Stari se

Starost

Tako mi je naslovio svoj mail jedan prijatelj. Mogao sam i ja njemu isto napisati jer za to imam bezbroj dokaza, ali umjesto toga, pročitao sam šta mi on piše.

A on piše kako već godinama vrši temeljite pripreme za odlazak na godišnji odmor. Uvijek, između ostaloga, u stanu stvari koje bi provalnici ukrali malo prikrije, zamaskira, da ne budu eventualnim lopovima odmah pri ruci. Računa da ni oni nemaju vremena na pretek, da će na brzinu pokupiti šta prvo uoče, a učini im se da je vrijedno, i da će tako biti sačuvano ono što je važno.

Međutim, kaže moj prijatelj kako je primijetio da stari i da mu se ponekad desi da zaboravi gdje je šta sakrio pa izgubi ko zna koliko vremena da sve nađe i vrati na svoje mjesto. Zato je odlučio lijepo napisati gdje je šta ostavio, a onda kad se vrati, samo po spisku sve vratiti na mjesto i tako uštedjeti vrijeme i ujedno biti siguran da ništa nije izgubio. Sve je bilo urađeno po planu, ali kad se vratio, shvatio je da je zaboravio gdje je ostavio spisak!

Podsjeti me to na samo neke slične doživljaje iz moje kuće ili doživljaje drugih, meni bliskih ljudi. Moja kćerka je prije nekoliko godina u kući „sakrila“ od same sebe neki novac i zaboravila to tajno mjesto na koje ga je sklonila. Ni ona ni mi ga još nismo otkrili, a pitanje je hoćemo li ga ikada i otkriti. A brat je prije dvadesetak godina tako „za nedajbože“ izdvojio 10.000 guldena i kasnije ih nije mogao naći. No, nedavno je to otkrio u garaži u nekom starom kaputu. Sreća je pa su se guldeni još uvijek mogli zamijeniti za eure u jednoj banci u Amsterdamu, inače bi mu sve propalo. Sjećam se i kako su se u Bosanskom Šamcu prije nekoliko godina dijelile nekada davno vrijedne novčanice nakon što je renovirana kuća jednog bogatog trgovca. U krovu su našli mnogo takvih, sada bezvrijednih novčanica, i izračunali da se u ono vrijeme za njih moglo kupiti dva dobra stana u Sarajevu. Vlasnik kuće ih je nekada sakrio, a onda, po svoj prilici, zaboravio za skrovište.

Ja se sve češće uhvatim tako da sam nešto zaboravio. Zato sam i ja, kao i moj prijatelj, počeo više zapisivati. Ako ne zapišem, nekada zaboravim nešto važno uraditi. Zaboravim datume, ne sjetim se kad je nekome rođendan, zaboravim kad moram produžiti važenje prometne dozvole i tako dalje. Zato zapišem i tako sebi olakšam posao. Ali nekada mi se dogodi da zaboravim pogledati šta sam napisao pa mi opet ne pomogne ni pisanje. Nekada promijenim telefon, uništim ga time što ga ispustim u vodu, pa i tako ostanem bez zapisanoga.

Još uvijek se ponašamo kao da nam je pamćenje perfektno i ne vidimo da je problem u kalendaru, u godinama koje imamo. Više godina, manje pamćenja, a mi još neko vrijeme ne vjerujemo da smo stariji, ne mirimo se s činjenicom da se s vremenom gubi pamćenje. Nekada je bilo da mi čovjek kaže svoj broj telefona i ja ga zapamtim, nemam ga potrebe zapisivati. Sada ne znam ni svoj broj, vjerujte mi! Ako nešto ne koristim neko vrijeme, već je pitanje hoću li se toga sjetiti. A treba zapamtiti svašta: brojeve svojih telefona, ženinih, brojeve djece, e-mail adrese, razne brojeve vezane za identifikaciju, od matičnog i poreznog broja do raznih kodnih brojeva za kartice, brojeve bliskih ljudi, datume rođendana, praznika ovih i onih, rasporede iznošenja smeća, raznih kontrola i stotinu drugih čuda. Opet, jednom bi se i dalo zapamtiti, ali mnoge se šifre i brojevi mijenjaju. Kaže mi supruga da, kad je radila u poreznoj upravi, radila je na nekoliko kompjutora, a na svakom se šifre moraju mijenjati svakih sedam dana. Nakon nekog vremena se pogubila u tim izmjenama i sve je morala zapisivati, pa ni tada nije bila sigurna je li dobro i na pravo mjesto zapisala.

Znam da ima jedan pouzdan lijek za ovu bolest, ali, koliko znam, još ga niko ne proizvodi. Ne znam čak ni kako bi se trebao zvati, možda neki nezaboravitin ili tako nešto. To bi bio lijek koji ljudima vraća mladost, ali nažalost, još ga nema na tržištu.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Pletač Pruća
Gost
Pletač Pruća

Sjena duga, Sunce na zalasku,
ko da juče stigoh u Njemačku.
Prođe život ko Sava sto teče,
„ulivam se“, ko „dan u predveče“.

Zubi tanji, sve slabije čujem,
Kosti škripe, često od`ukujem.
Slušam ženu (ne kur#im se), sve opraštam lako,
Zaboravljam, stari se polako!

Germanijo, povjesti ti tvoje,
u tebi će ostat kosti moje.
Pamti će me dva moja unuka,
dva djedova, prava nasljednika.

Piretis
Gost
Piretis

Od svih posljedica starenja zaboravnost je najmanje bolna. Nas ne boli ali naše ukućane nervira. Zato što još nisu dovoljno stari.
No ima nešto drugo što mi je interesantnije u Ivinom tekstu a nije obavezno vezano za starije. To je spremanje, ili još ekstremnije skrivanje novca. Naši se ljudi dijele u tri skupine po pitanju odnosa prema novcu. Najbrojniji su oni koji novaca nikad nemaju za spremiti. Kako što zarade, ili naslijede, uredno potroše i uglavnom žive od prvog do prvog. Drugi ipak uspiju nešto staviti sa strane pa skupljaju, bilo s nekim ciljem ili ne, držeći se stare narodne “bijeli novci za crne dane”. Neki od njih stvarno novac skrivaju da ih slučajno ne pokradu pa taj novac ostane na tajnom mjestu sve dok ga netko slučajno ne nađe a onda, najčešće, ili uopće ne vrijedi ili vrijedi ali zanemarivo u odnosu na vrijeme kad je spremljen. I onda ima onih koji ulažu u nešto. Kupuju stanove, vikendice, šume, zemlju, kako ko i tko u što više vjeruje. Prividno se to čini najboljim načinim štednje. No ponekad i nije. Oni koji ulažu odriču se mase stvari koje bi im život činile boljim da bi poslije njih neko lagano rasprodao sve to i sam sebi život učinio lagodnim. Pa ispadne da još najmanje brige imaju oni koji uopće ne štede ni ne skrivaju novac nego ga troše kako im trenutno odgovara. Oni, doduše, ne misle previše o starosti ali kad ostare svejedno se neće sjećati novca nego ljepših stvari u životu.

Bobi
Gost
Bobi

Ali je fenomenalno naći tako sakrivene kad vise ni ne znas od kuda to. Ala dobitak na lotu ?

krivA
Gost
krivA

…ali.., vezano za starost i starenje, postoji jos jedan simpatucni fenomen. Ljudi uglavnom godine drugima i sebi i sebi “broje” do kasnih 40-ih. Nakon toga sljedi 50-a a nakon nje dolaze “nagle” i primjetne promjene u mentalnom sklopu, promjene koje se odvijaju u tjelu na fizickoj razini, te “zahvaljuci” mentatalnom sklopu i do ubrzane promjene stila i nacina zivota. Ima ona..na upit..koliko netko ima godina”…sa “dva” do “tri” moguca odgovora.., prvi.., rekne se od prilike tacno koliko neto “broji kvrga”.., pa onda..a..49-ta mu je i ona zadnja…, a..prosa je 50-u. Nakon 50-e..malo koga interesira stvarni broj prizivljenih “kvrga”.., jer prosa si 50-u. 50-a ti dodje kao “formular” o garantnom roku kad kupis frizider, tv ili nesto drugo. Istekla ti “trajnost”. Mnogo mi je prijatelja partilo u njihovim ranim 50-im a da do 60-e nisu dogurali. No.., jos jedan za mene simpaticni i ljudsko topli fenomen.., nakon 50-e svi smo vrsnjaci. Zato..pozdrav svim vrsnjacima, ma koliko kvrga imali, ma pozdrav i onima mlajima..e.., timekapisi.. (za gosp Umpah-a..timekakaki), jer ni njih se nesmi zaboravit i pozelit in sricu da i oni doguraju do kluba vrsnjaka i da u tome klubu duraju sto dulje. Nije iza 50-ih “svit propa”.., zna bit zabavno i interesantno..a i toplo.., pogotovo kad te strefi fibra. Zato..vrsnjaci a i oni koji ce to tek postati.., zdravi i veseli mi bili.

Piretis
Gost
Piretis

@krivA- Da, percepcija starosti se vremenom mijenja. Sjećam se dok sam krenuo u 5 razred pa me mama pita jeli mi razrednica starija ili mlađa, a ja: Pa tako, starija žena kao ti. Mama je tada imala 33 godine. Eh, danas se za znatno starijim okrećem. Svjesni prolaska vremena postanemo tek kad nam djeca, dok dlanom o dlan, krenu u školu, pa u srednju, pa postanu odrasli. Tada smo tu oko 50-e i za muškarce ulazimo u vrijeme “čistilišta”. Dio vršnjaka jednostavno naglo umre a nama ništa nije jasno jer “bili su tako mladi”. Još uvijek imamo velike planove i ponašamo se kao da je svo vrijema svijeta pred nama.
Ipak da mi netko ponudi 20-ak godina manje teško da bih pristao. Osim zdravlja ( a liječnik kaže koga poslije 50-e ništa ne boli nije živ) sve ostalo mi odgovara. Nema više toliko briga, manje je žurbe i počinje se uživati u stvarima koje prije nismo ni primjećivali. I kao što kažeš “zna biti zabavno i interesantno”.

udav
Gost
udav

ja sam blizu 50-e, ali mi nije jasno zasto me plasite… nista vam ne verujem
i jos: ceo zivot sam zaboravan, jer da ne zaboravlam staro i nepotrebno ne bih imao mesta za novo… tako da ja stedim memoriju za vazne stvari

kiki
Gost
kiki

Drago mi je da je to netko napisao: i ja sam znala ponešto zaboravit. Jednom sam kupila 2 para kožnih salonki, ubacila ih s kutijama u ormar – i otišla na more. Čisto sam se oduševila kad sam ih pronašla. …

kiki
Gost
kiki

Dobro dok se možeš okrenut… 🙂
I tu dolazimo do izreke Tanje Torbarine: onk koji se meni sviđaju su brži od mene, a od onih kojima se ja sviđam, ja sam brža…

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@krivA:
Tesko se zivjelo u “doba mraka” i morali smo brze odrastati,tako da sam u tvojim godinama ja vec napunio 97g.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Nekad sam s pravom mislio kako godine i mudrost idu zajedno. Viđao sam to oko sebe – stari ljudi su bili riznice znanja i mudrosti. Danas su druga vremena. S godinama dolazi samo starost, vrlo rijetko i mudrost. Ljudi se identificiraju sa slikom o sebi, sa svojim apozicijama. Na se navuku oklop od titule, izvana djeluju moćno, ramena širokih poput Robocapa, oko sebe šire zadah moći. Onda dođe umirovljenje, oklop puca i raspada se, a ispod oklopa, umjesto snažnog čovjeka se krije uplašeno dijete. Svadljivo, plačljivo, sebično, osvetoljubivo. Ni traga od mudrosti. Za tim nije ni išao. Svoj um je pretvorio u pomični ormar kojeg je punio ogromnim količinama informacija koje se pokazuju bezvrijedne. Da bi se dobila jedna litra ekstrakta iz smilja, kažu da je potrebno dvije tone smilja. Naravno da se može iz gomile informacija istisnuti i komadići mudrosti, ali se to rijetko događa kod onih koji nisu odlučili biti mudri davno prije. U ovom društvu se cijene školovani, inteligentni, društvo je razvilo čak i znanstvena mjerenja kvocijenta inteligencije. Podatak o IQ je tek izvadak iz perfomansi čovjeka gledanoga kao stroj, nešto kao podatak o konjskim snagama u automobilu. Inteligencija ima raznih vrsta, IQ je tek jedna od tih. Imam prijatelja kojem je prije kojih 20-ak godina bio najveći problem proći psiho test kad je želio položiti dodatnu vozačku kategoriju. Pao je na jednom pa je tražio neki drugi Dom zdravlja s blažim kriterijima. Nije on bio glup, samo što je imao problem s apstraktnim razmišljanjem. Sve one silne trokute, rombove poredati, vidjeti što nedostaje, to mu je bio problem. Zato je znao koliko ne zna (a to je početak mudrosti). Držao se starih izreka. Ako izreka kaže Ne stavljaj sva jaja u istu košaru, onda se on toga držao. Godinama već je uspješni poduzetnik, od onih poštenih. I danas je u stanju od riječi do riječi ponoviti nešto što sam mu rekao prije 20 godina! Dobio je kćer pa drugu kćer. I onda treću kćer. Počeli ga zayebavati da će raditi za zetove. Onda sam mu u jednom druženju objasnio kako to sin-kćer nije od onoga ‘kako Bog da’, nego da ovisi o njemu, objasnio mu što i kako. Eno mu je sin sad tinejdžer, navlas isti kao on, već sve zna o očevom poslu (jednom ću i ovdje staviti kako to kćer, a kako to sin). Pamćenje je disciplina. Zaboravljivost i godine nemaju nikakve veze. Ali ima veze baratanje s gomilama nepotrebnih podataka, s raspršenim umom kojeg zaposjedaju misli bez voznog reda. Lama Lobsang Rampa je u jednoj svojoj knjizi (Treće oko se zove u prijevodu) opisivao kako je u budističkom samostanu (u kojeg je došao kao dijete od 4 godine) treniran pamćenju – ništa što god je u životu vidio, čuo nikad nije zaboravio. Niti mi koji nismo ni budisti, ni budistički svećenici nikad ništa stvarno ne zaboravljamo. Da se bilo tko od nas podvrgne dubokoj hipnozi, dobar hipnotizer bi iz nas izvukao sjećanja iz doba u kojem još nismo ni progovorili. Bitnije od pamćenja… Pročitaj više »

TomRy
Gost
TomRy

Dobri moj kolega,,kad je vec spomenut Lobsang Rampa, spomenuo bih jos Pecinu predaka i Tako je bilo, s time da bi Pecinu trebalo procitati prvu. Lobsang Rampa je bio ministar zdravstva u vladi Dalay Lame. Zivi u Argentini, nije politicar.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Ovu zadnju ‘Tako je bilo’ ne preporučam Tomama, a ‘Pećina predaka’ (u drugom prijevodu je Špilja Davninaca) također nije za intelektualce.

Hari
Gost
Hari

Zar pitanje ne bi trebalo biti tko smo kad skinemo sa sebe odjeću?

giordano bruno
Gost
giordano bruno

I ja sam u godinama kada su mladji govorili – Čiko ljubim ruke.
Sada govore drugim jezikom, jer ne zavise od starijih, ali nisu proziveli koliko stariji, u zivotu postoje razne zamke.
Odbrojava vreme kao za lansiranje rakete 10, 9, 8, 7, 6, 5, 4, 3,2, 1, 0.
Ima jos nesto da se potrosi vremena, pa reko da ovim mladjim nesto napisem iz ove perspektive.
Usvojite samo jednu, budite uvek pozitivnog misljenja i videcete drugacije i imacete bolje zdravlje.

jezevakucica
Gost
jezevakucica

A ja mislio da se to samo meni događa!

Maja
Gost
Maja

danas je poznato da se lako mogu ocistiti crijeva i jetra, no isto tako i bubrezi i mozak. isto tako je poznato da zglobovi, kosti, misici, zivci, mozak i sl treba dohraniti. vec sa 40-50 g. tijelo gubi svojstvo, samo proizvesti neke vitalne materije, napr q10. treba mu hrana. no, sto je hrana? ova modoficirana psenica puna dodataka? neprirodno mlijeko, industr.proizvodi? meso (posebno perad) puno antibiotika, hormona? bilje puno pesticida i hormona, voce bez vitamina? sve do kraja iskuhano i ispeceno? pa vec i sol u ducanu nije prirodna, nerafinirana, oduzimaju minerale, ostavljaju samo klorov spoj. dodatci ind. ishrani, napr caragenan nisu nimalo bezazleni, umj. zasladjivaci isto tako.o utjecaju mikroplastike jos se vrlo malo zna, no mozete si misliti.
ukratko – bez dohrane nema zdravlja. svima nam ( posebno sjev. hemisfera) nedostaje prirodni d vit, prirodni b12 ( ne cyanocobalamin, vec methylcobalamin), c vit itd. kod svih starijih ljudi je nedostatak vitamina i minerala fakat. farmacija sa svojim apotekama ne nudi prirodne vitamine, to se dobiva kod bio-kemjskih firmi koje imaju svoje znanstvenike. jasno da pharma pritiv takvih vodi rat i medijalno zabranjuhe tu temu. napr problemi sa srcem ili osteoporoza su znak, da tijelu nedostaje c vit. ( uz q10, d vit.) kod svih kron. problema je homocistein povisen( normalno do 8), a skida se vecom dozom b12, b6 i folnom kisel. kod suhe koze i aneurizme u mozgu jest nedoststak bakra ocit. krvne zile cisti nattokinaza (bakterije iz fernent. soje) uz neke biljne pripravke, nikako statini. vaznost prirodnih masnoca kao i sirove ishrane, medijalno je presucena. uf tu se tesko zaustavljam. ukratko – osobno sam sanirala zglobove, bronhije i crijeva sa proizvodima od dr hittich- a, njegov memo- quick jest za pomaganje pamcenja. uzimam redovito i njegov c, d, i e vit. te kurkumin, natto calcin, natto calcin cardio, immun-intenz ( beta glucan), cura darm, za zglobove, spirulunu i jos neke, napr aminokiseline, koloidalno zlato, dmso, magnezij. vrlo je vazan godisnji antiparazitarni program. k tome moram spomenuti i reliv kompl. dohrana, koja je mnogima pomogla (astma, alergije, tumori, ms, infekcije, zglobov itd). taj doduse nesto i kosta. ima jos niz takvih proizvoda ali nisu jeftini, iako su efikasni. ja sam izabrala po mom razumu. facit – vec preko 8 g nisam trebala dr- a. danas se osjecam daleko bolje, nego sa 35-45- to su bile krizne godine.vise energije i nikakvih boljki niti infekcija. juuppiii, na zdravlje!

TomRy
Gost
TomRy

Majo, a tjelovjezba,,,,,,?

Maja
Gost
Maja

jasno, ture hodanja van grada, ljeti po sumama, branje bilja…

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Od ovolikog nabrajanja suplemenata, spojeva, dodataka mi se zamantalo u glavi.
Prljava, zločesta Big pharma, još gori proizvođači, zagađenje svuda oko nas…i sve to stoji. S druge strane je činjenica da živimo sve duže i duže.
Zdravlje je stvar odluke, a ne slučaja.
Umjesto dodataka prehrani ovih i onih preporučio bih gladovanje (u ovo doba kad je sve skupo, ovaj ‘dodatak’ i ova ‘dijeta’ ne koštaju ništa). I svakako jod.

otpisani
Gost
otpisani

Jodirani zrak za ručak ?

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Ne, nego nekoliko kapi joda u čaši vode. Gladovanje nije za slabe ljude i u to se ide kad si najjači. Čuo si za korizmu, ramazan? To je religijska podvala?

Helena
Gost
Helena

Majo Zlatogorko, sačuvaću tvoj komentar, vrlo je koristan, pa ga proučiti kad dopadnem vremena. Hvala ?

onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton

Neš ti mene….
Sve što ja volim je ili bludno i nemoralno ili nezdravo i deblja.

kiki
Gost
kiki

….ili nezakonito…

Helena
Gost
Helena

Ja mislila ti fin, miran. Kad ono, ne lezi vraže “iz Mire tri đavola vire” . ?

kiki
Gost
kiki

Majs, molim te napiši nešto o antiparazitskim prog. Ja nemam problema s alergijama, ali imaju moji frendovi: išla ja njuškat po internetu. Also, ispostavlja se da bi kod svakog čovjeka koji ima 2 raznorodne alergije, npr. na jagode i nikl, trebalo raditi test na parazite…njih oko 2000? Nije mi baš poznato da je neki liječnik ovo tražio…koliko ja znam, 1/3 svih organizama na zemlji su parazitski…

Helena
Gost
Helena

Kažu da sve bolesti polaze iz creva.

krivA
Gost
krivA

…postoji cetiri osnovna moguca uzrocnika alergija koja je moguce ljeciti, ne znam koliko uspjesno, ili makar staviti pod kontrolu. Peti uzrocnik pripisuje se genetskom nasljedju i nije ga lako staviti pod kontrolu. Tvari koje “ohrabruju” alergiju da izbija su razlicite, od peluda, dlaka, mirisa, hrane…itd.., te su sva ispitivanja i testiranja pod patronatom sluzbene medicine i usmjerena su u tom pravcu. Ne kazem da nije ispravno. E..ali.., ne zaboravimo na psihosomatiku, vlastite sukobe i ratove nas samih unutar sebe te poremecaje rada stitnjace i paratoidnih zljezda. Stitnjaca inace spada pod petu cakru koja je zaduzena za komunikaciju nas sami sa sobom, okolinom, izrazavanjem, kreativnoscu itd. Mozda bi o tome mogao vise kazat dr. Đuro Despot iz Rijeke. Inace sto je ljecnik jos je i autoritet, kod nas, na podrucju kristaloterapije. To bi bilo to..u kratkim crticama. Slicno je i sa psorijazom te organskim i anorganskim kalcijem. Psihosomatika!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@kriva:
Pronasao sam ti dlaku u komentaru,
pa mi se zgadio.

Helena
Gost
Helena

Pametan čovek pametno stari, budali džaba vekovi. Pa ni ne poružni, uvek je lep, jer mu je duh sa godinama lepši. A zaborav je prirodan. Mora se sklonište pospremiti, kako bi u njega ušle nove stvari umesto starih koje više ne koriste. Zaboravljamo samo ono što nam nije istinski važno. U ekstremnim slučajevima smo preumorni od nametnutih uloga sa kojima se nikad nismo saživeli, koje su nam uzele dušu i izmrcvarile telo, pa te uloge zaboravimo, i nas u njima i ljude oko nas. Nemamo im hrabrosti reći i otići jer smo programirani na žrtvu, pa obolimo od demencije, amnezije, družeći se po prvi put samo sa svojom dušom, nekad na kratko, nekad zauvek…

Piretis
Gost
Piretis

@Helena- Zaboravljamo i važno i nevažno. Zaboravljamo neselektivno. Sjetimo se bezvezarija od prije 10 godina a nemamo pojma gdje nam je zdravstvena iskaznica.
Sjede dva starca na klupi i prvi će: Sjećaš se kako smo dok smo bili mladi trčali za curama?
Sjećam, kako ne- kaže drugi- samo ne znam zašto smo trčali?

Helena
Gost
Helena

U sistemu vrednosti zdravlje nikom nije na prvom mestu, iako će ti svi reći da je ono naše najveće bogatstvo. Rade kao konji trčeći za parama, stresiraju se, žive nezdravo, leče se u sopstvenoj režiji,ne kontrolišu ga redovno i tek kad ga izgube istinski shvate šta su imali. Pravdaju se da ih prilike teraju na sumanut rad, a zapravo ih tera njihiv sistem vrednosti. Možda zato i zaboravljaju gde im je knjižica. Onima što zaborave štek novca, verovatno nije toliko važan kao što umišljaju, inače bi ga u nešto več potrošili, nekretnine, putivanja, nove cipele nebitno već, a ne obrnuto štedeli u slamarici.

Ive iz Pecalbe
Gost
Ive iz Pecalbe

Kad sam mog’o nisam mog’o, a sad mogu pa nemogu. Prica jedan starac.
A drugi starac: Sto vise pricas sto si mogao manje mozes.

krivA
Gost
krivA

..dobar šjor Ive.., dobar..! Ma..usridu..!!!

krivA
Gost
krivA

..godine su ka i kile.., ponekad ni bitno koliko ih imas nego kako ih “nosis”..!

krivA
Gost
krivA

…i jos nesto.., mozda za neke i “glupasto” od mene.., al eto.., sto mogu kad sam pun “buganaca”, “bisera” i tekutića.., moze li se i da li je uopce moguce, jer to bi se onda mozda vodilo pod neku drugu vrstu medija, naci modus – mogucnost glasovnog komentiranja koja bi bila uvrstena zajedno sa pisanim. Nekima bi stedilo vrjeme, culi bi zivu rijec a i uzitak u dijalektima te pravilno izgovorenim knjizevnim jezicima.. (ima nas od svukud) bio bi prisutan. Cesto motorika adekvatno ne prati mentalni “protokol”. Misli..pogotovo kad zapisujes “glasno razmisljanje” su prebrze. Zapocmes pisat..krene te.., u mislima vec na “posalji” a u pisanju jos ne stignes ni do zareza. Eto..ne zamjerite..uslo mi u “vakum” pod kosom.

krivA
Gost
krivA

…zahvalan na plusicu a jos vise na minusu..!! Ovo moje prethodno ODBACITI..!!!! Vise stete nego koristi, tesko bi se dalo iskontrolirati izgovoreno i tko zna gdje bi se “odlutalo i zalutalo”. I..HVALA “Logicnom” na tihoj i logicnoj poduci. L.P.

Kolega 105
Gost
Kolega 105

Pitanje: Tko je star?
Odgovor: Vrag koji nema ni rodni ni krsni list, svi ostali su mladi.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik