fbpx

Sander – direktor za primjer

Sander

Svakakvih direktora ima – od onih koji nam zadaju muke, koje izbjegavamo koliko je više moguće i sjećamo ih se samo po problemima, do onih kojima se radujemo i kojih se uvijek sjećamo po dobru.

Naravno, najčešće se ljudi sjećamo i po dobrim i po lošim osobinama, ali kod nekih su više zastupljenije jedne, a kod nekih druge. A ako je neko direktor, on je pod posebnim povećalom kroz koje ga gledaju njegovi radnici. Nekim radnicima je bitno da je direktor sposoban i da vodi firmu u pravom smjeru, pa makar bio i grub, nepristojan ili bezosjećajan. Nekima je važnije da je ljubazan nego da je sposoban. Nekima je najbitnije kako se odnosi prema njima osobno, nije važno kakav je prema svima ostalima. Postoje i oni koji samo gledaju je li direktor na radnom mjestu, je li stigao na vrijeme, i tako dalje. Idealan direktor bi bio onaj koji bi svima bio dobar, ali znamo da idealni ne postoje naprosto zato što je nemoguće ispuniti tražene kriterije; ne može se u isto vrijeme biti i crn i bijel, a nekada se baš to traži.

Međutim, moj bivši direktor Sander je uspio biti onakav kakav bi trebao biti “pravi” direktor. Prije nego što je preuzeo firmu, on se upoznao sa svakim radnikom i njegovim radnim mjestom i pokušao raditi, bar jedan sat, ono što radi svaki radnik. Prilikom tog rada razgovarao je s radnikom o njegovom radnom mjestu, o tome šta je tu dobro, a šta loše, šta bi se moglo i trebalo popraviti i tako dalje. Nije samo pričao, uvijek je sugovorniku davao šansu da i on kaže šta misli i da kaže zašto tako misli. Bio je tolerantan na mnogim stvarima, ali nikako tamo gdje bi to oštetilo firmu ili narušilo međuljudske odnose. Ako je bilo konflikta među radnicima, pokušavao je to riješiti odmah, prije eskalacije, a imao je neobičnu metodu u rješavanju sukoba. Prvo bi napravio mali uvod i ostavio dvoje sukobljenih u svom uredu da pokušaju riješiti nesporazum, a kada se on nakon nekog vremena vrati, ako nisu riješili, onda bi se i on uključio. Zanimljivo, ne sjećam se ni jednog slučaja koji nije bio riješen prije njegovog povratka. Ne znam je li tu diplomatsku crtu naslijedio od oca koji je bio diplomat, jedno vrijeme i ambasador Nizozemske u Moskvi, ali očito je imao dobre i uspješne metode.

Sander je bio pravedan i sposoban, a uz to i vrijedan. Uskoro je od firme, koja je bila samo jedna u nizu od dvanaest koje je posjedovao isti gazda i za koju se pričalo da joj je namijenjena sudbina nestanka da bi ojačale druge, postala ona koja jača, a nestajale su neke koje su bile jače prije njegovog dolaska. Ali sve ovo nije ono po čemu ću se uvijek sjećati ovog direktora. Kad god ga se sjetim, prvo mi na um padne njegova ljubaznost. Recimo, svakoga jutra, ako je u firmi, on dođe do svakog radnika, nasmije mu se i poželi mu dobro jutro. Na kraju dana, svakome se posebno zahvali što je radio tog dana i poželi mu ugodan ostatak dana ili lijep vikend, praznik, ili šta već slijedi. Nikada ne propusti čestitati nekome rođendan, ne ispratiti nekog radnika na odmor i poželjeti mu da se lijepo provede ili ga isto tako dočekati s odmora. Ako je Sander bio službeno odsutan ili na odmoru, to se odmah primijetilo – nije ga bilo među radnicima i odmah je nedostajao mnogima. Kada je on ulazio u firmu, s njim je ulazio optimizam. Osmijeh. Sigurnost.Čvrst oslonac za svakoga.

Otišao je Sander na drugo radno mjesto. Zaključio je da mu je vrijeme da promijeni posao i vjerujem da je dobro postupio. Ali mnogima nedostaje i najčešće ga spominju rečenicom: “Eh, da je sad tu Sander…” Zar to nije najbolja potvrda o tome kakav je direktor bio? I ima li ljepše nagrade?

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
12 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Slagerpjevac
Gost
Slagerpjevac
2 godine prije

Eto.Problem nam je bio samo u slovu A.

Bobi
Gost
Bobi
2 godine prije
Reply to  Slagerpjevac

???

RBAJKANA
Gost
RBAJKANA
2 godine prije

Nebitno na kojem si radnom mjestu, treba biti čovjek, kako bi te se sjećali po dobru. Živjeli svi, koji su kao Sander!!!!!! ????

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Ovakve priče ne bi smjele postojati, pogotovu u neoliberalnom kapitalizmu. Sigurno ih izmišljaju plaćenici tog i takvog kapitalizma. Zna se da su direktori/menadžeri lopovski namještenici nemilosrdnih vlasnika kapitala i firmi, a da su radnici nevina bića koju ovi izrabljuju, uz neljudske uvjete rada, minimalnu plaću, neplaćeni prekovremeni rad i svakodnevno šikaniranje.
Ako bismo ipak bili toliko naivni da povjerujemo u istinitost ove priče (a nismo, tko je još vidio naivnog samoupravljača), onda bi to opasno narušilo naša ljudska prava za svakodnevnim cmizdrenjem, kmečanjem o tomu kako smo jadni, mali i kako ne možemo promijeniti ništa, kako su oko nas zavjere, FeD, dolar i nafta koji upravljaju svijetom, bipolarnim, multipolarnim, nepolarnim i polarnim.
Jer – dođe jedan jedini čovjek i promijeni sve. Sudbinu poduzeća i sudbine radnika. Bez sile, pritiska, ucjene. Lijepim riječima. Poštovanjem drugih.
Mogli bismo pomisliti da se i mi možemo promijeniti i učenjem te poštovanjem svijeta oko sebe, takvog kakav jest, postati kreativniji, odgovorniji za svoju sudbinu.
Što ne bi bilo dobro. Ostali bismo sami sa svojom odgovornošću. Lakše je ovako – svi drugi su krivi, a ja sam žrtva i ne dirajte moja teško stečena ljudska prava na cmizdrenje!

Slagerpjevac
Gost
Slagerpjevac
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Pa malo kad gledaš iz daljine i tvoj komentar je cmizdrenje na cmizdrenje. Možda bi trebali nekoga, recimo tebe Aleriče, staviti na neku odgovornu funkciju da nam promjeni sve. Ljudi ajmo se posvetiti Aleriku i sebi, a ne da razglabamo o zavjerama oko dolara, FEda, false flagova, IK i prodanih medija. Treba nam kralj.

ZigAtman
Gost
ZigAtman
2 godine prije
Reply to  Slagerpjevac

Alerice@ znas zasto nismo kao svedani naprimjer i cini se da kukamo? Jos bi mi i posteno radili i sutjeli i za tu mizeriju od 500 eura place, ali kada stisne psiha, los dan na poslu, ne mora nitko biti kriv, niti kapitalizam neoliberalni niti direktor niti sef, ostale su traume od rata nitko nije bas svoj, od malog problema na poslu brzo nastane kaznena prijava i policija te trazi na porti. Rat traje.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije
Reply to  Slagerpjevac

Ljudi poput šlagerpjevača su kao rijetki biseri. Vide kroz slojeve, kuže psihologiju masa i čovjeka, na tragu Freuda i Junga, ali i suvremenijih psihologa koji su svojim prijegornim radom dali pečat suvremenom dobu – kao Karadžić, Rašković, Petrov Božo.
I ovog puta me je razotkrio u mojoj narcističkoj prirodi. Što dodati, osim što je šteta da šlagerpjevač nije narodnjački pjevač, čini se da ih talentima nadmašuje.

Slagerpjevac
Gost
Slagerpjevac
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

:))))

Koča Popović
Gost
Koča Popović
2 godine prije

Barba Ivo, vrhunski ste pripovjedac, ali u kapitalizmu direktor nije na strani radnika (fizickog ili intelektualnog)! Jedan od njih stotinu je iznimka koja potvrdjuje pravilo!

Busola
Gost
Busola
2 godine prije
Reply to  Koča Popović

Problem nije u direktoru nego u radnicima koji zbog sitnih interesa se zavade i podjele. Zato kada dođete na posao pokušajte biti fer prema svom najbližem suradniku ili niže rangiranom djelatniku, odradite posao što bolje možete i nikako nemojte ljude ponižavati na osnovu stručne spreme, izgleda, držanja… Npr. ja sam prije gotovo 10 godina otišao iz HEP-a i dan danas sam vrlo rado viđen gost tamo iako baš zbog loših direktora i šefova koji su tvrtku rasturili, razdjelili po nalogu političara i stranih gospodara nisam željan gledati što su napravili od jedne velike tvrtke.

Pravi radnici će bez problema naći pravog direktora ili solidnog , jer loši će jednostavno morati otići… Nažalost zajedništvo i solidarnost se izgubila , te sada ljudi mole da dobiju pravog direktora od sila odozgora.

Majk Majers
Gost
Majk Majers
2 godine prije

Nije jednostavno bit nadredjeni. I sam sam to, iman 10-ak ljudi “ispod” sebe, tj. da se korektnije izrazim, 10-ak ljudi radi pod mojom skrbi. Bit nadredjeni jest imat znanja, imat zelju i sposobnost dijeljenja tog znanja, pomagati i znat kako se koji radnik osjeca. Sve poslove koji se rade sam i sam nekoc radija tako da znan sta,kako i zasto. I to je pravi put ka dobrom sefu. Ne kazem da san ja dobar sef, iman i ja svojih musica, iman i ja svog nadredjenog (a i on ima isto nadredjenog) pa treba balansirat izmedju dvi vatre. Poanta je da dobar vodja ima znanje i empatiju, da se sjeti kako je to bit sljaker. To se nikad nesmi zaboravit, nikad. Nazalost, ljudi brzo zaborave. A najcesce sefuju oni koji nisu fizicki nikad ni radili. Svaka cast sjor Sanderu

otpisani
Gost
otpisani
2 godine prije
Reply to  Majk Majers

Da, i ja kažen, svaka čast šjor Sanaderu 🙂

POVEZANE VIJESTI

Izbornik