan od najzanimljivijih nalaza odnosi se na stabilnost odnosa s vlasnikom. Konji koji su s istim vlasnikom proveli više od deset godina postigli su oko 12 posto više rezultate na ljestvici društvenosti prema ljudima u usporedbi s onima koji su kod vlasnika manje od godinu dana. Konji koji su tijekom života promijenili više vlasnika postigli su niže rezultate od onih kupljenih izravno od uzgajivača.
Znanstvenici upozoravaju da učestale promjene vlasnika ili prebivališta mogu ostaviti trajan trag na spremnosti konja za traženje ljudskog kontakta. Vlasnici koji su često provodili strukturirano slobodno vrijeme sa svojim konjima – bez zahtjeva, samo prisutnost i češanje – imali su konje s izraženijom društvenošću prema ljudima. S druge strane, učestalost jahanja povezana je sa smirenošću: konji jahani četiri do sedam puta tjedno pokazivali su višu pozornost i niži neuroticizam, dok su rijetko jahani konji bili emocionalno reaktivniji.
Izolacija ostavlja posljedice
Možda najvažniji nalaz za dobrobit konja tiče se njihove socijalizacije s drugim pripadnicima vlastite vrste. Konji smješteni sami dosljedno su postizali niže rezultate na ljestvici društvenosti prema drugim konjima, bez obzira na to žive li u paru ili u većem krdu. Ovaj nalaz otvara važna pitanja o dobrobiti – socijalna izolacija može ograničiti izražavanje prijateljskog ponašanja, a moguće je i da se konji percipirani kao socijalno neprilagođeni drže u izolaciji. U svakom slučaju, rezultati upućuju na socijalni smještaj kao ključan faktor za razvoj ponašanja i opću dobrobit.
Istraživači su oprezni u interpretaciji – studija je presječna i ne utvrđuje uzročno-posljedične veze. No nalazi jasno pokazuju da su uvjeti smještaja, učestalost i kvaliteta interakcija s ljudima te stabilnost vlasničke povijesti povezani s mjerljivim razlikama u profilima osobnosti konja.
Ovo istraživanje postavlja i šire pitanje koje izvor ne postavlja: ako su svakodnevne odluke o držanju i odnosu prema konjima toliko značajne za njihovu osobnost, koliko smo zapravo svjesni odgovornosti koju preuzimamo kada konja stavimo u izolaciju ili ga često mijenjamo? Uz sve veću svijest o dobrobiti životinja, čini se da je vrijeme da i konjima pružimo ono što im je urođeno – stabilne odnose i društvo vlastite vrste. Liehrmann zaključuje da dizajniranje okruženja koje konjima omogućuje društveni razvoj i pozitivne interakcije s ljudima ne čini samo konje lakšima za rukovanje – pomaže im da razviju svoju osobnost na pozitivniji način.
Studija je objavljena u časopisu Royal Society Open Science, a njezini rezultati predstavljaju značajan korak prema razumijevanju kako ljudsko upravljanje oblikuje psihu životinja koje su nam povjerene na skrb.