fbpx

Rušiti ili ne rušiti

Bager kuca rušenje

Sve kuće u mom susjedstvu su u ratu bile porušene, manje ili više. Nekima je stradao „samo“ krov, nekima i poneki zid, a neke su u požaru još dodatno nastradale.

Kad je rat prošao, gotovo sve su obnovljene i sada uglavnom izgledaju bolje nego što su bile. Neke su porušene do kraja i iza njih je ostala samo čista parcela, a jedna kuća, baš preko puta moje, stajala je onako nastradala do prije nekoliko dana. Krova nije imala, a iz nje je već uveliko izbijalo drveće. Vinova loza, koja je rasla uz kuću i s koje sam se bezbroj puta najeo crnog grožđa je podivljala i pokrila čitavu polovicu ruševine, ali je i dalje rađala. Samo jednom sam ušao u tu ruševinu nakon rata, tek da se podsjetim na nekadašnje susjede i prostorije u kojima su bili. Sjećao sam se i koja je od četiri sobe bila za što namijenjena, koja ja pripadala kome članu obitelji. Pojeo sam i nekoliko boba grožđa koje je sad raslo i u sobama.

Tad su mi kroz glavu prolazile i ranije slike, kad je na tom mjestu bila jedna starija kuća s trijemom popločanim šestostranim ciglama koje sam u našem selu jedino tu vidio. Tu je živjela druga obitelj koja je odselila u Slavoniju, a kuću i zemljište prodala ovim kasnijim susjedima. Oni su ubrzo srušili staru i napravili ovu novu kuću koja je porušena u ratu. Kuća je, kao i prethodna, bila puna života i nade. Bračni par je imao šestoro djece, četiri sina i dvije kćeri. Kćeri su se udale i otišle na nova odredišta. Najstariji sin se oženio i napravio novu kuću u susjedstvu, drugi se također oženio i napravio kuću pored stare, treći sin je rano umro od šećerne bolesti, a najmlađem je ostala ova, tada već stara kuća, jer ostale dvije su bile novije. U kući su bili roditelji do svoje smrti, a najmlađi sin je bio u Nizozemskoj. Roditelji su pomrli, počeo je rat i sin je ostao u Nizozemskoj. Nema se namjeru vraćati i nema interesa za obnavljanjem kuće pošto rijetko dolazi. Jedan brat mu je poslije rata odselio, a drugi je bio u Njemačkoj i povremeno je dolazio u rodno selo. No, nedavno je i on umro, tako da najmlađi brat sad ima još manje motiva da dolazi. To je možda i prevagnulo u dilemi: rušiti kuću do kraja ili je obnavljati? Porušio je sve i očistio i sad tamo gdje je bila kuća stoji samo ledina.

Kad god sam odlazio kući nakon rata, gledao sam porušenu susjedovu kuću i priželjkivao da i on obnovi svoju kuću, da ne stoji ona jedina u takvom stanju kad su već sve druge obnovljene. I ružno je bilo za pogledati samo tu ruševinu među ostalim lijepo uređenim kućama i dvorištima. A sad, kad je porušena, nisam nimalo sretan. Nedostaje mi i ta kuća, ona je tako dugo bila dio našeg sokaka, neizbježan detalj svakog mog pogleda na tu stranu. Ona je bila simbol života, jer dok je bila u funkciji iz nje se uvijek čuo smijeh, žamor, dovikivanje. U dvorištu su se bijelili snopovi šiba i gomile ispletenih korpi. Jabuka u dvorištu je uvijek obilno rađala i mamila nas svojim plodovima. Čak i porušena kuća je bila tračak nade, očekivanja da se obnovi i da se u nju ponovo vrati život. Ali sad je nema.

I tako, kad sada razmislim volim li više što ću ubuduće gledati čistu, uređenu parcelu preko puta svoje kuće ili bih radije gledao onu ruševinu iz koje raste drveće i koju je dobrim dijelom pokrila podivljala vinova loza, čini mi se da sam prije za pejzaž s ruševinom. Prizor, jasno je to, nije bo baš lijep, ali je bio pun uspomena.

0 0 vote
Ocijenite članak
Sviđa li vam se Logično? Ako niste već lajkali, učinite sada: ❤
Pretplati se
Obavijest
guest
15 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Ante
Gost
Ante
1 godina prije

Takvih kuća ima ovdje u Zagrebu, napuštenih ali nisu srušene. Ljudi su iz njih iseljeni na silu, po noći su dolazili naoružani ljudi, ostalo neću pisati.

Marangun
Gost
Marangun
1 godina prije
Reply to  Ante

treba osloboditi mjesta za manjine
i migranti dolaze u sve većem broju

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije

Nemožemo se oporaviti od rata, jer – umiremo s uspomenama, – nema novog života, djece, mladih, nema poleta, nema novih velikih uspjeha…
‘države’ igraju protiv naroda…

Siniša
Member
Siniša
1 godina prije
Reply to  Lucija

Koji ti slijepac lupi minus!!??

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije
Reply to  Siniša

Siniša
minus vjerojatno nema veze s komentarom, nego komentatoricom…😊 obožavateljice i obozavatelji
Kako dijeta? Samo izbaci kruh i tijesto i šećer
Otkad sam navalila na ovo komentiranje…nemogu ni ja hlače zakopčat, prozori neoprani itd. Smanjiti…
Lijep pozdrav

Siniša
Member
Siniša
1 godina prije
Reply to  Lucija

Selo majka….puno se radi a ne zakidam na hrani, kile odoše 😀

Nostromo
Gost
Nostromo
1 godina prije
Reply to  Lucija

Luce, dite drago, neki su se borili za naciju za drzavu za slobodu za bolje sutra, a neki svoj profit i beneficije.
Hrvatska nema nade za bolje sutra dok i u tragovima postoji zlocinacki HDZ. Da bi doslo to bolje koje svi zelimo, prvo treba raspustiti HDZ i zabraniti njegovo djelovanje, striktno sankcionirati sve koji spominu ZDS i pokazuju koliko kukuruz raste, jer te zabrane postoje u zakonu ali ih se policija ne pridrzava.

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije
Reply to  Nostromo

Nostromo
Naravno da su oni prvi i osnovni uzrok. Ali, na žalost, nisu jedini…
Tko je donio zakon o ovrhama? Tko je praktički ukinuo inspekcije? Tko je počeo prodaje nekih poduzeća. Hobotnica je to i narasla je…

Alen
Gost
Alen
1 godina prije

Mene to asocira na prolaznost zivota , pa bi me pogled na tu livadu podsjećao , opominjao , kako je zivot u stvari samo sekunda ili dvije , ili kako neko rece trenutak sjećanja u pijesku vremena..

Kolega 105
Gost
Kolega 105
1 godina prije

Kajo sam izgubio prijatelja. Pocetkom domovinskog rata moj prijetlj, inace veliki vjernik, krsni kum moga sina, se prijavio kao rezervni kapetan JNA i krenio u rat. Nakon 3 mjeseca se sretnemo i prica iskustva, a ja ptropitujem jer sam poceo razmialjsti da se i ja prijavim. I prica on kako sa tenkovima sustavno ruse napuseten kuce po srpskim selima. Na moje pitanje pa zasto zar se to nebi moglu upotrijebiti za smijestaj izbjeglica, on odgovara; znas kako je vojska dobije naredjenje koje mora provesti bez pitanja. Nakon toga razgovora odustao sam da se javim u odbranu ali se sa njime nisam sastajao. Tada sam napisao; Ovo nije moj rat, moj ce biti mozda neki drugi. Svak tko gradi svoju srecu na tudjoj nesreci nece dugo uzivati u toj sreci kaze narodna poslovica.

Siniša
Member
Siniša
1 godina prije
Reply to  Kolega 105

Bilo je to na sve strane, nije to samo tvoj kolega radio….možda je on ipak radio po naređenju.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik