Roditelji za primjer

Golubica s jajima

Moj prijatelj, kog sam spominjao da ima već preko dvije godine golubove, nezvane goste na svom balkonu, ispričao mi je novu priču o njima.

U stvari, on i supruga ne samo da se nisu obradovali kada se par golubova naselio na njihov balkon, nego su bili ljuti na njih. Ipak, nisu bili toliko ljuti da bi im porušili gnijezdo i otjerali ih. I tako ta priča traje, evo već treću godinu. Golubovi su se ponovo izlegli, a moji prijatelji ih stalno promatraju i sada mi tvrde da se od njih može što-šta naučiti. Prije svega, o roditeljstvu.

Kad je golubica snijela dvoje jaja, moji prijatelji su smogli snage za učiniti posljednji očajnički pokušaj kako bi se riješili neželjenih susjeda – uzeli su jaja i uklonili ih. Nisu ih razbili i bacili, samo su ih odnijeli u prizemlje zgrade. Golubovi su bilo očajni, uznemireni, i nisu se mogli smiriti dok golubica ubrzo nije snijela dva nova jajeta. Prijatelji više nisu imali snage ponovo im odnositi jaja i definitivno su se pomirili s njihovim ostankom. Redovno su im sve vrijeme odnosili hranu i pratili kako se ponašaju.

Vidjeli su da ženka sjedi na jajima, dok je mužjak neko kraće vrijeme odsutan, a onda dođe i stoji u blizini, često na samo jednoj nozi, i tako gleda u suprugu i gnijezdo. Onda ona ustane i ode, a on sjedi na jajima kako bi ona sve vrijeme imala odgovarajuću temperaturu. I tako se mijenjaju sve dok se ne izlegu mladi. Ali i poslije toga ne samo da se stalno smjenjuju u gnijezdu, nego zajednički rade i druge poslove. Mladunce hrane tako što prvo roditelji u svojim kljunovima pripreme hranu pa je tek onda daju mladuncima. U slobodno vrijeme nešto guguću, razgovaraju na svom jeziku, kako međusobno, tako i s djecom i sve je kao u pravoj, skladnoj obitelji.

Golubići

Golubići

Ali ono što su moji prijatelji posebno zapazili je higijena. Sve ovo vrijeme roditelji ne obavljaju nuždu oko gnijezda niti u gnijezdu. A majka često „čisti po kući“. Za to vrijeme djecu premjesti, izgura ih, nedaleko od gnijezda, a onda ona kljunom sav njihov izmet izbaci vani iz gnijezda i kada sve počisti, vrati mladunčad u čisto. Idu li ovi roditelji u kakvu golubiju školu pa znaju nešto o higijeni, ishrani, odgoju i ostalome, to moji prijatelji ne znaju, ali vide kako su im susjedi uzorni roditelji. Vide da se od golubova može nešto i naučiti, čak naučiti kako biti bolji čovjek.

A golubovi, mogu li oni naučiti nešto od ljudi? Ah, za vjerovati je da mogu, ali mogu naučiti i ono što im je bolje ne znati. Eto, susjeda mojih prijatelja je primijetila kako oni donose hranu golubovima, a napravili su im čak i malu zaštitu od kiše, što se prema zakonu, koji je na snazi u njihovoj zemlji, ne smije činiti. Prijavila ih je policiji i sad se iščekuje pravda po ljudskim zakonima.

Nadajmo se da se bar golubovi neće nikada „humanizirati“ i početi praviti svoje zakone po ugledu na ljude.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
jezevakucica
Gost
jezevakucica

Dok naše žene rintaju sa trbušinom kad su trudne, mi muški sa trbušinom sjedimo na svojim jajima s pivom u ruci i proslavljamo skoro rođenje djeteta.

Son of Alerik
Member

Misli li se dvoje ljudi vjenčati pred oltarom, moraju proći zaručnički tečaj. Postoje i tečajevi za trudnice, a ako na tom tečaju i ne nauče sve (ili na njega uopće ne idu), tu su za pripomoć već spremne bake, punice, svekrve, druge žene koje su već postale majke. Za razliku od primjera iz životinjskog svijeta u kojem svi sve potrebno za produženje vrste nepokolebljivo znaju, kod ljudi nije baš tako.
Golubovi žive kraće, imaju iz ljudske perspektive minijaturna tijela, mozak im je još manji dio tog malog tijela pa ipak sve njima potrebno za život i produljenje vrste znaju.
Ljudi ne znaju. Netko će reći kako ljudi imaju slobodnu volju pa mogu sebi priuštiti da ne znaju. Golubovi nemaju slobodnu volju? Je, zato i lete kamo hoće.
Golubovima upravlja instinkt? To bi bilo nešto kao memorijska kartica po kojoj pod prisilom žive?
A kod ljudi te memorijske kartice nema ili je s vremenom izgubio link koji vodi do nje?
Mi možemo znati sve što nam ne treba, istovremeno ne znati ništa od onog što nam stvarno treba.
Čovjek će napustiti svojom voljom ženu i njihovo tek rođeno dijete. Golubovi neće nikad.
Gdje je greška?
U našem superkompliciranom umu?
U našem padu, izgonu iz Raja i tomu što nismo pojeli do kraja plodove s drveta znanja?
Ne lete samo golubovi (ptice), lete i dronovi, upravljani sa zemlje, slušaju naredbe čovjeka upravljača preko daljinskih komandi. Putuju signali. Upravlja li netko s golubovima, a čovjeka napustio da se snalazi sam?
Nama treba kalendar, sat. Golubovi za to ne mare.
Golubovi su Priroda, a mi borci protiv Prirode.
Ni jedan drugi odgovor na pitanje o tomu kako golubovi nešto znaju se ne nalazi…osim – oni su u SADA i u tom SADA su stalno on line sa svojim upravljačkim centrom (svoje vrste), u konačnici sa Stvoriteljem samim.
Mi nismo. Zato ne znamo.

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata

Postoje brojni vrlo dobri dokumentarci o pticama, pa koga zanima moze lako pronaci uz pojasnjenje zasto i kako sto rade. Srecom nikad nece uvesti zakone ko ljudi ali njima ti ljudi puno vise prijete kao i njihovu opstanku…

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Laste-ptice selice
Golubovi-ptice serice
A ptizza capricciosa ?

jezevakucica
Gost
jezevakucica

Umpy,
Ova zadnja,trči bosa po travi Pantovčaka a privatno o našem trošku obljeće okolo Bijele kuće.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Ivo,prepoznao sam ih,to su moji !
Vrati !

POVEZANE VIJESTI

Izbornik