fbpx

Pošteni lopovi

Kradljivac auta

Na dionici puta od Sarajeva do Zenice često su me stopirali neki ljudi. Jednog od njih sam povezao više puta, a bio je vrlo pričljiv i od njega sam čuo mnoge zanimljive priče. Jedna od njih je i ova.

Jedan njegov poznanik iz Sarajeva je napokon imao auto kakav je odavno priželjkivao. Gotovo nov, mogao bi ga prodati za dvadeset hiljada maraka, a to su za njega bile velike pare. Zato je bio veoma pažljiv i čuvao je auto kao oči u glavi. Redovno je obavljao sve popravke, odlazio na predviđene servise, pazio kako vozi…

Ali jednog jutra kad je ustao i pogledao na parkiralište, vidio je da mu auta nema! Užasnuto je pogledao okolo, zatim istrčao iz kuće, ali ništa! Brzo je preturao po mislima – da slučajno nije parkirao na neko drugo mjesto – ali uzalud. Sve je upućivalo samo na jedno – auto je ukraden. Slomljen se vratio u kuću i razmišljao da li da policiju pozove telefonom ili da se uputi k njima i prijavi im nestanak, kad mu zazvoni telefon. Javio mu se nepoznati glas i kaže da zove iz Podgorice: „Znamo da sad tražiš auto, on je kod nas i možeš ga otkupiti. Ako hoćeš, dođi po njega i ponesi pet hiljada maraka.“ Jadan čovjek je u trenu prošao i kroz faze bijesa, i mržnje, i ljutnje, ali se na kraju osjetio bespomoćnim. U policiju se nije mogao pouzdati, jer brojni primjeri su pokazivali da u sličnim prilikama nisu bili od velike pomoći, a uključivanjem policije mogao bi ostati potpuno i bez ove šanse da otkupi auto. Pet hiljada nije imao, ali je mogao pozajmiti i kad je sve sabrao i oduzeo, to bi mu bila ipak najmanje loša opcija. Jedini problem je bio u tome što je sve bilo vrlo rizično. Trebalo je otići u Podgoricu i vjerovati riječi lopova. Šta ako ga još prebiju, opljačkaju, možda i ubiju? Ali na kraju je odlučio upustiti se u tu avanturu, pa šta bude! Pozajmio je novac i otišao u Podgoricu.

Začudo, sve je išlo glatko i po dogovoru. Predao je novac, oni njemu auto, i to neoštećen, uredno opran i očišćen čak i iznutra. Poželjeli su mu sretan put, i on se uputio kući. Tek kad je prešao granicu, odahnuo je, ali i shvatio koliko je bio neoprezan, kakvoj se opasnosti izložio. Kad je došao u Sarajevo nije ni išao kući, nego u obližnji kafić gdje se često sastajao s društvom. Malo su sjeli i slavili njegovu uspješno okončanu avanturu. Međutim, nakon pola sata je pogledao na parkiralište i zaprepastio se: njegov auto je ponovo nestao! Sad nije bio samo on u šoku, nego i prijatelji. Kao da mu se srušio čitav svijet. Sad nije imao auta, a pozajmio je novac i nije imao od koga pozajmiti više. Da bar to nije učinio, mogao bi sad pozajmiti i kupiti neki stariji auto kojim bi putovao i obavljao posao od kog mu je zavisila egzistencija, a ovako… Sav slomljen pošao je kući, kad mu je ponovo zazvonio telefon. Nije ga mnogo ni iznenadilo kad je ponovo začuo isti, već poznati glas. Već se spremio da putem etera izlije sav svoj bijes na lopova, kad mu ovaj poče: „Znam da si ponovo bijesan zbog nestanka auta, ali ne boj se, ovaj put nemaš nikakvih problema, nego te slijedi nagrada. Evo me u susjednoj ulici, dođi po svoj auto i nagradu!“. Jadan čovjek se nije mogao načuditi. Šta je sad ovo?! Ništa mu nije bilo jasno, samo je, kao omađijan, išao u pravcu ulice koju mu je „prijatelj“ spomenuo. I gle, tamo je stvarno bio parkiran njegov auto, a u autu „prijatelj“! Ušao je i vlasnik i sjeo, a ovaj mu je rekao: „E, sada uzmi svoj auto, i više te sigurno nećemo uznemiravati. Evo ti i pet hiljada koje si nam dao u Podgorici, a evo ti ovo i za troškove koje si imao. Sad smo kvit.“ Vlasniku auta nije ništa bilo jasno: „Stani, pa šta je sad ovo? Otkud…“ „Eh, moj prijatelju, zaradio si ti i mnogo više! Pojma ti nemaš šta si nam preko granice prevezao! Hajd’, ostaj mi zdravo!“

Vlasnik auta je ostao sam i tek sad su mu se počele slagati kockice. Dakle, sve je to bila igra u koju je uvučen. Ukrali su mu auto, odvezli, po svoj prilici natovarili drogom, a onda je on sve to prevezao preko granice. Pravi lopovi su, za pretpostaviti je, išli iza njega. Da je na granici otkriven, oni ne bi imali veze s tim, samo bi produžili ili bi se vratili. Ovako su ga pratili do Sarajeva, ponovo mu ukrali auto, prodali drogu, a onda ponovo vratili auto. Ipak, sreća je u svemu što su lopovi ipak bili „pošteni“.

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
6 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Bzvz
Gost
Bzvz
3 godine prije

Dobro upozorenje! Hvala!

Bobi
Gost
Bobi
3 godine prije

To se radi desetljecima. Dovoljno je stati prije granice na kavu i bez da ti ukradu auto, zaljepe robu pod blatobran ili pod i cekaju da prodjes granicu, tako nemas ni najmanjeg pojma da se ista dogadja. Poslje te zaustave plate kavu, drugi skine dok ne gleda i bok.

subaru
Gost
subaru
3 godine prije

Hahaha, dobra.

Jupiter
Gost
Jupiter
3 godine prije

I Robin Hud bi pozeleneo od zavisti prema ovakoj neizmernoj dobroti narko dilera!!!

Tuberajt
Gost
Tuberajt
3 godine prije
Reply to  Jupiter

Al laže ovaj autostoper

Tuberajt
Gost
Tuberajt
3 godine prije
Reply to  Tuberajt

Čemu minus? Pa priča ima smisla dok lik nije ušao u kafić i naručio viski

POVEZANE VIJESTI

Izbornik