Smrt

Smrt
26 komentara

Što ste se prepali ove riječi, pa ona ima samo četiri slova, nema čak ni jednog pravog samoglasnika?! Ali da, mnogi je se prepadnu, ma u kom kontestu ona bila izgovorena.

Eto, jučer je doprla i do mojih ušiju, i to vezana uz moje ime. Ali pošto sam ja već iskusan u tom smislu (kao dijete bio sam „umro“, počele su i pripreme oko sahrane, a onda sam se „predomislio“), nisam se baš mnogo prepao. Ipak, kao da je ta riječ ostavila neki trag u mojim mislima pa sam maloprije, pred buđenje, sanjao nešto vezano za smrt. „Aha“, pomislih, „eto meni teme kojom ću malo napakostiti mojim čitateljima i već im ujutro pokvarim dan! Nekad ih nasmijem, nekad rastužim, nekad… A sad ću ih prpasti.“  Dakle, horor počinje:

Pita me jučer jedan prijatelj što sam se toliko raspisao, da ne slutim smrt, da mi to nije „labuđi pjev“? A onda jutros sanjam dvije starije žene. Jedna ulazi užurbano u neku prostoriju, čini se da je to čekaona na željezničkom kolodvoru, s korpom u ruci u kojoj su jaja spremljena za prodaju na tržnici, a druga sa sličnom korpom punom sira je dočekuje s pitanjem: „Vidi, otkud tebe? Zar ti nisi trebala danas u 11 sati biti eutanazirana?“ „Jesam, stići ću ja na vrijeme prodati jaja i vratiti se. Nikada se na mene nije čekalo pa neće ni na eutanaziji. A tebe će eutanazirati tek sutra?“ „Jest, ja ću sutra za tobom, također u 11, ali neću na tržnicu. Uzet ću slobodno prije podne da se na miru pripremim“, odgovorila je žena sa sirom. Dok sam se ja čudio kao lijepo i bez poteškoće izgovaraju riječ eutanazija, a očito je bilo da nisu bile baš visoko obrazovane, one su o odlasku na „onaj svijet“ razgovarale kao o pravljenju ručka. Kao da je to samo jedan od svakodnevnih, rutinskih poslova.

Probudio sam se i pomislio – pa, možda su u pravu?! Možda baš tako i treba razmišljati i možda baš tako sve i jest. Možda mi previše značaja pridajemo tom događaju? Možda smrt i nije to što mi mislimo da jest? Prije nekoliko godina sam napisao ovakvu, kratku, nazovi pjesmu:


Miris

Kosi se trava.
Miris se širi.

Je li to miris života
koji nestaje,
ili smrti
koja nastaje?


Ali i tada sam to napisao i ostavio, kao što namjeravam i ovaj tekst napisati i ostaviti. Zaključio sam da je to tema o kojoj ne vrijedi puno razmišljati i trošiti energiju uzalud. Smrt svakako još nikoga nije zaboravila, pa neće ni mene niti moje čitatelje. Doći će ona kad joj bude vrijeme, a do tada treba živjeti, i uživati koliko je više moguće. Udahnimo duboko, zaboravimo ovaj tekst, a sjetimo se narodne mudrosti: „Boj se ovna, boj se govna – a kad ćeš živjeti?!“

I? Jesam li vam uspio pokvariti dan? Ako nisam – bravo! Ne dozvolite nikome da vam pokvari dan. Ako jesam, onda neka budem posljednji kome je to uspjelo. Nikada ne dozvolite drugome da upravlja vašim raspoloženjem na način koji vam ne odgovara. Onaj je nešto ružno rekao o vama, a vi se nanervirate. Onaj vam je drsko odgovorio, a vi se nanervirate. Pa to su sve njihovi problemi, oni ne valjaju, neka se oni nerviraju! Zašto VI da se nervirate ako ONI ne valjaju? Osmijeh na lice, i naprijed, čeka vas novi dan!

Osmijeh
Osmijeh
Pričasmrt
Pretplatiti se
Obavijesti o
26 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Ante
6 godine prije

Teško da mi može netko pokvariti dan jer ja se veselim kiši i ponedjeljku. 🙂

Bole Posavina
6 godine prije

Pitanje je da li se SMRT mota oko ŽIVOTA, ili se ŽIVOT vrti rubom SMRTI. Bravo Ivo!

Helena
6 godine prije

Ma, kad prihvatis da je zivot bogata trpeza sa puno ovna i govna u sosu od mirisnih klincica i cvetnom dekoracijom, kad pobedis strah od zivota, pobedio si i strah od smrti. U zdravlju i veselju nam. 🙂

krivA
6 godine prije

…10+…!

Koča Popović
6 godine prije

Ivini tekstovi, bez obzira na temu, ostavljaju mjesta optimizmu i zivotnoj radosti.

Ivan1
6 godine prije

U Zvjezdanim Stazama je tzv. smrt prikazana kao nadilaženje linearnog vremena, sve se događa istovremeno. Naša sjećanja od prije 15 god. su odmah tu i mi rješavamo pitanja iz svog života. Čini se da se sve može objasnit matematikom i fizikom, smrt ne postoji zapravo, samo atomi vibriraju na višoj razini.

Osoba C
6 godine prije

Gospodine Ivo, Vaši tekstovi su za mene osvježenje. Hvala!
Što se tiče smrti, neki kažu da smo svi mi već tehnički gledano mrtvi, samo čekamo da dođemo na red.

krivA
6 godine prije

…smrt=nastavak zivota u nekom od drugacijih agregatnih stanja. Biti zivot je konstanta. “Fasciniran” sam sa razmisljenjem nekih, kad bi se u razgovoru dotakla ta tema, da je…zacecem, tj. rodjenjem zivot pocetak..a smrcu se taj isti zivot zavrsava. A…mozda su i u pravu?! No po tom pitanju, svi cemo ili mozda nitko od nas, sve cemo saznat u trenutku kad “klopimo” oci. Mozda ne u istom trenu jer po tumacenjima “Tibetanske Knjige Mrtvih”, proces “odlaska” energije iz tijela traje 9 ili 11 dana.. (ne znam tocno..davno citao pa zaboravio, god. cine svoje pa mi je vakum pod sivom korom sve prostraniji). Ali..ne mogu se u nekom djelu svojih razmisljanja “oteti dojmu”…, da ako je rodjenje pocetak zivota a smrt definitivan kraj istoga, onda cemu postojanja, raznih uavajanja znanja, koje kojekakovih djelovanja (nekad pozitivnih a ponekad ne), usvajanje i “obrada” iskustava zaprimljena sto pod vanjskiim utjecajima, sto pod djelovanjem nasih osobnih mikro… Čitaj više »

subaru
6 godine prije

Ako smrću predajemo energiju nekom drugom životu, biljke na grobu, bakterije, duša itd., onda smrt nije kraj života več njegov ponovni početak, i tako u krug stalno……

HEKPCT
6 godine prije

Nakon smrti slijedi isto ono što je bilo prije rođenja. Nego, mene više fascinira naše poricanje entropije. Ljudi se za života toliko nerviraju, strepe, mršte, ljute se, drže se prevažno i ozbiljno, peglaju veš, nose odijela i kravate, gaze preko drugih… Čemu?! Da li na taj način kupujemo vječnost? Koješta. Zašto onda to radimo kada će jednog dana nestati i nas i onih zbog koga to sve radimo? Smatram da su istinski sretni ljudi jedino oni koji su osvijestili konačnost svega i u skladu s tim oblikovali svoja očekivanja i ponašanja. I zato ljudi, ne brinite se. Ne bojte se. Nikad. Jer, što kaže pokojni Bill Hicks, život je samo vožnja u lunaparku.

Soon our work is done
All of us one by one
Still we live our lives
As if all this stuff survives

Georgij Žukov
6 godine prije

Najveca tragedija je kada fizicki ziv covjek umre , kad postane zombi , fizicka smrt u odnosu na duhovnu obicna je prehlada.

Alerik
6 godine prije

Istina, više od ovakvog površnog spomena smrti nisam ni očekivao od autora. Očekivanje kako će se reći više s onim što se nije reklo od ovoga što se reklo je odraz najprije lijenosti. Zipiranje ničega u balkansku inačicu haikua.
Na sreću, u Hrvatskoj imamo onih koji nisu lijeni, a autori su mnogih knjiga. Jednu od najboljih knjiga uopće o toj temi napisane su izvorno hrvatskim jezikom. Napisao ih je Adrian Predrag Kezele. Prva je Gospodar smrti,a druga Život-smrt-život. Pa ih preporučujem onima koje ne oduševljava površnost krcata predrasudama, poput ove gore u tekstu.

Marshal
6 godine prije

Za mene je najbitnije nikom ne biti nesto duzan, u takvom stanju cistog racuna, Azrail ima u svako doba dana Bujrum kod mene.

Kabina
6 godine prije

Da, u pravu ste treba zivjeti svaki dan za sebe, ne bojati se nicega, ako treba i umrijeti ali junacki.

Jupiter
6 godine prije

Kada dođe smrt u Evropu , svi oblače crna odela i tuguju. Kada dođe smrt u Indiju svi oblače bela odela i raduju se.Radujte se!!!

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI