Samo kokoš fali

Kokoš

Već neko vrijeme, zahvaljujući gradnji sinove kuće, i ja se u slobodno vrijeme bavim građevinskim radovima, onako kako umijem.

Jučer smo supruga, sin i ja izlili temeljnu ploču za dvorišnu zgradu. Prije toga je trebalo sve pripremiti – iskopati temelje ušalovati, pripremiti armaturu, nabaviti šljunak, pijesak, cement, miješalicu i ostale potrepštine za ovaj posao. Naravno, po običaju iz Bosne, u temelje i ploču smo „sahranili“ komade starog betona koji nam je smetao, komade cigle i pločica koji su nam bili višak kao i željezne šipke i cijevi koje su nam također bile smetnja. Za šalovanje smo koristili staru dasku, a čak smo upotrebljavali i stare čavle i žicu.

Kad smo jučer završili posao, sin reče: „E, sad nam još samo kokoš fali!“ Nisam razumio na što aludira, začuđeno sam ga pogledao i upitao: „Kakva kokoš, o čemu pričaš?“ „Pa, znaš, radili smo sve kao  Bosni, na onaj način, bez firme i majstora, bacajući otpad u temelje i nedostaje nam samo još da po svježem betonu prohoda kokoš i ostavi svoj troprsti trag“. Ah, kakvo zapažanje! Zaista je bilo tako, skoro uvijek je kod nas kokoš morala ostaviti svoj pečat na betonu, ali me iznenadilo što je on zapazio taj detalj, jer bio je još osnovnoškolac kad je otišao iz zavičaja.

Onda sam se i ja sjetio mnogih detalja s naših gradilišta iz vremena dok sam i ja tamo boravio i pomagao u građevinskim radovima susjedima, prijateljima i rodbini, kako je to bio red. Moj je posao bio uglavnom vezan za miješalicu ili za radove koji su iziskivali više snage nego pameti. Ali bilo gdje da se radi u tom lancu, mogli su se vidjeti neki karakteristični detalji. Recimo, majstori su uvijek pili pivo, a za otvaranje boca su obično koristili „priručna sredstva“ poput mistrije, kliješta ili upaljača. Neki su jednu bocu otvarali pomoću druge, a često su neki mladići otvarali boce zubima i time pokazivali kako imaju jake i zdrave zube. Nije se jednom desilo da tako, umjesto da otvori bocu, neko otvori usta jer otkine dio zuba i napravi na nizu zubi rupu.

Piva je uglavnom bilo u izobilju, pili su nekada i oni koji tome nisu bili skloni, a ako bi nekada domaćin škrtario s pivom, takvoga bi dugo ogovarali. U mom selu je jedan domaćin tako pitao majstore žele li pivo, „ili bi možda radije vode, ali ‘ladne“. Njima je bilo neugodno na takvu ponudu odgovoriti da bi željeli pivo, uzeli su vodu, ali je priča o tom događaju ostala živa i do danas.

Prepričavala se i jedna priča s gradilišta za koju se nikada nije utvrdilo je li istinita ili je tek puki vic. Navodno, došao je čovjek u hitnu sa slomljenom rukom, a doktor ga je pitao kako se nesreća dogodila. Ovaj je rekao da je radio na miješalici u papučama, a u jednu papuču mu je upao kamenčić. On se jednom rukom naslonio na miješalicu, podigao nogu i tresao je tako da kamenčić ispadne iz papuče, a njegov kolega je mislio da ga trese struja i udario ga je lopatom po ruci da ga odvoji od miješalice, odnosno da prekine strujno kolo.

I, da – majstori su uvijek imali dobru hranu, a najčešće je za ručak bila pečena kokoš. E, sad, je li to bila baš ona koja je prethodno ostavila svoj potpis na nekoj betonskoj ploči ili temelju, to mi nije poznato.

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Još se u povijesti nije dogodilo da je došao ‘majstor'(zidar, keramičar, fasader, ma bilo koji), a da nije velevažno rekao ono: Tko ti je ovo radio? – misleći na sve one prethodne radove. Ako su zidarski, onda je zid kriv. Ako je u pitanju glazura, onda ne valja. Tamo ispada iz vinkla, ovdje nije ‘ u livelu’. Moraš se osjetiti glup i prevaren najprije, a potom i zahvalan providnosti, Svevišnjem, slučajnosti, bilo čemu ili komu koji te je blagoslovio dolaskom baš ovog majstora koji sve zna i nažalost – sve greške prethodnika može i mora ispravljati.
Naravno, to moraš i platiti, ali to je sitnica u odnosu na ono što dobivaš.
Sve bi bilo ok da isto nisi čuo od prethodnih ‘majstora’.
Od ‘majstora’ su gori samo priučeni majstori i oni koji mogu sami, nitko im ne treba, kakve tu mudrosti ima kad to radi taj i taj, koji nije naročito pametan. Kad može on, mogu i ja.
Je, nema tu mudrosti. Ima samo pravila, poznavanja materijala i vještine, treba samo zamišljeno pretvoriti u stvarno. Tu mnogi padaju. Niti je jednostavno, niti kalupi, beton, ruke slušaju. Čavli teorijski moraju ići ravno, ne možeš ih promašiti. Pa promašiš, nerijetko po vlastitom palcu. Kad te vide sa zavijenim palcom i čuju što se dogodilo, onda kažu Kako bi tek udario da je bio moj palac, kad si tako udario po svom.
Danas je ipak potrebno manje vještine u građevini, nego što je to trebalo prije. Danas posao olakšavaju različita pomagala, proizvode se sve bolji materijali, unaprijed gotove smjese. Za unutarnju žbuku, za vanjsku, za fasadu.
Nitko na bauštelu ne dolazi s doktoratom, ma svejedno treba znanja, iskustva i vještine.
Netko voli raditi sam i ne treba mu puno novca. Kupi cement, šljunak i evo ga – samo još omjer, 12:3. Pa onda pomoćnik broji lopate. I zajebe se, ubaci jednu cementa više. Sad treba nadomiriti sa šljunkom (nulom ili dvicom), ali koliko?
Nisam od onih koji će posegnuti za miješalicom. Je, kupio je jesam, ali sam radije gledao kako drugi rade s njom. Poštenije je raditi posao kojeg znaš, tamo zaraditi i onda dati ljudima koji znaju građevinu. Tako su na dobitku svi. Kad radiš sam, to je loše po posao kojeg nisi odradio, a znaš ga i loše je po posao kojeg ne znaš raditi,a nisi dao da ga rade oni koji znaju. Dvostruka šteta.
Daj dite materi, a miješalicu građevinaru, bauštelcu. I plati ga za taj rad.

Marshal
Gost
Marshal

Sto ocjeniste ovaj Alerikov komentar sa minusima kad je covjek sve tacno napisao…i ja se u svasta volim petljati ali uglavnom se drzim ove zadnje navedene recenice.

Piretis
Gost
Piretis

@Alerik- E pa sad, da nije bilo “radnih akcija”, u to neko davno vrijeme, prije kakvih 30 godina, teško bi mi koji na društveni stan nismo mogli a ni htjeli računati došli do svoje kuće. Mladi, bez ušteđevine, ludi, računali smo da graditi kuću sam i nije neki svemirski program, da to možemo uz pomoć prijatelja i rođaka sami odraditi. I jesmo. Prošlo već više od trideset godina, ništa se nije srušili, a ako Bog da i neće skoro. Išli drugi nama pomagati, išli mi drugima. Bilo takvo vrijeme. I da se može vratiti opet bih sve ponovio. Ne zato jer je bilo lako nego jer smo se uz posao zabavljali i družili. A toga kad ti “ovlašteni” majstori rade nema. Zato mi se kuća, kakva god da je, čini nekako kao dio mene što najposlije i je. Svaki zid, krov, stolariju sam dijelom i sam radio. I nije mi žao.
P.S. Ima smisla u tome da posao trebaju odraditi oni koji znaju. Ali ta nam logika ne brani da sami ne naučimo ponešto od onog za što nismo školovani. Možda nam zatreba, ili nekom našem, nikad se nezna.

ad astra
Gost
ad astra

Ova s tragom od kokoši ti je super. I meni se to dogđalo ali ja sam imao mačka koji je glumio kokoš. Taj nikad nije propustio priliku ostaviti svoj potpis, i to ono na kraju. Mi zadovoljno gledamo u svoj rad i odemo nešto pojesti na kraju, a ono, evo njega. Danas je puno jednostavnije raditi bilo što kako na kući tako i oko nje. Kad se samo sjetim izlijevanja deka ili kako ih neki zovu ploča. Dobro je još kad je temeljna ali kad je na prvom katu. Danas troje ljudi i mikser betona. Gotovo za sat dva. A što se majstora tiče, za to bi trebalo puno vremena i mjesta da se opišu svi njihovi biseri.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Dobre li koke ?!

Suze Roni
Gost
Suze Roni

Ivo majstore, tebe ovdje dozivljavam kao korektor i nekakvu oazu u temama koje se pojavljuju. Tvoji izbori tema i eseji koje odabires su meni intetesantni i zanimljivi jer toga nema nigdje. Ti si glas naroda i govoris o malim lijepim stvarima koje smo se kao djeca zivjeli, a danas to sve vise izgleda kao svijet koji nestaje. Samo tako nastavi i nemoj se slucajno obeshrabrit. To sto radis ima smisla i mene osobno veseli. A komentari koji se vezu uz temu,mislim da nisu zlonamjerni, nego su malo vise onako zajebantski i seretski pa to nemoj shvatiti kao atak na tebe. Zivio ti nama 100 godina.

Jole Prvi
Gost
Jole Prvi

Đe si Ivo kućo stara.Čim sam vidio naslov znao sam da si ti.

Jole Prvi
Gost
Jole Prvi

A sad za ozbiljno.Ima li netko da prodaje domaća kokošja jaja,Znači od kokoši koje se kreću po dvorištu ?

dulebg
Gost
dulebg

Armaturu istrljati prsećom kožicom protiv rđe. A beton se zaliva pivom, da ne pukne.

Jole Prvi
Gost
Jole Prvi

Ima onaj stari ,kako ćeš znati da si u Bosni ? Kad vidiš da su zidovi od kuća krivi,e tada si u Bosni jer svaki je Bosanac rođeni građevinar.

Kvisko
Gost
Kvisko

Ako necega na ovom portalu, pogotovo danas ne nedostaje,onda su to komentatorski pijetlovi, a posebno se isticu oni na nuklearni(sljivovica) pogon. 🙂
P.S. Valjalo bi ih cisto radi mentalne higijene ostalih posjetitelja,obrisati.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Ivo :
Čestitam i sve najbolje cijeloj familiji !
Gornji komentar se odnosi na fotografiju !
Ako imaš inspiracije i vremena,a kako se vremena i metode mijenjaju da nam napišeš (Divlji Zapad)priču :

PLJAČKA POŠTANSKE KOČIJE

(pljačkaši ”nenaoružani”)

Uzimamo vam sve ali za vaše dobro !

Jole Prvi
Gost
Jole Prvi

Jel može da je prilagođeno našoj geografiji ? Ivo,ubaci ti radije Jovu Čarugu umjesto gringosa.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Jole Prvi :
Može !
Jovu Čarugu za pricidnika !
Ali samo pod kontrolom gringosa
(zbog njihovog zabadanja nosa)
u poštenu podijelu opljačkanog .

Suze Roni
Gost
Suze Roni

Malo sale nikad ne smeta da se ponekad malo olabavimo kad smo napeti.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik